Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Na tragu

Vučićeva vlast širi kriminal i korupciju, koja kao zloćudni tumor razjeda državu

Korupcija raste, Srbija propada

Po indeksu percepcije korupcije Srbija se nalazi na dnu svetske liste, uz Bosnu i Hercegovinu, Albaniju, Somaliju, Južni Sudan i Siriju. Po izveštaju Državne revizorske institucije iz javnih preduzeća godišnje nestane više od milijardu evra, a ta brutalna pljačka prolazi bez pravosudnih sankcija. Vlast Aleksandra Vučića podstiče visoku korupciju izmenom zakona, koje prilagođava interesima kompanija i pojedinaca koji stoje iza projekta "Beograd na vodi", kao i stranih investitora poput kineskog Histila i Ziđina ili Rio Tinta. Korupcija je zahvatila zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, policiju, zdravstvo, prosvetu i sport, pa i Agenciju za borbu protiv korupcije.

Predrag Popović

Korupcija je osnovna privredna delatnost u Srbiji. Kroz sistem korupcije, koji se raširio u svim institucijama, država godišnje izgubi 1,6 odsto bruto domaćeg proizvoda. Koliku štetu pretrpi republički budžet, toliku dobit izvlače tajkuni bliski Aleksandru Vučiću i vrhu Srpske napredne stranke.

U Srbiji su rasprostranjene sve vrste korupcije. Prema evropskim standardima "sitna korupcija" podrazumeva podmićivanje državnih službenika u svakodnevnoj interakciji s građanima, kada zaposleni u javnim ustanovama koriste ovlašćenja kako bi dobili novac u zamenu za to što neće prijaviti njihove prekršaje ili da bi ubrzali i olakšali određeni birokratski postupak.

U "sitnu korupciju" svrstava se oblast upravljanja ljudskim resursima, odnosno omogućavanje zaposlenja, unapređavanje u službi ili postavljanja na radna mesta s određenim benficijama. Srpska napredna stranka je te oblike korupcije raširila u sve pore društva. U javnim preduzećima i državnim ustanovama zaposleno je više od 300.000 partijskih kadrova bez odgovarajućih stručnih kvalifikacija, a podeljeno je oko 15.000 falsifikovanih fakultetskih diploma.

Negativna selekcija podstakla je uspon članova stranke na vlasti, što je uništilo slobodnu konkurenciju na tržištu rada, doba i usluga i tržištu novca i kapitala.

S obzirom na veće efekte koruptivnih radnji, na njihovu prirodu i posledice, "kriminalnom korupcijom" smatraju se institucionalizovani oblici korupcije, pre svega u vrhu izvršne vlasti, u policiji i pravosuđu. Ta vrsta korupcije naziva se i "insajderskom", jer su izvršioci kriminalnih radnji povezani s predstavnicima vlasti, tj. imaju uticaj ili kontrolu nad njima. Infiltracijom u organe izvršne vlasti, kriminalci "kupuju" odluke, rešenja i dozvole, pa i sudske presude, kojima ostvaruju finansijsku dobit ili zaštitu od odgovornosti za izvršena krivična dela. Kao zloćudni tumor, taj oblik korupcije gurnuo je privredu u stagnaciju, izazvao gubitak konkurentnosti i povećao javni dug i siromaštvo građana.

Uzimanje i davanje mita od 10 do 10.000 evra smatra se "sitnom korupcijom". "Kriminalna korupcija" ide do cifre od 100.000 evra, a sve preko toga naziva se "visokom", odnosno "političkom korupcijom". Po definiciji, koja je istaknuta u zajedničkom projektu Evropske unije i Saveta Evropte "Strateška obaveštajna procena korupcije", "visoka korupcija" označava nezakonite radnje koje su izazvale budžetsku štetu veću od 100.000 evra u kojoj su učestvovali imenovani državni službenici, direktori javnih preduzeća ili nosioci pravosudnih funkcija.

Otkad je Srpska napredna stranka na vlasti, u Srbiji, iz godine u godinu, raste indeks percepcije korupcije. U poslednjem globalnom izveštaju, koji je nedavno objavila međunarodna organizacija Transparency International, procenjeno je da indeks pecepcije korupcije u Srbiji iznosi 36 poena, što ju je gurnulo u dno svetske liste, na 101. mesto, koje deli sa Albanijom.

U poređenju sa zemljama iz regiona, Srbija se bolje kotira samo od Bosne i Hercegovine, a nalazi se sedam indeksnih poena ispod svetskog i 21 poen ispod evropskog proseka, dok je prosek Evropske unije veći za čak 28 poena. Ako je za utehu, Srbija je bolje rangirana od Somalije, Omana, Južnog Sudana i Sirije.

- Za razliku od prethodnih godina, kada je borba protiv korupcije makar deklarativno bila prioritet vlasti i to se promenilo. Strategija za borbu protiv korupcije ne postoji već duže od četiri godine. Premijerka Ana Brnabić je u ekspozeu istakla samo neke statističke podatke o tome koliko je bilo uhapšenih ili osuđenih za pojedina krivična dela, ali nema nikakvih planova za budućnost. Do ovako lošeg rejtinga Srbije došlo je zbog nipodoštavanja antikorupcijskih odredbi u mnogim propisima, stanja u državnoj upravi i javnim preduzećima gde i dalje postoji praksa stalnog zadržavanja vršilaca dužnosti, do toga da se najunosniji poslovi i dalje dodeljuju neposrednom pogodbom umesto na tenderima - kaže Nemanja Nenadić, programski direktor Transparentnosti Srbija.

Bez obzira ko je bio na vlasti, korupcija je oduvek razjedala državu i društvo. Međutim, samo je Aleksandar Vučić uspeo da visoku korupciju digne na nivo osnovnog principa delovanja. Vučić je idejni tvorac, glavni organizator, izvršilac radova i maneken svih krupnih primera visoke korupcije u Srbiji. Po njegovom naređenju, za potrebe njegovih poslovnih partnera njegova vlast je menjala zakone i propise, uvek na štetu države i građana. Kako to izgleda u praksi najbolje se vidi na primeru projekta "Beograd na vodi".

Vučić je nameru da se upusti u taj projekat promovisao 2004. godine, u kampanji za lokalne izbore u Beogradu, kad se kandidovao za gradonačelnika. Tada nije uspeo da pobedi, ali deset godina kasnije, kad je postao premijer, počeo je sa realizacijom najkrupnijeg primera visoke korupcije u Srbiji.

Medijsku pripremu je odradio lažima. Tvrdio je da će celo naselje biti izgrađeno za četiri godine, da će biti raspisan međunarodni tender na kome će posao dobiti najbolji ponuđač, koji je spreman da u projekat uloži 3,5 milijarde evra. Vučić je obećavao ogromnu zaradu Gradu Beogradu, koji će samo od taksi i naknade za uređenje građevinskog zemljišta dobiti 451 milion evra. Pored toga, obećao je da će na tom projektu biti angažovano više od 50 domaćih građevinskih preduzeća i 210.000 radnika.

Sve što je rekao, slagao je. Nikad nije raspisan tender za projekta "Beograd na vodi", Vučić je lično izabrao stranog partnera. Po ugovoru, koji je potpisala tadašnja ministarka građevinarstva Zorana Mihajlović, Srbija ima 32, a strani partner 68 odsto vlasništva. Najvažniji delovi ugovora, koji se odnose na visinu i dinamiku finansijskih ulaganja i podele dobiti, do danas nisu objavljeni. Srbija i Grad Beograd o svom trošku su pripremili zemljište i infrastrukturu za izgradnju naselja. Arapska kompanija "Igl Hils", koja se predstavlja kao većinski vlasnik zajedničke kompanije "Belgrade Waterfront", nije investirala 3,5 milijarde, nego samo 30 miliona evra. U budžet republike i grada nije uplaćen nijedan jedini dinar, a nema podataka koliko je prodato stanova i lokala, niti na kojim računima je završila zarada.

Od obećanih 451 milion evra, Grad Beograd nije dobio ništa. Umesto toga, Republika Srbija je u budžetu za 2023. godinu predvidela uzimanje kredita od 90 miliona evra, kojima će finansirati rušenje starog železničkog mosta, koji svojim demode izgledom ne zadovoljava ukus novih stanara luksuznog naselja. Pored toga, država će se zadužiti za izgradnju novog mosta na istom mestu. Na radovima su angažovana građevinska preduzeća Zvonka Veselinovića, Stojana Vujka, Marka Vučkovića i još nekoliko naprednjačkih kriminogenih tajkuna, koji imaju monopol u infrastrukturnom sektoru.

Da bi realizovao megalomansku prevaru, Vučić je zakone i propise prilagodio projektu "Beograd na vodi". Ekspresno su promenjeni postojeći Prostorni plan i Generalni urbanistički plan Beograda kako bi se van snage stavila Studija visokih objekata, koja nije dozvoljavala izgradnju solitera u Savskom amfiteatru. Odlukom Vlade Srbije, na čijem čelu je bio Vučić, "Beograd na vodi" je proglašen projektom od nacionalnog značaja, a priobalje reke Save područjem posebne namene.

Pošto zakon nije dozvoljavao eksproprijaciju privatne imovine i zemljišta za izgradnju poslovno-stambenih objekata, Narodna skupština je usvojila Vučićev predlog o posebnom zakonu, Leks specijalisu, kojim je "Beograd na vodi" izdvojen iz pravne regulative. Eksproprijacija je izvršena na silu, a tako su, pod okriljem noći, Vučićevi banditi bagerima srušili 223 objekta u Savamali.

"Beograd na vodi" je nastao političkim i pravnim nasiljem, uključujući i državni udar, koji je vlast izvršila 24. aprila 2016. godine, kad su, u združenoj akciji u Savamali učestvovali pojedinci iz gradske vlasti, na čelu s tadašnjim gradonačelnikom Sinišom Malim, sve gradske komunalne službe, policija i naoružani kriminalci pod fantomkama. "Beograd na vodi" je postao zabranjeni grad i najveća evropska praonica prljavog novca.

Visoka korupcija je ugrađena i u temelje ostalih infrastrukturnih poslova. Iz budžeta Republike Srbije je, tokom poslednjih deset godina, za izgradnju auto-puteva, mostova i ostalih objekata uloženo oko 12 milijardi evra. Finansiranje je obezbeđeno iz kredita, koje će država otplaćivati do 2052. godine.

I u tim poslovima Vučić je primenjivao najprimitivnije korupcionaške trikove. Po njegovom naređenju ili odobrenju cene su naduvavane u interesu privatnih firmi, koje su izvršavale radove. Učesnici u tim kriminalnim korupcionaškim kombinacijama uzimaju razliku između realne i naplaćene cene. Trošak će plaćati i sledeće generacije.

U svim krupnim infrastrukturnim projektima ugovarana je jedna cena, koja je kasnije korigovana, uvek na štetu države i na korist privatnih kompanija. Za izgradnju beogradskog metroa, po prvom planu, predviđena je investicija od 2,2 milijarde evra. Kad je naprednjačka vlast uključila partnere iz Francuske - kompanije RATP Divelopment, Egis Rail i Alstom - cena je skočila na četiri milijarde evra, da bi, posle korekcije projekta, dostigla cifru od 6,2 milijardi evra.

Ugovor o izgradnji "Moravskog koridora", vredan 380 miliona evra, potpisan je 2013. godine. Vlada Srbije je taj posao poverila kineskoj kompaniji CRBC, da bi ga posle šest godina raskinula i angažovala američko-turski konzorcijum Behtel-Enka. Novi izvođač radova dobio je novu cenu, koja je dostigla nivo od milijardu evra, a i ona nije konačna.

Izgradnja Koridora 10, koja je trajala 20 godina, privodi se kraju, a niko ni u tom preduzeću, ni u resornim ministarstvima ne zna koliko je koštala. Prema grubim procenama, izgradnja tih 300 kilometara auto-puta (oko 13 km godišnje) plaćena je oko 1,5 milijardu evra. Državno preduzeće Koridori Srbija uzelo je tri velika kredita, kojima je finansiralo radove na Koridoru 10. Evropska investiciona banka dala je kredit od 590 miliona evra, Evropska banka za obnovu i razvoj dala je kredit od 150 miliona evra, a Svetska banka 275 miliona evra.

Osim tih milijardu evra kredita, u projekat su uložena i sredstva Republike Srbije za eksproprijaciju zemljišta, troškove projektovanja i ostale izdatke. Deo sredstava obezbedilo je i javno preduzeće Putevi Srbija. Za izgradnju deonice kroz Grdeličke klisure, 2011. godine potpisan je ugovor vredan 240 miliona evra. Na kraju, posle 11 promena projekta, tih 26 kilometara puta plaćeno je 350 miliona evra. Niko ne zna šta je uticalo na uvećanje cene za čak 110 miliona evra i ko je podelio taj novac.

Međutim, zna se da je za podelu novca građana zadužen Aleksandar Vučić. Samo u poslednje dve i po godine Vučić je iz budžeta isisao 7,8 milijardi evra. Veći deo tog novca je, navodno, potrošen na nabavku respiratora i ostalih medicinskih aparata i zaštitnih sredstava, kao i za izgradnju bolnica i nabavku vakcina u vreme pandemije Kovida 19. Ni Vučić, ni Vlada Srbije nikada nisu položili račun, koji bi otkrio koliko je šta plaćeno. Uporedo s tom akcijom, koju je sprovodio tobože zarad zaštite javnog zdravlja, Vučić je iz budžeta finansirao svoje dve predizborne kampanje.

Pred izbore u leto 2020. godine delio je "pomoć" građanima od po sto i dvadeset evra. Pred prošlogodišnje izbore ponovio je tu vrstu podmićivanja glasača, ali nešto skromnije. Ukupno, na samopromociju je potrošio 1,8 milijardi evra iz budžeta.

Vučić je, pre nekoliko dana, pokrenuo još jednu akciju po tom modelu. Vlast će od 15. marta početi da prima prijave penzionera koji su zainteresovani za dobijanje tzv. Penzionerske kartice. Penzioneri, koji uzmu te kartice, od oktobra će moći da s popustom kupuju robu u nekoliko trgovačkih lanaca, koja drže tajkuni iz Vučićevog okruženja. I ta propagandna akcija je plaćena iz džepa penzionera.

trošku Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje nedavno je štampan promotivni materijal. PIO fond je platio 780.000 evra za pripremu 1,6 miliona flajera s nazivom "Vodič za penzionere". Materijal je štampao Službeni glasnik, a koverte su kupljene od firme Anr Company za 13 miliona dinara. Pod izgovorom "hitnosti postupka" oba posla su ugovorena bez tendera. Ovo nije prvi put da Vučić u svojim političkim trikovima koristi penzionere.

Pred izbore 2018. godine, Vučić je preko Srpske napredne stranke poslao "pismo zahvalnosti" svim penzionerima. S obzirom da samo PIO fond ima evidenciju svih penzionera, Vučić je, očigledno, prekršio Zakon o zaštiti podataka o ličnosti i došao do adresa penzionera.

Zloupotreba PIO fonda je sada olakšana i ubrzana, pošto je na direktorsko mesto postavljen fizioterapeut Realja Ognjenović, kome je jedina referenca za dobijanje te funkcije to što je blizak prijatelj Danila Vučića. Ognjanović je i 2020. godine, dok je još bio zamenik direktorke PIO fonda, Dragane Kalinović, potpisivao sporne ugovore, među kojima je i onaj sa firmom Aseko. U vreme vanrednog stanja PIO fond i Aseko, čiji je jedan od direktora bio Igor Brnabić, brat premijerke Ane Brnabić, sklopili su ugovor vredan 180 miliona dinara.

Otkad je došao na vlast, Vučić na sve načine čerupa budžet. Ne zadovoljava se krupnim i izuzetno unosnim poslovima poput "Beograda na vodi" i izgradnji auto-puteva i bolnica, već kreira i potpuno nepotrebne i preskupe projekte kao što su fudbalski stadioni. Za izgradnju Nacionalnog stadiona u okolini Surčina predviđeno je da se do 2027. godine iz budžeta izdvoji 920 miliona evra. Ministarstvo finansija je nedavno objavilo tender za "usluge upravljanja projektom, vršenje stručnog nadzora i vršenje posla rukovodioca izgradnje Nacionalnog fudbalskog stadiona" s rokom do 21. marta. Ne treba sumnjati da će, kao i u sličnim projektima, posao dobiti firme Milenijum Tim, Inkop, GAT i ostale, koje su povezane s Vučićem.

Državna revizorska institucija je u poslednjem izveštaju, napisanom na 60 stranica, uputila 2.155 preporuka korisnicima javnih sredstava u kojima se ističu prigovori na pravilnost poslovanja. U izveštaju se navodi da su tri javna preduzeća (Putevi Srbije, Elektroprivreda Srbije i Društvo za upravljanje železničkom infrastrukturom) napravila nepravilnosti u javnim nabavkama teške više od milijardu evra. Nameštenim tenderima omogućeno je povlašćenim pojedincima i njihovim firmama da iz javnih preduzeća isisaju milijardu evra, sve na štetu budžeta, odnosno građana.

načinima na koje Vučićeva vlast namešta tendere i kako reketira učesnike u postupcima javnih nabavki nedavno je svedočio i Milija Milosavljević, osnivač kompanije Ktitor.

"Plan za opremu: kroz izmenu konkursne dokumentacije na delu količina i/ili tehničkog opisa pozicija stvoriti 'prostor' za sredstva koja potražujem. Ovo bi vodilo ka produženju roka za dostavljanje ponuda na minimum 13 dana. Pre nego što bi se izmenila konkusna dokumentacija napravili bismo ugovor o konsultantskim uslugama između firme koju odredim i Ktitora na iznos od 250.000 evra bez PDV-a. Ugovor bi morao biti zaštićem sa sredstvom finansijskog obezbeđenja.

Menica Ktitora mi je ok. Ovo je jedini način za rešavanje problema, jer omogućava i avans od sto posto, koji je zaštićen menicom, a taku su na početku i pustili konkursnu i svi se odmah naplaćujemo. Pored toga, njima ostaje mogućnost da kroz anekse 'namaknu' dodatna sredstva po zakonu i do 50% početne vrednosti ugovora, znači i do skoro milion evra bez PDV-a na dodatnu opremu, za koju se utvrdilo da im treba prilikom postupka realizacije osnovnog ugovora, koji bi Zavod potpisao sa konzorcijumom koji predvodi Ktitor. Ovo sve može da mu sprovede mali Marko, pošto je upoznat odlično kako se to radi", navodi se u poruci koju je Milija Milosavljević objavio na Tviteru, kako bi ilustrovao način na koji ga reketira vlast.

Milosavljević je objavio i svoj komentar ucene: "Ova poruka može da posluži kao primer organizovanog kriminala u vilajetu javne nabavke. Pošiljalac poruke, njegov neko 'odozgo', primalac poruke i njegov realizator poznati istražnim organima MUP-a Srbije, naravno i meni. U ovakvoj situaciji i u uređenim državama leti glava s ramena. Ako je to cena da ovo zlo sutra ne sačeka moju decu, neka leti moja danas, ja sam se naživeo. Ako ako neko 'odozgo' misli da će me naterati da budem saučesnik, e taj se neće nanositi svoje glave." Naravno, i ovaj slučaj, na osnovu koga lako može da se utvrdi koruptivna šema po kojoj predstavnici vlasti trguju javnim interesom, a usput i reketiraju, ostaće zabeležen samo na Tviteru. Ni reketirani tajkun Milosavljević, ni istražni organi ništa neće uraditi kako bi se otkrilo ko je autor ovog koruptivnog plana, koji treba da realizuje 'mali Marko'.

Bez političke podrške nije moguće otkrivanje i rešavanje slučajeva "visoke korupcije". Dakle, dok političkom scenom vlada Aleksandar Vučić nije moguće očekivati bilo kakav pomak u borbi protiv korupciji. Naprotiv, u svakom otkrivenom slučaju nalaze se tragovi koji vuku ka Vučiću. Tako je u "Beogradu na vodi", Krušiku i drugim primerima iz namenske industrije, u svim infrastrukturnim projektima, kao i prilikom dodele subvencija tzv. stranim investitorima. Vučić svoje tragove prikriva uz pomoć strogo kontrolisanih tužilaca i sudija.

Iako postoji percepcija da je za slučajeve "visoke korupcije" nadležno Tužilaštvo za organizovani kriminal, ono je nadležno za postupke u kojima su osumnjičeni narodni poslanici ili predsednik države, dok su sva ostala tužilaštva nadležna za afere u kojima su učestvovali ministri i direktori javnih preduzeća. Takođe, TOK nije nadležan ni za nezakonito finansiranje političkih stranaka, u čemu se ističe Srpska napredna stranka i njen šef Vučić.

Krivični zakonik predviđa zatvorske kazne od dve do 12 godina za zloupotrebu službenog položaja, kojom je pribavljena imovinska korist veća od 1,5 milion dinara. Na težu kaznu ne mogu da budu osuđeni ni pojedinci za koje se dokaže da su na nezakonit način zgrnuli mnogo veće sume novca. Bez obzira na visinu štete koja je naneta budžetu i interesima građana, krivično gonjenje osumnjičenih za "visoku korupciju" zastareva posle 15 godina. U srpskoj praksi zakon ionako nije bitan, kad optužnice i presude donosi lično Aleksandar Vučić.

Pod Vučićevom kontrolom nalazi se i Agencija za borbu protiv korupcije. Kao što navodi Biro za društvena istraživanja (BIRODI), izbor direktora Agencije za sprečavanje korupcije primer je korumpiranja borbe protiv korupcije. Na konkurs Ministarstva pravde prijavilo se šest kandidata, na testiranje su došla tri, među kojima su aktuelni direktor i njegov aktuelni zamenik. Sve to nije bitno, baš kao ni zakoni i propisi, pošto odluku donosi Vučić. A, on je odlučio da na mestu direktora Agencije za sprečavanje korupcije ostane Dragan Sikimić. Iako zakon zabranjuje da na čelo Agencije bude postavljeno lice koje je član neke političke organizacije, Vučić je izabrao i progurao Sikimića, člana i sponzora SNS-a, koji je 2016. godine bio kandidat te stranke za odbornika u Opštini Zemun, a na predsedničkim izborima 2017. godine je bi član Radnog tela Republičke izborne komisije na predlog SNS-a, a istakao se i posetama "Jovanjici", najvećoj evropskoj plantaži marihuane, ali i pretnjama prof. dr Vojinu Rakiću. S obzirom na političku pripadnost SNS-u i bliskost s Vučićem, jasno je da od Sikimića i Agencije na čijem čelu se nalazi nije moguće očekivati da sprečavaju korupciju. To ne rade ni tužilaštva, ni sudovi, pa ni Agencija.

U Crnoj Gori je uhapšena Vesna Medenica, bivša predsednica Vrhovnog suda, koja se 17 godina nalazila na visokim pravosudnim funkcijama. Medenica je osumnjičena za dva krivična dela, za stvaranje kriminalne organizacije i protivzakonit uticaj. Posle smene s mesta državnog tužioca Bosne i Hercegovine, na američku crnu listu je stavljena Gordana Tadić, koja je osumnjičena za zloupotrebu položaja. I u Srbiji će, kad-tad, doći do obračuna sa svim učesnicima u "visokoj korupciji", kao i njihovim saradnicima iz pravosudnih organa.

Taj obračun će morati da bude surov, kao što je surova pljačka države i narodu, koju već 11 godina sprovodi kartel Aleksandra Vučića.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane