Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Pogled iz Moskve

U Severnoatlantskom savezu su razgovarali o nedostatku oružja za Ukrajinu

Da li su zalihe NATO oružja pri kraju?

Američki magazin Defence News, u članku pod naslovom „Nedostatak oružja stvalja saveznike Ukrajine pred težak izbor", piše o Forumu za međunarodnu bezbednost koji je nedavno održan u Halifaksu (Škotska).

Piše: Vladimir Mališev

„Članice NATO", piše specijalni dopisnik iz Pentagona Džo Guld, „koje su poslale oružje i tehniku vredne milijarde dolara, razmatraju koji nivo rezervi im je potreban da bi ispunile svoje obaveze u skladu sa sporazumom o međusobnoj odbrani. Odluka koja je pred njima sada, može imati posledice i na njihovu sopstvenu bezbednost i za Ukrajinu u njenoj borbi posle devetomesečne ruske invazije."

Sudeći po onome što su na forumu govorili ministri zemalja NATO, probleme sa isporukama oružja Ukrajini imaju svi, a ispostavilo se da povećanje proizvodnje oružja nije tako jednostavno.

„Kada nastavljate da dajete municiju Ukrajini, morate da procenjujete rizik koji imate, morate da uzmete u obzir i pretnje koje se javljaju", priznao je probleme, govoreći na forumu, predsednik vojnog komiteta NATO, admiral Rob Bauer. Prema njegovim rečima, opterecienje arsenala se primeciuje „svuda", a posebno kada je reč o municiji. Godinama pre nego što su neke zemlje počele da šalju municiju Ukrajini, održavale su svoje zalihe na pola snage ili manje, zato što nisu videle veliki rizik ili nisu mogle da priušte više.

Bauer je kritikovao preduzeća za proizvodnju oružja NATO zemalja, izjavivši da, nakon što su članice Alijanse povećale vojne budžete kao odgovor na invaziju Rusije na Ukrajinu 2014. godine, industrija nije proširila svoje proizvodne linije da bi odgovorila na ovo, a preduzeća su pritom pokušala da se obogate „naplaćujući dodatnu naknadu".

„Kao rezultat rasta tražnje i zaostajanja proizvodnih kapaciteta u odnosu na tražnju, cene su porasle. Počeli smo da plaćamo više za isti proizvod, što nije izazvalo povećanje budžeta za odbranu", jadikovao je Bauer. U vezi s tim je rekao da „osim povećanja porudžbina, zapadni saveznici moraju da pronađu načine da finansiraju odbrambenu industriju, da ojačaju lance snabdevanja, kao i da uključe vojne dobavljače u diskusiju o važnosti njihove uloge u zaštiti, na pravilima zasnovanog, međunarodnog poretka."

svojim problemima govorio je i načelnik štaba odbrane Kanade general Vejn Ejr. On je priznao da je balansiranje potreba Ukrajine i potreba kanadskih oružanih snaga „ono što mi ne da noću da spavam". Ejr je rekao i da je, nakon što je Otava početkom ove godine dala Ukrajini haubice M777 i više od 25.000 artiljerijskih granta, on nedavno posetio kompaniju General Dynamics Ordnance and Tactical Systems, da bi razmotrio kako može da se poveća proizvodnja 155-milimetarske municije.

„To nije lako kada imaš posla sa proizvodnim linijama kojima je potrebno značajno adaptiranje, kako bismo dobili različitu opremu koja nam je potrebna", rekao je Ejr. „Nije lako, kada imate veoma složene lance snabdevanja, posebno za neophodne komponente za municiju."

„U mojim oružanim snagama, mi smo tokom 30 godina radili sa smanjenim kapacitetom, imali smo mnogo vremena, ali nismo imali novca", izjavio je vrhovni komandant švedskih oružanih snaga general Mikael Bajden, priznajući da i Stokholm ima problema kada je reč o operativnom povećanju proizvodnje oružja. „Sada postoje ambicije, ali budžet „skače". Ambicije i zahtevi su visoki, a vreme je ograničeno", rekao je on.

General Ono Ejhelshajm, ministar odbrane Holandije, takođe je priznao da su mogućnosti njegove zemlje ograničene. Holandske zalihe „nisu bile tako velike", kada je Holandija odlučila da pošalje Ukrajini municiju za 155-milimetarske haubice i rakete PVO. „Nismo imala sva finansijska sredstava da podržimo ono što nam je bilo potrebno za NATO", rekao je Ejhelshajm.

tome da nije lako brzo i značajno povećati proizvodnju naoružanja na Forumu su govorili i predstavnici vojno-industrijskog kompleksa zapadnih zemalja. Tako je Erik Faning, izvršni direktor Asocijacije vazduhoplovne industrije, rekao da iako se evropska i američka odbrambeno-industrijska baza mogu razlikovati, kompanije obično snose rizike kao odgovor na „jasne signale" od svojih vojnih kupaca. Fening smatra da sposobnost ove industrije da poveća proizvodnju municije zavisi od toga da li kompanije dobijaju ugovore koje, prema njegovim rečima, Pentagon ne žuri da daje.

„To nisu olovke", rekao je Faning. „Čak i zastareli sistemi, npr. Džavelini i Stingeri, su složeni i imaju veoma složene lance snabdevanja. Sve to zahteva vreme, da bi se ponovo organizovalo i počelo da se kreće, a to je veoma skupo."

U Vašingtonu takođe priznaju da postoji problem sa proizvodnjom naoružanja u NATO zemljama. Jedan od tih problema, prema rečima američkog predsednika Bajdena, jeste to što se gotovo svaka zapadna zemlja nada da će odbrambena industrija moći istovremeno da zadovolji i sopstvene odbrambene potrebe.

„Nalazimo se u bliskom dijalogu sa odbrambenom industrijom, gde su potrebe veće od mogućnosti, kako bi se aktivirali." U međuvremenu je američki ministar odbrane Lojd Ostin pozvao saveznike na susretu NATO u Briselu u novembru da „kopaju dublje i obezbede dodatne mogućnosti".

S tim u vezi je Defence News, komentarišući izbegavanje partnera Vašingtona iz NATO, i njihovu javnu nesposobnost da značajno povećaju proizvodnju oružja, konstatovao da su u takvoj situaciji sve nade usmerene na vojno-industrijski kompleks SAD.

„Očekuje se da će Kongres proširiti proizvodnju oružja u SAD do nivoa koji nije viđen još od vremena hladnog rata", pretpostavlja ovaj magazin.

Vašington zaista žuri da naglo povecia proizvodnju oružja. Kako prenosi Responsible Statecraft, odbrambeni izvođači Pentagona sada se trude da u Kongresu proguraju važne izmene Zakona o izdvajanjima za nacionalnu odbranu. Ove izmene će omogućiti da se poveća proizvodnja naoružanja u mnogo većim razmerama nego što zahteva deklarisana pomoć Ukrajini, kao i onoga što nije na listi, a pogodno je za „bilo koji scenario vojnog konflikta sa Kinom".

„Iz surove realnosti savremenog konflikta u Ukrajini", ukazuje ovo izdanje, „jedna stvar je bila jasna od samog početka: odbrambena industrija SAD ostvariće od toga profit gigantskih razmera. Ali njeni apetiti s vremenom samo rastu."

Trenutno, prema rečima analitičara Bila Hartunga iz Instituta Kvinsi, zakonodavci i odbrambeni proizvođači koriste „pomoć Ukrajini" da bi istovremeno progurali mnogo širi spisak sistemskih nabavki oružja, placienih iz državnog budžeta.

Izmene Zakona o izdvajanjima za nacionalnu odbranu, ove godine će dati Ministarstvu odbrane ratna ovlašćenja koja mu dozvoljavaju da kupi ogromnu količinu raketno-artiljerijske municije i drugih sistema naoružanja, korišćenjem višegodišnjih ugovora.

Predloženi zakon dozvoljava, na primer, da se zaključe ugovori o kupovini 20.000 usavršenih raketa klase „vazduh-vazduh" srednjeg dometa AIM-120, koje „Ukrajina nije široko primenjivala, ako ih je uopšte i koristila". Paket predloga zakonodavca SAD u okviru novog amandmana, osim toga, uključuje i kupovinu još nekoliko sistema naoružanja. Preciznije, kompanija Lockheed Martin je objavila da planira da poveća proizvodnju instalacija i projektila HIMARS za više od 50%.

Ipak, sve to su samo reči, a za sada, NATO arsenali opusteli zbog neobuzdanog slanja oružja Kijevu, nemaju čime da se popune. „Već devetog meseca vojnog konflikta „arsenali demokratije" zapadnih zemalja, našli su se na ivici propasti", pišu turske novine Sabah.

U tom kontekstu, Rusija koja raspolaže odbrambenim budžetom od 70 milijardi dolara i sama ratuje protiv bloka SAD, zemalja EU i Velike Britanije, koji troše na svoju odbranu 800 milijardi dolara, 200 milijardi evra i 70 milijardi dolara, demonstrira moć na svaki način", konstatuju ove novine.

U međuvremenu, Zapad već sad nije u stanju da obezbedi zahteve za oružjem i municijom 250.000 ukrajinskih vojnika i 400.000 dobrovoljaca, nastavljaju ove novine.

„Vidimo da Rusija, koja je nedavno odlučila da pošalje u Ukrajinu još 218.000 vojnika, uz 200.000 vojnika koji se već nalaze u toj zemlji, nema nikakvih problema sa logistikom."

Prema mišljenju zapadnih analitičara, u SAD i Velikoj Britaniji ostalo je municije još samo za nekoliko nedelja, dok istovremeno Rusija ima zalihe oružja koje joj omogućavaju, u slučaju potrebe, da ratuje godinama.

„Na taj način, nakon isteka osam meseci konflikta, postaje jasno da SAD i njihovi zapadni saveznici nemaju vojno-industrijski potencijal za vođenje dugotrajnog vojnog konflikta", zaključuje Sabah.

Bez obzira na to, ipak ne može a da se ne prizna da SAD imaju veliki industrijski potencijal i da, sudeći po onome o čemu se govorilo u Halifaksu, oni nemaju nameru da odustanu od svojih namera da slome Rusiju Da li su zalihe NATO oružja pri kraju?

2.

Zapad namerava da finansira rat u Ukrajini ruskom imovinom

Glavni smer Zapada

Nastavlja se finansijsko-politička igra oko ruskog novca, zamrznutog u zapadnim bankama. Iznosi su ogromni, ali skoro godinu dana oni leže bez obrtanja, a u Evropi, SAD i Ukrajini rešavaju na koji način da ih uzmu i podele među učesnicima procesa eksproprijacije. Tačnije - pljačke, ali pod maskom zakonitosti koja navodno vlada na Zapadu.

Piše: Valerij Panov

Pre nekoliko dana, Evropski parlament je doneo rezoluciju u kojoj se Rusija proglašava „sponozorom terorizma". Posle toga, shodno evropskoj logici, uzeti novac od ruskih „terorista" je dobro delo. Istina, ova odluka nema nikakvu pravnu snagu, kao i ostale rezolucije Parlamentarne skupštine Saveta Evrope i u Moskvi su je s pravom nazvali glupom.

Bez obzira na to, šefica Evropske komisije (EK) Ursula fon der Lajen je već uspela da izračuna da šteta u Ukrajini zbog specijalne vojne operacije RF iznosi 600 milijardi evra. U septembru je EK procenjivala štetu na skromnih 326 milijardi evra, i taj broj se u potpunosti slagao sa iznosom zamrznutog novca. Ali apetiti, kako kažu Francuzi, dolaze sa jelom, pa je krajem oktobra Evropa, prema rečima gospođe Fon der Lajen, od Rusije želela već 385 milijradi evra. Predsednik Zelenski, čuvši za mogući veliki novac, objavio je svoje zahteve od Zapada - da mu daju trilion dolara za obnavljanje infrastrukture.

EK je predložila da se pod okriljem UN stvori sud za istraživanje delovanja Rusije u Ukrajini. Prema rečima Fon der Lajen, Rusija „mora da plati" za „agresiju". Gospođa baronica (prva generacija), takođe je ukazala na to da je u formiranju ovog suda EU spremna da radi sa svojim najbližim partnerima, da bi obezbedila „najširu međunarodnu podršku".

Ministarstvo spoljnih poslova Rusije nazvalo je stvaranje suda u Hagu političkom odlukom.

Stalni predstavnik Rusije u UN Vasilij Nebenzja rekao je da je inicijativa zapadnih zemalja za stvaranje, preko Generalne skupštine UN, mehanzima za naplatu reparacija od Rusije - pravno ništavna. On je istakao da Zapad odavno želi da iskoristi rusku imovinu koja se nalazi pod sankcijama, da bi finansirao isporuku oružja Kijevu. Dan pre njega, prvi zamenik stalnog predstavnika RF u UN Dmitrij Poljanski je rekao da mehanizam za naplatu reparacija od Rusije predstavlja pokušaj stvaranja zakonske osnove za prisvajanje ruske imovine. Evorpska komisija, zajedno sa pomenutom rezolucijom, predložila je stvaranje fonda od zamrznutih 300 milijardi evra ruske imovine i 19 milijardi privatne imovine za kompenzaciju Ukrajini. Ukrajini?

Pentagon je, sa svoje strane, primetio da je pomoć Kijevu korisna ne samo za Ukrajinu, već i za SAD zbog budućih kriza (?), jer doprinosi da se poboljša američka vojno-industrijska baza. SAD se trude da izbegnu smanjivanje svojih arsenala, rekla je prva zamenica ministra odbrane Ketlin Hiks. A stalni predstavnik Rusije u UN Vasilij Nebenzja je više puta isticao da je Ukrajina postala poligon za recikliranje zastarelog oružja zemalja NATO, kao i poligon za testiranje novog oružja.

Ruski novac bi ovde bio od velike pomoći. U ovoj situaciji nije mogao, a da ne učestvuje na sledeciem „velikom koncertu" i generalni sekretar NATO Stoltenberg. Pred nedavni susret ministara spoljnih poslova Alijanse u Bukureštu, on je štetu od ruskih raketnih udara po Ukrajini nazvao kolosalnom. Govorio je i o satelitskim snimcima na kojima je Evropa „preplavljena svetlošću, a Ukrajina uronjena u tamu". Prema njegovim rečima „to pokazuje ogromne posledice i veliki zadatak za obnavljanje svega toga". Obnavljajte, ko vam brani? Ali, nije li prerano?

Za početak, trebalo bi prekinuti sa isporukama oružja ukrajinskoj vojsci i skloniti sa ukrajinske teritorije sve strane vojne formacije koje pod maskom najamnika učestvuju u agresiji protiv Rusije. U protivnom, specijalna operacija će se nastaviti. O kakvom obnavljanju tu može biti reči?! NATO jasno pokušava da zbuni, zamagli, dovede u zabludu.

Ali, ceo paradoks je u tome što na Zapadu stvarno ne znaju koje sume Centralne banke RF i fizičkih lica se nalaze u zapadnim bankama. U maju su vlasti EU saopštile da su zamrzle sredstva ruske Centralne banke od 23 milijarde evra. Krajem juna SAD je objavila da su zamrzli rusku imovinu vrednosti 330 milijardi dolara. Od tih sredstava, 300 milijardi su zlatne rezerve zemlje, a 30 milijardi otpada na imovinu građana i kompanija koji su pod sankcijama. A prema novembarskim podacima izdanja Politiko, koji se poziva na interni dokument EU, zemlje Evropske unije su zamrzle rusku imovinu u vrednosti od 68 milijardi evra. Ali, kako se ispostavilo, u tome nema ničeg strašnog.

Sredstva ruskih investitora, koju su zamrzle zapadne zemlje zbog sankcija, može se menjati sa u Rusiji blokiranim sredstivma stranih investitora. Takvu mogućnost dopušta ministar finansija RF Anton Siluanov. Prema podacima Centralne banke, 1. oktobra 2021. godine, ukupne strane investicije u rusku privredu iznosile su 1,18 triliona dolara. Pošto su ruske vlasti, kao odgovor na sankcije, uvele zaštitne mere za sprečavanje odlivanja kapitala u inostranstvo, ta sredstva su faktički zaključana unutar zemlje. Na proleće je ministarstvo finansija procenilo obim imovine koju je Zapad zamrznuo na 300-350 milijardi dolara, što iznosi gotovo polovinu svih zlatnih rezervi Rusije. Radi se o monetarnom zlatu, priznanicama o dugu, devizama, rezervnoj poziciji kod MMF-a. Pravno, ova sredstva još uvek pripadaju RF, ali zbog sankcija ne može njima da raspolaže. Pitanje: šta opet čekamo? Jasno je da se situacija ne razvija u našu korist. Neophodno je, ne braniti, veci preduzeti aktivne ofanzivne akcije, u suprotnom naš novac će raditi protiv nas.

Zamenik predsednika Saveta bezbednosti RF Dmitrij Medvedev, koji, podsećamo, ima pravničko obrazovanje, na svom Telegramu je ovako utvrdio svrhu kolektivne pljačke Rusije: zapadne zemlje pokušavaju da „zajedno pronađu pravni osnov za krađu nezakonito oduzetih sredstava".

Takođe, postaje očigledno da SAD i Evropa imaju nameru da oduzmu rusku imovinu, da bi prestale da finansiraju Ukrajinu svojim sredstvima, jer im je novac potreban za popravljanje stsvari u sopstvenoj ekonomiji. I, kao i uvek u svojoj istoriji, oni pokušavaju da sopstvene probleme rešavaju na račun drugih, gde god je moguće.

Štaviše, imaju iskustva u uzimanju novca iz različitih zemalja. Na pljačkanju sveta oni su i izgradili svoje blagostanje. Događaji iz ovog veka su u tom smislu veoma indikativni.

Kada je u avgustu prošle godine avganistanska vlada pala pod pritiskom talibana, a visoki funkcioneri, među njima i predsednik i vršilac dužnosti guvernera Centralne banke, pobegli iz zemlje, više od sedam milijardi dolara sredstava koja pripadaju Kabulu, ostalo je u SAD. Najveći deo u Banci federalnih rezervi u Njujorku. Faktički, sredstva su zaplenile američke vlasti. Sada će Bajdenova administracija odlučiti kako će potrošiti ta sredstva avganistanske Centralne banke, koja su se nalazila na američkim računima. Polovinu tih sredstava SAD nameravaju da potroše za nadoknadu štete žrtvama terorističkog akta od 11. septembra, iako Avganistan nema ništa s tim, a drugu polovinu da pošalju humanitarnim organizacijama. U Kabulu su ovu odluku nazvali pljačkom, a takve ocene čule su se i u Pekingu. Pritom, tokom 20 godina rata SAD nijednom nisu odgovarale svetskoj zajednici za svoje postpupke u Avganistanu. RF ne isključuje mogućnost da se ipak, u dogledno vreme, sazove specijalno zasedanje Saveta bezbednosti o ovom pitanju. Svoje suđenje čekaju i drugi pljačkaški ratovi Alijanse.

Pre nekoliko godina, u belgijskim medijima se pojavila informacija o tome da je sa računa Muamera Gadafija, bivšeg libijskog lidera, nestao deo novca. Radi se o ogromnim „zamrznutim" sredstvima u bankama u Belgiji. Prema izvoru TV kanala RTBF, u ovo je možda uključena i belgijska vlada. Podsećamo da su, na osnovu odluke Saveta bezbednosti UN iz 2011. godine, sva Gadafijeva novčana sredstva u četiri banke u Belgiji, u iznosu većem od 14 milijardi evra, posle njegove smrti zamrznuta. Ali kamate na depozite su nastavile da rastu. Za sedam godina, kamata na ovaj iznos dostigla je 5 milijardi evra, ali na ova novčana sredstva nije se odnosila odluka Saveta bezbednosti. Kako tvrdi neimenovani izvor, upravo taj novac je nestao iz belgijskih banaka. Osim toga, izvor je rekao i da je belgijska vlada mogla da prenese taj novac na račune oružanih grupa u Libiji, uključujući i one koje trguju ljudima i prebaciju u evropske zemlje nelegalne migrante. Novac do danas nije pronađen, nestao je bez traga.

Uzgred, bogatstvo Moamera Gadafija, kojeg je sa vlasti svrgnula gomila fanatika, procenjeno je na 150 milijardi dolara, ali posle njegovog ubistva sav taj novac je nestao. Nestale milijarde se traže. Verovatno, ne tamo...

Tu je, zatim, Iran. Njegova imovina, zamrznuta na međunarodnim računima, procenjuje se na sumu od 100 do 120 milijardi dolara. Prema stanju od januara 2021. godine, iranski novac je bio zamrznut u sledećim zemljama: 7 milijardi dolara u Južnoj Koreji, 6 milijardi u Iraku, 20 u Kini, 1,5 milijarda u Japanu, 1,6 u Luksemburgu. Gde tražiti ostala sredstva? Tamo gde i većinu zamrznutih sredstava onih zemlja koje su postale nepoželjne za Vašington. Istovremeno, NATO zemlje predvođene SAD, za poslednjih 20 godina svojim invazijama i operacijama nanele su materijalnu štetu koja iznosi minimum 1,5 trilion dolara. U Ministarstvu spoljnih poslova RF su istakli da su to samo približne procene, zasnovane na podacima merodavnih izvora.

Kako su primetili na Smoljenskom trgu, „završetak hladnog rata i shvatanje zapadnih političkih i vojnih elita sebe kao pobednika u okončanom blokovskom obračunu, ulilo im je lažno uverenje da se demokratija može nametati". Rezultat je bio da su SAD i NATO, kršecii međunarodno pravo, počeli da koriste silu za postizanje svojih ciljeva. Njihove avanture su nanele i nanose nenadoknadivu štetu državama i celim regionima. Žrtve agresije postale su stotine hiljada mirnih građana. Međunarodnu zajednicu ljuljaju nemilosrdni talasi ekonomskih kriza. Svaki čas se osvetli istina o katastrofalnim humanitarnim i ekološkim problemima koje je izazvalo delovanje Vašingtona.

Dodajemo: za poslednjih 30 godina NATO je izvršio 23 vojne operacije protiv drugih zemalja. Rezultat toga je bilo uništavanje državnosti u Jugoslaviji, Iraku, Libiji, najmanje 10 zemalja izgubilo je suverenitet, postale su kolonije i sateliti NATO, ili poligoni za vojne eksperimente, među njima i Ukrajina. Pritom je danas očigledno da je i ukrajinska državnost u stadijumu likvidacije.

Na čuvenom Braun univerzitetu u SAD izračunali su da je za vreme dok su bile okupirane od strane Amerikanaca, u ovim zemljama ubijeno najmanje milion ljudi. Nita Kroford, jedan od osnivača univerzitetskog projekta „Cena rata", ističe da je to „veliko potcenjivanje". Prema ocenama drugih branilaca ljudskih prava, bilo je mnogo više ovih smrtnih slučajeva. Organizacija Lekari za društvenu odgovornost, na primer, izračunala je da je oko milion ljudi ubijeno samo u Avganistanu, Iraku i Pakistanu od 2001. do 2015. godine.

A u Ministarstvu spoljnih poslova RF su izračunali da je za 78 dana varvarskog NATO bombardovanja civilne infrastrukture Jugoslavije, ubijeno više od 2000 civila, a među njima i 88 dece, uništena je gotovo sva infrastruktura. Srpski izvori ocenjuju da je šteta naneta Jugoslaviji gotovo 30 milijardi dolara. Kao rezultat invazija SAD na Irak, poginulo je 205.000 mirnih stanovnika, 1,5 miliona njih su postali izbeglice, s lica zemlje je faktički zbrisan grad Mosul. Posle invazije na Siriju, gotovo u potpunosti je razrušena Raka. Zvanični predstavnik ministarstva Marija Zaharova je primetila: „...bilo bi lepo da oni (SAD i njihovi saveznici) čitaju o sebi, a sve druge zemlje da čitaju o njima". To bi bilo korisno u vezi sa idejama koje širi Zapad o prisvajanju ruskih državnih i privatnih sredstava u inostranstvu.

„Želeo bih, takođe, da procenim štetu koju je ukrajinska vojska nanela gradovima u DNR i LNR, dok su protiv njih ratovali", rekao je u intervjuu Javnom servisu vesti član Nadzornog odbora Udruženja finansijskih analitičara i menadžera rizika, ekonomist i politikolog Aleksandar Razuvajev. „Jasno je da je nemoguće proceniti tačnu cifru pri takvom obimu." Pritom je sredinom 2021. godine iznos pričinjene štete DNR-u zbog vojne agresije Ukrajine, premašio 1,5 triliona rubalja. Statistika je sakupljena samo za godinu i po dana rada javne komisije DNR za procenu ekonomske štete nanete od strane Ukrajine. Primećujemo da je komisija formirana u novembru 2019. godine u Donjecku, a u njen sastav su ušli deputati, javne ličnosti i naučni radnici; prebrojavanje se nastavlja. Takođe treba reći da NATO ima direktnu odgovornost za rat koji je povela Ukrajina protiv svojeg naroda. Štaviše, Evropski parlament je usvojio rezoluciju, prema kojoj su sve zemlje EU obavezne da prekinu sve diplomatske odnose sa Rusijom. Slično se u međunarodnim odnosima poistovećuje sa ratom. Tako da se ne može govoriti o adekvatnosti evropskih struktura moći.

Zanimljiva je još jedna činjenica u vezi sa ovom temom. Kada je, čini se, započeo proces povlačenja ruskog novca, odjednom je postalo jasno da EU ne može konfiskovati zamrznuta sredstva RF, piše uticajni list The Wall Street Journal. Napominje se da razlog nemogucinosti oduzimanja „predstavlja međunarodni princip državnog imuniteta". Međutim, u Briselu, svesni ove nijanse, imaju nameru da postupe drugačije. Predsednica Evropske komisije je predložila da se blokirana sredstva ruske Centralne banke na inostranim računima objedine u specijalni fond iz koga će sredstva moći da se investiraju, a prihod od tih investicija usmerava za isplatu odštete Ukrajini.

Kako prenosi The Wall Street Journal, evropski zvaničnici nameravaju da traže od Rusije da se ona dobrovoljno, kao deo budućeg mirovnog rešenja, složi da preda Ukrajini deo zamrznutih sredstava kao nadoknadu štete.

Oni, naravno, shvataju da je to - klizav teren. Njihove izjave su pi-ar i ništa više. Ali izjave NATO treba ozbiljno shvatiti. Generalni sekretar ove organizacije Jens Stoltenberg, posle nedavnog samita ministara spoljnih poslova Alijanse u Bukureštu, rekao je: „Važan signal današnjeg susreta je da su zemlje NATO spremne i da će raditi više. Pomoći će Ukrajini da obnovi energetsku infrastrukturu, obezbediće više sistema PVO. I ne samo da bi trebalo da obezbedimo ove sisteme, već i da garantujemo da će sistemi koje smo već obezbedili, a to su uglavnom savremeni sistemi PVO po NATO standardima, uključujući i NASAMS i druge, da funkcionišu, odnosno mi moramo da obezbedimo rezervne delove, municiju i održavanje". Znači, mira u Ukrajini neće biti i rat protiv Rusije NATO će pokušati da plati ruskim sredstvima.

Ministar spoljnih poslova Rusije Sergej Lavrov je nedavno podsetio na krilaticu koja opisuje formulu postojanja NATO-a, koju je uveo prvi generalni sekretar organizacije lord Ismej. Alijansa je potrebna da drži Ruse izvan Evrope, Amerikance u Evropi, a Nemce pod kontrolom.

Prema rečima Lavrova: „Ono što se dešava, znači vraćanje NATO-a na koncepcijske prioritete koji su formulisani pre 73 godine: Ruse žele da drže izvan Evrope, Amerikanci su porobili celu Evropu, a pod kontrolom ne drže samo Nemce nego i celu EU."

Organizacija mora da se pokaje pred čovečanstvom i da bude raspuštena kao kriminalni entitet, napisao je na svom Telegramu Dmitrij Medvedev. On je podsetio da je NATO vršio državne prevrate u suverenim zemljama po celom svetu, smenjivao legalno izabrane šefove država, ubijao desetine hiljada mirnih građana, isporučivao oružje „svakom ološu, zoološkim izrodima i ekstremističkim režimima". Prema njegovim rečima, od trenutka svog formiranja NATO je više puta dokazao svoju zatvorenu korporativnu suštinu, delujući u interesu anglosaksonskih zemalja. „Pritom, u NATO zemljama živi oko 12% stanovništva cele planete", primetio je zamenik šefa Saveta bezbednosti RF. Naravno, to su želje iz kategorije dobrog. Ali nekako smo zaboravili koncept kao što je nametanje mira. Godine 2008. u ratu koji je povela Gruzija, to je funkcionisalo. Tada je naša vojska došla do predgrađa Tblisija... Ali, to je već istorija.

3.

Evropljani su konačno, ali prekasno, shvatili da je za sve njihove nevolje kriv Vašington

SAD-e i Evropa

U poslednje vreme u Evropi se čuje sve oštrija kritika SAD. Vašington su počeli da optužuju za sve svoje nedaće, ne samo evropski mediji, već i vodeći političari, pa i zvaničnici EU. SAD posebno optužuju za to što se besramno bogate, prodajući Evropi tečni gas četiri puta skuplje, što evropsku industriju čini nekonkurentnom, kao i zato što Aameričke kompanije zaradjuju četiri puta više, a evropske zemlje trpe

Piše: Andrej Sokolov

„Radi se o tome da je, ako pažljivo pogledamo, zemlja koja najviše dobija od ovog rata - SAD, zato što ona prodaje više gasa i po višim cenama, a i zbog toga što prodaje više oružja", rekao je visokopozicionirani evropski zvaničnik, a prenose mediji.

Poslednjih nedelja su glavni izvor napetosti postale „zelene" subvencije i protekcionistički porezi administracije predsednika Bajdena. Prema mišljenju Brisela, oni nepravedno lišavaju EU trgovine i prete da unište evropsku industriju. Francuski predsednik Emanuel Makron je već nazvao visoke cene američkog gasa „neprijateljskim", a nemački ministar ekonomije pozvao je Vašington da pokaže „solidaronost" i pomogne u smanjenju troškova za energiju. Ministri i diplomate iz drugih zemalja bloka takođe su izrazili razočaranje time što Bajdenova vlada ne uzima u obzir uticaj svoje ekonomske politike na evopske saveznike.

„SAD sprovodi masovnu industrijsku politiku, s protekcionističkim tendencijama", izjavio je za nemački Welt, Lars Klingbejl, jedn od lidera socijaldemokrata kancelara Nemačke Olafa Šolca.

„Ne bi trebalo da bude ovako, da ekonomska politika SAD bude usmerena na nas Evropljane", istakao je on.

Ipak, u SAD takve optužbe svojih evropskih saveznika s preziroom odbacuju. „Evropljani treba da krive samo sebe zbog svojih inudustrijskih i strateških neuspeha", ukazuje ugledno evropsko izdanje američkih novina Politiko, u članku objavljenom pod naslovom „Antiamerički svrab Evrope".

„U Evropi je zahladnelo, ekonomija se urušava, a lokalno stanovništvo postaje nespokojno", piše autor članka Metju Kaničnig, sarkastično primećujući da na to Evropljani imaju „samo jedan odgovor: okriviti Ameriku".

Po njegovom mišljenju, takve optužbe „postale su omiljena taktika evropskih političkih elita za odvlačenje pažnje, kada stvari na kontinentu počinju da bivaju rizične. Bilo da je reč o ratu u Ukrajini (Vašington nije trebalo da širi NATO), elementarnim nepogodama (suviše mnogo američkih vozila podstiče klimatske promene), ili opadanje francuskog jezika kao jezika međunarodne komunikacije (nekulturni Holivud), Amerika je neizbežno krivac."

Evropljani strahuju da će izdašne subvencije za proizvode sa oznakom „Made in USA" (proizvedeno u SAD), potkopati njihovu inustriju i prete trgovinskim ratom. Nezgodna istina je, međutim, piše autor članka, da je Evropljanima teško da nateraju sopstvene kompanije da investiraju kod kucie, jer vlade obraćaju više pažnje subvencionisanju računa za gas za domaćinstva, nego na pomoć industriji regiona u prevazilaženju krize.

„Evropa nije konkurentna po cenama u mnogim oblastima, pre svega kada je reč o cenama struje i gasa", rekao je Tomas Šefer, prvi čovek Folksvagena, u svojoj objavi na društvenim mrežama, u kojoj oštro osuđuje industrijsku politiku Evrope.

„Ako ne uspemo brzo da snizimo cene energije u Nemačkoj i Evropi, onda više neće biti izvodljive investicije u energetski intenzivnu proizvodnju ili u nove fabrike za proizvodnju baterija za akumulatore u Nemačkoj i u EU", citira nemačkog biznismena Politiko.

Zaboravljajući, pritom, da doda da je upravo SAD napravila da Evropa ne bude konkurentna na tržištu, nateravši je da odustane od jeftinih energenata iz Rusije.

Karničing potpuno odbacuje i sasvim očiglednu optužbu za to da je SAD namerno podmetnula Evropi svoj skupi tečni gas, nateravši je da odustane od jeftinog gasa iz Rusije. „Prvo", piše on, „SAD izvoze manje od 10% proizvedenog prirodnog gasa. Godine 2021. vrednost ovog izvoza iznosila je oko 27 milijardi dolara. Istovremeno kada su Evropljani, iz očiglednih razloga, uznemireni zbog toga što su njihove cene za gas četiri puta više nego u SAD, niko im nije rekao da postaju zavisni od ruskog gasa ili da isključe savršeno funkcionalne nuklearne elektrane - zapravo, Vašington im je godinama govorio da to ne rade", kaže autor članka.

Isto tako neselektivno, autor članka opovrgava optužbe da SAD danas besramno zarađuje na prodaji oružja. „Evropske firme", tvrdi on, „treba da dobiju istu korist kao i američke, ali je ne dobijaju. Osnovni razlog je to što je Evropa nedovoljno investirala u svoju odbrambenu industriju. Nedavna odluka Nemačke da kupi američke lovce F-35, na primer, uslovljena je činjenicom da nema evropskih alternativa. Plan Francuske, Nemačke i Španije za izradu „borbenog vazdušnog sistema budućnosti", koji potiče još iz 2001. godine, do danas nije bio realizovan, zbog stalnih svađa."

Takođe, Berlin je sam kriv za to što nije uspeo da napravi pogodnim za masovni izvoz svoj glavni borbeni tenk Leopard 2, proizvod nemačke kompanije Krauss-Maffei, koji mnogi, kako piše Politiko, smatraju najboljim na svetu. Bez obzira na tu reputaciju, Nemci su izgubili od Južne Koreje, kada je nedavno njihov NATO saveznik Poljska upravo od te zemlje naručila gotovo 1000 novih tenkova.

I za nisku konkurentnost svoje industrije Evropa je navodno sama kriva, jer nije investirala u inovacije. „Kada se dođe do inovacija, Evropa je pustinja", smatra Karničing. „U Evropi nema brendova kao što su Apple, Google ili Tesla."

„Zaista, tržišna vrednost Tesle četiri puta premašuje vrednost cele nemačke auto-industrije. Eto zašto je teško ne zaključiti da je evropska igra sa optuživanjem u stvari povezana sa nečim drugim osim sa zavišću. Bez obzira na političke neusglasice sa Amerikom, ova zemlja nikada nije bila jača, s gledišta vojne ili ekonomske snage", razmeće se Politiko.

Odbivši sve evropske tvrdnje i optužbe, SAD otvoreno, sa svojstvenim cinizmom, priznaje da u stvari oni jednostavno ne mare za svoje evropske saveznike.

„Nije problem u tome što Evropa nema značaja za SAD, već u tome što ona nije tako važna kako Evropljani žele da veruju", ironično piše Karničing.

I ta cinična pozicija SAD, koja teži da sačuva svoju hegemoniju, uništi ekonomske konkurente, ubrajajući ih među svoje saveznike, više nikoga ne iznenađuje.

„Trgujući „strahom od bezbednosnih pretnji", SAD pokušava da pretvori zemlje EU u svoj „privezak", u pokorne vazale industrijskih tehnoloških sistema, u čijem jezgru je - Amerika", pišu kineske novine Global Times. „Bilo da je reč o zakonu o čipovima, koji je u ime „saradnje u lancu isporuke" prinudio druge države da prenesu životne arterije industrije poluprovodnika u SAD, ili antiinflacioni zakon koji je koristio velike subvencije za preuzimanje stranih „zelenih" industrija, kao što su ekološki čista energija i električni automobili, ili korišćenje dvostrukih aršina na troškove energije i vladine subvencije za promovisanje „vampirske reindustrijalizacije" SAD - sve ove manifestacije „saradnje" vršene su u ime „obezbeđivanja bezbednosti zajedno sa saveznicima". A u stvari, oni faktički potkopavaju industrijske osnove partnera", zaključuju kineske novine.

Da, u Evropi koju je zahvatio „antiamerički svrab", to su već počeli da shvataju, zvone na uzbunu, ali šta mogu da urade. Umesto „zavisnosti" od jeftinih energenata iz Rusije, sada su počeli da zavise od skupih nafte i gasa iz SAD i drugih zemalja.

Preostaje im da se posipaju pepelom, štede na struji i grejanju, a biznismenima - da prebacuju svoju proizvodnju u one zemlje u kojima je energija jeftinija.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane