Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Povodom

Aleksandar Vučić je naneo veću štetu Vojsci Srbije, nego NATO

Ratne igre ćorcima

Vojska Srbije je uništena. Popunjenost jedinica je deset odsto, na 40 tenkova ima samo jedna posada, a procentualno je sličan odnos i u vazduhoplovstvu. Profesionalni vojnici imaju plate od oko 60.000 dinara, što je za 12.000 dinara manje od republičkog proseka. Pripadnici specijalnog odreda „Kobre" angažovani su kao bejbisiterke u porodicama štićenih državnih funkcionera. Vojna industrija je opljačkana, baš kao i ratni veterani i vojni invalidi. Aleksandar Vučić je rasturio Vojsku, pa njene ostatke zloupotrebljava u medijskim kampanjama, kojima pokušava da se predstavi kao odlučni borac za Kosovo i Metohiju.

Predrag Popović

Knez Lazar Hrebeljanović je predvodio srpsku vojsku u Kosovskom boju 1389. godine. Dok je bio ministar protiv informisanja, Aleksandar Vučić je predvodio crno-crvenu ratnu propagandu protiv NATO u tzv. Drugom kosovskom boju 1999. godine. Otkad je dograbio vlast, kao lažni "vrhovni komandant", Vučić svake godine vodi srpsku vojsku u oslobodilački pohod na Kosovo i Metohiju. Vojne jedinice obično stignu do Raške i Niša, a on se zadrži na komandnom položaju - na naslovnim stranam Informera, Kurira i ostalom medijskom tupom oruđu.

Vučić je vikend-ofanzive na Kosovo pokretao svaki put sa istim motivom, da prikrije neki konkretan izdajnički čin i da se predstavi kao nepokolebljivi zaštitnik vaskolikog srpstva. Vučić je u rat kretao različitim povodima: zbog toga što mu je zabranjen ulazak u selo Banje, zato što je u Kosovskoj Mitrovici ubijen Oliver Ivanović, pa kasnije zbog hapšenja Ivanovićeve sekretarice Ksenije Božović, koja je danas funkcioner Srpske napredne stranke i vlade Aljbina Kurtija, zatim zbog hapšenja Marka Đurića, poskupljenja taksi na robu iz centralne Srbije i pokušaja hapšenja Milana Radoičića.

Vučić je objavio da su albanske vlasti organizovale opsežnu akciju kako bi uhvatili "gospodina Radoičića", koga on, kaže, "i ne poznaje". Tačno 52 uniformisana albanska policajaca i još 46 u civilu, pokušali su da uhapse Radoičića u Kosovskoj Mitrovici dok je on bio u Beogradu.

Albancima nije palo na pamet da ga uhapse tri dana ranije, dok je sedeo u kabinetu Hašima Tačija, tadašnjeg kosovskog premijera. Vučić je tada naredio da Vojska Srbije digne borbenu gotovost i pokrene jedinice, tenkove i avione.

Na pet kilometara od administrativne linije, koja deli Kosovo od Srbije, letelo je sve što Vojska ima na raspolaganju: četiri MIG-a 29, helikopteri MI-35, koje je Vučić nazvao "đavolje kočije" i Erbasovi H-145. U skladu s odredbama iz Kumanovskog sporazuma i ugovora koji su proistekli iz njega, sve letelice su bile bez naoružanja.

Međutim, i takvi avioni dobro izgledaju na snimcima RTS-a i Pinka, koji su služili za stvaranje ratne atmosfere. Na nebu MIG-ovi, na zemlji oklopna vozila, dva "Miloša" i dva "Lazara", a na medijskom frontu režimski političari i analitičari, koji su bombardovali zdrav razum pohvalama rešenosti predsednika Vučića da, makar i po cenu rata, zaštiti srpski živalj od pogroma.

Po tom scenariju već mesec dana igra se nova predstava, kojom Vučić priprema javnost za končanu izdaju Kosova i Metohije. Vučić je ovaj igrokaz pokrenuo zbog odluke vlasti iz Prištine da se kazne vlasnici vozila koja nemaju kosovske registarske tablice. "Taj ultimatum ne prihvatamo", rekao je Vučić i poslao Anu Brnabić u Berlin, da potpiše sporazum kojim je Srbija prihvatila taj, kao i sve druge, ultimatume. Ipak, i posle fijaska, Vučić je nastavio da diže tenzije.

Po njegovom naređenju, poslanici u kosovskoj skupštini, kao i drugi funkcioneri, napustili su kosovske institucije. Kad su Srbi napustili kosovsku policiju, Kurtijeva vlada je u Kosovsku Mitrovicu i ostale srpske enklave poslala svoje jedinice, kako bi održavali red i mir. Albanski policajci su na Jarinju uhapsili bivšeg kolegu Dejana Pantića pod optužbom da je "organizovao teroristički napad na prostorije Centralne izborne komisije na severu Kosova".

Eto povoda za još jednu Vučićevu farsu s pevanjem i pucanjem. Preko svojih medija, Vučić je poručio da je "država spremna da spreči ponavljanje 'Bljeska' i 'Oluje' i martovskog pogroma od pre 18 godina". Režimski list Srpski telegraf objavio je "Operativni plan intervnecije Vojske Srbije iz Raške i Bujanovca, i direktni upad na sever Kosova".

- Državno rukovodstvo, predvođeno predsednikom i vrhovnim komandantom Aleksandrom Vučićem spremno je na sve izazove. A to uključuje i operativni plan za odbranu nacionalnih interesa i na Kosmetu. U slučaju eskalacije sukoba u južnoj srpskoj pokrajini bio bi aktiviran plan, koji je razrađen do najsitnijih detalja, a uključuje moguće intervencije iz tri pravca: Raške, Bujanovca ili direktnim ulaskom na sever KiM. Svi upadi se razlikuju i imaju više podvarijanti, što zavisi i od situacije na terenu - rekao je za Srpski telegraf "sagovornih iz bezbednosnih struktura".

U pripremi terena, prema Vučićevom operativnom planu intervencije, učestvuje eskadron njegovih medijskih jurišnika Veselina Šljivančanina, Kapetana Dragana i Dragoslava Bokana, pa i raznih državnih funkcionera s podkalibarskim mentalnim i moralnim karakteristikama. Multimedijalni udari tog tupog oruđa nanose štetu javnosti, ali beznačajnu u odnosu na onu koja nastaje zbog ćutanja visokih oficira Vojske Srbije.

Svi generali su pristali da učestvuju u Vučićevom igrokazu. Od generala Milana Mojsilovića ne može se ni očekivati ništa drugo, nego da bespogovorno izvršava maloumne naloge svog "vrhovnog komandanta". Mojsilović je na funkciju načelnika Generalštaba postavljen mimo uobičajenih procedura. On nikad nije komandovao nijednom borbenom jedinicom, umesto u Kopnenoj vojsci uspon u karijeri je gradio kao predstavnik VS u NATO i u Upravo za politiku odbrane i međunarodnu saradnju.

Bliske rodbinske veze sa Zvonkom Veselinovićem bile su značajna referenca za Mojsilovićevo postavljanje na najvažniju profesionalnu funkciju u Vojsci. Od takvog oficira može se očekivati samo da zastupa lične i interese svog gazde Vučića, ali ne i Vojske.

Kao Mojsilović, ćuti i general-potpukovnik Duško Žarković. Kao komandant Ratnog vazduhoplovstva i PVO, Žarković je trebalo da Vučića obavesti da MIG 29 ne može da se koristi za borbu protiv dronova. Umesto toga, Žarković je pristao da izvrši naređenje i podigne lovačku avijaciju na dronove, koji su, navodno, nadletali kasarnu u Raškoj. "Nakon pravovremenog otkrivanja i praćenja, Vojska Srbije je neutralisala komercijalni dron koji se kretao iz pravca Kopaonika prema Raškoj", objavili su režimski mediji.

General Žarković je ćutanjem pristao na učešće u toj farsi. Na isti način ponašaju se i ostali oficiri na komandnim položajima. General Milosav Simović, komandant Kopnene vojske, poslušno je izvršavao naredbe "vrhovnog komandanta" i dizao borbenu gotovost jedinica, iz kraljevačke kasarne "Jarčujak", gde je smešten oklopni bataljon Treće brigade Kopnene vojske, slao bi po četiri tenka u Rašku. Malo, ali dovoljno za slikanje i objavljivanje u Vučićevim medijima. General Simović se nije oglasio ni kad je Vučić najavljivao pokret "mehanizovane pešadije" iz Kragujevca za Kraljevo. General je, vrlo verovatno, znao da se u Kragujevcu nalazi samo raketna baterija Protivvazdušne odbrane, ali nije hteo da raskrinka budalaštine svog "vrhovnog komandanta".

Generali ćutke prihvataju sve odluke politikanata na državničkim funkcijama, ali i o stvarnom stanju u Vojsci Srbije. Kad Vučić i njegovi poltroni počnu da zveckaju oružjem i najavljuju operativne planove intervencije, nijedan general nema časti i hrabrosti da javno ukaže na činjenicu da Vojska Srbije u borbenom sastavu ima samo oko 16.000 vojnika.

Na 40 tenkova ide jedna osposobljena posada, a sličan je procenat i u Ratnom vazduhoplovstvu. Nema dovoljno opreme i naoružanja, pa ni profesionalnih vojnika.

Katastrofalnim stanjem u Vojsci ne bave se njeni najodgovorniji pripadnici, o tim problemima govore samo pojedinci iz opozicije.

- Vlast je sada rasporedila 7.500 vojnika u kasarne oko Kosova, u taktičko-borbenim grupama u Novom Pazaru, Raškoj, Kruševcu i Kuršumliji. Vojnici koji odozdo odu na vikend, više se ne vraćaju. Koliko ima zahteva za otpust iz profesionalne vojske? Ljudi više neće da rade. Koliko su popunjene brigade? Koliko je popunjenja vojvođanska brigada? Sa samo 20 odsto? Šta je utvrdio Inspektorat prilikom kontrola? Imamo 90 odsto nepopunjenu i neoperativnu vojsku.

Vlast krije da trenutno imamo masovan odliv iz Vojske Srbije. Postoji i masovna zloupotreba profesionalnih pripadnika Vojske Srbije, koji služe za kampanju Aleksandru Vučiću i ovoj vlasti. To što vojnici napuštaju službu zbog uslova rada i malih plata, to ne zanima vlast. Mi zahtevamo da se poboljšaju uslovi i da se plate podignu za minimum 30 odsto u 2023. godini i da se nastavi s tim trendom - rekao je u Skupštini Miroslav Aleksić, šef Poslaničkog kluba Narodne stranke.

Premijerka Ana Brnabić je najavila povećanje plata u VS za 25 odsto. Prosečne plate profesionalnih vojnika iznose oko 60.000, a generala oko 200.000 dinara. Sa obećanom povišicom, vojnici će doći do republičkog proseka plate, ali ne i do sume od 82.000 dinara, koliko vredi potrošačka korpa. Ministar finansija Siniša Mali nije gubio vreme na raspravu o finansijama, već je optužio opozicionare da su lažovi i strani plaćenici, koji uništavaju Srbiju, otkrivaju vojne tajne i šire defetizam.

- Ovo nije samo vređanje pripadnika Vojske Srbije, ovo je vređanje svih građana naše zemlje. Ako se setimo njihovog vremena, vremena u kome je vojska uništava,ana, dakle prodali su sve od oruđa i oružja što su mogli da prodaju, ili su istopili u staro gvožđe. Danas je vojska nikada jača i mi se ponosimo njome, i mi ćemo uložiti još novca u nabavku najnovije i najmodernije opreme i obuku naših jedinica. Sramota je da neko priča o rasporedu naših jedinica, o brojnosti naših jedinica oko Kosova i Metohije, u ovom trenutku. Šta se danas, sada, evo trenutno dešava na teritoriji Kosova i Metohije. Da li ste vi svesni šta radite? Dodatno širite defetizam. Kažete da naši pripadnici Vojske odlaze, neće da se sad bore, neće da štite našu zemlju. Da li ste vi, ljudi, svesni šta radite? Da li ste svesni koliko ne samo da lažete, nego koliko uništavate svoju zemlju, koliko radite protiv svoje zemlje? Kao da vas neko stvarno, verovatno i plaća da to radite. Treba da vas je sramota - rekao je ministar Mali.

Kad je prvi put bio na vlasti, radikal Aleksandar Vučić je istim rečnikom optuživao opozicione političare, nezavisne novinare i ostale kritičare. Koga god je Vučić označio kao domaćeg izdanika i stranog plaćenika, taj je bio izložen političkom, policijskom, pravosudnom i medijskom progonu, koji se ponekad, kao u slučaju Slavka Ćuruvije, završavao rafalom u leđa. Vučić je tada prizivao NATO agresore: "Svaki pravi Srbin mora biti spreman da ratom brani Kosovo i Metohiju. Ako su Englezi mogli da ratuju protiv Argentinaca oko Foklanda, oko hiljadama kilometara udaljenog ostrva na kome nema ničega osim ovaca, onda i Srbi imaju pravo da brane svoju kolevku. Evo, ja ću da oružjem branim srpsko Kosovo, pa makar prvi poginuo." Dok je trajalo bombardovanje, dok je nekoliko hiljada porodica sahranjivalo svoje sinove, Vučić se izlagao opasnosti da ušine leđa dok je premeštao regal iz jedne u drugu ili treću sobu u stanu koji je dobio kao nagradu za doprinos odbrani svete srpske zemlje. Sada je Aleksandar Vučić u morbidnu telenovelu, čiji je scenarista, režiser i glavni glumac, uključio i svog sina Danila.

- Ima jedan što neće da se preda, a Boga mi znam i drugog - napisao je Danilo Vučić na Instagramu, uz fotografiju iz vinskog bunkera sa "vrhovnim komandantom".

Uz Danila, "vrhovni" Vučić se defetizmu suprotstavio i zloupotrebom "Kobri" i ostalih pripadnika Vojske Srbije. Uz pohvale "Kobrama", što je njih 99 odsto, navodno, spremno da sa oružjem krene na Kosovo, Vučić je istakao da postoji "nikada bolja popuna u gorivu, hrani i municiji, ali i u ljudstvu".

- Potpuno neočekivano, jer uvek očekujemo da kada postoji neko krizno vreme da imamo četiri odsto onih koji se, kako se to kaže popularno u vojsci, "skidaju". Jer uvek pronađu dovoljan razlog. Nekome se ne sviđa neko u politici, nekome je bolesna tetka i slično. Koristili su visoka primanja u pojedinim specijalnim jedinicama da bi mogli dobro da žive, a nisu bili spremni za ono za šta su se školovali i bili plaćeni. Ovog puta, gledajući pripadnike naših oružanih snaga, kojima sam vrhovni komandant, gotovo sam zaplakao. To nema veze sa Kosovom i Metohijom, prosto sam bio presrećan kada sam video tu vrstu jedinstva i opredeljenosti i želje da se izvrši svaki zadatak koji državno rukovodstvo pred njih bude postavilo. Ponosan na njih i njihove porodice, želim da im kažem jedno veliko hvala - izjavio je Vučić.

Za "Kobre" mu treba verovati, pripadnici te jedinice su dokazali da su spremni na svaku bruku i sramotu. "Odeljenje vojne policije za protivterorističku borbu" formiran je u aprilu 1978. godine u okviru 282. bataljona vojne policije JNA. Od tada do Vučićevog dolaska na vlast, taj odred je menjao nazive i namene, ali ne i težišne zadatke na preduzimanju preventivnih mera i radnji u suzbijanju terorističkih akcija. Vučiću to nije bilo dovoljno, pa je u opis obaveza "Kobri" ubacio i obaveze u "realizaciji poslova bezbednosne zaštite, protivterorističke i protipobunjeničke borbe".

Vučić je na taj način ovlastio "Kobre" za borbu protiv pobunjenika, a to mogu biti svi koje on targetuje: radnici koji štrajkuju, poljoprivrednici ili prosvetari, svako ko zasmeta diktatoru. "Vrhovni komandant" je "Kobre" pretvorio u bejbisiterke, koje maloletnu decu štićenih lica voze u vrtiće i škole, a punoletnu decu čuvaju dok orgijaju na splavovima. "Kobre" opslužuju supruge štićenih funkcionera, idu na pijac, voze ih na šoping u Francusku ili Italiju, izvršavaju sva njihova naređenja.

Na šta su spremni, pripadnici "Kobri" su pokazali 2014. godine, kad su potegli pištolje na kordon žandara, koji nisu prepoznali Andreja Vučića, pa su hteli da ga zaustave kao da je normalan građanin. Šta očekivati od običnih pripadnika tog odreda kad njihov komandant, potpukovnik Goran Colić, salutira pred fotografijom Aleksandra Vučića, dokazujući da je dostojan za orden poltrona prvog reda.

Potpukovnik Colić se nije suprotstavio političkoj odluci da "Kobre", pre dve godine, budu potčinjene direktno načelniku Generalštaba, iako je to motivisano isključivo Vučićevom namerom da spreči tadašnjeg ministra odbrane Nebojšu Stefanovića da kontroliše Odred za specijalne namene.

Takođe, Colić bespogovorno omogućuje zaštitu svih lica sa Vučićevog spiska, bez obzira što ne zadovoljavaju zakonom propisane uslove, kao što je slučaj sa Andrejem Vučićem ili Predragom Malim, bratom ministra Siniše Malog, pa čak i sa Ljubišom Buhom Čumetom, bivšim šefom surčinskog klana. Vrhunac političke pervezije predstavlja činjenica da "Kobre" obezbeđuju i Bratislava Gašića. Iako Ministarstvo unutrašnjih poslova ima jedinicu za zaštitu ličnosti i objekata, ministar policije nema poverenja u policiju, pa o njegovoj bezbednosti brine jedinica vojne policije.

Ustav, Zakon o Vojsci Srbije i ostale trivijalnosti ne zanimaju nikoga u vrhu Vojske. Vučić svaku priliku koristi da se promoviše kao "vrhovni komandant oružanih snaga". Ustav Republike Srbije ne poznaje te termine. U članu 112 navodi se da Predsednik Republike, u skladu sa zakonom komanduje Vojskom i postavlja, unapređuje i razrešava oficire Vojske Srbije. Kao što ne postoji "vrhovni komandant", ne postoje ni "oružane snage", to je ukinuto posle raspada Jugoslovenske narodne armije. Ali, postoji Vučićeva dijagnoza narcisoidnog sindroma poremećaja, koja je jača od Ustava, Zakona i svih oficira Vojske Srbije.

Ipak, u Vučićevom ludilu ima sistema. "Vrhovni komandant" je sistemski, detaljno i uporno uništavao Vojsku Srbije. Boris Tadić je Zdravka Ponoša postavio na mesto načelnika Generalštaba. Ponoš je, kao i Mojsilović, bio u sektoru za međunarodnu saradnju VS, bez ikakvog iskustva u radu borbenih jedinica većih od voda. Vučić je primenio tu taktiku, kojom je obezvredio ustaljene običaje i praksu u lancu napredovanja oficira u službi. Negativnom selekcijom na vodeća mesta su došli podobni, a ne profesionalni i moralni kadrovi. Vučiću su potrebni takvi zato što ćutanjem odobravaju sve njegove odluke, iako im je jasno da one nanose štetu Vojsci, ali koriste njegovoj političkoj promociji.

Uz blagoslov generala, Vučić zloupotrebljava i Centar za operativno-tehničku podršku pri vojnoj policiji, kojim komanduje general Đura Jovanić, zvani Pekar, šef Vojno-bezbednosne agencije. Taj Centar deluje samostalno, bez kontrole Vlade Republike Srbije, Ministarstva odbrane ili makar Generalštaba. Ne zna se ko je i zašto odobrio sredstva za kupovinu najsavremenije opreme za praćenje elektronske komunikacije, kojom raspolaže Centar za operativno-tehničku podršku, ali postoji osnovana sumnja da se ona koristi za praćenje opozicionih lidera i svih ostalih građana koji kritikuju vlast i Pekarovog "vrhovnog komandanta" Vučića.

Generali o tome ćute, kao i o vojnoj industriji, koju je naprednjačka vlast opljačkala i uništila. Niko iz Generalštaba se nije oglasio o aferama koje su otvorene posle otkrića kako je oštećena fabrika "Krušik", a u korist najviših predstavnika vlasti, među kojima su bili ministar odbrane Nebojša Stefanović i njegov otac Branko Stefanović. Vojska Srbije se nije oglasila ni povodom misterioznog kontingenta oružja, koji je uništen prilikom pada ukrajinskog aviona u Grčkoj. Ministarstvo odbrane je objavilo da je avion prevozio minobacačke granate kupcu iz Bangladeša, ali do danas nije prikazan nijedan dokument o toj transakciji, ni ko je kupac, po kojoj ceni i koja količina je u pitanju, niti ko je za transport angažovao privatnu firmu iz Ukrajine.

Vojska Srbije ne sme da se odredi ni prema krivcima za uništavanje državnog preduzeća za trgovinu naoružanjem SDPR-u, a kamoli o najkrupnijem srpskom trgovcu oružjem Slobodanu Tešiću, licu sa crnih lista Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije. Javnost o tim temama može da čuje ponešto samo od pojedinih opozicionara.

- Vlast je od SDPR-a napravila jedno od najneuspešnijih preduzeća za trgovinu oružjem u Srbiji. Vlast je SDPR zadužila emitovanjem obveznica za preko 300 miliona evra i sve agente za prodaju oružja dala Slobodanu Tešiću, koji se sada bogati prodajući srpsko oružje, koje kupuje po damping cenama.

U tome mu pomažu Nenad Baća Miloradović i siva eminencija u Ministarstvu odbrane, čuveni Đura Pekar Jovanić. U tom poslu je i Brana Prostran, koji je lični prijatelj porodice Vučić. On brine o njima, s njima putuje po manastirima, pravi zgrade. Brana Prostran učestuje u uništavanju odbrambene industrije Srbije i Vojske Srbije.

Tu su još i firme kao što su "Kaotiken" i "Prointer", koje se bave softverima. Malo su im sve one pare koje uzimaju za raznorazne IT usluge iz Ministarstva finansija, nego su našli da uzimaju sada i od vojske i od SDPR-a. Tragovi tog kriminala su očigledno. Imam nalog, kojim se policijski službenik Milan Vukomanović, zaposlen u Ministarstvu unutrašnjih poslova, u Upravi kriminalističke policije, u odeljenju za borbu protiv korupcije, prebacuje u drugo odeljenje samo zato što je otkrio koruptivne radnje u "Zastavi oružje" i Slobodana Tešića. Vukomanović je otkrio korupciju, a naprednjaci su ga odmah smenili - rekao je Miroslav Aleksić na poslednjoj sednici Narodne skupštine.

Vučić nije samo opljačkao vojnu industriju i ponizio sve aktuelne pripadnike Vojske Srbije, nego se narugao i ratnim veteranima. Kao radikal, gorljivo i agresivno je huškao na rat, stimulišući bolje ljude od sebe da idu na frontove da ginu i ubijaju. Vučić sada priča da je ponosan, suze mu naviru od sreće kad vidi rešenost srpskih vojnika da izvršavaju njegova naređenja, ali ne pada mu na pamet da ratnim veteranima i vojnim invalidima pomogne u rešavanju životnih pitanja i ostvare prava koja su im garantovana zakonom.

Ratni veterani su mesecima protestovali pred zgradom Predsedništva, a Vučić ih nije udostojio nijednom rečju, a kamoli da razmotri njihove zahteve za isplatu invalidskih, ortopedskih i porodičnih dodataka. Naprotiv, u budžetu za sledeću godinu smanjeni su izdaci za boračku invalidsku zaštitu, čak i u odnosu na socijalnu zaštitu.

Posledice Vučićevog komandovanja Vojskom Srbije sasvim su očigledne. U Vojsci je angažovano oko 30.000 ljudi, među kojima samo 16.000 vojnika, što je dovoljno za popunu jednog ratnog korpusa, odnosno brigade. Kolika je to snaga najbolje se vidi poređenjem sa Lovačkim savezom Srbije, koji ima više od 80.000 članova iz 250 društava. Umesto rešavanja problema u Vojsci, vlast se služi propagandnim trikovima. Kad god Vučić pokrene medijsku ofanzivu, u kojoj vojskom preti albanskim i NATO okupatorima Kosova i Metohije, resorni ministar najavi vraćanje obaveznog služenja vojnog roka. To su radili Aleksandar Vulin i Nebojša Stefanović, pa to radi i aktuelni ministar odbrane Miloš Vučević.

- Vojnu obuku bi trebalo da prođu svi punoletni do 30 godina, pa i oni stariji, koji su zagazili u četvrtu deceniju. Vraćanje vojnog roka ima za cilj da se naredne generacije obuče za postupanje u kriznim situacijama kako bi građani Srbije bili bezbedni. Predstoji stručna rasprava o ponovnom uvođenju obaveznog služenja vojske - rekao je ministar Vučević, kao da ne zna ili je zaboravio da je Vulin, dok je bio na čelu Ministarstva odbrane, inicirao osnivanje komisije koja je trebalo da napravi procenu mogućnosti za vraćenje vojnog roka, ali od toga se nije odmaklo dalje od naslovne strane Informera.

"Vrhovni komandant" nema vojsku, ali ima želju da zvecka oružjem i širi ratnu psihozu. Vučićevi ratni pokliči više plaše Srbe, nego Albance. Svi znaju da on ne može i ne sme da se upusti u neku novu ratnu avanturu, ali uvek postoji opasnost da dođe do oružanog incidenta, da neko izgubi glavu. Ako do toga dođe, Vučić će i to da iskoristi za svoju propagandu. Kao što je pre neki dan, na konferenciji za medije, patetično prepričavao razgovor sa Suzanom Pantić, suprugom uhapšenog Dejana Pantića, tako će sutra Radi Komazec i Gordani Uzelac da opisuje kako je tešio udovicu nekog nesrećnika, koji je slučajno ubijen u igrokazu.

- Više vredi vojska magaraca koju predvodi lav, nego vojska lavova koju predvodi magarac - govorio je Napoleon.

Srpska vojska, opljačkana i rasturena, nema snage da se suprotstavi "vrhovnom komandantu", ali nema ni pravo da pristaje na to da je on koristi u svojim populističkim trikovima. Poslednji je čas da neko od generala odbije učešće u diktatorovim iluzionističkim predstavama. Sve drugo predstavlja kapitulaciju pred magarcem koji je umislio da je lav.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane