Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Nestajanje

Knjiga Branislava Gulana ,,Ruralne sredine u Srbiji - Spasavanje sela i države'' (104)

AFRIČKA KUGA GASI SVINJARSTVO SRBIJE!?

Branislav Gulan, je član Naučnog društva ekonomista Srbije, Nacionalnog tima za preporod sela Srbije, KONVENTA EU - Mreže za ruralni razvoj EU u Srbiji, analitičar, publicista, novinar i književnik, koji se više od pola veka bavi selom i seljacima, odnosno čekanjem boljeg života na selu. Ekonomista po obrazovanju, pohađao je i završio u šestoj generaciji 1980/81. godine, najvišu političku školu u SFRJ ,,Josip Broz Tito'' u Kumrovcu. Evo i njegovih najnovijih istraživanja oblasti kojima se bavi u poslednjih pola veka rada. Autor je i trostruki dobitnik nagrada za životno delo. Dve međunarodne i jedne domaće - Društva novinara Vojvodine u 2019.godini. U izdanju novosadskog ,,Prometeja'', nedavno je objavljena i nova knjiga Branislava Gulana ,,Ruralne sredine u Srbiji - Spasavanje sela i države''. Knjiga je proglašena i nagrađena za najbolje autorsko delo i projekat u 2019.godini VELIKOM I MALOM DARODAVNICOM od strane ,,Svetionika'' iz Kragujevca. U 2020. godini autoru je za projekat istraživanja, nestajanja i obnove sela Srbije dodeljena i uručena MEDALJA ČASTI Novog Sada. Na kraju 2022. godine analitičar i publicista Branislav Gulan proglašen je i dobitnikom priznanja ,,Zlatna značka Kulturno - prosvetne zajednice Srbije za 2022. godinu'' koja se dodeljuje za dugogodišnji doprinos razvijanju kulturnih delatnosti za nesebičan, predan i dugotrajan rad. Zlatnu značku dodelili su mu Kulturno-prosvetna zajednica Srbije i Ministarstvo spoljnih poslova Republike Srbije - Uprava za saradnju sa dijasporom i Srbima u regionu, a pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i informisanja Vlade Republike Srbije. Uz dozvolu autora objavljujemo najinteresantnije delove ovog istraživanja čije se i novo izdanje upravo priprema.

Piše: Branislav Gulan

Divlje svinje ne poštuju granice!

Od 15. decembra 2019. godine, posle više od tri decenije, nema vakcinacije svinja protiv klasične bolesti svinjske kuge u Srbiji. Međutim, sad je najveća pretnja za gašenje već smanjenog fonda svinja u Srbiji, afrička kuga svinja (AKS).

Bez pronalaska vakcine protiv ove bolesti, nemoguće je suzbiti ovu pošast, koju ponajviše prenose divlje svinje. Rešenja, su da se u prvom redu podignu ograde duž granica sa našim susedima! Stočni fond u Srbiji je devastiran.U najtežoj situaciji nalazi se proizvodnja svinja. Prema podacima RZS u Srbiji postoji 3,22 miliona svinja.

Statistika još prikazuje da proizvodimo oko 290.000 tona svinjskog mesa! Stočari kažu da je u oborima manje svinja od dva miliona!? Prazni su obori za tov, a mesare su pune zahvaljujući, pre svega, uvozu od 300.000 svinja u 2022. godini ali i pokolju stoke. Srbija je pre jedne decenije u oborima imala i 1,1 miliona krmača za priplod, a danas ih je manje od 100.000. Sa tim fondom nema obnove ove proizvodnje.

Samo u 2022. godini uvezeno je više od 300.000 prasića, a ove godine planira se uvoz još million prasadi. To neće spasiti stočarstvo (u ovom slučaju svinjarstvo) Srbije koje u BDP agrara zemlje učestvuje samo sa 28,1 odsto, a uskoro će pasti na 20 odsto! Karakteristika nerazvijenih zemalja je da stočarstvo u BDP agrara učestvuje ispod 60 odsto! U poslednjoj deceniji ugašeno je oko 62.000 mini farmi i bez posla je ostalo oko 100.000 do 150.000 ljudi. Najteža situacija je sad, jer AKS preti da potpuno uništi svinjogojstvo Srbije. Bolest je već stigla u pogranične delove Srbije.

Dakle, bez pronalaska vakcine protiv afričke kuge, nemoguće je suzbiti bolest svinja koju prenose divlje svinje. Ukoliko se virusom zarazi samo jedna životinja, treba na human način uništiti celokupno stado i ostala u okolini, kaže prof dr Dejan Krnjaić, ekspert za UN za ovu oblast, o ovom problemu Srbije danas. Po rečima, prof. dr Vitomira Vidovića, koji ima i sopstvenu farmu svinja - repro centar, kod Rumenke u okolini Novog Sada, ne postoji opasnija i lukavija bolest pošto virus može dugo da boravi u krvi svinja, a da se ne primeti da su one zaražene. Zato je potrebno dugo primenjivati sistem organizovane kontrole tova. To podrazumeva da se životinje drže u zatvorenom prostoru, izolovane i da ljudi koji ih hrane imaju zaštitnu opremu i odeću.

PO PODACIMA RZS-a u Srbiji zvanično na kraju 2022. godine postoji 3,22 miliona svinja, dok stočari tvrde da ih je manje od 2.000.000!

Stigla afrička kuga svinja

Afrička kuga svinja predstavlja izuzetno ozbiljnu pretnju za celokupni sistem proizvodnje svinja. Ne samo da ugrožava prehrambenu sigurnost države kada je u pitanju snabdevenost tržišta svinjskim mesom, nego predstavlja veliki izazov izvoru prihoda farmera i svih drugih učesnika u lancu proizvodnje, a kao rezultat ograničenja izvoza negativno utiče i na međunarodnu trgovinu države u kojoj je prisutna.

U Srbiji je samo 2022. godine registrovano 258 slučajeva u 107 gazdinstava u južnom i istočnom delu zemlje - afričke kuge svinja. Potrebno je hitno, da struka zajedno sa Upravom za veterinu ministarstva poljoprivrede i državnim organima odredi bio sigurnosne mere i da za to izdvoji novac. Bolest je prisutna i u Srbiji, ali za sad je pod kontrolom, što ne znači da neće doći do novih pojava koje bi mogle da nanesu i značajne materijalne štete, koje su se već pretrpele u okolini i šire, gde je bolest prisutna, navodi Krnjaić.

Nudimo rešenja, a to su da se u prvom redu podignu ograde duž granica sa Bugarskom, Rumunijom i Mađarskom gde ima AKS-a koji pravi velike gubitke ne samo državama koje moraju da uvoze svinjsko meso. Među njima je i Srbija. Ograde su potrebne da bi se zaustavilo kretanje divljih svinja. Jer, divlje svinje ne znaju i ne poštuju granice, a bez pasoša ih prelaze i - prenose bolest. Drugi problem je što se najveći broj svinja u Srbiji tovi u malim porodičnim gazdinstivma na tradicionalan način u otvorenom prostoru. Hrane se sa pomijama, koje mogu biti kontaminirane, pa su i prenosioci bolesti.

Od oko 2,9 miliona svinja, koliko je Srbija imala u 2022. godini prema podacima RZS, dve trećine životinja su tovili mali farmeri u čijim oborima je bilo do deset svinja. Takvih je u Srbiji od ukupnog broja čak 67 odsto. Da bi se rešio problem u tim gazdinstvima, potrebno je uskladiti propise i kategorisati komercijalne farme i one koje to nisu, jer su mala gazdinstva najveća žarišta za pojavu AKS-a.

U Srbiji u ovoj 2023. godini pojava afričke svinjske kuge registrovana je u 22 gazdinstva u 13 naseljenih mesta (čitaj sela) u četiri opštine i u dva okruga, Pčinjskom i Pomoravskom. Poslednje žarište je zabeleženo 25. februara ove 2023. godine, u opštini Bujanovac. Pored toga AKS je prošle godine registrovan i zvanično prisutan još u šest okruga Braničevskom, Pomoravskom, Jablaničkom, Pčinjskom i Borskom.

U ovoj godini AKS kod divljih svinja je registrovan u opštini Bosilegrad, u zaječarskom Okrugu gde je bolest potvrđena u 134 slučaja u 24 lovišta na području 20 opština i sedam upravnih okruga i to u: Pčinjskom Nišavskom, Pomoravskom, Pirotskom, Jablaničkom, Braničevskom i Zaječarskom. Bolest je prisutna od prošle godine i u Borskom i Južno banatskom okrugu. Za afričku kugu još uvek nema leka ni vakcine! Zato se predlaže biosigurnost, a to je, pre svega, higijena, koja je najvažnije sredstvo za sprečavanje ove infektivne bolesti.

Međutim, propisi Srbije trenutno ne propisuju obaveznost uvođenja na farmama biosigurnosnih mera. Zato se kao prioritet nameće usklađivanje propisa sa EU zakonom o zdravlju životinja.

U Rumuniji uništeno 740.000 svinja!

Afrička svinjska kuga prvo se pojavila u Keniji 1921. godine, a potom se širila i stigla u Gruziju 2007. godine da bi potom bila raširena i na druge zemlje. Prva pojava bila je u Evropi 1957. godine u Portugaliji. Nakon toga u Španiji, Sardiniji, Belgiji, Holandiji 1986. godine... Još nije stigla do SAD, ali će sigurno doći i do tamošnjih farmi. Virus je inače bio prisutan samo u Africi do pre jedne decenije dok nije počeo da se širi svetom. Zbog AKS-a do sada je uništeno 50 odsto životinja na globalnom nivou.

Afrička kuga svinja se 2007. godine proširila i na Jermeniju, zatim Rusiju i Azerbejdžan pa u Ukrajinu 2012. godine, zatim u Belorsuiju 2013. godine, Estoniju, Letoniju, Litvaniju i stigla je u Poljsku 2014. godine. Dve godine kasnije nastanila se u Moldaviji pa u 2017.godini u Češkoj. Pored toga AKS se 2018. godine pojavio i u Belgiji, gde je izgrađena ograda na preko 300 kilometara pograničja kako divlje svinje ne bi mogle da prelaze granicu, jer tako prenose bolest. Virus je zatim stigao u Slovačku, Grčku, Nemačku, Italiju 2022. godine...

Između ostalog, u Rumuniji je nedavno na human način uništeno 740.000 zaraženih svinja i pričinjena je šteta od oko 148 miliona dolara. U toj zemlji je 2021. godine bilo registrovano 321 žarište kod domaćih i 465 kod divljih svinja. Posledica toga je da Rumuni sad uvoze svinjetinu za sopstvenu ishranu i da za to godišnje potroše 750 miliona dolara! Zbog uništavanja svinja u Rumuniji trenutno postoji u oborima samo 980.000 tovljenika. A, nekada su gajili oko pet miliona! Većina velikih farmi u ovoj zemlji je bankrotirala. Država je zbog toga prinuđena da godišnje uvozi svinjsko meso i da za njega troši najmanje po 750 pa do mliona dolara godišnje!

Slična situacija je i u drugim okolnim zemljama Srbije, Mađarskoj, Bugarskoj... U Nemačkoj je samo u 2019. godini za gradnju ograda prema Poljskoj granici na 120 kilometara potrošeno 160.000 evra! Cilj je da se onemogući prelazak preko granice divljim svinjama koje su najčešći prenosioci zaraze!

Analize pokazuju da virus AKS-a u hlađenom mesu preživljava 110 dana, zatim u koži i masti od svinja 300 dana, a u zamrznutom mesu čak 1.000 dana! Virus opstaje u osušenom mesu 30 dana, salamuri 182 dana, a u sušenom mesu čak 300 dana! Posle pojave AKS uginuće svinja nastupa od infekcije u roku od do šest do devet dana. Odmah ugine od 90 do 100 odsto svinja. ,,Afrička svinjska kuga se sporo širi, ali dugo ostaje! Za ovu bolest za sada ne postoji vakcina. Prevencija se zasniva na zaštiti od virusa zdravih životinja i eliminisanju inficiranih. Kod njegove pojave najbolje je humano uništiti svinje u tom mestu, ali i okolini sve ove životinje'', navodi Krnjaić.

Afrička kuga, bolest sendviča

Kada je u pitanju klasična kuga svinja, postoji vakcina i mi smo je primenjivali četvrt veka. Godišnje se u Srbiji dve i po decenije za njen uvoz trošilo po 25 miliona dolara. Vakcinisanje je protiv klasične kuge prestalo je 15. decembra 2019. godine. Afrička kuga svinja je, međutim, mnogo komplikovanija, to je ,,bolest sendviča" jer nju može da prenese i svaki turista, preko hrane koju je poneo iz nekog dela sveta, ukoliko dođe do zaraze. Jer, ako posle toga, ona završi pored puta ili na neki drugi način dođe u kontakt sa svinjama.

Treba istaći da bolest nije zoonoza, tj, ne može da prouzrokuje infekciju kod ljudi. Smatra se da su za izazivanje bolesti odgovorne divlje svinje, ali najčešće i dosadašnja ilegalna trgovina mesom na relaciji Rumunija i Ukrajina. Pored toga sumnja se da zarazu prenose i transportna sredstva, zatim zaražena hrana, pogotovo kada je u pitanju izbijanje zaraze u dvorištima. Dodatno otežava stvar i to što je u delu Rumunije pogođenom ovom bolešću, zabranjen i lov na divlje svinje.

Problem je što virus ima visoku otpornost, može da se nađe i u prerađevinama ali i da mesecima preživi u leševima životinja. Tako se brzo raširio, prema pribaltičkim zemljama i u Poljskoj, gde bude mnogo snega i duge su zime, pa su leševi životinja sa virusom bili prisutni mesecima. Prema priručniku o afričkoj kugi svinja koji je izdala FAO organizacija, kako navodi Miloš Milovanović, predstavnik FAO u Srbiji, radi se o virusnom, veoma kontagioznom obolenju svinja svih starosnih dobi, koje protiče u vidu hemoralgične groznice.

Oboljenje se pojavljuje u različitim formama u zavisnosti od samog toka bolesti: perakutnog, akutnog, subakutnog, hroničnog i inaparentnog. Bilo koja država u kojoj se uzgajaju svinje je u riziku od pojave afričke kuge svinja. Sektor tova svinja na sitnim privatnim gazdinstvima, sa niskim nivoom biosigurnosti, naročito je ugrožen. Kako trenutno nema efikasne vakcine ili lečenja, najbolja strategija protiv AKS za države ili zone koje su i dalje slobodne od bolesti je sprečavanje ulaska virusa putem poboljšane kontrole granice, adekvatnog podizanja svesti i poboljšanja biosigurnosti.

Nema vakcinacije, ali ima kuge!

Bivši Ministar poljoprivrede u Vladi Srbije Branislav Nedimović, krajem decembra 2019. godine, potpisao je pravilnik kojim se uvodi rejonizacija i time je praktično obustavljena vakcinacija svinja u najvećem delu Srbije. Dakle od 15. decembra 2019. godine u Srbiji je i zvanično prestala vakcinacija svinja protiv bolesti klasične kuge! Ovo je saopštila Milanka Davidović, iz ministarstva poljoprivrede Vlade Srbije na sednici Konventa Mreže za ruralni razoj EU u Srbiji (15. decembra 2019. godine).

Ovakvo obećanje narodu u Srbiji davali su svi prethodni ministri poljoprivrede u Srbiji (njih 12 od 2000. godine do 2019.) za poslednje tri decenije. Ali, su odlazili sa vlasti, a obećanja su ostajala. Posle dugog čekanja, obećanje je ostvareno ali, samo na papiru. Ali ne i na delu. Jer, vakcinacija je obustavljena, ali je kuga ostala! Zato je ovo za Srbiju po značaju, ali samo tog trenutka bila vest decenije! Očekivali smo da će doći do izmene stočnog fonda, pa je bila nada da će krenuti i izvoz svinja u svet. Međutim, sve to više ne važi, jer imamo u zemlji dve vrste kuge: klasičnu i afričku!

Sve manje svinja je u oborima pa je Srbija od izvoznika postala uvoznik svinjskog mesa.

Ukidanjem vakcinacije, smanjili su se i troškovi države, odnosno izdvajanja za taj lek - vakcinu protiv bolesti klasične kuge, koji su godišnje iznosili oko 25 miliona dolara. Novac je država izdvajala iz budžeta, a kako se navodi, proteklih godinama deo dobijala i kroz razne donacije. Stočari vakcine nisu plaćali, već su ih dobijali besplatno.

Međutim, u državi je bio veoma moćan uvozni lobi tih vakcina. Deo njih nije bio za to da se prestane sa vakcinacijom. Prema procenama stručnjaka to znači da će država uštedeti ogroman novac jer se poslednjih godina, u toku godine, vakcinisalo između 2,8 i 3,2 miliona svinja. Inače, decenijama se, proceni analitičara i stočara, već u Srbiji godišnje proizvodi od 270.000 do 320.000 tona svinjskog mesa. Zavisno od kretanja na tržištu se kretao i tov. Potrošnja je od 17 pa do 20 kilograma godišnje po stanovniku.

Dakle, od 15. decembra 2019. godine, posle više od tri decenije čekanja i obećavanja od svih ministara poljoprivrede u tom vremenu, svinje sa najvećeg broja farmi u Srbiji nisu više vakcinisane protiv klasične kuge. Da bi se obnovio stočni fond i krenuo izvoz trebalo je da prođe sedam godina da bi nudili meso u EU. Ali, za sada od toga nema ništa, ali ni skorog ulaska u EU. Jer je to bio samo jedan od uslova. Sad Srbija ima i klasičnu i afričku svinjsku kugu!

Međutim, da bi meso iz Srbije krenulo ka EU i transportovalo se preko ovih zemalja, potrebno je da se izmeni stočni fond. To znači da nestanu svinje koje su bile vakcinisane protiv bolesti kuge. Za to je potrebno da prođe najmanje tri pa do sedam godina. Pored toga bio je uslov se da se za to vreme ne pojavi klasična ili obična kuga.

Međutim, kod nas je prestala vakcinacija, ali su se nakon tog čina, opet, pojavile obe kuge! Znači, nema uslova za izvoz ni danas. Ali, u Srbiji je pred gašenje kompletan tov svinja, zbog loših uslova proizvodnje i jeftinijeg uvoza. Kada bi ih imali, ne bi bili konkurentni na tržištu EU, jer kod njih uvek postoji 50 miliona svinja viška! Prema podacima Mirka Novakovića, iz Ministarstva poljoprivrede Srbije, proizvodnja u EU je jeftinija za 40 odsto nego u Srbiji. Kod nas je skuplji uzgoj svinja zbog upotrebe hraniva koja ne sadrže GMO. Ishrana svinja u EU bazirana je od 92 do 100 odsto sa GM hranivima.

Kuga oterala ,,Tenis''

Tu se nalazi i glavni razlog zašto nemački ,,Tenis" nije izgradio već dogovorene farme svinja od oko četiri miliona komada u Srbiji, kako bi ih bescarinski izvozio u Rusiju. Jer, ne bi mogle svinje da se izvoze, odnosno transportuju preko država EU u druge zemlje. Posle toga, stočari iz Srbije su tužili državu i dobili je na sudu kako bi im se vratila zemlja koju je država bila planirala da pokloni ,,Tenisu" za izgradnju farmi za tov svinja, namenjen izvozu u Rusiju.

Kada je partner iz Nemačke saznao da ne može da transportuje svinje iz Srbije u Rusiju, on je odustao od gradnje pompezno najavljivanih farmi u zemlji. Jer, EU ni danas ne dozvoljava Srbiji da prodaje svinjsko meso njenim članicama, niti može da se transportuje preko njih zbog prethodne vakcinacije protiv klasične bolesti kuge. Može da se to čini jedino ako je meso prerađeno na temperaturi višoj od 72 stepena.

odustajanju ,,Tenisa'' od gradnje farmi u Srbiji, Ministarstvo poljoprivrede tada je dalo zvanično saopštenje u kome je javnost bila obaveštena da se gradnja farmi odlaže, na neodređeno vreme! A, ona nije bila ni započeta. Stočari iz Vojvodine pored države Srbije, koja je bila poklonila zemljište za gradnju farmi, tužili su i primaoca poklona od predsednika Srbije, nemačku fabriku ,,Tenis''. Početkom 2021. godine nadležni sud u Novom Sadu, doneo je presudu po kome je poništeno rešenje o dodeli poklona, odnosno zemlje ,,Tenisu''!

Bili ispred SAD!

Ako se analizira proizvodnja svinjskog mesa u Srbiji, može se videti da je Srbija, davno bila svinjarska zemlja! Po tovu smo bili iznad SAD u to vreme! Jer, daleke 1866. godine Srbija je bila ispred SAD. U to vreme Srbija je na 1.000 stanovnika imala blizu 1.300 svinja, dok je u SAD na isti broj žitelja brojao između 800 i 900 tovljenika. I danas u svetu se razvoj jedne zemlje meri po broju svinja i stanovnika! U srednje razvijene zemlje računaju se države koje imaju na svakog stanovnika po jednu svinju. A, Srbija danas ima 6,5 miliona žitelja, ali zvanično tek oko 2,5 do 2,7 miliona svinja. Ili prema podacima RZS iz 2018. godine - 3,2 milion svinja. Danska, recimo, ima 5,6 miliona stanovnika, ali i oko 32 miliona svinja. Znači, mi smo danas nerazvijena zemlja!

Slično je i kada se pogleda izvoz i uvoz. Pre samo tri decenije Srbija je bila veliki izvoznik svinjskog mesa. Jer, tada je poslednji put u njoj bilo proizvedeno ukupno 650.000 tona svih vrsta mesa. Danas se proizvodi manje, oko 200.000 tona mesa godišnje. U 1991. godini je u svet bilo izvezeno svinjskog mesa za oko 762 miliona dolara. Posle toga su stigli ratovi na prostorima nekadašnje SFRJ, raspad zemlje, pa sankcije za zabranu izvoza iz Srbije. Posle toga došlo je i do gašenja farmi i manje proizvodnje svih vrsta mesa, a ponajviše svinjskog.

Da je to prošlost, potvrđuju i podaci da je u 2018. godini iz sveta u Srbiju uvezeno zamrznutog svinjskog mesa u vrednosti od 71 milion dolara. Ako, se preračuna ukupan uvoz ovog mesa, 2018. godine, to iznosi oko 600.000 svinja. Slično je nastavljeno i 2019. godine, pa je u toj godini bilo uvezeno više od oko 500.000 tovljenika, težine od 90 do 120 kilograma po komadu. Ovaj uvoz je plaćen oko 151 miliona dolara! Zbog nestajanja domaće proizvodnje svinjskog mesa, uvoz je nastavljen svih ovih godina.

To znači da smo i 2022. godine uvezli oko 22.000 tona kontrolisanog mesa za preradu.Te svinje od kojih potiče i ovo meso, ponajviše je iz Španije. Svinje od kojih uvozimo meso hranjene su sa GMO proizvodima. To znači da mi u Srbiji trošimo GMO hranu i pored zabrana njihove proizvodnje i potrošnje. Pored tog mesa u toku 2022. godine do pred kraj 2022. godine uvezeno je više od 36.000 tona zamrznutog svinjskog mesa i još oko 35.000 tona mesa treće kategorije za preradu.

lošoj politici koja se vodila u ovoj oblasti je činjenica da je u 2022. godini u zemlju bilo uvezeno 2.916 tona klasičnih mesnih proizvoda za šta je potrošeno 18,6 miliona evra. Pored toga u zemlju je uvezeno i 10.635 tona kobasica, za šta je plaćeno 25,2 miliona evra. Za isto vreme u svetu smo prodali 7.020 tona naših kobasica u vrednosti od 24,2 miliona evra. Svo meso koje je tada uvezeno, bilo je jeftinije nego da je proizvedeno u Srbiji za 40 odsto!

Ne treba zanemariti ni činjenicu da smo jedina zemlja na evropskom kontinentu koja na tržištu nema klasirane trupove svinja, te je značajno preduzeti sve mere za uređenje ovog tržišta i smanjiti dalje urušavanje domaće proizvodnje. Jer, došlo je vreme da se usaglase i propisi sa standardima zemalja EU i uvođenje savremenih metoda za ocenu kvaliteta polutki na linijama klanja svinja. Znači da se hitno mora razviti domaći standard za svinjsko meso od svinja koje su rođene i gajene u Srbiji. A, to nam je sad gotovo nestalo, jer uglavnom trošimo meso iz uvoza! Moraju se vratiti davno doneti i zaboravljeni pariteti u ovoj oblasti. A, to su da jedan kilogram žive mere svinja odgovara vrednosti osam kilograma kukuruza!

Sistemsko rešenje umesto uredbi države

Trenutno raspoloživi resursi proizvodnje u Srbiji ne pokrivaju domaće potrebe, a kako bi se smanjile potrebe za uvozom zamrznutog mesa i prerađevina, potrebna je sistemska pomoć države za uvoz živih prasadi težine do 50 kilogama za potrebe daljeg tova, kako bi se odgajivačima obezbedio kontinuitet rada. Sadašnji ministar poljoprivrede u Vladi Srbije Jelena Tanasković je odobrila uvoz od milion prasadi u 2023. godini. To će predstavljati samo ,,gašenje požara'', ali neće rešiti probleme proizvodnje ovog mesa. Srbiji su potrebna dugoročna sistemska rešenja, a ne ,,gašenje požara'' sa uredbama koje nikada dugoročno nisu rešile nijedan problem u državi!

Na ovaj način se ostvaruje prognoza FAO i da će Srbija uskoro od izvoznika hrane postati njen uvoznik. Inače, iz Srbije je 2022. godine u svet izvezeno sirovina za proizvodnju hrane u vrednosti od 4,8 milijarde dolara, dok je uvoz iznosio 3,1 milijardu dolara. Postoji je suficit od 1,7 milijardi dolara. To je dobro, ali za Srbiju nije! Zbog njenih mogućnosti za bolje rezultate u ovoj oblasti.

Posmatrajući sve ovo onima koji vode agroekonomsku politiku preostaje jedino da se vratimo u prošlost. Da vide podatke kako se to nekada radilo, od tova do vlasništva prerađivačke industrije, proizvodnje i prodaje. Dakle, da se ugledaju na svoje pretke iz vremena od četiri ili pet decenija, kada je svega bilo dovoljno i u izobilju, pre svega, iz domaće proizvodnje, u vreme Jugoslavije. Dakle, da rade kako se to činilo u Srbiji u to vreme.

Jedino tako mogu da produže svoju vladavinu, kao i da obezbede budućnost svojim naslednicima da ih ne bi kasnije prozivali za njihov loš rad i kako su sve uništili u zemlji. Da se to ne bi više dešavalo potreban je novi koncept agrara po nordijskom zatvorenom konceptu, od njive do trpeze. Tako se radi u Danskoj, Finskoj, Norveškoj... Stručnjaci iz ovih zemalja, po pozivu vlasti iz Srbije, uskoro treba da dođu u našu zemlju, kako bi nam pomogli sa znanjem u ovim poslovima. Znači, treba da prenesu svoja iskustva u sprovođenju takvog recepta razvoja agrara i proizvodnje hrane u Srbiji na 5,1 miliona hektara, ili 4,1 miliona hektara obradivih površina.

Tako bi Srbija, ukoliko do toga dođe već za nekoliko godina mogla u oborima da ima i po 18 miliona tovljenika. Jer, pre dve godine, agrar u Srbiji je imao pad proizvodnje veći od šest odsto, a u 2022. godini čak osam odsto! Vrednost proizvodnje po hektaru u Srbiji iznosi tek oko 1.000 dolara. Proizvođači nisu konkurentni u svetu. Po tom, novom nordijskom konceptu tu vrednost treba odmah povećati na 10.000, a zatim na 15.000 evra po hektaru da bi se za nekoliko godina stiglo do 20.000 evra po hektaru.

To će se ostvariti ako sve bude išlo preko novih zadruga, u čije vlasništvo treba vratiti prerađivačku industriju. Proizvodnja preko zadruga može da bude jeftinija uz mnogo olakšica, ali da preko njih ide prodaja uz godišnji obrt kapitala na kraju svake nedelje, a to znači 52 puta godišnje! Sad je to u Srbiji dva do tri puta godišnje! Tu se i nalazi kvačka za loše stanje u poljoprivredi Srbije i rešene za dugo čekani boljitak u agraru.

Predsednik Srbije nedavno je najavio veću podršku države za uvećanje stočnog fonda!_

Tome je teško poverovati jer po njegovim i rečima premijerke Srbije, agrar nije i neće još dugo biti strateška grana u Srbiji. Na prvom mestu je infrastruktura, energetika IT delatnost, demografija, zdravstvo. Na kraju njihovih govora prilikom obraćanja javnosti poljoprivreda je uvek bila pri kraju!

Predsednik Srbije nedavno je obišao domaćinstvo Novice Stamenkovića u selu Kunovo kod Vladičnog Hana i najavio da će država sa većim subvencijama pomoći da se uveća stočni fond u Srbiji. To će biti dobro ako se ostvari.

Da ne budu kao mnoga do sada data obećanja koja su još uvek samo očekivanja! Poljoprivredno gazdinstvo Stamenkovića, koje se bavi stočarstvom, obišla je zajedno sa predsednikom i ministarka poljoprivrede Jelena Tanasković i rekla da će stočari dobijati veće subvencije, kao i da će biti uvećane sa 25.000 na 30.000 dinara po grlu. Stočar Novica Stamenković je rekao da su subvencije, inače, redovne i da im puno znače, ali i i da poljoprivrednici u tom delu Srbije imaju veće troškove nego, na primer, u Vojvodini, gde su velike parcele.

Vučić je rekao da je dosta smanjen stočni fond u Srbiji, ali i u celoj Evropi. "Ako budete širili stočni fond, dobićete novčanu podršku. Dodao je u razgovoru sa meštanima da će država uskoro omogućiti da se više ulaže u tri okruga na jugu zemlje, Pčinjski, Jablanički i Toplički. Sada ćemo da dogovorimo za ova tri okruga, da u svim mestima damo bar pet odsto više novca"poručio je Vučić porodici Stamenković.

Nestale subvencije od 457 miliona evra!?

Ali, tih obećanja je bilo i do sada. Još uvek su to samo obećanja i očekivanja. Međutim, subvencije namenjene agraru, primera radi samo u stočarstvo od 28 milijardi dinara, iz 2016. godine, kako je utvrdila Državna revizorska institucija, nisu otišle stočarima, već su negde zagubljene! Rezultata od tih para gde su bile namenjene nema, ali ni traga gde su nenamenski potrošene, za narod nema informacije. Još nisu pronađene te pare, ali ni novac od 26 milijardi dinara, iz 2018. godine, koji je bio namenjen ruralnom razvoju.

Dakle, radi se ukupno o 54 milijarde dinara, ili 457 miliona evra, koje su iz ministarstva poljoprivrede sa potpisom tadašnjeg ministra Branislava Nedimovića, navodno upućene stočarima i selima, ali nisu do njih stigle. Nisu donele očekivane rezultate u oblastima gde su bile namenjene, a to je veća proizvodnja stoke i mesa, niti su dale rezultat u poboljšanju kvaliteta, povećanju izvoza... Nije poboljšan ni kvalitet života u selima, nestaje ih 1.200, nema novih puteva u njima, jer čak 500 sela nema putnu vezu sa svetom, povećan je broj ruina u selu, nije se vratio očekivani broj stanovnika... Ali, nema ni tih para, niti je narod obavešten gde su eventualno nenamenski potrošene...

Blago poboljšanje se vidi samo u onom delu koje vodi Ministarstvo za brigu o selu, koje vodi ministar Milan Krkobabić. Jer, uz pomoć države kupljena je i besplatno dodeljena onima koji hoće da se vrate i žive na selu 1.631 napuštena prazna kuća. Računa se da je na taj način vraćeno u selo da živi oko 5.000 ljudi. Ali, to je samo ,,kap vode u moru'' u odnosu na 200.000 napuštenih kuća u selima. A, sela i zadruge su zapostavljane poslednjih sedam decenija.

Treba istaći, da novi Akademijski odbor za selo SANU, osnovan 2011. godine ima članove koji su doprineli nestajanju sela u Srbiji i godišnejm gašenju od po 100 zadruga. Sad sa evoluiranom pameću hoće da isprave te svoje životne greške, pa se čak zalažu za obnovu sela i povratak zadruga. Međutim, analize pokazuju da od sadašnjih članova tog tela, niko nikada nije osnovao nijednu zadrugu!? Počev od predsednika, pa do članova!

Doduše kada je 2017. godine Ministarstvo za regionalni razvoj, danas Ministarstvo za brigu o selu, pokrenulo akciju povratka zadrugarstva u Srbiji, pa do danas 207 zadruga u Srbiji dobilo je bespovratnu pomoć od 2,2 milijarde dinara. Zadrugari u selima osnovali su i 1.100 novih zadruga, pa ih danas ima oko 3.000. Oni koji su se nekada zalagali za odlazak iz sela u grad, pa su to i činili, danas se ne protive za povratak života u selima. Čak, oni su nekada podsticali nestajanje sela, a danas ističu kako su ona naša budućnost. Čak se hvale sa tim, a zaboravljaju kako su oni napustili sela i podržavali gašenje zadruga! Svojim radom i primerom su baš oni doprineli da se napuste sela, jer su tada bili moćni, pa su prvi otišli za boljim životom u gradove. Tako je u vremenu njihovog vladanja, samo od 1950. pa do 2000. godine iz sela u grad na prostorima tadašnje Jugoslavije, ,,trbuhom za kruhom'' otišlo oko osam miliona ljudi.

Zapostavljali sela i gasili zadruge...

Ne treba da nam sad kroje sudbinu oni koji su u vreme svog moćnog vladanja tadašnjom zemljom, napuštali sela i gasili zadruge. Sad u trećem dobu, sa novom pameću dele lekcije kako se u selima u nalazi boljitak!? A, ti koji su sad u trećem životnom dobu, sad su najveći pobornici, vraćanja novog zadrugarstva u Srbiji i povratka života u selo. Tu je i ponavjiše onih koji kada su bili moćni, a nisu ništa uradili da se poboljša život u selima i da se ne gase zadruge. Čak su podsticali takve procese. Sad su sa novom pameću u trećem životnom dobu evoluirali.

Promenili govore i zalaganja. Kada su dobar deo porušili, sad idu sa savetima da grade. Nekada su rušili, sela i zadruge, danas to isto sa rečenicma koje teško sastavljaju kada hoće nešto da kažu šta bi oni voleli, a to je - što su oni rušili da treba graditi. A, nisu sprečili kada su mogli da se ne dolazi iz sela u grad i da se ne ne gase zadruge! Zaboravili su, za šta su se zalagali, kada su bili na vlasti i mogli da spreče nestajanje sela i gašenje zadruga! Istorija je to zabeležila i neće im se zaboraviti, šta posle njihovog vladanja ostavljaju generacijama koje dolaze. Svojoj i tuđoj deci, unucima i praunicima. Ostavljaju obnovu sela, osnivanje zadruga i dugove zemlje koji se svakog dana uvećavaju i na kraju 2023. godine biće veći od 35 milijardi dolara!

Svojim načinim rada iza sebe su ostavili ruine i prazna sela, staje, obore i tovilišta. Ostavljaju i praznu zemlju. Dobro je što se grade putevi da stranci mogu što brže da prođu kroz zemlju, da ne gledaju ruine, u kojoj već za dva veka neće više živeti ovi narodi. Jer, najveći deo će da umre, ostali odlaze sa kartom u jednom pravcu u svet. Sad u trećem dobu nam ostavljaju i u svoje vreme ugašeno zadrugarstvo, kada je za vreme njihovog vladanja godišnje na prostorima današnje Srbije nestajalo po 100 zadruga. Akcijom koju vodi MBS vraćen je duh zadrugarstva u Srbiji, ali nije vraćena neopravdano oduzeta imovina posle Drugog svetskog rata, ali i u pljačkaškoj privatizaciji u Srbiji koja je obavljena, uz pomoć države, posle demokratskih promena 2000. godine.

Ostavljaju i državu, osakaćenu, sa samo 6,5 miliona stanovnika, a koja je nekada imala 22 miliona žitelja, pa je mogla da hrani pola Evrope. Danas je u njoj svaki dan 500.000 gladnih. Najbolji dokaz je da nam baš ti isti ljudi ostavljaju sve manje sela, koja su prazna i oronula, bez naroda, bez stoke, sa neobrađenih između 400.000 i 600.000 hektara plodnih oranica svake godine. Od 4.700 naseljenih mesta, jer po Ustavu Srbije nema više nijednog sela, ostavljaju nam oko 1.200 njih, ili svako četvrto, koja su sad ruine, i nestaće već za deceniju i po. U više od 1.000 sela, dakle u svakom četvrtom, danas nema ni prodavnice. Na izlozima i vratima zatvorenih prodavnica stoje natpisi na kojima piše: ,,Nemojte obijati, nema više šta da se ukrade. Sve je ukradeno!''

Pamet dele doživotni foteljaši!

Ali, mnogi od tih sad u poznom životnom dobu, sa novom pameću, dele lekcije i otvaraju naučne skupove, govoreći o tome šta i kako treba uraditi kako bi se bolje živelo na selu i u ovo malo Srbije što je ostalo od nje. Sve to su trebali da urade pre pola veka pa da bi sad uživali u blagodetima koje su trebali da stvore. Ali, po selima koja nestaju, vidi se šta je stvoreno. To je slika onih koji su u tri za samo njima znanim putevima za naukom pobegli sa sela u gradove, uništavali sela i gasili zadruge!

Istorija to ostavlja zabeleženo kao njihovo delo! A, sad sa evoluiralom pameću dele lekcije šta treba raditi u narednih pola veka! Uradili su šta su umeli i znali, neka sad uživaju u tome šta su uradili. Da ih ne bi pominjali imenima i prezimenima, i sad, iako su u mirovini sede na rukovodećim mestima u SANU, ministarstvima i drugim institucijama, upravnim odborima, zauzimaju mesta onima koji su u najboljim radnim godinama, pa uz mirovine, zatim za deljenje loše pameti, koje imaju uzimaju i po nekoliko hiljada evra mesečno!

Dok oni koji su školovani i puni znanja i zbog takvih odlaze iz zemlje. Jer, ne mogu dočekati da dobiju mesta koja zaslužuju, a njih drže doživotni foteljaši. Takvi su štetni i po svoje porodice i po društvo u celini. Naravno oni koji još uvek imaju porodice. Nadamo se da će sami sebe ovde pronaći - pre nego što ima dođe prirodan kraj i napustiti te fotelje u koje su seli pre sedam decenija.

Neka se ostvari ona pok. prof dr Vojina Bjelice, nekadašnjeg direktora Novosadske banke, kada je govorio da ljudi uvek drže vlast, do kraja života, a kada nju izgube onda im jedino preostaje da ispuste dušu! Jer, po sadašnjem vlast, od najveće do najmanje, čvrsto pokušavaju da drže i do kraja života je ne ispuštaju dobrovoljno! Ne osećaju, prirodan kraj da to učine, šta su sve loše uradili državi, svojoj deci, unucima, praunucima i narodu. Jer, nisu radili po onome kako je govorio pok. Zoran Đinđić, da gledaju šta će oni da urade za državu. Jer, ovi su gledali, pa i danas to čine - samo šta će oni da uzmu od države!

Večiti foteljaši!

Neka puste nove mlade i školovane, koji ma će trebati najmanje pola veka da ispravljaju to što su nam ti večiti foteljaši ostavili unakaženo! Jer, su živeli u socijalizmu koji je za njih već tada bio pretvoren u komunizam. Kada su u to vreme postajali vlast, prvo što su činili, je da su napuštali sela. Iz fotelja u gradu su govorili o lepom životu u selima, koja su se već tada počela gasiti. Otišli su u gradove uživali u blagodetima, a sad govore o povratku života u selo!? Nisu ništa učinili da se ti loši procesi zaustave, niti su sprečili godišnje nestajanje po 100 zadruga!

Dokaz toga kako su oni radili i kreirali sudbinu je činjenica da je i u 2021. godini agrar Srbije prema podacima Republičkog zavoda za statistiku imao pad proizvodnje i veći od pet odsto, zatim u 2022. godini čak osam odsto! Iz zemlje svake godine ,,trbuhom za kruhom'' sa kartom u jednom pravcu sad ode oko 60.000 mladih i školovanih. Poslednje tri i po decenije do dolaska Korone 19, u Srbiji se godišnje rađalo do 65.000 beba, dok je umiralo po 102.000 ljudi. Sad je ta brojka veća, ali u odnosu na one kojih je dosta više što umiru, nego što se rađaju! Razlog odlaska nije samo ekonomski, nego stanje u društvu u kome nema perspektive za opstanak i ostanak onih van stranačkih i koji ne podržavaju vladajuću oligarhiju.

Analize mleka u referentnoj laboratoriji dostupne i poljoprivrednicima?

Ministarka poljoprivrede Jelena Tanasković najavila je na Kopaonik biznis forumu da će poljoprivredni proizvođači od ove godine moći da nose mleko na analizu u referentnu državnu nacionalnu laboratoriju (DNRL) u Batajnici. Ona je objasnila da Direkcija za nacionalne referentne laboratorije (DNRL) do sada nije mogla da bude otvorena ka tržištu, jer nije mogla da izda fiskalni račun. Dugo je građena, a mnogi su je nekoliko puta otvarali, slikali se u njoj i prikazivali je kao svoje čedo i životno delo u politici. Oni se uslikaju u njoj preseku vrpcu i odu. Laboratorija se zaključa, pa tako stoji i danas. Istovremeno svo mleko u Srbiji se otkupljuje kao prva klasa. Jedino se ne uzme ono ako je nekim slučajem nezdravo za ljudsku ishranu. Vlast ima i rešenje, ako nema mleka, uvešćemo ga što se i čini!

Upravo sada smo otvorili evidencioni račun i spremamo se da izmenimo zakonodavni okvir koji je obavezuje da za to naplaćuje taksu. Ona će već ove godine postati otvorena za tržište i moći će da radi super analize za poljoprivrednike, rekla je Tanaskovićeva govoreći na panelu na Kopaoniku "Poljoprivreda u deglobalizovanom svetu i izazovi s kojima će se Srbija suočiti". Ona je tada u izjavi Tanjugu naglasila da će već u narednih par meseci laboratorija DNRL biti otvorena za tržište tako da će svi i tu moći da provere kvalitet mleka. I na to obećanje kao i na mnoga druga neostvarena još uvek se čeka!

Spor oko uvoznih taksi

Evropska komisija traži od Srbije da povuče uvozne takse na mleko! Evropska komisija traži od Srbije da povuče uvedene prelevmane na uvoz mleka i mlečnih proizvoda, navodi se u pismu upućenom premijerki Srbije Ani Brnabić, potvrđeno je za N1 u Evropskoj komisiji. Kako piše N1, Evropska komisija poslala je pismo premijerki Srbije Ani Brnabić u kojem je izrazila zabrinutost zbog raznih trgovinskih ograničenja koje je Srbija uvela proteklih meseci, uključujući nedavno uvedene prelevmane - uvozne takse - na mleko i mlečne proizvode. Srbija, naime, nije konsultovala EU pre uvođenja prelevmana, te Evropska komisija poziva da se povuku te restriktivne mere .

"Srbija nije ispunila obaveze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, jer nije konsultovala EU pre uvođenja tih mera i nije dala zadovoljavajuće opravdanje za njihovo uvođenje", potvrđeno je u Evropskoj komisiji.

U pismu se Srbija poziva da uvedene mere povuče i ukazuje se da su neopravdano uvedene nove trgovinske restrikcije kršenje uslova iz Uredbe 1215/2009 i izmenjene Uredbe 2020/2172. Vlada Srbije usvojila je 17. februara 2023. godine odluku koja se odnosi na uvođenje prelevmana od 15 dinara po litru mleka i od 30 dinara po kilogramu za sedam vrsta sireva - ementaler, čedar, edam, tilsit, kačkavalj, masdam i gauda.

Poljoprivrednici su na uvođenje uvoznih taksi reagovali pozitivno kada je reč o mleku, ali i dalje traže uvođenje značajno većih prelevmana za kačkavalj i tvrde sireve - deset puta većih od postojećih. Proizvođači mleka nastavljaju proteste, pa su u petak, 10. marta 2023. godine bili blokirali na dva sata most u Šapcu, zahtevajući da se premije za mleko podignu na 20 dinara, da se subvencije povećaju na 40.000 dinara po grlu, uvedu prelevmani na uvoz gotovih mlečnih proizvoda i da se utvrdi garantovana otkupna cena mleka.

Proizvođači mleka bili su blokirali most u Šapcu, nezadovoljni odnosom mlekara i države prema tom sektoru, rekao je za javnost predsednik udruženja seljaka Dejan Trajković. Oni su više puta pregovarali sa državom, tražeći da se premija za mleko sa deset dinara po litru, podigne na 20 dinara i subvencije po grlu sa 25.000 dinara na 40.000 dinara i zaštiti domaće tržište prelevmanima na uvoz mleka i sira iz svih zemalja, a ne samo iz EU, ali je država samo delimično ispunila zahtev. Premija za mleko je povećana sa deset na 15 dinara po litru, subvencije po grlu sa 25.000 na 30.000 dinara, a prelevman na uvoz mleka iz EU je 15 dinara po litru, a na razne vrste kačkavalja 30 dinara po kilogramu.-

Upozoravali smo državu da je jesenas nanela nesagledivu štetu proizvođačima mleka, davanjem dozvola za uvoz mleka i sira, a kada je ukinula zabranu uvela je delimične mere zaštite, a jedna od njih je minimalan prelevman za uvoz sira iz EU od svega 30 dinara po kilogramu, a trebalo bi da bude najmanje 350 dinara da bi se smanjio uvoz, rekao je Trajković. Zbog toga su, prema njegovom mišljenju i mlekare i trgovački lanci nastavili da kupuju po bagatelnim cenama sir i mleko u EU jer tamošnjim poljoprivrednicima dodeljuje ogromne subvencije i izvoze ga u Srbiju i uništavaju naše domaće tržište, gase proizvođače i prerađivače.

Gase se male farme, ljudi u mini mlekarama ostaju bez posla, jer cveta pogreška agroekonomska politika a to je opredeljenje na uvoz i kršenje pravila ponašanja EU, za čega ćemo biti kažnjeni. Dodao je da je država ostavila otvorene granice prema Bosni i Hercegovini, Albaniji i Severnoj Makedoniji i u januaru 2023. godine je uvezena ogromna količina kačkavalja po bagatelnim cenama zbog čega je smanjen otkup domaćeg mleka. Jer, kod nas za jedan kilogram sira treba utrošiti deset litara mleka. Zbog toga su, kako je rekao, mlekare smanjivale cenu domaćeg, otkupljenog mleka i do 20 dinara po litru i da sada kasne u isplati oko mesec dana. Najviša cena mleka koju mlekare sada plaćaju u Srbiji je 70 dinara po litru, a u prodavnicama je skoro 200 dinara.

(Nastaviće se)

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane