Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Preko pune linije

Vučić špijunira opozicionare, tajkune, novinare i svoje najbliže saradnike

Gospodar prljavih tajni

Na meti Aleksandra Vučića nalaze se svi koji ugrožavaju njegove političke i poslovne kombinacije. U obračunu s njima, diktator ne bira sredstva. U medijskim kampanjama pokušava da kompromituje protivnike informacijama iz MUP-a, BIA i privatnih prislušnih centara. Vučić je, zloupotrebom istinitih činjenica i falsifikovanih podata, kroz blato provlačio Vuka Jeremića i Dragana Đilasa. Kad je udario na Ivicu Dačića, dobio je odgovor koji ga je odmah ućutkao: „Znam šta imaš protiv mene, ali ti ne znaš šta sam sve prikupio o tebi, tvom ocu i bratu". Na Dačićev način, ucenama, od ucenjivača Vučića su se odbranili njegovi kumovi Nebojša Stefanović, Slaviša Kokeza, pa i Vojislav Šešelj. Sad je takvim napadima izložen gradonačelnik Beograda Aleksandar Šapić, koga Vučić kriminalizuje tajno snimljenim razgovorima sa predstavnicima kompanije Kentkart, iza koje stoje Željko Mitrović i Siniša Mali.

Predrag Popović

U ljubavi i ratu nema časti, dozvoljena su sva sredstva. Aleksandar Vučić taj aksiom primenjuje otkad je stupio na javnu scenu. Pošto voli samo sebe, a nalazi se u stalnom ratu protiv ostatka sveta, u obračunima koristi sva nečasna sredstva.

Pre nego što je, 2012. godine, preuzeo vlast, Vučić je raspolagao dosijeima za koje tvrdi da mu je, pre petooktobarskih promena, dao Rade Marković, kao i informacijama koje je, posle 2004, prikupljao preko privatnih prislušnih centara. Uz to, mešetario je čaršijskim pričama, koje su širili razni radikalski „lauferi". Kad je Srpska napredna stranka dovedena na vlast, Vučić je insistirao na funkciji ministra odbrane, kako bi mogao da bude postavljen na mesto sekretara Saveta za nacionalnu bezbednost. To mu je omogućilo pristup poverljivim informacijama Ministarstva unutrašnjih poslova, Bezbednosno informativne agencije i vojnih obaveštajnih službi.

Za upotrebu te vrste informacija Vučić je stratešku obuku prošao kod Vojislava Šešelja, a taktičku kod Miodraga Mikija Rakića. Šešelj ga je naučio da su najvrednije one tajne koje se čuvaju u fioci, ali i da im upotrebna vrednost raste što su prljavije. Informacije o kriminalu i korupciju su korisne, ali opasne za rukovanje, uvek mogu da se vrate kao bumerang. Za svakodnevne obračune s političkim i medijskim protivnicima mnogo su praktičnije prljave tajne o tuđoj intimi, seksualnim aferama, vanbračnoj deci, zdravstvenim problemima, pijanstvu, narkomaniji i sličnim porocima.

U praktičnom delu obuke, Šešelj je Vučića svojevremeno uključio u kampanju protiv Vuka Draškovića iz koje je nastala knjiga „Narkomanija Vuka mahnitoga". Kao odličan učenik, Vučić je dve decenije kasnije tu lekciju primenio upravo u obračunu sa Šešeljem, čijeg sina Nikolu je kompromitovao pričom da je pijanac i narkoman, kome je otplaćivao kockarske dugove. Miki Rakić je naučio Vučića gde da traži tuđi prljavi veš.

Iako nisu za zanemarivanje informacije koje prikupljaju BIA i VOA, pravi rudnik privatnog intimnog đubreta nalazi se u MUP-u. Policijski izveštaji su neuporedivo brojniji, eksplicitniji i konkretniji. U njima se navode dokazi s lica mesta, ko je učestvovao u nekom saobraćajnom udesu, uličnom, kafanskom ili porodičnom incidentu.

S tako sistematizovanim znanjem, Vučić je, dolaskom na vlast, dobio i sav alat koji mu je potreban za špijuniranje političkih protivnika, medijskih kritičara, tajkuna i kriminalaca, pa i najbližih saradnika. Zloupotrebom položaja i neformalnog uticaja, sve obaveštajne službe uključio je u svoje prljave poslove. Prikupljene informacije koristi za kontrolu i ucenjivanje opozicionara, sudija, tužilaca, novinara, kriminalaca i svih iz svog okruženja.

Kako to u praksi izgleda, nedavno je na svojoj koži osetio gradonačelnik Beograda i potpredsednik Srpske napredne stranke Aleksandar Šapić.

Čim je, pre deset meseci, izabran za gradonačelnika, Šapić je počeo da kvari poslove braći Vučić. Osim štete koju je napravio preskupim političkim trikovima (besplatni udžbenici i vrtići, plus novogodišnji vaučeri), raskinuo je ugovore s marketinškim agencijama i firmama, koje su Gradu prodavale usluge i robu. Magazin Tabloid je o tome detaljno izveštavao, a u tekstu pod naslovom "Davitelj protiv davitelja", koji možete da pročitate na linku najavio je sukob Šapića i Vučića oko kompanije Kentkart.

Geneza te korupcionaške afere, u najkraćim crtama, izgleda ovako: Dragan Đilas je 2010. godine odlučio da promeni sistem naplate karata u gradskom saobraćaju. Na međunarodnom tenderu je učestvovala 51 firma, ali uslovi su prilagođeni kompaniji Bus Plus, iza koje su stajali Đilas i Nenad Kovač, zvani Neša Roming, kao i Sava Terzić. U pripremi tog posla učestvovao je i Šapić, koji je tada bio pomoćnik beogradskog gradonačelnika Đilasa.

Za deset godina, na koliko je definisan prvi ugovor, Bus Plus je ostvario profit od oko sto miliona evra. Grad je pretrpeo štetu od oko 30 miliona evra, a građani su dobili preskup prevoz i ponižavajući odnos kontrolora Bus Plusa. Posle isteka ugovora, 2021, Bus Plus je nastavio da radi, a do potpisivanja novog desetogodišnjeg ugovora izvršene su značajne promene u gradskoj vlasti, kao i u timu "tihih partnera". Iza turske kompanije Kentkart, koja je preuzela Bus Plus, osim Đilasa i Kovača, kojima je bitno smanjen uticaj, našli su se Aleksandar Vučić, ministar Siniša Mali i vlasnik Pinka Željko Mitrović. Odlukom da raskine saradnju sa Kentkartom, Šapić je, kako sam kaže, udario u osinje gnezdo.

- Napali su me sa svih strana. Na mene skaču grupe čije interese ugrožavam. Dolaze mi na kuću, prete mi, pa me uslovljavaju. Više ne znam s kim se bijem, samo se vrtim i mašem rukama kao Brus Li. Ja nisam Konan, ali nisam ni mnogo plašljiv čovek, da znate. Neću se zaustaviti dok ne rasturim ovaj lopovski sistem - kaže Šapić.

U pravu je, napali su ga sa svih strana. S Vučićeve strane hajku predvode režimski mediji i stranački lobisti Ana Brnabić i Vladimir Đukanović. Mitrović je program Pinka prilagodio interesima Kentkarta, baš kao i Nova S i N1. Naprednjački funkcioneri i analitičari, združenim snagama s podobnim opozicionarima, optužuju Šapića da raskidom ugovora sa Kentkartom kvari odnose Srbije i Turske, nanosi štetu građanima i Gradu, koji će morati da plati desetine miliona evra penala. Šapić u javnim nastupima oštricu napada usmerava prema Savi Terziću.

- Sad uvlače Tursku, kao da je Kentkart turska firma. Ne, ovo nema veze sa Turcima. Ovo ima veze sa Terzićem, koji je nosilac celog posla. To je isti onaj Terzić, koji je pre 15 godina muljao sa dopunama Telekoma. Optužen je da je prodavao lažne dopune. Građani su kupovali dopuna za 2.000 dinara, a kad ih ubace u telefon imaju samo 1.500 dinara. To je isti čovek, on je 13 godina kontrolisao sistem Bus Plusa, za koji sam dobio dokaze o malverzacijama i štetnosti koju grad ima - rekao je Šapić.

Terzića je mnogo ranije i mnogo detaljnije targetovao Srđan Nogo, bivši narodni poslanik s liste Dveri. Nogo je opisivao brojne sporne poslove Terzića.

- Sava Terzić je prevarant, lopov i lažov. To je govorio i Dragan Kujović, čovek koji je 1990. godine osnovao firmu Certus, da bi 1999. zaposlio Terzića na mesto direktora. Posle prodaje Certusa, Kujović je u sudskom postupku dokazao da je Terzić lažov i prevarant. Osim toga, Terzić je 1994. osuđen za krađu šoferšajbne, zbgo čega je otpušten iz američke ambasade, gde je bio zaposlen. Zbog tog krivičnog dela Certus nije mogao 2001. godine da dobije posao zamene brava u Centralnom zatvoru, jer Terzić nije prošao bezbednosnu proveru. U Narodnoj skupštini sam 2016. godine postavio pitanje kako je moguće da je Terziću dozvoljeno da posluje sa Vladom Republike Srbije, Gradom Beogradom, sa MUP-om, BIA, Vojskom Srbije. Njegova firma instalira softvere u tim institucijama, a on je krivično osuđivan za krađu i uvrede - kaže Nogo.

Iako proziva Terzića, Šapić zna da sve konce vuče Vučić. Zato ne propušta priliku da mu uputi upozoravajuće poruke.

- Sa lopovima ora na silu, sa prevarantima mora prevarantski da biste odbranili interes građana, tako je radio i predsednik Vučić kad je javno priznao da zavlači strane pregovarače, koji nanose štetu Srbije. Što bi rekao predsednik Vučić, pustite me da lažem i varam Evropu da bih zaštitio naše interese - rekao je Šapić.

Da bi ilustrovao koliki je Vučić lažov, gradonačelnik je pre nekoliko dana posetio beogradsko naselje Krnjaču, gde je promovisao plan za izgradnju kanalizacije na levoj obali Dunava. Vučić je na istom mestu, 24. juna 2019. godine, rekao da je pronašao izvore finansiranje i da "koliko sledeće nedelje kreće projekat, a u februaru ili početkom marta 2020. kreće izgradnja kanalizacije u Borči, Ovči, Kotežu i Krnjači".

- Poslednja laž koja je ovde izgovorena je ta da kreće da se pravi kanalizacija na celoj obali Dunava. Nije tako. Ko vam je to rekao, slagao vas je - rekao je Šapić meštanima Krnjače.

Lažov Vučić mu je odgovorio u svom stilu, podlo, preko posrednika. U medijima je objavljen snimak razgovora Nenada Milanovića, šefa Šapićevog kabineta, s predstavnicima Kentkarta.

- Ja sam zagovornik toga da idemo u proces javne nabavke. Nameštene javne nabavke za Kentkart - predložio je Milanović da se problem reši i odnosi izglade izvršenjem krivičnog dela.

Zbog te izjave, Šapićevu ostavku su zatražili svi opozicionari, kao i Vladimir Đukanović, koji uvek govori ono što Vučić misli. Sava Terzić tvrdi da nije znao da su snimani razgovori s predstavnicima gradske vlasti na pedesetak održanih sastanaka: "Ne znam ko je snimao. Možda je neka služba snimila, možda MUP, možda neko treći, zaista ne znam. Ne znam ni ko je snimak dostavio medijima. Mogu samo da potvrdim da je snimak autentičan".

Ko god da je bio tonski snimatelj, svejedno da li je u pitanju državni službenik ili privatni špijunski preduzetnik, sigurno je to radio po nalogu Vučića. Uostalom, nema sumnje da je Vučić plasirao taj snimak u javnost kako bi kompromitovao Šapića.

Otkad se pojavio u srpskom političkom brlogu, Vučić se služi takvim sredstvima za obračun s protivnicima. Ucenama i podmetačinama često je uspevao da ostvari svoje ciljeve, ali dosad se nije namerio na nekoga poput Šapića. Osim rešenosti da prihvati sukob, Šapić ima i olakšavajuću okolnost što se nalazi na vlasti, a to mu garantuje pristup televizijama s nacionalnom frekvencijom. Šapić kroz režimske medije plasira poruke kojima preti nastavkom borbe po svaku cenu: "Ne znam da li ću izdržati sve ove napade i da li ću uspeti, ali znam da neću odustati. Kad smo krenuli tako, idemo do kraja".

Šapić je rešio da ide na sve ili ništa. Iako se sada čini da će ga njegovo "do kraja" dovesti do izlaznih vrata iz Srpske napredne stranke, Šapiću se već priprema za novi početak. Dok javno poručuje da "stranka može da me smeni kad hoće", Šapić upozorava: "I onda kad misle da ništa ne radim, ja radim". To je dokazao pre nekoliko dana, kad je održao sastanak neformalnog glavnog odbora svog pokreta Srpski patriotski savez, koji je utopio u SNS.

Odmah posle razgovara s nekoliko starih saradnika iz SPAS-a, Šapić je otišao na sastanak sa Boškom Obradovićem u njegov stan u naselju Central Garden u centru Beograda. Ako bude najuren iz SNS-a, Šapić će pokušati da se nametne kao lider patriotske opozicije. Uz koalicioni kapacitet, koji neće biti zanemarljiv ako napravi dogovor sa Obradovićem, moći će da nanese ozbiljnu štetu SNS-u. Šapić i Obradović, kao i Vučić, znaju da samo patriotske stranke mogu da ugroze SNS, posebno na temama koje su sada dominantne, kao što su izdaja Kosova i Metohije i uvođenje sankcija Rusiji. Uz to, Šapić će imati status naprednjačkog insajdera, koji će moći da se promoviše u borca protiv korupcije, koji je pokušao da se suprotstavi Vučićevoj bandi.

Vučić je pogrešno procenio Šapića, bio je uveren da je on primitivni kompleksaš "doktor Gangula iz Nambije". Dok je shvatio koliki je kiks napravio, Šapić se razmahao, podigao je lični rejting i, još važnije, prikupio dokaze kriminala i korupcije Vučića i njegovih najbližih saradnika. Priteran uza zid, Vučić već sprema novi udar na Šapića.

Po običaju, Vučić će napasti podlo, upotrebom privatnog prljavog veša. Iz arhive, za koju tvrdi da je dobio od Radeta Markovića u vreme crno-crvene koalicije 1998-2001, Vučić namerava da izvuče materijal o Sreduju Šljukiću, jednom od istaknutijih likova iz podzemlja devedesetih. Taj materijal je Vučić pripremio pre 15 godina, kad je Šešelj pripremao knjigu "Politički ortakluk kurve del Ponte i kurve del Koštunice". Radikalska fabrika gadosti tada je pokušala da kriminalizuje Vojislava Koštunicu vezom sa Šljukićem.

U dokumentaciji, koju osim Vučića poseduje i redakcija Magazina Tabloid, nalazi se i "Izveštaj o angažovanju informatora" o angažovanju Sredoja Šljukića, datiran na 3. decembar 1993, koji su potpisali Milorad Vlahović, načelnik Uprave za suzbijanje kriminaliteta SUP Beograd ,Živorad Maksimović, rukovodilac UZSK, i operativni radnik Zoran Vesić. U jednom od izveštaja navodi se da je Šljukić registrovana operativna veza-informator, zaveden pod rednim brojem 1057/93, i da je svojim infomacijama i saznanjima pomogao u rasvetljavanju ubistava Milomira Tešinića i Dušana Krstića, kao i u istragama ubistava Žorža Stankovića i Slaviše Pavića Pirketa. "Šljuka je lice koje se izuzetno dobro kotira u beogradskom podzemlju i na izvoru je dobrih operativnih informacija i spreman je na saradnju sa ovom službom po pitanju rasvetljavanja najtežih krivičnih dela", navodi se u službenoj belešci koju je u martu 1995. potpisao inspektor Vesić.

Taj materijal Vučić sada namerava da upotrebi za kompromitaciju Šapića, koji je bio oženjen sa Šljukićevom udovicom Ivanom. Iako to nema nikakve veze s aferom oko Kentkarta, Vučić smatra da objavljivanjem pikanterija može prinuditi Šapića da ustukne i odustane od borbe. Vučić je i ranije udarao na Šapićevu porodicu. Pre pet godina je uhapšeno nekoliko Šapićevih rođaka zbog raznih finansijskih malverzacija. Neće biti iznenađujuće ako se taj proces ponovi.

Vučić ima dugu istoriju takvih obračuna. U svakome je kompilirao optužbe za kriminal i neprijatan miris tuđeg prljavog veša. Kroz blato je provlačio i najbliže saradnike i kumove Nebojšu Stefanovića, Slavišu Kokezu, Zorana Bašanovića, Dijanu Hrkalović i druge. Udarao je po njihovim porodicama, progonio i medijski linčovao. Nije se proslavio. Svaki put je morao da podvije rep.

Ucenjivača su žrtve ucenjivale njegovim glibom. Stefanović mu je pretio rasvetljavanjem njegove uloge u aferama oko Krušika, Jovanjice i, naročito, kriminalne grupe Veljka Belivuka.

Kokeza je zapretio da će otkriti s kojim bratom Vučićem je delio plen iz šverca, dok je Hrkalovićka najavila objavljivanje tajno snimljenog razgovora u kome "šef" naređuje da se obrišu dva minuta snimka s bezbednosnih kamera na naplatnoj rampi u Doljevcu, kad je automobil Zorana Babića ubio Staniku Gligorijević. Osim toga, Hrkalović je javno pomenula saznanja o tome kako je pevačica Jelena Marijanović klečala i molila ubicu za milost. Hrkalović je tom pričom priznala da poseduje informacije o pravom ubici, koji se ne pominje u sudskom postupku. Bašanović je u samoodbrani upotrebio Vučićeve metode obračuna. Kad više nije mogao da izdrži pritisak, pod kojim je pobegao u Makedoniju, Bašanović je kumu poručio da će objaviti snimke nestašne Tamare Đukanović-Vučić, iz vremena kada je radila kao hostesa na Pinku. Vučić je uvak popuštao, svestan da od blata strada svako ko se blata prihvati.

Tako je završena i dvogodišnja kampanja koju je Vučić vodio protiv Ivice Dačića, koga je optuživao za ubistvo Ranka Panića, ali i za saradnju sa klanom Darka Šarića i Rodoljuba Radulovića, zvanog Miša Banana.

- Znam šta imaš protiv mene, ali ti ne znaš šta sam sve prikupio o tebi, tvom ocu i bratu. Kad sledeći put pomeneš Panića ili Mišu, pomenuću i ja Andreja i Anđelka. Tebe ću ostaviti za kraj - poručio mu je Dačić.

Istog časa Vučić je zaboravio da je Dačić bio ministar policije kad je, na radikalskom mitingu, na smrt pretučen Panić, i da se, u istom periodu, javno sastajao s Radulovićem, koji je optužen za narko trafiking.

Međutim, kad misli da je jači, odnosno da ima prljavije adute u rukama, Vučić nema dilema o tome da li da ih upotrebi. Rasterećen morala, nikada nije mario ni za kolateralnu štetu koju će pretrpeti članovi porodice ili druge osobe bliske izabranoj žrtvi.

Tako je, za napad na Slavka Ćuruviju, krajem 1997. godine, iskoristio porno film svog kuma Petra Panića i Aleksandre Juras, tadašnje voditeljke na televiziji Bogoljuba Karića. Tim snimcima je pokušao da ponizi Ćuruviju, koji je u to vreme bio u ljubavnoj vezi sa Juras. Vučić je štampao 10.000 porno pamfleta, koje su deljeni po Beogradu, pa i u redakciji Dnevnog telegrafa, ali i u zgradi u kojoj je živela lepa voditeljka.

Naravno, Ćuruvija je nastavio u svojim novinama da objavljuje informacije o kriminalu Vučića i Panića, tako da se cela akcija završila samo kompromitacijom Aleksandre Juras.

Pre nego što je za Vučića postao "Gospodin", Dragan Đilas je takođe bio izložen javnoj kompromitaciji dokazima o privatnim problemima. Vučić je u medije pod svojom kontrolom plasirao priču, dokumentovanu izveštajima iz policije i tužilaštva, o tome kako je Đilas pretukao bivšu suprugu Ivu Prelević i njenog oca. Za Vuka Jeremića nije imao takvih dokaza, pa je morao da izmisli budalaštinu o tome da je njegova supruga Nataša "šef narko kartela u Srbiji". Uz zloupotrebu istinitih i lažnih informacija o tuđoj privatnosti, Vučić ne bira sredstva da bih kriminalizovao političke protivnike.

Dok je bio etiketiran kao tajkun i žuti lopov, Đilas je provučen kroz aferu "Mauricijus", kojom je javnost ubeđivana da je, dok je bio na vlasti, iz Srbije u strane banke izneo 53 miliona evra. Na režimskim televizijama i naslovnim stranama Vučićevih novina danima je Đilas optuživan za pljačku građana, da bi se nedavno, tri godine posle afere, otkrilo da ju je kreirao izraelski stručnjak za "crnu propagandu" Tal Hanan. Po istom modelu, ali u domaćoj režiji, Vučić proizvodi lažne vesti, kojima pokušava da diskredituje Jeremića.

Vučić i danas plasira optužbe na račun lidera Narodne stranke da je preko svog udružena CIRSD uplatio 25.000 dolara na račun Hantera Bajdena i da je sarađivao sa biznismenom Patrikom Hoom, osuđenim za korupciju. Ne dozvoljavajući da činjenice utiču na njega, Vučić optužuje Jeremića i za saradnju sa Hilari Klinton, iako je upravo on, kao predsednik Vlade Srbije, podržao njenu neuspešnu predsedničku kandidaturu 2016. godine, i to sa dva miliona dolara.

Iako bez morala i milosti uništava tuđe sudbine, Vučić dobro zna da i sam može da se opeče u toj igri vatrom. Naprosto, nema šanse da sakrije tragove koji iz svake kriminalne i korupcionaške afere vuku prema njemu. Isto tako, ne može ni da spreči kompromitaciju detaljima koji cure iz njegove porodice.

Čim je postao sekretar Saveta za nacionalnu bezbednost, Vučić je odmah zatražio od BIA na uvid dosije svoje mame Angeline. Ne zna se šta je tražio i da li je to našao u dosijeu. Sudeći po histeriji s kojom sve češće pominje Fahrija Musliua, može se pretpostaviti da mu se nije svidelo ono što je pročitao. Ne sviđa mu se ni to što je cela Srbija saznala za veze njegovog sina Danila sa pripadnicima klana Veljka Belivuka, kao ni za turbulentne odnose Andreja Vučića i Zvonka Veselinovića. Ne mari Vučić za mamu, brata i sina, njega brine što njihovi postupci, privatni ili poslovni, mogu ugroziti njegov rejting. Vučić zna kako se upotrebljavaju prljave tajne za kompromitaciju protivnika. To on radi, pa se plaši da će to neko uraditi njemu.

Vučić je srpsku političku scenu pretvorio u septičku jamu. Za razliku od normalnih ljudi, on uživa u tom smradu. Tako će biti sve dok se Srbija ne očisti od đubreta, kojim ju je zatrovao Vučić.

antrfile

Čarape Mire Marković

U vreme crno-crvene koalicije, Vučić je održavao bliske veze s dvojicom tada istaknutih opozicionara. Sa Srđom Popovićem, liderom Otpora, razmenjivao je informacije o Zoranu Đinđiću i Demokratskoj stranci. Milan Božić, tada visoki funkcioner Srpskog pokreta obnove i gradonačelnik Beograda, prenosio je informacije iz okruženja Vuka Draškovića i, što je Vučiću bilo još važnije, iz blizine Mire Marković.

Božić je tada u Prirodno-matematičkom fakultetu delio kabinet sa Mirom Marković, suprugom Slobodana Miloševića. Od svih razgovora s Mirom, koje je Božić prepričavao, Vučića je najviše impesionirala epizoda o njenim čarapama. Prema Božićevim rečima, Mira Marković je jedno popodne došla u kabinet sa velikim belim zavojem na levoj potkolenici, koji se jasno video pod crnim čarapama. U nekom trenutku, Mira je otišla do toaleta. Pola sata kasnije, kad se vratila, zavoj joj je bio na desnoj nozi. Na osnovu toga, Vučić je zaključio da je Mira iskoristila tu pauzu za neku švalersku zabavu, pa je zaboravila koja noga joj je bolesna. Vučića nisu zanimale informacije o političkim potezima koje planiraju Mira i Sloba, nego da li se ona švaleriše. To mnogo govori o bolesti aktuelnog diktatora, koji danas ima status gospodara tajni i sudbina svih građana.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane