Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Razaranja

Kako je služba zaštite u Srbiji prerasla u porodičnu manufakturu

Institut za majku i kćerku

Kakav je konzervatorski pedigre direktorke Republičkog zavoda za urnisanje spomenika kulture. Čija je ona druga žena, ko je njen muž, ko je njena kćerka i kakve su stručne i konzervatorske reference i majke i kćerke i očuha. Ko je kome dao potvrdu o pripravničkom stažu a ko je sve do sada protivzakonito dobio zvanje konzervatora. Zbog čega je preduzimačkim firmama potreban barem jedan zaposleni sa položenim stručnim ispitom. Zbog čega je menjan projekat sanacije Vinče i ko je i zbog čega projektovao hidrocentralu

Stanislav Živkov

Republički zavod za urnisanje spomenika kulture decenijama je poznat što po neradu i štetočinstvu, što po tradicionalo, nepozizmu odnosno tradiciji zapošljavanja ranih tatinih i mainih sinova, kćerki žena muževa švalerki i ostalih kategorija bliže i dalje rodbine. A to traj još od vremena Šunje Đurića koji je javno rekao da mora da se revanšira prof dr Voji Duriću tako što će zaposliti njegovog sina jerbo ih je Voja Đurić zadužio. Elem, nova igračica u čitavom zavodskom cirkusu najnovija direktorka Republičkog zavoda za urnisanje spomenika kulture Đukanović prof dr Dubravka, sasvim dobro se uklopila u specifičnu zavodsku atmosferu, koju je ipak za veoma kratko vreme veoma uspešno uspela da totalno razbuca a da ono malo ljudi koji su u Zavodu nešto i radili pobegne glavom bez obzira a sam Zavod je postao prava cirkuska šatra u kojoj su se u okviru letjeg programa i dešavale cirkuske manifestacije.

Elem, po novosadskoj liniji Đukanovićka je oktroisana za direktorku Republičkog zavoda a kao je imala zaista impresivnu biografiju koju prenosimo u celosti:

- dr Dubravka Đukanović, vanredni profesor, arhitekta-konzervator, naučni saradnik Instituta za arhitekturu i urbanizam Srbije.Na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu stekla zvanje dipl.inž. arh. (1990) magistra (2005) i doktora tehničkih nauka (2013). 1990.nagrađena iz Fonda arh. Danica Kojić.

Od 1991. do 2001. zaposlena u novosadskom opštinskom, a kasnije Pokrajinskom zavodu za zaštitu spomenika kulture.Stekla zvanje konzervatora (1992) i odgovornog projektanta (1993), a od osnivanja IKS (2003) nosilac licence 300-0056-03.Od 2001-05. kao pomoćnik direktora za projektovanje vodi projektni biro PRO-ING iz Novog Sada. Dobitnik Povelje Kapetan Miša Anastasijević (2004). Reference sticala iz oblasti projektovanja (više od 100 realizacija), obnove i zaštite kulturnih dobara (od mesta student-saradnik u timu za obnovu grada Kotora 1984, do pozicije SeniorExpertArchitect u timu za tehničku podršku realizaciji EU projekataHTCPE-EUROTRENDS 2014.) i upravljanju projektima. Od 2005. vodi sopstveni biro STUDIO D'ART, koji je nosilac velike licence Ministarstva građevinarstva za izradu projekata za nacionalna i kulturna dobra sa liste svetske kulturne baštine (UNESCO). Autorske realizacije u više navrata predstavljane u domaćim stručnim časopisima, publikacijama, na izložbama i TV emisijama.

Paralelno sa profesionalnim radom bila angažovana na Departmanu za arhitekturu i urbanizam, FTN, UNS kao stručni saradnik i asistent (1999-2013). Za realizaciju studentskog konkursa nagrađena Poveljom Salona arhitekture u Novom Sadu (2010). Gostujući predavač na Miklos Ybl Faculty of Architecture, SIU, Budapest (2010), Letnjoj školi arhitekture Vekovi Bača (2011),Stručnoj praksi Novija arhitektura Beograda Filozofskog fakulteta u Beogradu (2014) i master studijama arhitekture na AF u Beogradu (MASA-12020-02: Savremeni principi očuvanja graditeljskog nasleđa, 2016).

Autor brojnih tekstova obajvljenih u domaćoj i stranoj stručnoj i naučnoj literaturi i stručni konsultant i recenzent većeg broja naučnih radova i knjiga. Učesnik niza međunarodnih projekata i naučnih skupova. Autor monografije Srpske pravoslavne crkve XVIII i XIX veka u Bačkoj, za koju je nagrađena Nagradom Ranko Radović (2010) i knjige Arhitektura rimokatoličkih crkava Vojvodine od 1699. do 1939. godine (2015). Član ŽAD, DANS, IKS, DKS i ICOMOS. Naravno kada se sve ovo pogleda izgleda jako impresivno ali je recimo zanimljiva činjenica da je muž iste te Dubravke Đukanović izvesni penzioner Zoran Vapa, maltene doživotni direktor Pokrajinskog zavoda za urnisanje spomenika a kažu sada nekakav savetnik u ministarstvu kulture koji je recimo 2015 svojoj ljupkoj drugoj po redu ženici objavio nečitljivu knjižurinu od 4 kg o arhitekturi rimokatoličkih crkava Vojvodine a očito da nikome ni najmanje ne smeta ni činjenica da se gore spomenuta preduzetnička radnja Studio D art zapravo uopšte ne zove tako jer se na dan završetka ovog teksta u bazi podataka APRa jasno vidi da postoji preduzetnička radnja Naziv DžART odnosno STUDIO ZA PROJEKTOVANJE I DIZAJN DžART ĐUKANOVIĆ DUBRAVKA PR PETROVARADIN

Status Aktivan, Pravna forma : Preduzetnik; Matični broj 57169214; Ime i prezime Dubravka Đukanović sa JMBG 2901964805045 i adresom sedišta: Lisinskog 1, Petrovaradin, Novi Sad

Šifra delatnosti je 7112, Opis delatnosti Inženjerske delatnosti i tehničko savetovanje a

Poreski identifikacioni broj PIB 104107798 a datum početka obavljanja delatnosti 1.11.2005

Privremeni prekid aktivnosti usledio je mesec dana nakon što je Đukanović Dr Dubravka postala direktorkom Republičkog zavoda za urnisanje spomenika kulture, tačnije 25.2.2021. Đukanovićka je inače i članica pravog pravcijatog arhitektonskog kongresa čavki , bolje rečeno kluba podjarmljenih ženskinja ŽAD, odnosno Ženskog arhitektonskog društva koje su osnovale 24 žene koje se bave arhitekturom: koleginica koje se međusobno godinama uvažavaju a koje žive u Beogradu, Srbiji i Vojvodini, te Crnoj Gori.

Prepoznavši zajedničke teme, inspiracije ali i probleme koji se osećaju u društvu, sasvim spontano se rodio osećaj za udruživanjem od jedinki u društvo, ka preko potrebnoj sinergiji putem zajedničkog nastupa. A što se tiče sinergije zajedničkog nastupa to svakako postoji pogotovu ako je reč o porodičnim poslićima gospođe profesorice vezano za njenu kćerku Simonu Đukanović koja je arhitekturu studirala u Lionu pa je par meseci nakon zamrzavanja aktivnosti preduzetičke radnje svoje majke, Simona Djukanović osnovala svoju preduzetičku radnju Pr Studio Ds sa sedištem u ulici Sonje Marinković 16, a taj Studio Ds očito je osnovan kao caretaker odnosno preuzimalac obaveza preduzetičke radnje Đukanović prof Dr Dubravke. Sam Studio Ds sa punim nazivom Studio za projektovanje i dizajn je aktivan, sa matičnim brojem 66276635 a osnovan je dana 21.9.2021, vlasnik je naravno Simona Đukanović sa JMBG 0509995805049, šifrom delatnosti 7111i opisom delatnosti: Arhitektonska delatnost I poreskim identifikacionim brojem 112676695!

A posebno je zanimljiva pričica zbog radi čega je gospođica Đukanović zapravo morala da otvori privatnu firmicu a radi se o nečemu mnogo bitnijem nego što je posao caretakera poslića majčine firme, zapravo radi se o poslićima firme gde je gospođa majka direktorka, odnosno o nameštanju poslova podobnima od strane Republičkog zavoda za urnisanje spomenika kulture, koji je svojevremeno , kako bi eliminisao sve nepoželjne fime koje bi se javile povodom eventualnog projektovanja ili izvođenja radova izveo jednu od brojnih korisnih malverzacija sa ciljem nameštanja poslova. A to je urađeno tako što je u konkursne uslove kao obavezan faktor uvrštena kompletna protivzakonita izmišljotina da u firmi koja se javlja na neki konkurs jedan od zaposlenih mora imati položen stručni ispit i zvanje konzervatora , što je po zakonu nemoguće pošto prava na zvanje konzervatora i kustosa imaju samo osobe koje su odradile pripravnički staž i rade u ustanovama službe zaštie, dakle muzejima i zavodima za urnisanje spomenika kulture.

Kako bi se na konkursima eliminisale nepoželje firme zvanje konzervatora dobio je izvesno Slobodan Radovanović iz firme Koto i time je bio otvoren put nameštanju svih mogućih i nemogućih poslića Kotou. Ali pošto je sada gospođa profesorica postala direktorka Republičkog zavoda za urnisanje spomenika kulture, naravno je bilo vema potrebno da sada Koto podeli tržište sa još nekime pa je tako izvedena sledeća akrobacija . Naime najpre je dotična Simona Đukanović svojevremeno obavljala neki pripravnički staž u Pokrajinskom zavodu za urnisanje spomenika kulture gde je slučajno doživotni direktor doskora bio izvesni Zoran Vapa inače muž njene majke odnosno Simonin očuh koji je inače kao kadar SPSa imao maltene doživotni status nedodsirljivog direktora,pa je nakon obavljenog pripravničkog staža u Pokrajinskom zavodu za urnisanje spomenika kulture od svog očuha lepo dobila potvrdu na osnovu koje je konkurisala u Republičkom zavodu za urnisanje spomenika kulture i dobila zvanje konzervatorai to u ustanovi u kojoj joj je majka direktor.

Da bi pre dve godine upisala čak master studije konzervacije spomenika kulture! Inače već spomenuti Vapa je nakon odlaska u penziju naprasno postao i predsednik Nacionalnog saveta za kulturu a tokom svog štetočinskog rada bio je umešan u više kriminalnih afera recimo na slučaju obnove Vladičanskog doma u Novom Sadu gde su umesto originalnih keramičkih pločica na fasadu stavljane jeftinije sa štampanim uzorkom, naravno tu je i afera oko obnove samostana u Baču gde je čak prebijen i tamošnji sveštenik, naravno to je bio poslić u dilu sa ozloglašenom firmom Ornament invest inženjering, kao i poslić sa firmom sopstvene žene Đukanović dr Dubravke koja se sama time hvalila , kako je eto ona projektant muzejsko edukativnog centra u Baču.

Taj projekat je realizovan sa velikim poštovanjem zatečene strukture. Međutim, neke stvari se moraju uvesti u objekat kao potpuna novina da bi to postao muzejski edukativni centar i tu onda nalazim suptilne načine intervencije. Kada u jednu takvu srednjovekovnu strukturu koju ne treba dirati treba da se unese muzejski eksponat koji mora imati određene klimatske uslove u kojima se čuva, da ne bi došlo do propadanja same materije, vi morate obezbediti klimatizaciju prostora.

To podrazumeva one ogromne kanale- duvače, a ja sam ponudila rešenje - klimatizaciju vitrina. Sve je ostalo isto, izgled prostorija, miris, dah prošlosti se oseti, samo su vitrine unutra klimatizovane ukratko rečeno otkrila je ameriku a za nepoznate i verovatno slične zasluge Vapa je čak odlikovan zlatnom medaljom za zasluge, ne zna se samo koje!! Iz svega ovoga je očito da je za nastavak pljačke i lopovluka vezanog za sanaciju nepostojećeg klizišta u Vinči bio potreban neki jači igrač jer su se na vidiku nazirala velika lova pa je trebalo izvršiti sve potrebne predradnje .

Pošto se na projektu sanacije nepostojećeg klizišta ništa nije radilo godinama, nekome je očito zinulo dupe pa se naprasno promenio koncept tako da se umesto ažuriranja postojećeg projekta sanacije nepostojećeg kliišta na Vinči (koji je finansirao Muzej grada 2012) i sprovođenja procedure dobijanja dozvole, neko je smatrao da treba da se radi drugi projekat od strane drugog projektanta a samo kako bi se po svaku cenu namestili nepotrebni radovi i što više nakarikali troškovnici tako da je najnoviji projekat sanacije naprasno povećao 3 puta cenu radova a Cela situacija je jako počela da liči na realizaciju Golubačke tvrđave, gde ljudi koji pripreme projekt i dovedu do finansiranja budu isključeni, a onda ulaze igrači koji bolje znaju kako treba sa parama.

Projekat sanacije klizišta je dobila da radi (sasvim očekivano) firma koja je radila na obezbeđenju kosina u Grdeličkoj klisuri, gde je vođeno računa samo o tehničkoj strani, a nimalo o izgledu ili uklapanju u prirodu. Idejni projekat koji su uradili je upravo to pokazao. Umesto potrebnih petnaestak šipova, koji bi omogućili arheološka istraživanja u zoni klizišta i potom bili deo centralnog objekta arheološkog nalazišta na tom mestu, predviđeno je 80 betonskih šipova prečnika 1,5 metar i ukupne dužine više od jednog kilometra, koji bi bili pobijeni u plato obaloutvrde.

Tih 2000 kubnih metara betona treba da doveze u područje od izuzetnog značaja 400 kamiona-mešalica za beton. Predviđen je visoki nasip od zemlje, koji će potpuno pokriti čuvene kulturne profile i napraviti novi izgled, upravo onaj koji je Republički zavod sprečio 2013. godine. Urađeni idejni projekat sanacije negira Prostorni plan područja posebne namene, informaciju o merama tehničke zaštite dobijen od Zavoda i projektni zadatak investitora. Ali je zato vrednost radova, u odnosu na projekat koji je Muzej grada uradio 2012. godine, uvećana tri puta.

Pošto u Republičkom zavodu nema više ljudi koji bi znali da urade projekat arheološkog nalazišta, raspisan je arhitektonski konkurs, a u žiriju konkursa nema ni predstavnika istraživača, nii predstavnika upravljača, ni arheologa ni kustosa. Jedini koji se pojavljivao i davao izjave u Vinči pred izbore 3. aprila, je arheolog - odbornik sa liste SNS (Miroslav Kočić).

A kapitalni projekat? Pa za njega nisu pripremljeni projekti i nisu utrošena predviđena sredstva. Pitanje je i šta je sa donacijom iz Fonda američkog ambasadora, s obzirom da su utrostručene cene sanacije klizišta...Sa dolaskom Dubravke Đukanović za direktorku, Republički zavod je tražio izmenu Plana područja posebne namene, u aprilu 2022. godine! To je složena procedura i taj posao će potrajati (Plan je rađen dve godine). Stav jedne osobe se razlikuje od stava brojnih stručnjaka koji su radili Studiju i zbog toga se sve menja i prolongira. U Zakonu o budžetu za 2020. je za Belo brdo u Vinči bio raspored sredstava za 2020. (40 miliona), za 2021. (35,4 mil) i za 2022. (262 mil), kada je trebalo da bude otvorena prva faza Centra za posetioce.

U Zakonu o budžetu za 2021. je predviđeno za 2022 (81,7 mil) i za 2023 (262 miliona), pošto ništa nije urađeno u 2021. godini.U Zakonu o budžetu za 2022. je ista situacija, predviđeno je za 2022. (81,7 mil) i za 2023. (262 mil).Znači da se od 2020/2021. pravi zaokret u radu na Vinči. Negira se Plan područja posebne namene, negira se dvogodišnji rad na Studiji, negira se dinamika iz kapitalnog projekta i rokovi iz donacije Ambasadorovog fonda.

Izrađenim projektom sanacije klizišta se predviđaju ogromne količine betona i tri puta se uvećava cena sanacije klizišta, koja je trebalo da bude finansirana iz Ambasadorovog fonda. Rezultat novog pristupa je da se ne ostvaruje plan iz 2020. i da je, umesto završenih radova po kapitalnom projektu u 2022. godini, sve zafrljačeno u budućnost...Ali se zato sada odjednom nakon neizvođenja projekta sanacije iz 2012 godine pojavljuje novi tri puta skuplji projekat koji ispred arheološkog nalazišta Vinča predviđa gradnju prave pravcijate hidrocentrale koja će sada zakloniti samo arheolološko nalazište od pogleda sa Dunava. Opšti cilj projekta je izrada tehničkog rešenja za sanaciju klizišta, odrona i zaštite objekata kulture od plavljenja reke Dunav.

Tehničko rešenje treba da obezbedi i mogućnost izgradnje objekta muzeja, formiranja Arheološkog parka kao novog mesta okupljanja i izgradnje modernog pristaništa.Premet ovog projektnog rešenja je stabilizacija klizišta i odrona vertikalnih odseka na desnoj obali Dunava u mestu Vinča pod nazivom Belo brdo. Na osnovu detaljne analize rezultata geotehničkog elaborata zaključeno je da se radi o klizištu sa složenim mehanizmom klizanja, kao i to da se uočavaju uticaji raznih inženjerskogeoloških procesa kao što su: odronjavanje, sufozija, provetravanjeKako je desna obala Dunava zaštićena probližno do kote 75.0 mnm, potrebno je novim sanacionim merama zaštititi kosinu iznad pomenute kote. Posle razmatranja više mogućnosti saniranja klizišta i odronjavanja vertikalnog odseka, odlučeno je da se stabilizuje kombinacijom dva tipa konstrukcija: armiranom zemljom i zavesom od šipova.

Ovi radovi se sastoje od izrade nasipa od armiranog tla, visine do 5 m u zoni nožice vertikalnog odseka. Nasip će kao balast doprineti stabilizaciji kosine, a takođe će se izradom nasipa izvršiti preraspodela masa koja će u kombinaciji sa zavesom šipova koja se nalazi na 2 m osovinski od ivice armiranezemlje, pozitivno uticati na porast faktora sigurnosti na klizanje. Radovi na izvođenju stabilizacije klizišta počinju izvođenjem armirane zemlje, u svemu prema projektu. Zatim slede radovi na izvođenju zaštitne konstrukcije od šipova. Nasip od armiranog tla, je projektovan sa zelenim licem u nagibu od 68 °. Ovaj nasip izvodi se od šljunčano-peskovitog materijala za koji su izvršena laboratorijska geomehanička ispitivanja u cilju dokazivanja da je ovaj materijal pogodan za izradu nasipa od armiranog tla.

Nasipanje se vrši u slojevima od maksimalno 25 cm, do postizanja ukupne visine sloja od 50 cm, nakon čega se postavlja pripadajući red geomreže a postupak se ponavlja do postizanja pune visine nasipa.Zaštitna konstrukcija od šipova predviđena je sa jednim redom bušenih šipova O1500 mm, dužine 13 m, na osovinskom rastojanju od 3 m. Šipovi su predviđeni od armiranog betona marke C25/30 i armirani su simetrično armaturom B500B. Šipovi su povezani naglavnom gredom dimenzija 2,0 x 1,0 m, dužine 135 m. Naglavna greda je predviđena od armiranog betona marke C25/30 i armirana je armaturom B500B a celo to sranje od hidrocentrale bi trebalo da košta svega 147,498,784.09 dinara!!!

A posebna su priča svinjarije novog regulacionog plana kojim je pod izgovorom sanacije i uređenja arheološkog parka otvorena mogućnost za gradnju nekakvog vinčanskog Bambilenda i Bombaledna us svesrdnu pomoć Đukanovićke i bulumente okupljene oko kojekkavih vinčologa, mudrosera stručnjaka i stručnjakinja za prodavanje magle i muda za bubregeZaštita kulturnog nasleđa. A kako bi se sve to neometano izvodilo svoj befel dalo je i Ministarstvo građevina svojim lokacijskim uslovima izdatim po sistemu da ministarstvo igra na muziku naručioca pa se tako tamo kaže i ovo: Prema Odluci o utvrđivanju lokaliteta Belo brdo u Vinči za arheološko nalazište, kojom je proširena zona zaštite i zaštićena okolina,arheološko nalazište je u I stepenu zaštite, odnosno na području arheološkog nalazišta. Prostor se tretira kao arheološki park i zabranjuje se bilo kakva izgradnja novih objekata, osim objekata u funkciji istraživanja, zaštite i prezentacije nalazišta i sanacije terena i izgradnje infrastrukture. Do realizacije planiranih namena, na postojećim objektima moguće je vršiti sanaciju, investiciono i tekuće održavanje. Uslovi za slobodne i zelene površine

Potrebno je očuvati kvalitetnu drvenastu vegetaciju, trajno, ili do momenta planiranih sistematskih iskopavanja u cilju istraživanja, kada je dozvoljeno ukloniti postojeća stabla. 2) Nije dozvoljena sadnja novih drvenastih vrsta, kao ni žbunastih vrsta čiji koren se razvija u dubinu više od 30 cm.

3) Sadnja drvenastih vrsta (pošumljavanje, ozelenjavanje, voćnjaci) dozvoljena je na prostoru koji je arheološki istražen u potpunosti.

4) Na delu aktivnog klizišta sačuvati postojeću vegetaciju do momenta saniranja klizišta, a nakon toga površinu ozeleneti vrstama i na način kako je propisano u projektu sanacije klizišta.

5) Koristiti autohtone vrste; izbegavati vrste koje su determinisane kao alergene (topola i sl.); nije dozvoljeno korišćenje invanzivnih vrsta (bagrem, negundovac, kiselo drvo i sl.).a u opisu idejnog rešenja piše i ovo: Premet idejnog rešenja je stabilizacija klizišta i odrona vertikalnih odseka na desnoj obali Dunava u mestu Vinča pod nazivom Belo brdo. Predmet izmene idejnog rešenja je uvođenje faznosti radova i smanjenje dužine zavese od kako je desna obala Dunava zaštićena probližno do kote 75.0 mnm, potrebno je novim sanacionim merama zaštititi kosinu iznad pomenute kote.

Posle razmatranja više mogućnosti saniranja klizišta i odronjavanja vertikalnog odseka, odlučeno je da se stabilizuje kombinacijom dva tipa konstrukcija: armiranom zemljom i zavesom od šipova. Ovi radovi se sastoje od izrade nasipa od armiranog tla, visine do 5 m u zoni nožice vertikalnog odseka. Nasip će kao balast doprineti stabilizaciji kosine, a takođe će se izradom nasipa izvršiti preraspodela masa koja će u kombinaciji sa zavesom šipova koja se nalazi na 2 m osovinski od ivice armirane zemlje, pozitivno uticati na porast faktora sigurnosti na klizanje.

Radovi na izvođenju stabilizacije klizišta počinju izvođenjem armirane zemlje, u svemu prema projektu. Zatim slede radovi na izvođenju zaštitne konstrukcije od šipova. A na kraju svega ovoga na mestu nekadašnjeg arheološkog nalazišta, stajaće još jedna hidrocentrala preseljena iz Grdeličke klisure, kao i još što šta.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane