Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Preko pune linije

Lažna opozicija pere Vučića od odgovornosti za kriminal, zločine i izdaju

Kupanje mrtvaca

Aleksandar Vučić je u bezizlaznoj situaciji. Zapadne gazde su ga ucenile: ako ne omoguću Kosovu ulazak u međunarodne institucije i ako ne uvede sankcije Rusiji objaviće dokaze njegovih kriminalnih i korupcionaških akcija, što će ga oboriti s vlasti i odvesti na optuženičku klupu. Da bi spasao svoju ludu glavu, Vučić je pokrenuo političku i medijsku kampanju u kojoj ga stranačke kolege i lažni opozicinari peru od odgovornosti za kriminal i pripremaju javnost za konačnu izdaju Kosova i Rusije. Svi znaju da time nanose štetu Srbiji, a da neće uspeti da sačuvaju Vučića od odgovornosti. Uzalud pričaju da za legalizaciju divlje gradnje u Beogradu, vrednu 1,5 milijardu evra, nije kriv Vučić, nego Darko Šarić; da nije Vučić štitio Belivuka, nego Novak Nedić; da je Kosovo izdao Tomislav Nikolić, a ne Vučić. Iako znaju da su to puke laži, opozicioni političari i mediji pristaju da kupaju političkog mrtvaca, sve s nadom da će iz zajednički zapadni mentori nagraditi po obavljenom poslu, kad se upokoje i Vučić i Srbija.

Predrag Popović

Omča se steže oko vrata Aleksandra Vučića. Pritisak je sve jači, a on se uzalud gica, nema mu spasa. Ako izvrši naloge iz Vašingtona, pa potpiše sporazum koji bi Kosovu omogućio ulazak u Ujedinjene nacije i uvede sankcije Rusiji, s vlasti će ga oboriti njegovi glasači. Ako odbije ultimatum, Amerikanci će ga oboriti dokazima o njegovom učešću u najtežim krivičnim delima. Što god uradi, gotov je!

Ipak, Vučić ne namerava da prihvati odgovornost i da ode s političke scene pre nego što Srbiji nanese još više štete, trajne i nenadoknadive. Jedinu nadu za opstanak na vlasti vidi u tome da izvrši naređenja zapadnih gazda, a da to domaćoj javnosti predstavi kao teško i mučno, ali spasonosno rešenje.

Za taj prljavi posao angažovao je koalicione parazite, trojanske konje iz opozicije i "objektivne" medije, koji su pod kontrolom zajedničkih gospodara iz Amerike.

Prvi, Vučiću najvažniji deo prevarne akcije, odnosi se na prikrivanje tragova njegovog kriminala. Tih obaveza prihvatio se Dragan Đilas.

Odmah posle aprilskih izbora, kad je prestao da bude "žuti lopov" i postao "Gospodin", Đilas je Vučića proglasio za "nesporno legitimno izabranog predsednika svih građana". U sledećoj fazi transformacije, Đilas je počeo da abolira Vučića od odgovornosti za kriminal i korupciju.

"Građane ne zanimaju klan Veljka Belivuka i plantaža marihuane Predraga Koluvije, građani žele da imaju bolju zdravstvenu zaštitu, nove vrtiće i škole, zanima ih kako ćemo se grejati ove zime i da li će ostati bez posla", govorio je Đilas.

Vremenom, predsednik Stranke slobode i pravde je sveo kritiku vlasti na to što na ulazima u škole nisu postavljene rampe za invalide. Takva kritika je osnovana u uređenim državama, a ne u Srbiji, u kojoj kartel na vlasti svake godine iz budžeta prisvoji oko četiri milijarde evra, a isto toliko iznese iz zemlje ili opere kroz izgradnju nekretnina od kokaina.

Đilas dobro zna prioritete u sređivanju stanja u državi, šta omogućava slobodu i pravdu. Zna, ali to ne sme da pominje, da ne nanese štetu Vučiću. Takvim stavovima Đilas je opravdao status Trojanskog konja u opoziciju. Status koji je zaslužila njegova najbliža saradnica Marinika Tepić još nije definisan i zabeležen u bogatoj istoriji srpskog politikantskog beščašća.

Tepić je uveliko prevazišla Đilasa i sve ostale Vučićeve apologete. Potpredsednica SSP-a je nedavno podnela krivičnu prijavu protiv Nemanje Stajića, doskorašnjeg sekretara za legalizaciju u gradskoj upravi Beograda. Tužilaštvo je pokrenulo istragu protiv Stajića pod sumnjom da je primio mito od oko 12.000 evra da bi nezakonito legalizovao jednu zgradu. Revoltirana odlukom tužilaštva da se bavi samo tim slučajem, a ignoriše sve ostale, Tepić je tužila Stajića i zbog spornog ozakonjenja zgrade u Baba Višnjinoj ulici, broj 34.

- Imamo podatke da je Stajić učestvovao u najmanje 70 protivzakonito ozakonjenih objekata u Beogradu, među kojima je i ovaj u Baba Višnjinoj. Ovaj objekat je gradila kompanija "Stefial", zato podnosimo krivičnu prijavu i protiv Dragana Ruvarca, direktora te kompanije. Zbog Dejana Stankovića, koji je suvlasnik "Stefiala", građani ovu i ostale njegove zgrade nazivaju "fudbalerkama". Mi posedujemo rešenje iz 2010. godine, kada je navodno počela gradnja ovog objekta. Ali, to nije tačno. Ova zgrada je počela da se gradi 2018. godine. Do tada je tu stajao restoran "Ribolovačka priča", što dokazuje sva validna dokumentacija, snimci iz vazduha i sa ulice.

Nemanja Stajić je antidatirao zahtev, čime je izvršio krivično delo. Stajiću je u julu istekao mandat na mestu gradskog sekretara za legalizaciju. Nije ponovo izabran na tu funkciju, a sad tužilaštvo vodi istragu protiv njega kako bi ga malo kaznilo, ali tako da mu ostane imovina koju je sticao kroz koruptivne radnje. Sumnjamo da Stajić nije došao u ovu situaciju zato što je radio nezakonito, nego zato što profit nije podelio sa svojim šefovima. Agencija za borbu protiv korupcije treba da uporedi primanja i vrednost imovine Nemanje Stajića, svih njegovih luksuznih automobila i satova, kao i restorana iza kojih on stoji, među kojima je i restoran "Babaroga". Nije dovoljno da Stajić odgovara samo za jedan, a ne za svih 70 slučajeva. Nećemo dozvoliti da se sve zataška. Veliki novac je u pitanju. Kvadrat na ovoj lokaciji, u ovom momentu, košta 5.000 evra. Ovaj objekat ima 4.199 kvadrata. Znači da vredi više od 20 miliona evra, pa izračunajte koliko vredi sedamdesetak takvih objekata - rekla je Tepić.

Do pre nekoliko meseci, Tepić je ovakve priče o aferama završavala optužbama na račun, kako je govorila, "bratije, mafije, partije". Sad, po naređenju svog šefa Trojanca, nijednom nije pomenula ime Aleksandra Vučića.

Naravno, Marinika Tepić nije glupa, zna da aferu s nezakonitom legalizacijom objekata vrednih oko 1,5 milijardu evra ne može optužiti samo nekakvog Nemanju Stajića i NN lica. Iza tako krupne korupcionaške kombinacije mora da stoji neko mnogo moćniji, neko ko može da garantuje investitorima da ulažu ogroman novac u nelegalnu gradnju. Taj neko, ko se nalazi na vrhu zločinačke piramide, ima uticaj i na pravosuđe, čim može da naredi tužilaštvu da vodi istragu protiv Stajića, ali samo za jedan objekat, kako se ne bi raskrinkala cela mafijaška mreža. Tepić je otkrila ko je svemoćni organizator kriminala u Beogradu.

- Nemanja Stajić je povezan sa narko-kartelom Darka Šarića. Da li je Šarić bio najveći zaštitnik, da li je on bio najjača leđa koja su Nemanji Stajiću omogućila da ovako radi. Sećate se da je Nemanja Stajić uhapšen na ulazu u Crnu Goru 2021. godine. Svima je palo u oko da je tada crnogorskim policajcima rekao da je nezaposlen, a tada je bio glavni gradski sekretar za legalizaciju. Ali, nikome nije palo u oko da je tada izjavio da je koristio vozilo Nenada Matovića, zvanog Ćelo, koji je pripadnik nikšićke narko-grupe i saradnika Darka Šarića - rekla je Tepić.

Za nelegalnu gradnju u Beogradu, vrednu 1,5 milijardu evra, Tepić je optužila Šarića. Narko bos, koji se u pritvoru nalazi od 2014. godine, iz ćelije je organizovao posao koji je operativno izvršavao Stajić. Šarić je obezbeđivao novac, dozvole gradske vlasti, zaštitu policije, pravosuđa i komunalnih inspekcija. Za sve je odgovoran Šarić, a ne Vučić. Takvim tvrdnjama, Marinika Tepić je ispisala novu stranicu u istoriji srpskog politikantskog beščašća.

Ana Brnabić, Toma Momirović, Nikola Selaković, Dragan J. Vučićević, Predrag Sarapa i ostali poltroni pukoše od zavisti - kako se oni nisu setili da optuže Šarića za pljačku Beograda. Dok oni samo hvale Vučićeve reformatorske vizije i kukaju zbog kritika koje na njegov račun upućuju njegove žrtve, Tepić se prva setila da za sva zla naprednjačkog kartela optuži Darka Šarića!

Ovakva budalaština zaslužuje da joj Vučić opet pošalje Tomislava Lovrekovića s buketom cveća, da joj čestita ili da je zaprosti, svejedno.

I drugi lažni opozicionari na sličan način peru Aleksandra Vučića od odgovornosti za kriminal i korupciju. Za uništavanje EPS-a nije kriv Vučić, nego Zorana Mihajlović. Ona je kriva i za Rio Tinto, kao i za kineski ZiĐin, koji je nedavno srušio planinu Staricu kod Majdanpeka. Aleksandar Vučić je kriv za policijsku torturu nad građanima. Tomislav Momirović je odgovoran za probleme u saobraćaju. Svi su krivi za sve, nevin je samo Vučić.

Gde stanu lažni opozicionari, nastavljaju mediji pod Đilasovom kontrolom. U dekriminalizaciji Vučića ističu se "profesionalni i objektivni" mediji poput nedeljnika Vreme, u kome Jelena Zorić plasira neistine o tome da "Andreja Vučića nema u aferi Jovanjica". Iako se u obe optužnice za Jovanjicu ističe da Blackberry telefon Predraga Koluvije nije veštačen, pošto policijski forenzičari nisu mogli da ga otvore, Zorić tvrdi da on nije kontaktirao s Andrejem Vučićem. Možda nije, ali ona to ne može da zna. Može samo da laže da zna, a sve sa ciljem da abolira bratiju Vučić od odgovornosti za najveću evropsku plantažu droge.

Diskretnije, ali s istim motivom, NIN abolira Vučića od odgovornosti za osnivanje i rukovođenje organizovanom kriminalnom grupom Veljka Belivuka.

"Novak Nedić štitio grupu Velje Nevolje", nedavno je, preko cele naslovne strane, objavio NIN. Na osnovu podataka iz policijske službene beleške, NIN navodi da je "hapšenje huligana, među kojima su bili i pripadnici navijačke grupe Janjičari, koji su ubali i demolirali klub Komitet, sprečio je generalni sekretar Vlade, Novak Nedić, jer se sa vlasnikom kluba nagodio da povuče izjavu datu na početku istrage, uz obećanje da ga više neće dirati i da će mu nadoknaditi počinjenu štetu, nakon čega je vlasnik kluba odustao od gonjenja, a sada se Belivukova grupa tereti za osam ubistava".

Prema tim informacijama, Nedić je vlasniku kluba Komitet ugovorio sastanak sa Belivukom, ali nije hteo da lično prisustvuje jer "nije dobar trenutak, situacija je vruća". Autor teksta, Vuk Z. Cvijić, podseća da su među desetoricom optuženih za upad u Komitet bili i Aleksandar Vidojević - Aca Rošavi i Boris Karapandžić. "Više puta su objavljene fotografije Vidojevića sa Danilom Vučićem, punoletnim sinom predsednika Srbije. Vidojević i Karapandžić su fotografisani zajedno sa Danilom Vučićem tog leta 2018, pre upada u Komitet, na Svetskom fudbalskom prvenstvu u Rusiji", navodi se u tekstu. Takođe, citirana je izjava Aleksandra Vučića o tome da "Novak Nedić godinama nije ni na stadionu, ni na bilo kojoj tribini". Međutim, suština je istaknuta u naslovu: "Novak Nedić štitio grupu Velje Nevolje". Takva besmislica je uvreda i za Belivuka, koji je, po značaju i poziciji u naprednjačkom kartelu, bio nekoliko puta bolje rangiran od Nedića.

Kao što je Nemanja Stajić imao ulogu običnog kurira, fizikalca koji obavlja prljave poslove oko legalizacije divlje gradnje Vučićevih ortaka, tako je i Novak Nedić služio za prenos direktiva s vrha. Kao što Stajić nije imao moć da, na svoju ruku i u svom interesu, utiče na državne institucije, pa i pravosuđe, i omogući ozakonjenje nelegalnih objekata vrednih 1,5 milijardu evra, tako ni Nedić nije mogao da obezbedi policijsku i pravosudnu zaštitu klanu Veljka Belivuka. Jasno je da su svi učesnici u tim kriminalnim kombinacijama - Stajić, Nedić, Belivuk, Rošavi... - imali istog šefa, Aleksandra Vučića. Jasno je i da izjave Marinike Tepić i Jelene Zorić, kao i tekstovi Vuka Z. Cvijića imaju za cilj prikrivanje tragova kriminala koji vuku prema Vučiću.

Čelni ljudi državnih institucija, funkcioneri Srpske napredne stranke i svi režimski mediji godinama pokušavaju da sakriju Vučićevu ulogu u kriminalnim aferama. Uverljivije od njih taj posao obavljaju lažni opozicionari i njihovi mediji.

Po istoj mustri vodi se politička i medijska kampanja kojom opozicioni politikanti i tzv. nezavisni mediji pripremaju javnost za Vučićevu konačnu izdaju Kosova i Metohije i uvođenje sankcija Rusiji. Za oba zadatka određeni su isti izvođači i isti scenario, koji se svodi na to da se stvori utisak kako Srbiji nema spasa ako ne ispuni zahteve zapadnih gospodara.

- Pregovori s Kosovom su došli do kraja. Ostali su još neki tehnički detalji i taj pravno obavezujući sporazum, čije potpisivanje neće moći još dugo da se prolongira. Kosovo već napreduje ka evropskim i međunarodnim institucijama. Iza toga stoje SAD i Nemačka i, možemo slobodno da kažemo, Evropska unija, iako neke njene članice još ne priznaju Kosovo, ali neće ni mnogo ometati taj proces uključenja u Ujedinjene nacije. Kosovo može da postane članica UN-a i bez Srbije, a to bi Srbiju stavilo u prilično loš položaj. Za priznanje Kosova Srbija bi trebalo da dobije ubrzan put u EU i, verovatno, investicije. Više nije moguća "politika vrdanja", kako je naziva predsednik Vučić - kaže Filip Švarm, urednik nedeljnika Vreme.

Iste teze o uzaludnosti otpora i neophodnosti priznanja Kosova plasira većina lažnih opozicionara i njihovih medija. Neki to rade pametnije, s kakvim-takvim argumentima, a neki se zadovoljavaju idiotskim lupetanju. Nataša Miljković, voditeljka s televizije N1, odavno je pokazala šampionski talenat za lupetanje, a nedavno ga je iskoristila u intervjuu s Vukom Jeremićem, predsednikom Narodne stranke. Pokušavajući da ospori Jeremićev stav da Srbija ne treba da potpiše sporazum koji bi Kosovu omogućio ulazak u UN, Miljković je prasnula u smeh i rekla: "Pa, kako Srbija to može da spreči? I Veljko Lalić kaže da Srbija to ne može da spreči!"

"Veljko Lalić to kaže..." E, to je baš jak, neoboriv argument za priznanje državnosti albanske republike Kosovo. Inače, Lalić je, kao glavni urednik Nedeljnika, znao često da zablista budalaštinama, kojima je uveseljavao svoje čitaoce. "Ekskluzivno" je objavio intervju s Donaldom Trampom, koji nije postojao. Feljton o Memorandumu SANU, koji je napisao Hadži Dragan Antić, Nedeljnik je "ekskluzivno" štampao deset godina nakon što je prvi put objavljen u medijima. Takođe, Lalić je 2013. godine "ekskluzivno" objavio testamentarni tekst Aleksandra Tijanića, opet deset godina nakon premijere u Srpskoj reči.

Na kraju, koliko je dobar analitičar Lalić je dokazao kad je na listi ličnosti koje su obeležile godinu stavio košarkašicu Natašu Kovačević ispred Vladimira Putina, a Zorana Kesića ispred Aleksandra Vučića.

U meri takvih intelektualnih kapaciteta, kao lik iz Kesićevih skečeva, Lalić danas iznosi stavove o priznanju Kosova, na koje se poziva Nataša Miljković. Deluje šašavo, ali njih ne boli, oni opravdavaju svoju upotrebnu vrednost u kampanji kojom se Vučiću stvara alibi za konačnu izdaju Kosova i Metohije.

U istoj laboratoriji prevara nastale su i teze o "potrebi da se Srbija odredi prema ruskoj agresiji u Ukrajini". Osim novinara Vremena, NIN-a, Nedeljnika i voditelja N1 i Nova S, takve stavove zastupaju razni analitičari s lažnim opozicionim pedigreom, kao i politikanti svih vrsta, pa i oni koji su pred izbore tvrdili da Srbija nikome, pa ni Rusiji, ne treba i ne sme da uvodi sankcije.

- Stav Stranke slobode i pravde je potpuno jasan. Mi ne možemo uvoditi sankcije Rusiji ne zato što mislimi da one nisu instrument međunarodnih odnosa, već zbog toga što su sankcije bile nešto što je brutalno primenjivano nad našim narodom. Bilo bi zaista nenormalno da sada mi nekome uvedemo sankcije! Bilo koja država sa ovakvim istorijskim iskustvom, poput Srbije, ne može uvesti sankcije bilo kojoj drugoj državi, nebitno da li je u pitanju Ruska Federacija. Zaista, tu isključujem emocije i istorijska pitanja ko je kome uvodio sankcije - rekao je Borko Stefanović, zamenik predsednika SSP-a, u martu ove godine, tokom predizborne kampanje.

Kad su izbori završeni, Stefanović je, kao predsednik skupštinskog Odbora za spoljnu politiku, promenio priču i počeo da zagovara stavove koje je nazivao "zaista nenormalnim".

- Mi predlažemo uvođenje sakcija Rusiji. Narodna skupština treba da traži da Vlada Republike Srbije mora i treba da uskladi svoju spoljnu politiku sa spoljnom politikom Evropske unije, naročito u pogledu restriktivnih mera prema Ruskoj Federaciji - tvrdi Stefanović.

Od nenormalnih opozicionara nenormalniji i radikalniji je Vuk Drašković, lider Srpskog pokreta obnove. Iako nema glasače, Drašković ima neograničen pristup režimskim i svim ostalim medijima. Ima i specijalne zadatke. Kad Vučić svira, Drašković mora da tercira. Kad Vučić kaže da je "Rusija 1992. godine uvela sankcije Srbiji, a da nije ni trepnula", Drašković mora da to potkrepi izmišljenim dokazima ruskog antisrpstva.

- Kao šef srpske diplomatije učestvovao sam u pregovorima koji su završeni Ahtisarijevim planom. Taj plan je u 98 procenata bio izvanredno rešenje za Srbiju. Nažalost, nije prihvaćen po nalogu Rusiju. Rusija je zatražila a isti status, koji tim planom dobija Kosovo, dobiju Abhazija, Osetija i Pridnestrovlje. Znači, Rusija je pokušala da trguje srpskim interesima. Zapad je odbio trgovinu i Rusi su kazali: "E, onda ni Ahtisarijev plan ne može pred Savet bezbednosti". I Briselski sporazum je bio nadonosan, on je neka blaža varijanta Ahtisarijevog plana. Po nalogu iz Kremlja, tadašnji predsednik Srbije Tomislav Nikolić je minirao Briselski sporazum izjavom da Zajednica srpskih opština mora da bude nova Republika Srpska, što je bilo bacanje soli u oči Albancima, koji, od tada, beže od ZSO da ne dobiju RS - govori Vuk Drašković ono što Vučić želi da čuje.

Drašković, u epskom zanosu, koristi i kvalifikative kojih bi se čak i Vučić postideo. Za deklaraciju o odbrani Kosova i Metohije, koju je nedavno potpisala grupa političara i intelektualaca, među kojima su Vuk Jeremić i Matija Bećković, Drašković kaže da je "trebalo da bude odštampana u krug, pa da je potpisnici lakše nataknu na neku stvar". Drašković opušteno optužuje Putina da predvodi "teroristički režim, koji vrši terorističke akcije" u Ukrajini, zbog čega Vučićeva Srbija mora da se distancira od Rusije, kao što je Titova Jugoslavija uradila 1948. godine.

- Kad bi Aleksandar Vučić napravio radikalan zaokret prema Zapadu nikakav 27. mart se ne bi ponovio. Kad bi se okrenuo prema Evropskoj uniji i Americi, to bi bio mnogo manji rizik od onoga 1948. godine. Ta, '48. godina, ponoviće se i sada, i ishod tog istorijskog "ne" biće isti. Brzo bi se izdušilo ovo što mlate pod crkvenim barjacima, jer ipak ovaj narod nije bez pameti i istorijskog pamćenja, samo ga je potrebno podsetiti na to. Potrebno je otvoriti medije i obavestiti srpsku javnost o ruskim zločinima u Ukrajini i o zločinima Putinovog reKžima u Rusiji. Potrebno je podsetiti i na srpske zločine iz devedesetih godina u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Kad bi se to uradilo, stvar bi bila završena - smatra Drašković, čija supruga Danica Drašković svakog meseca dobija apanažu od oko 10.000 evra iz ruske kompanije NIS, koju kontroliše Putinov "teroristički režim".

Bez obzira na sve napore režimskih apologeta i opozicionih satelita, Vučiću nema spasa. Uzalud Marinika Tepić tvrdi da legalizacijom divlje gradnje, vredne 1,5 milijardu evra, nije upravljao Vučić, nego Darko Šarić. Uzalud Vuk Z. Cvijić dokazuje da Belivukov klan nije štitio Vučić, nego Novak Nedić. Uzalud Vuk Drašković optužuje Tomislava Nikolić za izdaju srpskih interesa na Kosovu, svi znaju da je i za to odgovoran Aleksandar Vučić. Da nije Borko Stefanović odgovoran za najavljeno uvođenje sankcija Rusiji, nego Vučić, znaju i Rusi.

Kad je potpisivao tzv. Vašingtonski sporazum, Vučića je Marija Zaharova, portparolka ruskog ministarstva spoljnih poslova, uporedila sa Šeron Stoun, odnosno ulogom gologuze ludakinje na policijskom isleđivanju zbog sumnje da je izvršila ubistvo. I danas uticajni moskovski mediji i analitičari opisuju Vučića kao "marionetu Zapada" i "političku prostitutku". ž

Na to je pre neki dan podsetio Vladimir Solovjov, jedan od najuticajnijih novinara bliskih Putinu, zbog čega se njegovi stavovi smatraju stavovima zvaničnog Kremlja. Inače, Solovjov je nedavno objavio intervju s Vučićem, u kome ga je nahvalio do nebesa. No, to je pluskvamperfekat. Umesto pohvala, Vučića sad u Moskvi opisuju kao "marionetu s dijagnozom - politička prostitutka", kao što tvrdi Jurij Kotenok, uticajni vojni analitičar. Te ocene prenose čak i hrvatski mediji, ali srpski ne smeju kako javnost u Srbiji ne bi saznala šta o Vučiću misle Rusi.

Dokaze Vučićevog kriminala i izdaje ne može da spere kampanja koju vode njegovi ortaci iz naprednjačkog kartela i abonenti iz ležne opozicije. Uzalud ga kupaju, to neće promeniti činjenicu da je gotov, mrtvac je spreman za političku sahranu. Da ta sudbina ne bi zadesila celu Srbiju, ako već nije kasno, neophodno je hitno s vlasti oboriti naprednjački kartel i omogućiti Vučiću da, posle sudskog postupka, okajava grehe u zagrobnom miru neke ćelije.

I za njega, kao i za Srbiju, bolje je da završi u ćeliji, nego u grobu.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane