Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

(P)likovi

Aleksandar Vučić otkriva kakva budućnost čeka građane Srbije

Svi ćemo umreti

Kartel oko Srpske napredne stranke, na čijem čelu se nalazi Aleksandar Vučić, doveo je Srbiju na ivicu opstanka. Srbija više nije država, nego teritorija na kojoj izumire narod. Vladajuća mafija privodi kraju otimačinu EPS-a i otvaranje rudnika litijuma, i širi mrežu za trgovinu drogom, oružjem i ljudima. Kroz to vreme, diktator svojim političkim i poslovnim ortacima obećava razne funkcije i biznis kombinacije, a građanima siromaštvo, bolest i sigurnu smrt. O poslednjem naprednjačkom pohodu na srpske javne resurse i privatnu imovinu piše zamenik glavnog urednika Magazina Tabloid Predrag Popović, bivši urednik u Dnevnom telegrafu, Nacionalu i Pravdi, nekada blizak Vučićev saradnik i prijatelj.

Predrag Popović

Adolf Hitler je vladao pod devizom „jedan narod, jedna država, jedna partija, jedan vođa". Aleksandar Vučić je to skratio na svoju meru: „jedan vođa". Takvom vođi nisu bitni narod i država, pa ni partija. Opljačkao je narod i državu, pa sad hoće da se reši i partije, koju je u potpunosti kriminalizovao.

Vučić je sve podredio sebi i svojim lukrativnim interesima. Uz političku i logističku podršku stranih centara moći, koji su ga doveli na vlast, okupirao je državne institucije, preuzeo sve poluge moći i zaveo diktaturu. Jači od zakona i Ustava, pa i od lekova, stvorio je uverenje da je on vanknjižni vlasnik države i gospodar života i smrti. Napravio je sistem vladavine medijima, lažima i prevarama, u kome o svemu odlučuje samo on.

On određuje smer spoljne politike, visinu subvencija tzv. stranim investitorima, koji tajkun će dobiti neki tender, ko će se uvaliti na koju funkciju, ko će i zašto biti uhapšen i osuđen, kad će biti raspisani i održani izbori, kao i ko će preći cenzus, koji medij sme da dobije reklame javnih preduzeća, koji fudbaler će igrati u reprezentaciji... Da bi dokazao da država može tako da funkcioniše, pod vlašću jednog vođe, Vučić nije dozvolio da se vlada formira pre isteka zakonskog roka, punih sedam meseci posle izbora. Po njegovoj želji, policija skoro godinu dana nema direktora, na mestu načelnika generalštaba Vojske Srbije nalazi se oficir koji nikad nije komandovao nijednom borbenom jedinicom, a na čelu državnih institucija su postavljeni diletanti, koji od kvalifikacija poseduju samo političku podobnost i bespogovornu poslušnost.

Očigledne su posledice takvog jednoumlja, odnosno maloumlja. Kako to izgleda u realnom životu videlo se nedavno u Horgošu, prilikom oružanog sukoba dve grupe migranata.

U tom naselju na granici sa Mađarskom ima nekoliko migrantskih kampova, koje niko ne kontroliše. Ne zna se koliko je migranata iz Afrike i sa Bliskog istoka prodefilovalo tim krajem, ali procenjuje se da ih je u svakom trenutku tamo stacionirano oko dve hiljade.

Lokalno stanovništvo, koje ne broji više od četiri hiljade, već godinama trpi teror stranaca. Migranti ulaze u napuštene kuće, uzimaju pokretne stvari, lože stolariju, kradu stoku, rade šta hoće. Sve to uz prećutnu dozvolu srpskih vlasti. Policijske patrole reaguju samo u kritičnim situacijama, a i tada se sve završi samo na uviđaju.

S procenom da se ne isplati da hapse i podižu krivične i prekršajne prijave protiv migranata, kojima ne može ni da se utvrdi identitet, zločini najčešće prođu bez kazni. Policija preduzima konkretne akcije samo kad mora, uglavnom pod pritiskom stranih službi, kao što je bio slučaj od pre mesec dana, kada je u Subotici uhapšen Albanac sa Kosova i Metohije, koji je predvodio jednu grupu krijumčara.

Taj Albanac je osumnjičen za trgovinu ljudima i nedozvoljenu proizvodnju, promet i prodaju oružja i eksplozivnih sredstava. Iako je srpska policija imala saznanja o njegovim dvogodišnjim aktivnostima u subotičkom regionu, ništa nije preduzela sve dok Europol nije insistirao da on bude uhapšen i procesuiran. Europol je otkrio da Albanac priprema terorističke napade u Velikoj Britaniji i Evropskoj uniji, pa je izvršen pritisak na srpsku policiju da ukloni tu opasnost.

Međutim, ni posle tog hapšenja ništa se nije promenilo u odnosu policije prema migrantima. Taj poslovni lanac, zasnovan na primanju i davanju mita, održao se do poslednjih dana novembra, kad je došlo do oružanog sukoba marokanske i pakistanske grupe migranata.

U sukobu je učestvovalo pedesetak ljudi, naoružanih pištoljima i puškama. Ranjeno je nekoliko migranata, a jedan je hospitalizovan sa teškim povredama. Srpska vlast je pokušala da zataška i taj slučaj, ali nije uspela. Snimci sa sigurnosnih kamera i mobilnih telefona, na kojima se vidi kako migranti trče ulicama Horgoša i pucaju jedni na druge, objavljeni su na društvenim mrežama i nekoliko portala. Osim srpske javnosti, uznemirili su se i predstavnici vlasti u Mađarskoj i Austriji. Tek na njihovo insistiranje, policija je preduzela opsežnu akciju protiv militantnih lažnih migranata.

Uhapšeno je oko hiljadu tzv. migranata i zaplenjeno je pedesetak komada oružja, pištolja i dugih cevi. Kod nekih je pronađena oprema sa oznakama albanske terorističke organizacije UČK, kao i veće količine novca. Policija nije objavila podatke o broju migranata protiv kojih je pokrenuta istraga i koliko ih je zadržano u pritvoru. Većina ih je smeštena u migrantske centre. S migrantima je uhapšen i jedan turski državljanin, osumnjičen za krijumčarenje ljudi.

Ministarstvo unutrašnjih poslova je hitno formiralu tzv. Udarnu grupu, koja će imati zadatak da sprečava transport nelegalnih migranata kroz Srbiju. U medijsku akciju, kojom vlast sprovodi kontrolu štete, uključio se i novi ministar policije Bratislav Gašić. Svečano, Gašić je obećao da će policija "izvršiti sve zadatke koje je pred nju postavio vrhovni komandant oružanih snaga Srbije predsednik Aleksandar Vučić".

Bez obzira na nedostatak obrazovanja, čak i Gašić zna da u Ustavu ne postoje kategorije "vrhovni komandant" i "oružane snage", ali on to ističe iz dva razloga. Prvo, zato što Vučić voli da ga poltroni tako oslovljavaju, i drugo, poltroni time svesno prebacuju odgovornost na njega. Primitivnim laskanjem stvaraju alibi, koji će iskoristiti jednog dana, kad dođe vreme za svođenje računa.

Tobože, samo su radili svoj posao, postupali su po naređenju vrhovnog komandata. U Gašićevom stilu ponašaju se i ostali pripadnici MUP-a. Mile Jandrić, načelnik Pogranične policije, takođe obećava da će se pojačati kontrola graničnih prelaza, ali i po dubini teritorije, kao i da će biti izvršeni svi zadaci koje pred policiju postavlja državni vrh, na čelu sa predsednikom Aleksandom Vučićem.

Ipak, Jandriću treba čestitati što je priznao da postoji nekoliko tunela, koji su iskopani ispod granice Srbije i Mađarske, kao što je o tome pisano u Magazinu Tabloid. Policija je znala za te tunele, ali ništa nije preduzimala jer su u posao krijumčarenja migranata uključeni Vučić i ljudi iz njegovog najbližeg okruženja.

Novembarski rat na ulicama Horgoša označio je raspad Vučićevog šverca migranata. Mađarski premijer Viktor Orban i austrijski kancelar Karl Nehamer hitno su doputovali u Beograd i pred Vučića stavili tzv. Memorandum o saradnji na zaštiti granica. U Memorandumu je istaknuta obaveza Srbije da organizuje deportaciju ilegalnih migranata u zemlje porekla. Nije navedeno kako da se to realizuje.

Mađare i Austrijance ne zanima što je taj proces skup i pravno komplikovan, oni od srpske vlasti zahtevaju da sama reši problem koji je napravila. Od Srbije se, takođe, traži da migrantima ne dozvoli prolazak do severnih granica, nego da ih zadrži u centrima kod makedonske granice, kako bi se sprečila mogućnost da stignu do zemalja Evropske unije.

Vučić je morao da prihvati te uslove, procenio je da bi veću štetu imao kad bi strane službe objavile koliko je miliona evra zaradio na krijumčarenju ljudi tokom migrantske krize.

- Potpisali smo važan Memorandum i krećemo sa akcijom pre kraja godine. Govorimo o ilegalnim migrantima čiji broj je udvostručen u odnosu na prošlu godinu dana, iz Avganistana najviše, oko 40 odsto. Slede migranti iz Sirije, Maroka, Burundija, Pakistana. To je ono što imamo registrovano. Nekoliko koraka smo već preduzeli. Pored Tunisa moraćemo da imamo bezvizni režim sa još dve zemlje. Dogovorili smo se da zajednički, uz podršku Mađarske i Austrije, angažujemo veći broj policajaca prema Severnoj Makedoniji. Imamo velike probleme na severu zemlje, migranti ostaju na našoj teritoriji. Mi smo uvek pokazivali solidarnost prema izbeglicama, ali ne želimo da bude parking za migrante. Srbija čuva sebe, ali i Evropu - rekao je Vučić.

Sve što je navedeno u Memorandumu pokazuje da više niko ne veruje Vučiću. Da nije tako, ne bi bilo potrebe da mađarski i austrijski policajci kontrolišu granicu Srbije i Makedonije. To je i logično, pošto je poslednji slučaj iz Horgoša dokazao da srpska policija ima bitnu ulogu u lancu krijumčara ljudima. Drugačije ne može da se objasni činjenica da policija nije znala da Srbijom vršlja hiljadu naoružanih ilegalnih migranata.

Kao i svaki poraz, Vučić i ovaj pokušava da predstavi kao svoju pobedu. U stvaranju tog utiska pomažu mu štetočine iz naprednjačke nomenklature, poput Nataše Stanisavljević, koja je funkciju komesara za izbeglice i migracije zaslužila podrškom Vučićevoj predsedničkoj kandidaturi i degutantnim papagajskim ponavljanjem divljenja njegovoj mudrosti, hrabrosti i sposobnosti.

- Od 2015. godine nije bilo napada migranata na naše stanovništvo. Akcija policije u Horgošu je bila pravovremena - kaže Stanisavljević.

Od 2015. godine zabeleženo je nekoliko hiljada napada migranata na lokalno stanovništvo širom Srbije. Čak su i režimski mediji objavljivali informacije o razbojništvima migranata, a društvene mreže su pune dokaza i svedočenja ljudi kojima su upadali u kuće, otimali imovinu, krali stvari i životinje. A o pravovremenosti policijske akcije u Horgošu najbolje znaju sami meštani tog naselja, koji godinama ne izlaze noću, decu prate do škole i nazad, žive u stalnom strahu.

Na konferenciji za medije, posle potpisivanja Memoranduma o saradnji na zaštiti granica, Viktor Orban je istakao da to "nije političko pitanje, to je pitanje instinkta, instinkta opstanka". Dok Orban brine za opstanak svoje države, Vučićev instinkt se svodi samo na borbu za opstanak na vlasti. Kao što je sad, pod prinudom, pristao da prekine švercerski lanac prema Mađarskoj i drugim evropskim državama, Vučić je spreman da učini i druge ustupke strancima koji mogu da mu ugroze opstanak na vlasti. Po običaju, u zamenu za vlast, Vučić krčmi srpske državne i nacionalne interese.

Osim Kosovom, Vučić trguje i javnim preduzećima. Pod njegovom kontrolom privodi se kraju proces privatizacije Elektroprivrede Srbije. Vučić namerava da EPS, usled navodne potrebe za dokapitalizacijom, do marta sledeće godine preda u vlasništvo američke ofšor kompanije "UGT Renewables", koja će potom prodati EPS jednoj kineskoj firmi. Mahinacija je vredna desetak milijardi evra, s tendencijom porasta usled povećanja cena na tržištu energenata.

Po sličnom modelu, Vučić namerava da prisvoji i preproda Naftnu industriju Srbije. Čim je počeo rat u Ukrajini, Vučić je došao na ideju da Srbija nacionalizuje NIS, navodno kako bi se zaštitili interesi većinskog vlasnika, ruske kompanije "Gasprom". Evropska unija je tada uvela sankcije firmama u kojima Rusija ima većinski udeo u vlasništvu. Kao odgovor na tu meru, ruske firme su prodale određeni deo akcija kako bi mogle da nastave poslovanje. Vučiću se svidela ta ideja, pa je Rusima ponudio kombinaciju po kojoj je trebalo da NIS bude nacionalizovan, a potom prodat britanskoj naftnoj kompaniji "Shell". Međutim, Evropska unija je dozvolila NIS-u da normalno nastavi sa radom u Srbiji, a ni Rusi nisu bili zainteresovani za Vučićevu ideju.

Vučić je taj plan osvežio pre mesec dana, kada je Nemačka nacionalizovala filijalu "Gasproma", koji je imao 48 odsto vlasništva u poljskoj kompaniji "Jamal - Evropa". "Gasprom" je dobrovoljno povukao svoju aktivu iz filijale u Nemačkoj.

- Ako bude novih sankcija protiv kompanija u ruskom vlasništvu, to će biti veliki problem za nas. Moraćemo svakako da reagujemo, mi moramo da obezbedimo dovoljno nafte i gasa za naš narod. Ako niko neće da radi sa NIS-om, onda ćemo mi delovati, moraćemo da razmotrimo preuzimanje većinske kontrole nad NIS-om - rekao je Vučić za američki poslovni list Fajnenšl tajms.

Sa dugim i bogatim ratnoprofiterskim stažom, Vučić je shvatio da mu se otvorila prilika da proda NIS i zgrabi novu masnu proviziju. Sa istom ambicijom medijski je oživeo plan o izdavanju dozvole Rio Tintu za eksploataciju litijuma u Jadarskoj dolini.

- Pre godinu dana sam ispao najgluplji predsednik na svetu, jer sam odustao od litijuma - rekao je Vučić pre nekoliko dana, na godišnjicu građanski protesta, kad su blokirane saobraćajnice sa zahtevom da se obustavi projekat Rio Tinta.

Uveren da se opametio, Vučić ne odustaje od realizacije tog plana, za koji mu je obećano pola milijarde evra. Po toj ceni prodao je život u Podrinju. Izgubio je godinu dana, ali dobio je slobodan prostor, sa koga su zbrisana mnoga ekološka udruženja. Neka su pristala na kolaboraciju, a neka su se sama od sebe ugasila usled beznađa aktivista, koji su pali u apatiju usled postizborne predaje i prodaje jednog dela opozicije.

Za razliku od normalnih građana, mnogi naprednjački kadrovi ne gube nadu, iako su odbačeni u poslednjoj rasposledili plena u izvršnoj vlasti. Zorana Mihajlović je, posle deset godina, ostala bez ministarske funkcije. Iako je najavila da će ostati u politici, povukla se u stanje tihovanja. Nema je u stranci i medijima. Ćuti i čeka priliku da se vrati ili da se osveti za izbacivanje iz vlasti.

Nestao je i Nebojša Stefanović. Svestan svoje situacije, da se nalazi u nemilosti gospodara, on ne gaji iluzije o povratku na veliku scenu. Njegove ambicije se svode na trgovinu s Vučićem. Stefanović bi mahao repom od sreće kad bi "šef" pristao da mu, u zamenu za večno ćutanje, ponudi ambasadorsko mesto. Nije važno gde, samo da se mirno udalji iz Srbije, s mesta zločina. Još kad bi uspeo da zadrži veći deo imovine, koju je zgrnuo, njegovoj sreći ne bi bilo kraja.

Bivša ministarka Jadranka Joksimović ima razloga za nervozu, ali navikla je na Vučićeve igrice, pa ne talasa. Strpljivo čeka da joj on izabere funkciju na koju će je udomiti. U takvom statusu nalazi se i Branislav Nedimović. Doduše, on ima konkretnije planove. Nada se mestu predsednika Fudbalskog saveza Srbije. Nedimović je uveren da ima potrebne kvalifikacije za tu funkciju. Iza njega je 25 godina duga fudbalska karijera, koja još traje u Slogi iz Zasavice, s kojom je pre dve sezone uspeo da se plasira u viši rang takmičenja, u Drugu sremsku ligu.

- Nikad nisam maštao da igram Ligu šampiona. Ja sam realan, bavim se stvarima koje mogu da dosegnem. Sanjao sam Marakanu. Taj san mi se ostvario 2006. godine, kad je reprezentacija srpskog parlamenta igrala protiv ruske Dume. Kad sam istrčao na teren Crvene zvezde naježio sam se. Bilo me i strah kad sam pomislio ko je sve tu igrao. Prepao sam se i usrao sam se - priznao je Nedimović u intervjuu za Kurir.

I tako usran, Nedimović nije ništa slabiji kadar od Slaviše Kokeze, prethodnika na mestu predsednika FSS-a. Kao i Kokeza, tako i Nedimović ima podršku Vučića. Međutim, ima i ozbiljnog protivkandidata Nenada Bjekovića. Propala su prva dva pokušaja da FSS, pre mesec dana, izabere novog predsednika. Prvo nije bilo kvoruma, a onda je postignut dogovor da se izbori odlože do završetka Svetskog prvenstva u Kataru. Vučić je Nedimoviću obezbedio podršku Crvene zvezde, odnosno direktora Zvezdana Terzića, kao i logističku asistenciju na sabotiranju Bjekovića. S tom nemarom, Vučić je pokrenuo kampanju i protiv selektora fudbalske reprezentacije Dragana Stojkovića Piksija, koji je stao na stranu Bjekovića. Vučić je rizikovao rezultat reprezentacije na Svetskom prvenstvu samo da bi kompromitovao Stojkovića i Bjekovića i time lakše progurao svog favorita na mesto predsednika FSS-a. Njemu nije bitna reprezentacija, nego funkcije preko koje će neki poslušnik omogućavati trgovinu igračima, velike ugovore i menadžerske provizije.

U fudbalske kalkulacije je uključen i Draško Marković, bivši pripadnik Crvenih beretki i Srpske radikalne stranke, koji je pod Vučićevim patronatom bio instaliran prvo u Privrednu komoru Srbije, a potom u Telekom, pravo na mesto direktora za ljudske resurse. Jedina Markovićeva referenca koja se tiče tog sektora odnosi se na staž koji je proveo u klanu Jovana Simendića. Vučić je nedavno ubacio Markovića u Upravni odbor Skupštine Sportskog kluba Crvena zvezda s namerom da ga, kad za to dođe vreme, promoviše u direktora Fudbalskog kluba, umesto Zvezdana Terzića. Ipak, treba priznati da je Marković, za razliku od Vučić, zaista bio pravi navijač Zvezde. Sve slobodno vreme, dok nije preprodavao ukradeni cement, Marković je provodio na Marakani, što danas režimski mediji ističu kao njegovu najveću prednost u odnosu na ostale potencijalne kandidate, među kojima su Svetozar Mijailović i Branko Radujko.

Novom udomljenju se nada i Vojislav Šešelj, bivši Vučićev vođa, a aktuelni potrčko. Šešelj je u promovisanju Vučićevih interesa uradio više nego Nedimović, Marković, Joksimovićka i mnogi drugi naprednjački kadrovi, zajedno. To su primetili i radikalski glasači, koji su se na poslednjim izborima odrekli vojvode i gurnuli ga ispod cenzusa. Šešelj je požrtvovano i posvećeno propagirao Vučića kao jedinog vođu Srbije, a umesto poslaničkog mandata dobio je samo obavezu da svakodnevno ide na Pink ili Hepi, da vređa političke protivnike. Dobio je i tužbe nekoliko žrtava tog medijskog nasilja, među kojima je najzanimljivija ona glumice Katarine Radivojević.

- Tuženi je u svojim javnim nastupima iznosio neistinite tvrdnje i informacije o tužilji, kojima je na najgrublji način povredio pravo na dostojanstvo ličnosti. Tuženi je uporno, od 25. januara 2021, u formi izričitih tvrdnji iznosio neistinite informacije koje se tiču privatne sfere tužiljinog života, a kojima je grubo narušen njen ugled i čast - navodi se u tužbi Katarine Radivojević.

Šešelju nije bitna glumica, ona je samo kolateralna šteta u Vučićevom obračunu s vladikom Grigorijem Durićem. Kad se u medijima pojavila spekulacija da će Grigorije biti predsednički kandidat opozicije, Vučić je napujdao Šešelja da ga vređa i kompromituje. U tom zanosu, poslušan kao uvek, vojvoda je tvrdio da je vladika finansirao odlazak glumice u Holivud, ali ona "nije uspela da stekne svetsku slavu, dočepala se samo nekoliko serija i uglavnom ništa nije uspela, spiskala je ogromne pare". Šešelj je detaljno opisivao kako je vladika Grigorije, otkad je upoznao Katarinu Radivojević, u manastiru Žitomislić 2005. godine, na nju potrošio velike sume novca Srpske pravoslavne crkve. Kampanja je uspela, Grigorije je odustao i od pomisli da se politički angažuje. Posle svega, ostala je tužba po kojoj će Šešelj morati da odgovara. Naravno, on nije zabrinut, neće mu biti prvi put da plati uvrede kojima zasipa svakoga ko smeta njemu ili njegovom aktuelnom gazdi.

Dok rasprodaje ostatke državne svojine i nacionalnih interesa, i dok pravi nove kriminalne i korupcionaške kombinacije, Vučić građanima opušteno, s osmehom, poručuje da ne brinu, nema im spasa: "Svi ćemo umreti". To je tačno. Mnogi građani su već umrli zbog Vučića i njegovih zločinačkih postupaka.

- Ostavljeni smo nasamo sa opasnim manijakom. On može da nam radi šta želi, pa to i čini - tvrdi Ljubodrag Stojadinović u jednom tekstu.

Da, ostavljeni smo nasamo sa opasnim manijakom, ali to plaši i manijaka. Sa stranim gazdama može da se nagodi, a to neće moći s narodom koji je opljačkao i ponizio. Manijak je već mnogo puta pokazao da se više plaši pobunjenih građana, nego svih stranih ambasadora i službi. Kad god je bilo tvrdo, podvijao je rep, punio pelene i povlačio se na bezbednu udaljenost. Samo tako može doći do oslobođenja, da Vučić ostane nasamo sa narodom, pa da se svedu računi.

A1

Ko je novi pogrebnik srpskog Fonda PIO

GROBAR, POSLUŠAN I DOBAR

N.V.

Na vidiku je još jedna grandiozna pljačka milion i po srpskih penzionera, ovaj put "u sitnim apoenima".

Da bi to džeparanje uspelo, trebalo je naći poslušnog diletanta da potpisuje šta mu se kaze.

Zbog tog podmuklog plana, za novog direktora Fonda PIO određen je izvesni Relja Ognjenović, (SNS) star 32 godine, koji je po struci maser-fizioterapeut. Po statusu je prijatelj Danila Vučića!

Raspolagaće budžetom od šest milijardi evra. Ovaj fizioterapeut (maser) "brinuće" dakle o novcu srpskih penzionera.

Inače, prema Satutu Fonda, za direktora je trebalo da bude imenovano lice koje ima visoko obrazovanje i najmanje šest (6) godina iskustva u vođenju javnih fondova i sličnim delatnostima.

Direktor pravne službe mu je takođe (SNS) stranački kolega, ima 34 godine, od škole zimski raspust. Tačnije, neproverenu validnost srednjeg obrazovanja.

Dve godine ranije, 2020. Ognjenović je bio zamenik direktora Fonda PIO i sa te funkcije u ime Fonda potpisao ugovor sa preduzećem Asseco SEE, na čijem čelu je brat Ane Brnabić, u vrednosti od 180 miliona dinara za navodno uvođenje savremenije IT opreme u PIO.

Relja Ognjenović je inače sa 24 godine postao funkcioner SNS i član opštinskog veća na Voždovcu, zadužen za asfaltiranje u ovoj opštini. Taj posao je završio katastrofalno, to svaki građanin Voždovca zna. Međutim, baš to ga je preporučilo za veliko napredovanje u Vučićevom kriminalnom preduzeću.

Ne postoji drugo objašnjenje za ovakvo nasilje, osim čistog sadizma koje bolesnog diktatora nagoni na uništavanje Beograda, Srbije i života u njoj.

U tom smislu je u pravu lekar koji je njegov bivši stranački kolega iz vremena divljanja u Srpskoj radikalnoj stranci koji je rekao: "...Vučića kao pacijenta mogu da razumem, ali kao predsednika ne".

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane