Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Stav

SDI

Branko Dragaš

U današnjem tekstu hoću da razbijem laž vezanu za - Strane direktne investicije / SDI/. Sve što Uzurpator govori o SDI je laž, manipulacija i prevara.

Vidimo da mu danas strani investitori i odbrana njihovih poslovnih interesa služe, samo u kolonijama vlast brani interese stranih kompanija, da opravda istorijsku pogrešnu odluku da se Rusiji uvedu sankcije.

Navodno, strani investitori, koji su u Srbiji zaštićena vrsta kao polarni medvedi, mogu da napuste Srbiju i da, njihovim odlaskom, ostane bez posla 300.000 loše plaćenih i eksploatisanih radnika.

Kako sam još početkom devedesetih godina bio investitor u drugim zemljama, kako sam četiri decenije investicioni bankar, koji ulaže novac klijenata u profitabilne projekte na svetskim tržištima, onda je to dovoljna referenca da mogu da pišem o stranim investitorima u Srbiji, koji su postali demagoška parola za pokrivanje veleizdaje ucenjene vlasti. Uzurpator i njegova kriminalna kamarila ništa ne znaju o poslovanju na svetskim tržištu, ništa ne znaju o investicijama i nemaju nikakve stručne kvalifikacije da procene opravdanost neke investicije.

Zaključili su u protekloj deceniji, koliko su već na vlasti, sve štetne ugovore za državu. Najbolji dokazi su propali aranžmani ER SRBIJA i FIAT, gde nije bilo stranih investicija, već je država morala da ulaže stotine miliona evra novca poreskih obveznika. Izjave Veleizdajnika o značaju stranih investicija su samo prazne političke floskule, koje mora da ponavlja kako bi se dodvorio svojim stranim gospodarima da ga ostave na vlasti.

Zato, ako hoćemo, zaista, da znamo istinu, pođimo onda redom u raskrinkavanju ove velike prevare zvane strani investitori. Na samom početku, treba da znamo da strani investitori ne dolaze sa svojim novcem u neku zemlju da bi pomogli toj zemlji u privrednom razvoju, nego dolaze isključivo zbog svojih poslovnih interesa, koji su dobro matematički proračunati i koji su mnogo veći, nego što mogu da ostvare u njihovim zemljama.

To je ključ razumevanja kako se investira. Inače, zašto bi dolazili u nepoznate zemlje? Zašto bi rizikovali da ulažu na nepoznatom tržištu? Svi investitori u svetu mogu da vam ovo potvrde. Kada donose odluku da li da investiraju u neku državu, investitori prave kalkulaciju profita, računaju period vremena kada im se vraća investicija i analiziraju potencijalne rizike na tom novom tržištu. Svaki investitor očekuje da ima veliki profit na novom tržištu, da u najkraćem vremenu otplati uložena sredstva i da nemaju nikakve rizike u svom poslovanju.

Najbolji način da sve to ostvare je ako uspeju, što je naš primer, da korumpiraju politički ološ na vlasti, koji dobijaju provizije od ekstra zarada investitora. Moraju da obezbede da stranci ostvare sve planirane aktivnosti. Korupciju omogućavaju strani političari, koji vrše lobiranje i pritisak na domaće političare, da prihvate uslove koje nameću strani investitori, jer tako svi mogu da zarađuju, dok pljačkaju okupiranu državu i porobljeni narod. Sve ovo sam gledao kako se odvija na tržištima zemalja u tranziciji više od tri decenije, koje su poslužile, nakon pada berlinskog zida 9. novembra 1989.godine, da umirući neoliberalni kapitalizam u dugovima dobije svežu krv za svoje vampirsko preživljavanje i životni opstanak.

Nisu, dakle, gospodo drugovi, vi koji ste uplašeni propagandnim lažima i pretnjama Uzurpatora, strani investititori došli u Srbiju zato što vole Srbiju, nego su došli zato što mogu da ostvare velike profite. Imaju sigurne garancije veleizdajničke vlasti da će moći da ostvare sve svoje poslovne planove. Zašto je dobro da otvore svoj biznis u Srbiji? Tri su razloga : jeftina energija za proizvodnju, jeftina radna snaga i subvencije bankrotirane države.

Korumpirana vlast, za strane investitore uopšte nije bitno ko je na vlasti, oni ne mare za ideologije, već je presudno važno da vlast bude korumpirana, predstavlja garant njihovog brzog poslovnog uspeha. Dovoljno je da su energenti i radna snaga nekoliko puta jeftiniji, nego što plaćaju u njihovim zemljama, pa da se oni opredele da investiraju. Svedoci samo čitavu deceniju unazad, da pomahnitali Uzurpator ide po svetu i hvali se da je naša radna snaga najeftinija. Nama koji decenijama radimo na stranom tržištu sa investitorima, to je predstavljalo veliki problem.

Tako sam, recimo, morao da odbijem mnoge moje investitore, koji su dobili potvrdu iz Vlade da radnici u Srbiji rade za plate od 300-500 evra, jer nisam želeo da učestvujem u tom ponižavanju našeg naroda. Uzurpator je prodavao naš narod kao jeftinu radnu snagu i time se hvalio.

Posebna budalaština i prostor za veliku korupciju je nastao kada je Velizdajnik odlučio da daje subvencije stranim investitorima za svakog zaposlenog radnika. U početku su subvencije iznosile 5.000 evra po zaposlenom radniku, da bi danas dostigle iznos od 147.000 evra. Strani investitori su ostali u čudu. Nisu mogli da veruju šta im se nudi. Smejali su se budalastoj ekonomskoj politici Uzurpatora, ali su videli veliku priliku za svoju zaradu. Zašto ne bi zarađivali na gluposti političara u Srbiji?

Naravno, spremni su bili da iz dobijenih subvencija plate te političare. Zašto ih ne bi platili novcem koga su dobili besplatno? Strani investitori su shvatili da uopšte ni ne moraju da donesu svoj novac u Srbiju, nego da će novac da dobiju od države na poklon. Tako smo dobili poplavu stranih investitora, koji su ulagali novac poreskih obveznika Srbije u svoje privatne kompanije.

Kada bi se iscrpio dotok tog državnog novca, investitori bi odlazili. Zatvarali bi započete poslove i otpuštali radnike, koji su radili u uslovima nedostojim života savremenog čoveka. Uzurpator je nastavio da širi famu o stranim investitorima. Njegovo pljuvanje po građanima Novog Sada, koji su protestovali na Šodrošu i njegovo ponižavanje protesta protiv Rio Tinta, najbolji su dokaz kako on služi interesima stranih kompanija. Imamo na vlasti političkog manipulatora, koji veliča Murata i sprda se sa knezom Lazarom i kosovskim stradalnicima, koji otvoreno brani interese stranih korporacija i sve najgore govori o našem narodu, pa je teško očekivati da će srpska tragedija da se završi, nažalost, bez velikih i bolnih posledica po naš povodljivi narod.

Ništa bolji odnos prema stranim investitorima nije imala ni mafijaška DOS-ova vlast. Sećate li se kako je uništen naš bankarski sistem i kako su došle strane banke, koje su danas napravile monopol u bankarstvu i naplaćuju držanje računa u banci, što je vređanje inteligencije naših građana? Za osnivanje banke je bilo dovoljno 10 miliona evra. Strane banke su osnovale svoje banke u Srbiji tim osnovnim početnim kapitalom. Počeli su da prikupljaju depozite od građana, privrede i države.

U nekoliko nedelja su prikupile stotine miliona evra. Zatim su svojim osnivačima vratile pozajmljeni 10 miliona evra i počeli da rade prikupljenim novcem u Srbiji. Šta su strane banke donele u Srbiju? Ništa! Pisao sam već o tome, ali vredi da se to ponovi, zbog sve većeg broja mladih ljudi koji prati moj javni rad. Na pitanje mog partnera, švajcarskog bankara, šta rade u siromašnoj i bankrotiranoj Srbiji, austrijski bankar je otvoreno odgovorio - Uzimamo pare od glupi Srba i plasiramo pare još glupljim Srbima!

Građani u bankama drže 13,3 milijardi evra, banke su se zadužile u inostranstu 6,2 milijarde evra, depozititi privrede su 12 milijardi evra i depoziti države su 688,3 miliona evra, što je, bez garancija, 32.188 milijardi evra, dok je sumnjivi i naduani kapital banaka svega 5,76 milijardi evra. Banke u Srbiji nisu donele kapital. Moj predlog je bio, nakon petooktobarskog prevrata, da se stranim bankama otvori samo 20% našeg finansijskog tržišta, dok bi 80% ostalo u rukama domaćih banaka.

Strani bankari su morali da ubace u svoj osnivački kapital, tačno onoliko novca koliko su prikupili depozita u Srbiji. Recimo, ako je strana banka u Srbiji prikupila 1 milijardu evra depozita, morala je isto 1 milijardu evra da unese svog novca u kapital banke. Ali, Đinđić to nije smeo da prihvati. Uplašio se bankarskog lobija.

Smatrao je da pod takvim uslovima strane banke neće hteti da dođu u Srbiju. Pa, šta će nam onda strane banke, koje ne donose novac u Srbiju? Zašto bi mi njima otvarali naše bankarsko tržište? Nije znao šta da mi odgovori. Danas vidimo da je to bila potpuno pogrešna strategija, koja je sa vladavinom mekušastog Uzurpatora kulminirala u tragikomičnom obožavanju stranih investitora. U protekle dve decenije citirao sam na desetine svetskih ekonomista i objavio na desetine stručnih analiza sa tržišta, naveo konkretne primere iz mog ličnog poslovnog iskustva, gde se jasno vidi da strani investitori nisu poluga za brzi rast domaće privrede, nego da su oni veliki pljačkaši svih naših ekonomskih resursa.Oni su došli da nas opljačkaju.

Ljudi koji su dugo u biznisu znaju da su LON poslovi, gde strana kompanija privremeno uvozi robu u Srbiju i koristi našu jeftinu energiju i jeftinu radnu snagu da doradi svoj uvezeni proizvod, kako bi mogla da ga izveze stranom kupcu po visokoj ceni, klasični robovski poslovi za sirotinju raju. Našim kompanijama plaća se samo usluga dorade. LON poslovi su eksploatacija naše radne snage.

Pokazao sam, analizirajući godinama na ovim stranicama bilanse ER SRBIJA i FIAT SRBIJA, da država svake godine ubacuje desetine miliona evra, kako gotovine, tako i raznih olakšica, da bi nekako zadržali poslovanje ove dve neuspešne kompanije u Srbiji. Račun neuspeha plaćaju, naravno, građani Srbije. Pošto nemamo suficite u budžetu, iz kojih bi mogli da bacamo držani novac na ove neuspešne kompanije, onda se Uzurpator narkomanski zadužuje i taj uzeti, skupi novac baca da zadovolji pohlepu stranih investitora. Takva ekonomska politika na dugi rok nije održiva. Ušli smo u zonu sigurnog bankrota države i socijalnoig sloma društva.

Otkud takav ponizni stav prema stranim investitorima? To je posledica malograđanskog mentaliteta provincijalaca i mediokriteta na vlasti poslednjih dve decenije. Najopasnije provincijalizam je u glavi palanačkih političara. Politički idioti na vlasti ne mogu da se oslobode divljenja Zapadnim prevarantima.Provizije koje uzimaju od stranih investitora su dovoljno motivišuće da nastavljaju izdaju i pljačku države i građana.

Samo naivni građani mogu da poveruju da su nam Arapi dali jednu miliardu dolara sa kamatom od 3%, bez ikakvih garancija. Zašto se 16,5 milijardi evra naših deviznih rezervi drži na računima van Srbije? Zašto se ne drže u Srbiji? Decenijam se zalažem da se naše devizn erezerve drže u Srbiji? Gde? U domaćoj proizvodnji. Šta ako nam krstaši, kako su to uradili Rusiji, zaplene naše devizne rezerve? Krstaši su potpuno poludeli. Nemački sociolog je prošle nedelje napisao da je Zapad izgubio razum.

Gube svetsku političku moć i otimaju gde još mogu da otmu. Ogromne su moguće manipulacije sa našim deviznim rezervama. Ko kontroliše devizne rezerve? Niko! Veleizdajnička vlast je sve takve poslovne kombinacija proglasila državnom tajnom. Kada oborimo Uzurpatora i njegov kriminalni režim, javnost će da dobije na uvid sve te tajne ugovore.

Jedna od kombinacija vlasti sa deviznim rezervama može da bude da vlastodršci naše devizne rezerve stavljaju u kolateral za dobijanje inostranih kredita. Odnosno, finansiramo sami sebe našim deviznim rezervama, uz obavezno plaćanje kamate i provizije, koje idu, jednim velikim delom, političkom ološu na vlasti. Stranim bankarima je to najunosniji i najsigurniji posao. Nemaju nikakvog rizika i dobro zarađuju, dok peru novac političarima iz bankrotirane Srbije. Evo, pokazao sam da je propaganda o stranim investitorima velika prevara.

Ne treba se plašiti njihovog odlaska. Neka slobodno odu! Tvrdim, neće oni da odu, dok im je energija i radna snaga ovako jeftina. Ako, ipak, budu politički primorani da odu, onda trebamo da znamo kako da uposlimo tih 300.000 otpuštenih ljudi. Kako? U periodu 2012- 2022.g Uzurpator je svojom pogrešnom ekonomskom politikom dozvolio da ode iz Srbije 63,2 milijarde evra.

Pametna vlast bi vodila takvu ekonomsku politiku da nema spoljno-trgovinskog deficita ili bar da je 50% manji, zbog supstitucije uvoza. Tako bi u Srbiji ostalo 32 milijardi evra za investiranje. Taj ušteđen novac može da zaposli između 4-5 miliona radnika. Možemo da prekvalifikujemo na nove poslove, gde se primenjuju nove tehnologije, sadašnjih 2,3 miliona zaposlenih, kako prikazuje statistički zavod, da zaposlimo sve nezaposlene i sve naše ljudi koji beže sa propalog Zapada.

Takvu novu ekonomsku politiku može da vodi samo Vlada narodnog spasa. Uzdati se u ove prevarante na vlasti i opoziciji je samo uzaludno gubljenje vremena. Na kraju, kratko otvaram temu o kojoj se malo piše. Koliko na poziciji SDI zaista ima stranih invetsicija, a koliko su krediti? Za poslednjih deset godina vodi se na poziciji SDI iznos od 23 milijarde evra. Ali, ako uđemo bliže u analizu tih SDI, videćemo da se tu skrivaju državni krediti za infrastrukturu, koje finansiraju i izvode strane kompanije.

Tako se prikriva i smanjuje naš državni dug. To se namerno radi da bi mogla rasipnička vlast još više da se zadužuje. Stranim investitorima takva politika odgovara. Oni ostvaruju ogromne profite u poslovanju sa korumpiranim političarima u Srbiji. Njih uopšte ne zanima što će Srbija da bankrotira.

Kada se to dogodi, oni će se u jednom danu povući, jer sav njihov novac je već na njihovim računima u inostranstvu.

Zaključak, ovakvi strani investitori nam ne trebaju. Strani investitori su zlo, jer pljačkaju Srbiju. Ali, još veće zlo je Uzurpator. Bez njegove smene i hapšenja, nije moguće da spasimo Srbiju.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane