Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Nestajanje

Knjiga Branislava Gulana ,,Ruralne sredine u Srbiji - Spasavanje sela i države'' (103)

Agrar u svetu i Srbiji

Branislav Gulan, je član Naučnog društva ekonomista Srbije, Nacionalnog tima za preporod sela Srbije, KONVENTA EU - Mreže za ruralni razvoj EU u Srbiji, analitičar, novinar, publicista i književnik, koji se više od pola veka bavi selom i seljacima, odnosno čekanjem boljeg života na selu. Ekonomista po obrazovanju, pohađao je i završio u šestoj generaciji 1980/81. godine, najvišu političku školu u SFRJ ,,Josip Broz Tito'' u Kumrovcu. Evo i njegovih najnovijih istraživanja oblasti kojima se bavi u poslednjih pola veka rada. Autor je i trostruki dobitnik nagrada za životno delo. Dve međunarodne i jedne domaće - Društva novinara Vojvodine u 2019.godini. U izdanju novosadskog ,,Prometeja'', nedavno je objavljena i nova knjiga Branislava Gulana ,,Ruralne sredine u Srbiji - Spasavanje sela i države''. Knjiga je proglašena i nagrađena za najbolje autorsko delo i projekat u 2019. godini VELIKOM I MALOM DARODAVNICOM od strane ,,Svetionika'' iz Kragujevca. U 2020. godini autoru je za projekat istraživanja, nestajanja i obnove sela Srbije dodeljena i uručena MEDALJA ČASTI Novog Sada. Na kraju 2022. godine analitičar i publicista Branislav Gulan proglašen je i dobitnikom priznanja ,,Zlatna značka Kulturno - prosvetne zajednice Srbije za 2022. godinu'' koja se dodeljuje za dugogodišnji doprinos razvijanju kulturnih delatnosti za nesebičan, predan i dugotrajan rad. Zlatnu značku dodelili su mu Kulturno-prosvetna zajednica Srbije i Ministarstvo spoljnih poslova Republike Srbije - Uprava za saradnju sa dijasporom i Srbima u regionu, a pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i informisanja Vlade Republike Srbije. Uz dozvolu autora objavljujemo najinteresantnije delove ovog istraživanja čije se i novo izdanje upravo priprema.

Branislav GULAN

Kina prednjači u svetu po poljoprivrednoj proizvodnji, a slede je SAD i Indija...

Prema najnovijim podacima Organizacije Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu (FAO), procenjena vrednost poljoprivredne proizvodnje u Kini, Sjedinjenim Državama i Indiji u 2021. godini je sledeća:

-Kina: 1,3 triliona dolara;

-Sjedinjene Države: 446 milijardi dolara;

-Indija: 336 milijardi dolara.

Kinesku poljoprivrednu proizvodnju karakteriše veliki obim, raznovrsnost i efikasnost. Mnogo je ulagala u poljoprivredna istraživanja, tehnologiju i infrastrukturu, što je povećalo prinose i kvalitet useva i stoke. Međutim, Kina se takođe suočava sa različitim ekološkim i društvenim problemima, kao što su degradacija tla, nedostatak vode i nejednakost prihoda, koji zahtevaju održiva i pravična rešenja.

Kina, koja ima 1,4 milijarde stanovnika i ogromnu površinu od 9,6 miliona kvadratnih kilometara, proizvela je poljoprivrednih proizvoda u vrednosti od 1,3 triliona dolara u 2021. godini, u odnosu na 1,2 trilion dolara 2020. godine.

Sjedinjene Države, koje imaju 331 milion stanovnika i kopnenu površinu od 9,1 milion kvadratnih kilometara, proizvele su poljoprivrednih proizvoda u vrednosti od 446 milijardi dolara 2021. godine, u odnosu na 433 milijarde dolara 2020. Amerika je glavni proizvođač useva kao što su kukuruz, soja, pšenica i pamuk, kao i govedina, mlečni proizvodi i živina. SAD takođe izvoze veliki deo svojih poljoprivrednih proizvoda, a Kina je jedan od njenih najvećih kupaca uprkos nedavnim trgovinskim tenzijama.

Indija, koja ima 1,4 milijarde stanovnika i kopnenu površinu od 3,3 miliona kvadratnih kilometara, proizvela je poljoprivrednih proizvoda u vrednosti od 336 milijardi dolara u 2021. godini, u odnosu na 311 milijardi dolara u 2020. godini. Glavni je proizvođač useva kao što su pirinač, pšenica, šećerna trska i pamuk, kao i voće i povrće. Indija takođe ima raznovrstan agroekološki sistem koji uključuje kišnu poljoprivredu i navodnjavanje, kao i stočarstvo i ribarstvo.

Druge zemlje koje vode poljoprivrednu proizvodnju u svetu su Brazil, Rusija, Francuska, Indonezija, Tajland, Argentina i Turska. Ove zemlje takođe značajno doprinose globalnom snabdevanju hranom i zapošljavaju milione ljudi u poljoprivrednom sektoru. Međutim, suočavaju se sa različitim izazovima kao što su krčenje šuma, degradacija zemljišta, nedostatak vode i klimatske promene, koji zahtevaju inovativna rešenja i društveno delovanje, javlja ,,Agro smart''.

Prema poslednjim podacima FAO, procenjena vrednost poljoprivredne proizvodnje u Rusiji u 2021. godini iznosi 71,8 milijardi dolara. Rusija je jedna od najvećih zemalja na svetu, sa površinom od 17,1 milion kvadratnih kilometara i populacijom od 144 miliona. Zemlja ima raznoliku klimu i geografiju, u rasponu od tundre i šuma do stepa i pustinja, koje podržavaju različite vrste useva i stoke.

Brazil najveći izvoznik

Brazil je i dalje najveći svetski izvoznik poljoprivrednih proizvoda, pokazuju najnoviji podaci brazilskog Ministarstva poljoprivrede, stočarstva i snabdevanja. Brazil je 2021. godine isporučio poljoprivrednih proizvoda u vrednosti od 104 milijarde dolara, u odnosu na 100 milijardi dolara 2020. godine, uprkos izazovima koje predstavljaju pandemija kovid-19, vremenski ekstremi i logistička ograničenja. Brazilski poljoprivredni izvoz činio je više od 30 odsto njegovog ukupnog izvoza i pomogao je da se nadoknadi trgovinski deficit u drugim sektorima.

Brazil, koji ima površinu od 8,5 miliona kvadratnih kilometara i 213 miliona stanovnika, poznat je po svojim bogatim prirodnim resursima i povoljnoj klimi za poljoprivredu. Zemlja je glavni proizvođač useva kao što su soja, kukuruz, kafa, šećer i govedina, kao i voće i orasi. Brazil takođe ima raznolik poljoprivredni sektor koji uključuje šumarstvo, akvakulturu i biogoriva. Međutim, zemlja se suočava sa različitim ekološkim i društvenim izazovima, uključujući krčenje šuma, eroziju tla, zagađenje vode i sukobe oko zemljišta.

Kina, najveći poljoprivredni proizvođač na svetu, takođe je veliki uvoznik brazilskih poljoprivrednih proizvoda, čineći više od 30 odsto ukupnog brazilskog poljoprivrednog izvoza. Rastuća kineska srednja klasa i promene navika u ishrani povećale su potražnju za sojom, mesom i drugim proizvodima, čineći Brazil ključnim dobavljačem. Drugi veliki uvoznici brazilskih poljoprivrednih proizvoda uključuju Evropsku uniju, Sjedinjene Države i Japan, između ostalih. Pomenimo, FAO i druge međunarodne organizacije pozivaju na veća ulaganja u poljoprivredu, istraživanje, obrazovanje i infrastrukturu, kao i politike koje promovišu društvenu i ekološku održivost.

Politički aranžman izvoza!

U socijalizmu Jugoslavija je važila za zemlju - žitnicu koja može da hrani pola Evrope. I danas Srbija može da proizvede dovoljno hrane za svoje stanovništvo, ali se u nekim proizvodima kao što je svinjsko i drugo meso pretvorila od izvoznika u uvoznika hrane. Primera radi, prema proceni stočara u Srbiji ima manje od dva miliona svinja (po RZS 3,2 miliona), a kada bi se primenio novi nordijski koncept, poljoprivrede, za šta treba odluka vlasti, već za nekoliko godina mogla bi da u oborima ima najmanje 18 miliona. Novo tržište bi moglo da bude Azija, Vijetnam i, nesvrstani svet koje konzumira ovo meso. Jer, danas po tom konceptu Danska sa 5,6 miliona stanovnika ima 32 miliona svinja godišnje. I pored podmirenja sopstvenuih potreba sve ostalo prodaje! Jer, raspad SFRJ, ratovi sankcije, zabrana izvoza zbog vakcinacije svinja i bolesti kuge, smanjile svoju proizvodnju, svinja, prazni su obori i staje u selima... Uzrok je loša agroekonomska politika koja se već decenijama vodi, jer su političari uglavnom govorili, ako nema - uvešćemo. To nije bilo dobro, već pogubno!

Kriza nestašice svinjskog mesa!

Prema podacima RZS u Srbiji je na kraju 2018. godine bilo 3.266.102 svinje! Srbiji preti velika kriza nestašice svinjskog mesa! Toj krizi preti i afrička kuga i ostali problemi koje je država do sada zapostavljala! Afrička pa i klasična kuga se povremeno javljaju, pre svega, u istočnoj Srbiji! Hitno se moraju preduzeti mere da bi se to sprečilo. Najavljen je i uvoz od milion prasadi u ovoj godini. To je bolje nego da uvozimo svinjsko meso u velikim količinama! Najbolje bi bilo da se uvoze nazimice, ali u tome ima velikih problema kod naših vlasti da one dobiju sertifikate. Čak ima i protivljenja njihovom uvozu jer je to suprotno politici koja se vodi i koja nas je u ovoj oblasti dovela do kraha!

To je lakše i isplativije nego hraniti stoku koja mora da jede svaki dan. Uostalom lično se više i zaradi na uvozu, nego ako se tovi u oborima Srbije. Uostalom i ovog trenutka, kada ovo čitate, samo u EU ima više od 50 miliona svinja viška! I da imamo naših ne bi bili konkurentni da ih prodajemo na tom tržištu. A, prema zvaničnim podacima Ministarstva poljoprivrede Srbije, prase i svinja iz uvoza koji dolaze u Srbiju su jeftiniji od domaće proizvodnje čak za 40 odsto! Jer, su hranjeni sa GMO, a u Srbiji je skupa stočna hrana. To što smo od izvoznika postali uvoznici, su rezultat antiagrarne ekonomske politike. Jer, poljoprivreda nije i neće biti strateška grana još jednu deceniju. To piše u promotivnim i svečarskim govorima predsednika i premijerke. Naravno ako se pažljivo čitaju njihovi govori, pa vidite da se agrar uvek tek na kraju pominje! Znači da takav tretman ima od onih koji vode ovu zemlju. Pa zemlja ima i takvu sudbinu, a najbolji dokaz je sad sa svinjama, ali i sa ukupnim stočarstvom koje u BDU agrara učestvuje samo sa 28,1 odsto. Ako se nastavi trenutno važeća politika, to će uskoro biti i samo 20 odsto. To će onda značiti pored praznih obora i prazne mesare, a potom će biti i prazni stomaci! Nauka i analitika dugo nadležne upozoravaju na ove probleme! Međutim, oni ostaju gluvi na ta upozorenja. Kada uskoro dođe do stanja da su potpuno prazni obori i mesare, Pravda će se tražiti na ulici. A, to neće biti dobro ni za narod, ali ni za vlasti koje su vodile takvu pogrešnu politiku koja će uskoro dati kompletne takve rezultate, a to će biti drastičan rast gladi.

Podaci koji upozoravaju!

Prema podacima o broju svinja sa stanjem na dan 23. maj 2022. godine, u odnosu na stanje 1. decembra 2021. godine, manji je ukupan broj svinja za osam odsto, svinja u tovu za 20,9 odsto i krmača za 2,2 odsto! U odnosu na prosek (2011 - 2020. godina) ukupan broj svinja manji je za 6,5 odsto! Zvanični državni podaci prikazuju das mo 2018. godine imali 3.266.102 svinje, dok je to u 2012. godini bilo da smo ih tada imali 3.407.318 grla. Zvanično prema podacima RZS u Srbiji se proizvodi i troši svinjsko meso gotovo 298.000 tona godišnje. Dakle, ove količine nisu dovoljne da podmire domaću potrošnju i željeni izvoz. Zna se da reeksport nije dozvoljen. I ovi zvanični podaci ukazuju na stanje da su neki državni podaci u ovoj oblasti u suprotnosti naše aktuelne stvarnosti i mogućnosti. Jer, ono što zvaničnici ističu jesu mogućnosti, ali samo u njihovim željama. A, oni istovremeno ništa ne čine, osim njihovih ličnih istaknutih želja da se to ostvari. Stočarstvo mesa je u krizi, najvećoj u poslednjih pola veka. Srbiji u nekoj hrani, kao što je nestašica svinjskog mesa preti i glad!

Zato se i postavlja neverica u podatak da se danas u Srbiji po jednom stanovniku pojede godišnje oko 60 kilograma svih vrsta mesa i mesnih prerađevina. Jer, mi toliko nemamo za naš narod! Odnosno tolika proizvodnja i potrošnja mesa u Srbiji je bila pre tri i po decenije kada se u njoj proizvodilo oko 650.000 tona svih vrsta mesa i trošilo po stanovniku oko 65 kilograma godišnje. Sad je to naša prošlost koja se može pronaći iz tog vremena samo u statističkim podacima.

Ako se pažljivije slušaju i čitaju promotivni govori premijerke i predsednika Srbije uvek su na prvom mestu i dalje infrastruktura, energetika, informatika, zdravstvo, rađanje i umiranje...i tek na kraju je - poljoprivreda! Tako je za njihove vlasti, ali će biti i kada dođu njihovi partijski naslednici. Znači nema ništa od čekanja boljeg života od poljoprivrede, proizvodnje hrane i boljih uslova na selu koji se obećavaju narodu... Mnogi su to čekali već decenijama, ali nisu dočekali... Otišli su sa ovog sveta i ostavili neke svoje naslednike da čekaju, ali teško da će i oni do to dočekati. Jer, pored svega, agrar je sad mesto gde oni koji su tek stigli na vlast, pa nisu napunili svoje prohteve, želje i kase, i nisu naslednicima obezbedili život u kapitalizmu kao u komunizmu, jedino mesto gde može da se krade, vide još u prevarama u agraru, i da se za to ne odgovara!?Uostalom u četvrtom selu u Srbiji danas nema prodavnice! Od 4.700 sela nestaje njih 1.200. Kap vode u moru je to što čini ministar Milan Krkobabić, sa kupovinom i naseljavanjem praznih kuća.

Na mnogima od njih ako su prazne, piše, nemojte obijati, nema više šta da se ukrade, jer je već sve ukradeno!

Sela i stanovnici

Prema istraživanju analitičara u Srbiji je prazno gotovo 200.000 kuća. Od toga je 50.000 njih bez vlasnika. Zahvaljujući akciji ministra za brigu u selu, ovaj problem je pokrenut ka rešavanju. Ali, za njegovo rešavanje trebaće da prođe više decenija. Jer, da bi se on rešio narod treba vrati u sela. Da bi se to uradilo, treba mnogo, mnogo, više novca za rešavanje tog problema, nego što ga siromašna, a ne bogata Srbija sad može da ima. Dobro je kada samo jedna porodica dobije kuću na selu ida ode da živi u njemu. Ministarstvo za brigu o selu očekuje da će po konkursu u 2023. godini krov nad glavom steći još 500 porodica. Za proteklih nekoliko godina do sada je dodeljeno novca za kupovini seoskih kuća, pa je kupljeno 1.631 dom za oko 5.000 ljudi u 119. lokalnih samouprava. Najjeftinija kuća plaćena je svega 388.000 dinara, a najskuplja su bile one od 12 miliona dinara. Poruka iz Ministarstva za brigu o selu je da će ovaj konkurs biti otvoren sve do 1. novembra ove godine. U 2023. godini po konkursu je za kupovinu seoskih kuća planirano oko 500 miliona dinara. I svi koji se jave i ispunjavaju uslove dobiće svoj krov nad glavom. Novo je to i što se planira dodela po 10.000 evra onima koji planiraju da započnu i neki sopstveni biznis u selima na vlastitim imanjima.

Najbolji primer su nezadovoljstva seljaka, a u Srbiji ima 1,4 miliona ima ljudi proizvode hranu, na 3.476.000 hektara (imamo 5,1 miliona hektara površine, a a obradivih je 4,1 miliona hektara). Jer, nije vredelo ni to što što je državni revizor prilikom kontrole upozorio na nestanak 457 miliona evra namenjenih subvencijama za stočarstvo od 2016. do 2018. godine kao i za ruralni razvoj sela, od 2018. do 2020. godine. Pare su otišle iz Ministarstva poljoprivrede ali nisu stigle tamo gde su bile upućene. Kada je to kontrolisala Državna revizorska institucija, je zaključen da nema rezultata, ali ni traga parama!? O tome ćute, pre svega, nadležni, ali i mediji u Srbiji! A, radi se o pola milijarde evra! Presrećni smo kada dobijemo kredit od milijardu evra iz Emirata, i hvalimo se, a ne postavljamo pitanja kada nestanu pare u zemlji, koje su negde nenamenski potrošene, ukradene, odnosno - nestale. Da je novac stigao do stočara i u sela, imali bi drugačije raspoloženje u selima. Nezadovoljni seljani ne bi danas protestovali i blokirali puteve, mostove, smanjivali proizvodnju. Uostalom, za jednu deceniju već je nestalo više od 62.000 malih farmi u zemlji koje su ugašene. Ostalo je bez posla i hrane i para, oko 100.000 ljudi! Das u to što im je vlast koja vodi državu obećala, oni bi bili u ekonomskim dvorištima radili jer uskoro treab da počne i prolećna setva na oko 2,5 miliona hektara u Srbiji. I još nešto oni su uvek pomagali državi kada joj je bilo teško, ali je ona njih uvek varala! Pa i ovaj put! Seljani su ovako nezadovoljni s vlastima, ali i - svojim životom! U zemlji je danas svakodnevno gladno više od 500.000 žitelja Srbije!

Lakše uvesti, nego proizvesti!

Još uvek, nestašica neće biti. Jer, i danas su mesare pune ali, pre svega, uvoznog GMO mesa, zatim posle pokolja stoke u Srbiji u znak protesta i nezadovoljstva i kada dođe jesenji svinjokolj, pihtijade, kulenijade, kobasicijade, slaninijade... Sve je to smanjilo tov, svinja, za četiri - pet miliona grla godišnje. To nas je dovelo do toga da statistika prikazuje da imamo 3,2 miliona svinja, als stočari ističu da je to znatno manje, čak ispod dva miliona grla. Vlada je odobrila ove 2023. godine uvoz milion prasića, ali to neće rešiti problem. Jer, u Srbiji je pre jedne decenije bilo više od 1,1 miliona krmača, a danas ih je manje od 100.000. Taj broj ne može da nam obnovi stočni fond svinja. Slično je i sa ostalom stokom. Dokaz je da stočarstvo u BDP agrara Srbije učestvuje samo sa 28,1 osto. Uskoro će to biti samo 20 odsto. Ove brojke su karakteristika najnerazvijenijih zemalja sveta. Jer, kada su samo svinje u pitanju, njih srednje razvijena zemlja mora da ima bar koliko stanovnika.U prevarama i manipulacijama se otišlo toliko da narod kome se stalno obraćaju nadležni, više ne veruje ni njihovim brojkama o broju životinja od 881.055 goveda, 3,2 miliona svinja, 1,7 miliona ovaca... Oni ,,bolje to znaju'' nego oni koji tove stoku i od toga žive. Najbolji dokaz udvaranja vlastodršscima su činjenice da se prilikom pripremanja rezultata o uspesima vlasti, i oni koji to rade, sažive sa svojim nadležnima, pa se im se napiše da Srbija ima oko 33.000 hektara vinograda, a nadležni u ovoj delatnosti kažu, to nije tačno. Zahvaljujući novim zasadima vinograda, poslednjih godina sad imamo najviše 22.000 hektara! Ove i mnoge slične informacije i obećanja su samo neke od brojki kojima sluge vlastodržaca obmanjuju svoje idole! A, u stvari i Srbiju!

Poslednji veći izvoz svinjskog mesa u EU i prekookeanske zemlje bio je daleke 1991. godine u vredosoti od 762 miliona dolara. Suvlasnik Industrije mesa "Matijević" Zoran Matijević, koji je i potpredsednik PKS, navodi da je leti najveća potražnja za mesom svih vrsta, pa zbog toga i cene porastu, ali je sada tržište prezasićeno zbog pada izvoza i nedovoljnog broja i domaćih i stranih turista. "Na domaćem tržištu meso nema kome da se proda, ponuda je velika jer nema izvoza, cene su pale i proizvođači su u velikom problemu", rekao je Matijević. Tovljene svinje se, po njegovim rečima, prodaju po cenama 10-15 odsto nižim nego prošle godine i kilogram žive mere košta od 130 do 150 dinara. Dodao je da je sa junećim mesom već dve godine problem jer, posle najave eks ministra za poljoprivredu, Branislava Nedimovića u maju 2018. godine, da će u Tursku moći da se bez carine izveze 5.000 tona junetine, proizvođači su povećali tov, a tursko tržište ne pokazuje interesovanje za sve te nove količine. Jer, eks ministar kada je bio na toj funkciji, je iz svog regiona Sremske Mitrovice i klanice u Šidu, pokupovao tog trenutka svoju stoku, izvezao tada u Tursku. On je tada rekao da je sa Turskom o izvozu junetine bio sklopljen "politički aranžman". Zbog smanjene proizvodnje od 77.000 tona ovog mesa i potrošnje od oko četiri kilograma po stanovniku godišnje u Srbiji, i varanja stočara, ovog mesa imamo sve manje. Jer, kada se jednom isprazne staje, teško je posle poverovati novim obećanjima političara i utoviti novu stoku za prodaju. Kada su goveda u pitanju najbolji dokaz je činjenica da je iz Jugoslavije, 1991. godine, bio poslednji veliki izvoz u vreme njenog postojana pa je u svet bilo izvezeno 54.000 tona ,,bebi bifa''. Od toga je sa prostora današnje Srbije otišlo oko 30.000 tona. Posle toga prodaja, pa i tov su se smanjivali. Najbolji dokaz kakva se agroekonomska politika, vodi u Srbiji su brojke, a to je da se od 2010. pa sve do 2023. godine u svetu prodaje samo oko 400 tona ,,bebi bifa'' iz Srbije godišnje. To je za 100 puta manje nego pre tri i po decenije! Glavni razlog su prevare seljaka od strane političara koji vode zemlju! Jer, ne mogu, odnosno ne znaju da im pomognu da prodaju ono što proizvode. Rezultat je da seljaci danas smanjuju tov i sve svode samo da imaju sa sopstvene potrebe.

Čak i klaničari ističu da je pala ponuda mesa kod domaćih proizvođača zbog velikog uvoza mesa za prerađevine iz inostranstva bez carine ili prelevmana, zbog čega su dve velike industrije mesa u Srbiji zatvorila klanice i uvoze ga. Država Srbija ima nestabilnu politiku podsticanja stočarstva, a evropske zemlje subvencionišu tu proizvodnju na razne načine. Hrvatska planira povećanje te proizvodnje za 40 odsto kao prioritetni plan. Hrvatska je, kako kažu klaničari koji imaju tov u Sribji i Hrvatskoj, nedavno obezbedila 90 odsto bespovratnih sredstava EU za otvaranje pogona za preradu mesa. U Hrvatskoj je u tovu 120.000 junadi, a oko 100.000 njih prodaje se u nesvrstanim zemljama svetu po ceni od najmanje 2,10 dinara po kilogramu žive mere. Izvoz prerađevina u Bosnu i Hercegovinu je, po rečima velikih klaničara u Srbiji, posle zabrane zbog afričke kuge svinja otežan jer su to tržište u međuvremenu zaposeli proizvođači iz drugih zemalja.

Vlasnik klanice "Đurđević", Milenko Đurđević, kaže da je izvoz junetine u Tursku, Italiju i Kinu potpuno zaustavljen u martu 2020. godine zbog pandemije. "Izvozili smo 100 bikova dnevno, ili 500 nedeljno, i sada imamo spremnih 5.000 komada, ali nema kupaca", rekao je Đurđević. Dodao je da su do prošle godine dnevno hotelima i restoranima leti prodavali tonu spremljenih ćevapčića, a da ih sada zbog izostanka dolaska turista slabo ko traži.

Poruka tovljačima goveda

Posle najnovijih negativnih zbivanja u stočarstvu Srbije, pristigla su reagovanja nezadovoljnih stočara iz svinjskog Srema, Kovačice, Bogatića, Sremske Mitrovice, Kovina, Debeljače, Suseka, Stapara, Sombora, Vrbasa,... o najavi ministra poljoprivrede Branislava Nedimovića o dodatnim merama vlade za bržu i isplativiju prodaju utovljene junadi. Pre tri decenije su prestali da se tove tovom junadi, posle niza prevara. Sad su nagovoreni da se ponovo vrate ovom poslu, uz obećanje da će biti bolje i da se loša prošlost neće ponoviti, ističe Nenad Radin, stočar iz Stapara kod Sombora. Međutim, i to obećanje je bilo samo zarad nečijih tenutnih interesa. Jer, i pre dve godine otkupljena su junad u zemlji (oko 12.000 grla, koliko ih je tada bilo u tovu) kako bi se izmirile obaveze u Turskoj. Stočari su nagovoreni da napune staje, a sad nemaju kome da prodaju junad? Dakle, ponovila se obećanje od pre tri decenije i - prevara. Zašto i za koga su ih tovili kada nema kome da se prodaju, pitaju se stočari u Srbiji, koji se i ovaj put osećaju prevarenim. Država ne treba da im pronalazi kupce, ali treba da im ukaže put za to. Šta znači da sad samo jedna klanica kolje i izvozi. Čija je to klanica i za čiji račun samo ona radi? Zašto ostale u mesnoj industriji ne rade. Šta rade ostale klanice koje treba da rade za stočare, a takvih klanica za sada ima pet? Što je i očekivano, stočari pozdravljaju novu odluku i opet se nadaju se da će se ubrzo osloboditi najezde nakupaca. A, da nije nakupaca koji skidaju kajmak, pitaju se kome bi i to malo to malo stoke prodali?! Sadašnje stanje u ovoj industriji je i posledica loše i pljačkaške privatizacije u Srbiji koja je obavljena uz pomoć države. Jer, da su primarni proizvođači, u ovom slučaju, stočari, postali i vlasnici prerađivačke industrije sad bi se drugačije radilo, razgovaralo i odlučivalo! Ovako oni tove junad da bi ih klaničari, prekupci i nakupci ucenili, i da bi im oni određivali cenu! Treba da se sve radi po zatvorenom nordijskom konceptu, znači da sve bude u zadruzi od njive do trpeze, da su zadrugari, odnosno kooperanti vlasnici, a ne dva do tri moćnika u Srbiji koji se dogovaraju sa vladajućom partijom. Tad bi se svi dogovarali i svi bi bolje živeli. Ovako vlasnici prerađivačke industrije, su oni koji nju nisu gradili, već su je prisvojili u pljačkaškoj privatizaiciji uz pomoć države koja im je to omogućila posle demokratskih promena 2000. godine. Slaviša Đurđević iz Vrbasa kaže da se neće odreći tova junadi, ali i da ih neće prodati nikome u bescenje. Toviću junad ako treba i do tone i čekaću pravu cenu i kupca. Ako nas sada država pomogne, kako je bilo najavljeno, opstaćemo u ovom poslu, a to je za mene najvažnije. Volim tov junadi i znam da utovim kvalitetna grla. Mislim, da svi zajedno, koji se bavimo tovom, očekujemo što pre nove državne podsticaje i da nastavimo posao, kaže ovaj mladi stočar iz Vrbasa. U Udruženju Fruškogorsko podunavlje, prema kazivanju predsednika Sime Kovačevića, samo par stočara se bavi ovim poslom. Ljudi odustaju od tova junadi, jer su kupci ove robe do sada činili dobro za sebe, a niskom cenom su loše uticali na farmere. Ako bi se ovako radilo i u Srbiji bi prihod po hektaru bio najmanje 18.000 evra, a ne kao danas oko 1.000 evra! Tada bi mogli da konkurišemo i razvijenima. Ovako takav prihod po hektaru ima samo nekoliko vrhunskih proizvođača u Srbiji, ostalo je sve sirotinja, kojoj preti glad!

Spasavanje stočarstva!

Ako bi se pojedine dodatne mere države ustalile mislim da bi se pojedini farmeri ponovo uključili u ovaj posao, jer taj dinar od junadi na selu nam često fali, a pogotovo u vreme setve Čedomir Keco, iz Udruženja „Agroprofit" i predsednik udruženja stočara tovne junadi u Srbiji, ocenjuje da će novi podsticaji za tovno govedarstvo spasiti ovu granu stočarstva i on poručuje: Najvažnije je sada da se odluka o novim podsticajima donese na vladi što pre, a da farmeri obustave prodaju junadi u bescenje. Sramota je za sve one koji su ljudima ponudili niske cene i natovarili robu na njihovim farmama. Ti ljudi su bili prinuđeni da prodaju pošto-poto svoju junad, jer su ih stisle kreditne obaveze ili su ostali bez hrane. Nova državna mera je ono što smo kao udruženje predlagali i zadovoljstvo je što je država prepoznala da tim novim merama dugoročno spašava celu ovu granu. Nije realno da se za kratko vreme otkupi 8.000-10.000 junadi i da se obnovi nova proizvodnja. Mi u udruženju procenjujemo da će ova prodaja sa podsticajima potrajati dva meseca, ali će biti izuzetno korisna. Ministarstvo je najavilo da će prednost u prodaji imati mali proizvođači, kaže Keco.

I pored niske cene junadi, kako smo saznali od stočara u Šumadiji i Mačvi, nije smanjeno interesovanje za telad, ali se sve više domaćina opredeljuje da tovni podmladak kupe bez posredovanja nakupaca, a to znači i jeftinije za 100-150 evra po komadu. Udruženje „Agroprofit" osposobilo je zadrugu u Bogatiću. Kako ističu stočari, u Srbiji trenutno postoji višak utovljenih bikova, zbog čega cena pada i nedavno je iznosila oko180 dinara po kilogramu žive mere. Po proceni reč je o 15.000, a Mlađa Ignjatović, višedecenijski poznavalac ovih problema iz Mačve, ističe da se radi i o 25.000 goveda. Tako se recimo od toga dobija oko 7.200 tona mesa. Napominje da su pre pandemije Kovid-19 bikovi bili otkupljivani preko robnih rezervi, u zamena za kukuruz i to je bilo prividno smirilo tržište. Prividno zbog toga što stočarima trebaju pare, a ne kukuruz. Jer, kukuruz se trošio na ishranu preostalih junadi i tako su se samo povećavali gubici u tovu. Inače, broj junadi o kome se govori je ogroman za ovaj trenutak, ali veoma mali za mogućnosti Srbije. Jer, samo Vojvodina bi u svakom trenutku trebala da ima u tovu 100.000 junadi, a toliko bi trebalo da bude i u centralnoj Srbiji, južno od Beograda. To bi značilo da će zemlja uz uslov da imamo dovoljno prirodnog gnojiva (humus se u Vojvodini sveo sa pet na dva odsto), ali slično je i u drugim delovima zemlje. Ovaj broj junadi bi značio dovoljno đubriva, i mesa za domaće tržište, kao i dovoljno ,,bebi bifa'' za izvoz. Jer, Srbija od 1996. godine ima dozvolu za godišnji izvoz ,,bebi bifa'' u EU od 8.875 tona godišnje. Ona se toj brojci nikada nije primakla. Sad se godišnje izvozi 100 puta manje ili između 300 i 400 tona godišnje. A, pre ti decenije iz Srbije se izvozilo i po 30.000 tona godišnje!

Mi i drugi

Ako Srbiju uporedimo sa drugima vidi se da imamo probleme kada nemamo junadi i druge stoke, a još veći su kada ih imamo. Jer, primera radi, u Hrvatskoj je u tovu početkom 2020. godine bilo 120.000 junadi. Oko 20.000 grla je bilo namenjeno da se potroši za turiste koji dolaze u Hrvatsku i hoće da jedu njihovu domaću junetinu, koja nije hranjena sa GMO proizvodima, a ostalo se izvozi u bivši nesvrstani svet. Pre dve godine se prodavala po najnižoj ceni ceni od 2,10 evra po kilogramu žive mere. Ističu da tu nije bilo velike zarade ali se ne gubi ništa!

U Srbiji se opet tvrdi da se na svakoj ceni koja se nudi stočarima, koja je ispod troškova proizvodnje, dobija gubitak! Nenad Budimović, sekretar za stočarstvo u Privrednoj komori Srbije istitče da i za Srbiju nova šansa za plasman mogu biti tržišta Kine, Turske, ali i Filipina i Vijetnama gde se očekuje povećana tražnja. U problemu je kompletno stočarstvo Srbije, ne samo oni koji tove junad, navodi on. Analize pokazuju da je trgovina svinjskim mesom na svetskom tržištu dostigla rekordan nivo od 10,4 miliona tona u 2020. godini. Najveći kupac svinjskog mesa bila je Kina, koja je usled nestašice na tržištu, bila prinuđena da poveća uvoz koji je od 500.000 tona i koji je bio dostigao 2,6 miliona tona u 2019. godini, a u 2020. godini je ova zemlja uvezla 3,5 miliona tona svinjskog mesa. Filipini su još jedna zemlja koja je povećala uvoz svinjetine za 32 i piletine za 25 odsto, dok je Vijetnam povećao uvoz svinjetine za 50 odsto, a piletine za 12 odsto. Kako se navodi, velika potražnja postoji za jagnjećim mesom u arapskim zemljama. Kada je u pitanju mesna industrija Srbije, za prvih šest meseci u 2020. godini bilo uvezeno prehrambenih proizvoda u vrednosti do 73,2 miliona evra, dok je u istom vremenu izvezeno roba u vrednosti od 29,5 miliona evra. Karakteristično je da su se uvozili skuplji proizvodi u većoj količini, a izvoze jeftiniji. Među skuplje artikle spadaju polutrajne kobasice, čiji je uvoz u prvih pola 2020. godine bio porastao u odnosu na isto vreme prethodne godine za 45 odsto. Istovremeno izvoz je bio manji za 40 odsto. Takođe u istom periodu, bilo izvezeno konzervisanih proizvoda za 41 odsto u poređenju sa 2019. godinom. Najviše se uvozilo iz zemalja EU i to Španije, Nemačke, Hrvatske, Mađarske i Holandije, a termički obrađeni proizvodi najviše se plasiraju u zemlje CEFTA regiona, Ruske Federacije, Hrvatske, Slovenije i Mađarske.

Pad proizvodnje u 2022. godini osam odsto!

Koliko država vodi računa o poljoprivredi najbolji dokaz je da je agrar u 2021. godini prema izveštaju RZS imao pad od pet odsto, a u 2022. godini čak od osam odsto! Strategija o razvoju poljoprivrede Srbije, doneta 2014. godine i važi do 2024. godine, predviđala je godišnji rast od 9,1 odsto a u lošijim godinama najmanje od 6,1 odsto. Međutim, to je bila samo neostvarena kjoš jedna želja ili obmana političkih struktura i vladajuće oligarhije kao i 240 eksperata agrara u Srbiji koji su napisali strategiju želja na 145 strana. Te želje su ostali samo neostvareni planovi na papiru od vladajuće tada pa i danas partije u zemlji. Da se to ostvarilo da im je Bog pomogao (da nije bilo suša) oni bi zasluživali pohvale i dičili bi se sa takvom proizvodnjom. To se nije ostvarilo i oni treba da snose odgovornost za nerealnu politiku i prevaru naroda! Proverava se odnosi na obećanje za veću proizvodnju i bolji život u agraru. Mnogi ga čekaju, do sada ga niko niko dočekao! Doka je vrednost proizvodnje po hektaru od 1.200 dolara. Cilj svu i koji obećavaju da bude najmanje 5.000 pa potom 10.000 po hektaru, i ubrzop čak i 18.000 evra. Jer, razvijeni kao što su Holandija, Danska i druge nordijske zemlje kapital obrću 50 do 52 puta godišnje i imaju prihod po hektaru od oko 30.000 evra po hektaru. Svaka vlast narodu to daje u obećanjima ali u stvarnosti, raste broj gladnih koji je na početku ove 2023. godine bio veći od 500.000!

I dok se meso traži u svetu, postoji pitanja, šta onda rade kadrovi i trgovci u Srbiji kada nisu u mogućnosti da prodaju ni ovo malo kvalitetnog mesa što sad nudimo? Sa uvozom nema problema. Čak se i kaže nije problem ako nešto nema, uvešćemo! Jer, tu je veća i lakša zarada nego kod izvoza. U 2019. godini za uvoz zamrznutog svinjskog mesa je potrošeno 71 miliona dolara. Iz sveta je je stiglo 56.000 tona zamrznutog mesa, lošeg kvaliteta koje jede naš narod u ovoj godini. Uvoz je nastavljen i u prvoj polovini ove godine kada je za uvoz mesa lošeg kvaliteta iz sveta potrošeno više od 50 miliona dolara. Setimo se samo da je Srbija pre tri decenije izvozila samo svinjskog mesa godišnje u vrednosti od 726 miliona dolara godišnje. Ili još jedan primer kada je Srbija bila - svinjarska sila. Daleke 1866. godine na 1.000 stanovnika u Srbiji je bilo 1.300 svinja. U isto vreme u SAD je na 1.000 stanovnika bilo tek nešto više od 800 svinja. Dakle, bili smo daleko razvijeniji o njih!

Prividna pomoć za gazdinstva?

Prema informacijama koje su dospele do Udruženja „Agroprofit", Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede privodi kraju izradu modela za pomoć gazdinstvima koja su doživela zastoj u prodaji utovljene junadi. Ministarstvo očekuje da će sa dva miliona evra podstaći prodaju junadi uvođenjem dodatnih premija za isporučena grla. To je bio i predlog farmera okupljenih u Proizvodnu grupu pri udruženju. Problemi su započeli još u februaru kada je stao i simboličan izvoz junetine iz Srbije, a sve se dodatno komplikovalo u vreme pandemije i gubljenja turističke sezone u mnogim zemljama sveta. U Srbiji trenutno za isporuku utovljene junadi ima oko 12.000, a možda čak i 15.000 grla, s tim što vlasnici najmanje 8.000 utovljene junadi ne mogu više čekati na kupce. Njihova grla prevazilaze težinu od 550 - 600 kilograma.

intervenciji sa dodatnim sredstvima, što predlaže Ministarstvo poljoprivrede uvažavajući zahteve stočara, Vlada će razgovarati najverovatnije u sledeći četvrtak. Izdvajanjem od dva miliona evra u potpunosti će otvoriti novu deonicu u razvoju tovnog govedarstva, jer bi u suprotnom sva dosadašnja ulaganja izgubila vrednost. Ministarstvo poljoprivrede u sektoru tovnog govedarstva već više godina ima predvidljiva i očekivana podsticajna sredstva, što je doprinelo da se u Srbiji gaje i najkvalitetnije tovne rase.

Pomenuti model podsticaja u smanjenju pritiska na tržište ozbiljno će na ispit staviti klaničare i izvoznike od kojih se očekuje da se uključe u najavljeni posao. Na osnovnu cenu junadi, o kojoj će odlučiti Ministarstvo, biće dodati iznosi vanredne premije (predlog je da to bude 30.000 dinara po junetu) i redovne premije od 15.000 dinara, koja je i planirana u ovogodišnjem budžetu. U odnosu na kretanje cena na tržištu junećeg mesa, pa i živih grla, najverovatnije da će obaveza kupaca biti da gazdinstvima odmah isplate 1,65 ili 1,70 evra za kilogram žive mere za preuzeto june.

Poljoprivrednici traže da im se besplatno da državna zemlja koja se ne obrađuje

Nedavno je najavljeno da bi, prvi put posle Drugog svetskog rata, Srbija mogla da ima kompletan spisak državne imovine. Pored nadležne republičke Direkcije za imovinu, evidenciju o tome vode i drugi organi. Za vreme okruglog stola o subvencijama u agraru Srbije nadležni u Ministarstvu poljoprivrede Srbije istakli su da država ima u vlasništvu oko 510.000 hektara državnog zemljišta.Tako Uprava za poljoprivredno zemljište ima jedinstveni registar. U njemu piše da je u vlasništvu države oko 395.000 hektara zemljišta, koje se daje u zakup. Vlasnik je i 75.000 hektara pašnjaka, ali, oni su dati selima na korišćenje. O efikasnosti korišćenja tog zemljišta izveštaj je objavila Državna revizorska institucija. U vlasništvu države je 470.000 hektara zemljišta. Oni koji su zakupci, opominju da se u nekim delovima Srbije polovina zemljišta ne koristi, jer nije obradivo. Poljoprivrednik iz Sečnja Vukašin Baćina kaže da su predložili ministarki da se to zemljište izda na 10 do 15 godina, po nula dinara, javlja RTS. -Ja pretpostavljam kao proizvođač da bi neko od nas uzeo to zemljište i priveo ga kulturi, a ovako sve dok to zemljište ne bude ponuđeno na 15 godina za nula dinara, neće ga niko uzeti, jer nema ekonomske računice, objašnjava Baćina. On napominje da je pre uvođenja elektronskih licitacija bilo velikih problema, pošto su lokalne samouprave imale prostora za korupciju, što se, kaže, i dešavalo i sa čime su svi upoznati. Ovo sad što je uvedeno, to je dobro za sve nas poljoprivrednike, jer jednostavno ne može više niko da nas ucenjuje. Od državnog zemljišta koje se ne daje u zakup je i 68.000 hektara pašnjaka i 25.000 hektara u zaštićenim područjima.

I takvo zemljište ušlo je u izveštaj Državne revizorske institucije, koja navodi da svaki treći hektar državne zemlje niko ne obrađuje. - Od raspoloživog poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini za davanje u zakup i na korišćenje, ugovorima je data površina od 264.929 hektara, dok je zemljište koje nije dato u zakup i na korišćenje, a koje je neobrađeno, 35 odsto, navodi Državna revizorska institucija. Na izveštaj revizora, sa dva prigovora, reagovala je Uprava za poljoprivredno zemljište. Ne spore navode o 30 odsto državne zemlje koja nije u zakupu, ali spore sve drugo. Branko Lakić iz Uprave za poljoprivredno zemljište objašnjava da se tu radi o zemljištu koje po svojoj prirodi i po definiciji zakona o poljoprivrednom zemljištu jeste neobradivo poljoprovredno zemljište i čija obrada, u smislu korišćenja kao oranice, jeste zakonom strogo zabranjena. -Državno zemljište nudimo putem digitalnih aplikacija, koje garantuju maksimalnu transparentnost postupka i nemogućnost bilo kakvih nezakonitih uticaja sa strane na zakonito sprovođenje postupka. I upravo to je animiralo poljoprivrednike, mi sada imamo rekordne površine u zakupu, naročito u ovom procentu, 70 odsto zemljišta je u zakupu, ističe Lakić. Tako je za razliku od sve državne imovine, jedino poljoprivredno zemljište u potpunosti popisano. Postoji jedinstveni registar, a svako ko je zainteresovan može da licitira za zemljište.

Ministar bez portfelja u Vladi Republike Srbije zadužen za ravnomerni regionalni razvoj Edin Đerlek razgovarao je sa direktorkom Centra za razvoj Jablaničkog i Pčinjskog okruga u Leskovcu Draganom Belenžada. Đerlek je prilikom posete ovom centru ocenio da bi saradnja na projektima u oblasti poljoprivrede mogla da doprinese pozitivnim rezultatima, pre svega, kada je reč o organskoj proizvodnji, za koju postoji interesovanje malih proizvođača ovog regiona. On je, govoreći o budućoj saradnji, podvukao značaj korišćenja kapaciteta regionalnih agencija i njihovo poznavanje potreba na terenu. Po njegovim rečima, najveći izazovi su negativni migracijski trendovi, ali i razvoj poljoprivrede, naročito u domenu stočarstva. Belenžada je ukazala na to da Centar ima dobru saradnju sa lokalnim samoupravama kroz projekte prekogranične saradnje, dok je kao najveći nedostatak navela nedovoljan broj fondova za međuopštinsku saradnju i realizaciju projekata. Na sastanku je zaključeno da je neophodno podići svest o važnosti ravnomernog regionalnog razvoja i njegovog uticaja na život naših građana širom Srbije, kao i podizanje nivoa saradnje kabineta ministra i razvojnih agencija na terenu.

(Nastaviće se)

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane