Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

(P)likovi

Kartel Aleksandra Vučića je zarobio, silovao, opljačkao i uništio Srbiju

Ubistvo s predumišljajem

Zajednički zločinački poduhvat, koji predvodi Aleksandar Vučić, očerupao je javne resurse i privatnu imovinu. Pod njegovom kontrolom organizovana je rasprodaja ostataka Srbije. Albancima je dao Kosovo i Metohiju, Kinezima Smederevo, Bor i Zrenjanin, a nemačkim, francuskim, turskim i ostalim belosvetskim tzv. investitorima ogromne subvencije. Na isti način na koji je, promenom zakona i pravne forme, omogućena pljačka Poljoprivrednog kombinata Beograd sada je počeo proces prodaje Elektroprivrede Srbije. Pljačkom budžeta i tuđe imovine nastala je kasta naprednjačkih milionera, a građani su gurnuti u bedu, bolest i smrt. O mehanizmima koje koristi naprednjački kartel za uništavanje države i naroda piše zamenik glavnog urednika Magazina Tabloid Predrag Popović, bivši urednik u Dnevnom telegrafu, Nacionalu i Pravdi, nekada blizak saradnik i prijatelj Vučića.

Predrag Popović

U svakoj predizbornoj kampanji Aleksandar Vučić je glasačima obećavao brda i doline, zlato i srebro. Sve što je obećao građanima, ispunio je sebi i pripadnicima njegove dvorske svite.

- Nikada u istoriji Srbije nije se živelo bolje nego u poslednjih deset godina. Ni u vreme Nemanjića, Brankovića, Dejanovića, Lazarevića, Obrenovića, Karađorđevića i Tita, nikad se nije živeo ovako dobro - rekao je Vučić nedavno u Narodnoj skupštini, a u svakom medijskom nastupu nastavio je da laže i obmanjuje žrtve svog pljačkaškog pohoda.

Uveren da je jači od istine, Vučić laže o prošlosti, sadašnjosti i, naročito nadahnuto, o budućnosti. Laže da je pre deset godina prosečna plata iznosila 320, da je danas 760 i da će sledeće godine biti 1025 evra. Prosečna plata je 2012. godine bila 342 evra, danas polovina zaposlenih u Srbiji dobija ispod 500 evra, a to može da se dogodine udvostruči, kao što Vučić najavljuje, samo u vestima Pinka i Informera.

Istom iluzionističkom metodologijom Vučić obračunava i penzije. Bez stida, on tvrdi da su penzije pre 10 godina prosečno iznosile 140 evra, da su danas 375, a za deset meseci će biti 450 evra. Pre uspona Srpske napredne stranke na vlast, prosečne penzije su bile 210 evra.

Današnji prosek nastao je metodološkim manipulacijama, kojima se skriva istina o genocidu nad penzionerima, koju sprovodi ova vlast. Od 1,6 miliona penzionera čak 1,1 milion prima penzije manje od 250 evra, a više od 700.000 penzionera dobija umanjen iznos zbog blokade računa, koju su im nametnuli javni izvršitelji.

I ostali podaci, kad se uporede, pokazuju kakve posledice je izazvala Vučićeva vlast na srpsku ekonomiju. Od 2002. do 2012. godine prosečna godišnja stopa rasta je bila 4,4 odsto. Taj period su obeležilil dramatični politički i ekonomski događaji na lokalnom i globalnom nivou. Srbija je prošla kroz ozbiljne turbulencije usled ubistva premijera Zorana Đinđića, a potom i krize vlasti, usled koje su se za četiri godine promenile četiri vladajuće koalicije.

Na sve to, privredu je ugrozila svetska ekonomska kriza, ali ipak je stopa rasta bila duplo veća od ove koju je ostvarila vlast SNS-a, koja prosečno iznosi 2,27 odsto. Istovremeno, sve prethodne vlade iza sebe su ostavile javni dug od blizu 15 milijardi evra, a Vučićeva vlast je to digla do 38 milijardi. Od ove godine pa do 2052, Srbija će samo za kamate na kredite morati da izdvaja oko tri milijarde evra, što je više od četvrtine republičkog budžeta.

Ekonomista Dušan Nikezić nedavno je na plastičnom primeru pokazao razliku između vrednosti dinara pre dolaska SNS-a na vlast i današnjeg tragičnog stanja. Pre deset godina za hiljadu dinara mogao je da se kupi jedan hleb, kilogram junetine, kilogram krompira i luka, litar ulja, mleka i kisele vode, plus puter i pavlaka. Za kupovinu te količine proizvoda danas je potrebno odvojiti 2.400 dinara, odnosno 140 odsto više novca. Samo u prošloj godini cene prehrambenih proizvoda su porasle za oko 30 odsto, a nastaviće da rastu.

Zavod za statistiku je pre nekoliko dana objavio podatke koji pokazuju da je prosečna inflacija u odnosu na prošlu godinu iznosila 16,1 odsto. Ne dozvoljavajući da realne činjenice kvare njegove marktinške trikove, Vučić tvrdi da je inflacija bila 11,9 odsto. U istom maniru, on kaže da je inflacija zaustavljena, iako su cene u protekla tri meseca porasle za 15 odsto.

U prvom kvartalu zabeležena je negativna stopa rasta. Čak i kad bi vlast uspela da zaustavi taj pad i pokrene privredu, pa da ostvari projektovanu stopu rasta bruto domaćeg proizvoda od 2,2 odsto, to neće biti dovoljno ni za očuvanje ovako niskog životnog standarda. S obzirom na neizbežno poskupljenje hrane i energenata cene svih roba će nastaviti da rastu, a ne postoji način na koji bi vlast mogla da obezbedi povećanje plata i penzija na nivou koji bi to mogao da prati.

Naprotiv, vlast Aleksandra Vučića uspela je da devalvira i evro. Insistiranjem na čvrstom kursu dinara za ovih deset godina prepolovljena je vrednost evra. Pre deset godina je za hiljadu evra moglo da se kupi duplo više iste vrste robe nego danas. Šteta se pokriva novcem iz džepa normalnih građana, a korist imaju samo povlašćeni pripadnici naprednjačke tajkunske kaste. Osim uvozničkog lobija, Vučić štiti interese monopolista iz vrha svog kartela. O tome je nedavno u Skupštini govorio Miroslav Aleksić, predsednik Poslaničkog kluba Narodne stranke.

- "Milenijum tim" je rušio naselje Savamala, a danas gradi "Beograd na vodi". Siniša Mali je bio zaposlen u "Milenijum timu", kao i njegov brat Predrag Mali, koji i dalje radi tamo. "Milenijum tim" je bez javnih nabavki ili po skraćenoj proceduri dobio od države Srbije poslove vredne stotine miliona evra, kao što je gasovod Beograd-Valjevo-Loznica vredan 75 miliona evra.

Pregovarački postupak je počeo u 11:30, a završen u 11:45. Samo 15 minuta je bilo potrebno da se ugovori posao od 75 miliona evra. "Milenijum tim" je dobio poslove na izgradnji gasovoda u Kraljevu od 25 miliona, u Grockoj 21 milion, u Smederevu 30 miliona evra. "Milenijum tim" je kupio Vranjsku banju za 2,5 miliona evra, a od države bespovratno dobio 10 miliona evra za tu "investiciju". "Milenijum tim" je glavna prijateljska firma ove vlasti, koja mu je omogućila da kupi državni institut "Jaroslav Čarni", "Gošu", "Navipove" vinograde u Leskovcu.

Na isti način rade i firme koje su povezane sa ministrom policije Bratislavom Gašićem, koje su za gasifikaciju Kruševca dobile 32, a za gasifikaciju Trstenika 18 miliona evra. Uzbunjivač Aleksandar Obradović je dokazao kako se pljačkao "Krušik" i kako se trguje oružjem. On je uhapšen i trgovina se nastavila. Ko trguje? Pa, trguje Slobodan Tešić. Zato SDPR, koji je bio jedna od uspešnijih firmi u tom poslu, danas duguje 300 miliona evra. Ko se u SDPR-u bavi trgovinom oružja? Pa, bavi se Brana Prostran. Danas, kada se govori o tome kako se "Krušikove" "Grad" rakete prodaju Ukrajini, svi se prave ludi i kažu da to izde za Tursku i Slovačku.

Ne, te rakete završe u Ukrajini preko firmi "Zenitprom" i "Valir", koje su u kombinaciji sa Tešićem i Markom Morlesom. Što se tiče drugih prijatelja i kumova, ne mogu da ne pomenem Zvonka Veselinovića i Milana Radojičića. Njihove firme "Inkop Ćuprija", "Granit peščar", "Nukleus" i druge dobijaju stotine miliona evra državnih para. Veselinović i Radojičić su pod sankcijama SAD-a, ali evo ih sa Vučićevim kumom Nikolom Petrovićem, koji se vozi u "Meklarenu", dok se onaj drugi Vučićev kum, sin Petra Panića, vozi u "Ferariju", koji se smeje građanima Srbije u autu od ko zna koliko stotina hiljada evra - rekao je Aleksić, koji je u Skupštini opisao i načine na koje vlast, u javnim partnerstvima i sumnjivim tenderima, daje unosne poslove prijateljskim firmama.

Jedna od takvih firmi je "Kip lajt", koji samo na zameni sijalica zarađuje 70 miliona evra. Leskovac toj kompaniji plaća 10 miliona evra, a Trstenik pet miliona evra. Kruševac ima najskuplji cenovnik, za jednu promenjenu sijalicu plaća 746 evra. I tako se radi u tridesetak opština.

Značajnu ulogu u Vučićevom kartelu imaju i organizovane grupe Veljka Belivuka i Predraga Koluvije, koje su se bavile najtežim oblicima kriminala. Ipak, najkrupnije pljačke Vučić izvršava otimanjem državne imovine. On to radi sistemski, strpljivom i dugotrajnom pripremom političkih, ekonomskih i zakonskih uslova. Poslednji primer u tom kontinuitetu pljačke predstavlja Elektroprivreda Srbije.

Magazin Tabloid je u prošlom broju opisao način na koji je Vučić pripremio EPS za privatizaciju. Kriminalni proces je počeo 2014. godine, kad je Vučić postao predsednik Vlade Srbije, a ubrzan je 2016, kad je na čelo EPS-a postavljen Milorad Grčić. U rekordnom roku, najveća srpska državna kompanija je postala najveći državni problem.

Vrednost EPS-a je, pre devet godina, procenjena na 13 milijardi evra sa ostvarenom godišnjom dobiti od 400 miliona evra. Vučić je to uspešno uništio, kako bi oborio cenu i omogućio budućem vlasniku da po bagatelnoj ceni kupi kompaniju od koje zavisi kompletan energetski sistem Srbije.

Početkom aprila, postupajući po Vučićevim nalozima, Vlada Srbije je promenila pravnu formu EPS-a iz statusa javnog preduzeća u akcionarsko društvo. Pre nekoliko dana i Centralni registar hartija od vrednosti upisano je ukupno 36.510.509 akcija EPS-a, a nominalna vrednost svake akcije iznosi 10.000 dinara. Dakle, Vlada Srbije, kao osnivač i vlasnik akcija procenila je vrednost EPS-a na samo 3,1 milijardu evra.

Vučić nije uspeo samo da obori vrednost EPS-a za deset milijardi evra, nego je usput ostvario i ogromnu zaradu. O malverzacijama s nabavkom uglja za EPS, koja se sprovodi preko Vučićevih tajkuna, nedavno je u Skupštini govorila Dragana Rakić, narodna poslanica iz Demokratske stranke.

- Zbog nestručnog poslovanja u EPS-u pala je proizvodnja uglja, pa je posao uvoza poveren firmama koje finansiraju SNS. Zašto je posao uvoza uglja poveren finansijerima vladajuće stranke, njenim sponzorima? Ako već moramo da uvozimo ugalj iz inostranstva, zašto to ne radi EPS? Zašto su potrebni posrednici? Umesto iz Republike Srpske, mi uvozimo ugalj iz Indonezije, s drugog kraja sveta. Imamo saznanja da se prateća deklaracija falsifikuje, da se taj ugalj iz Indonezije lažno prikazuje kao mnogo kvalitetniji, a time i skuplji nego što jeste. Sve to plaćaju građani Srbije.

Dok građani postaju sve siromašniji, ljudi bliski režimu, kumovi i kumići, kao i braća Vučić postaju sve bogatiji. Pozivam Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal da ispita koja firma i na koji način uvozi ugalj iz Indonezije. Zbog čega se ovakvim poslovanjem satire EPS i da li se na ovaj način sprema za prodaju? - pitala je Dragana Rakić.

Po Vučićevom planu, EPS je uništen, pa je umesto dobiti od 400 miliona evra, prošle godine ostvario gubitak od oko tri milijarde evra, koliko je Srbija morala da plati uvezenu energiju. Za pokrivanje jednog dela te štete u budžetu za ovu godinu je predviđen izdatak od 900 miliona evra.

Pored svega toga, Vučić je smislio dodatni način kako da ošteti i EPS i građane, a opet u interesu tajkuna iz svog okruženja. Osim što se planira izdvajanje Rudarskog basena Kolubara iz sistema Elektroprivrede Srbije, u planu je i ograničenje poslovanja EPS-a isključivo na proizvodnju električne energije. Trgovinu strujom će preuzeti privatna preduzeća.

- EPS ne treba da se bavi prodajom struje, to može da radi svaka tašna-mašna firma - rekla je nedavno premijerka Ana Brnabić.

Ako EPS bude isključen iz trgovine strujom, Brnabićkine tašna-mašna firme, kao što je ona Vučićevog ortaka Vojina Lazarevića, moći će da prodaje električnu energiju po cenama koje sama formira. Takođe, neće morati da kupuje struju koju proizvede EPS, nego će je uvoziti iz inostranstva. Radnici Kolubare su zbog toga protestovali u Lazarevcu.

- Zabrinuti smo za radna mesta, za rasprarčavanje Kolubare, ali i za to što ćemo biti samo proizvođači, a ne i trgovci, tako da će i računi za struju skočiti, jer će oni koji trguju diktirati cenu struje - rekao je Goran Perišić, organizator protesta ispred radnog tela "Jedinstvo Kolubara".

Na isti način, kao EPS, uništen je Poljoprivredni kombinat Beograd. Razmere pljačke su manje, ali sistem je isti. Kad je postao premijer, Vučić je, uporedo s planom za otimačinu EPS-a, počeo s pripremama za otimačinu PKB-a, kao copy paste.

Grad Beograd je 2011. godine preuzeo PKB. U tom trenutku PKB je imao 80 miliona evra duga za 14 godina neplaćene poreze i doprinose i 10 godina naplaćene struje, kao i druga potraživanja. Sledeće godine, s profesionalnim menadžmentom, koji je stimulisan visokim platama i bonusima, PKB je ostvario poslovnu dobit od sedam miliona evra, a 2013. godine je prihod skočio sa 34 na 61 milion evra. Vučić je ekspresno uništio sve što je vredelo. Ne slučajno. Naprotiv, vrlo pažljivo je pripremao propast. Pošto je zakon zabranjivao prodaju državne imovine, Vučić je naredio da se promeni vlasnička struktura, tako da je 2015. godine zemljište postalo svojina PKB-a, a ne države Srbije.

Republičko pravobranilaštvo je dobilo naređenje da hitno okonča sve sporove, koji su sprečavali realizaciju Vučićevog plana. Uz to, vlada na čijem čelu se nalazio Vučić preduzela je konkretne mere za sabotažu poslovanja PKB-a. Premija za mleko je, 2014, ograničena na samo 12.000 litara, a PKB je proizvodio 62.000 litara. Subvencije su ograničene na maksimalno 300 krava, a PKB ih je imao 8.000. Te odluke su izazvale direktnu štetu ok oko pet miliona evra.

Tako su pripremljeni uslovi za prodaju PKB-a arapskoj kompaniji Al Dahra, čija srpska filijala je registrovana u Irigu, na ime sekretarice Andreja Vučića. Poljoprivredni kombinat Beograd je, u oktobru 2018. godine, prodat Al Dahri za 105 miliona evra. Oko 17.000 hektara zemljišta u Beogradu i okolni prodato je po bagatelnoj ceni od 4.700 evra po hektaru. U isto vreme, PKB je hektar svog zemljišta prodao Lidlu za 900.000 evra i MPC-u za 700.000. evra. Knjigovođstvena vrednost PKB-a je bila 227 miliona evra, a Arapi su ga platili 122 miliona evra manje.

Sve što se kasnije dešavalo sa PKB-om pokazuje svu štetnost te prodaje. Kombinat, koji je pre deset godina ostvarivao godišnju dobit od sedam miliona evra, pod upravom Al Dahre ostvaruje poslovni gubitak od četiri miliona evra. Umesto 8.000 muznih krava, sada ima samo 3.000. Ugašene su dve farme sa 2.400 junica, 3.000 svinja, 2.000 ovaca i 7.000 koka nosilja. Nekada je PKB uzgajao pšenicu na 6.000 hektara, a danas na 2.000, dok je površina pod kukuruzom smanjena sa 7.000 na 5.000 hektara. Većina proizvodnje Al Dahre je usmerena na detelinu lucerku, koja se balira i transportuje u Ujedinjene Arapske Emirate, za potrebe njihovih farmi.

Propast PKB-a i uspon uticaja uvozničkog lobija izazvao je kolaps poljoprivrede i stočarstva u Srbiji. Za deset godina je, prema podacima Zavoda za statistiku, devastiran stočni fond. Danas se uzgaja 13 odsto manje goveda, 17 odsto manje svinja i 19 odsto manje živine.

U istom periodu, za Vučićeve vlasti, Srbija je ostala i bez 15 odsto svoje teritorije. Izdajom, prodajom i predajom Kosova i Metohije, Vučić nije naneo samo političku i nacionalnu, nego i ekonomsku štetu. Srpska napredna stranka je, u saradnji sa Socijalističkom partijom Srbije, po dolasku na vlast 2012. godine učvrstila državnost nezavisne albanske republike Kosovo. Briselskim sporazumom, kome je nedavno obeležena desetogodišnjica, kao i serijom od 70 pratećih dokumenata, Srbija se odrekla suvereniteta nad južnom pokrajinom.

Osim pravosudnog, Albancima je prepustila energetski i telekomunikacijski sistem, kao i vlasništvo nad oko 40.000 objekata srpskih preduzeća. Najveća šteta je nastala odricanjem prava na rudno bogatstvo Kosova i Metohije.

Procene stranih stučnjaka, objavljene u magazinu Ekonomist, ukazuju da je Srbija ostala bez 15 milijardi tona uglja, čija vrednost ide preko 85 milijardi evra. Osim uglja, Srbija je izgubila i druge rude i minerale, vredne 125 milijardi evra. Da bi opstao na vlasti i zadržao podršku zapadnih centara moći, Aleksandar Vučić je sve to predao lažnoj albanskoj državi Kosovo. Kao da to nije dovoljno, o trošku građana Srbije finansira se međunarodni auto-put do Prištine. Iz srpskog budžeta će biti izdvojena 1,3 milijarde evra za taj krak Koridora 10, na kome insistira Evropska unija.

Sve štetne poteze Vučić pokušava da sakrije novim lažima i prevarama. Političke avanture, među kojima je naskuplja izdaja Kosova i Metohije, maskira zakletvama da nikada neće priznati albansku republiku, niti će joj dozvoliti učlanjenje u Ujedinjene nacije. Finansijsku štetu pokriva lažima o zlatnom dobu, Srbiji kao lideru u regionu i ekonomskom tigru, koji ima najveći privredni rast u Evropi. Kao da građani ne primećuju rast cena u prodavnicama, Vučić tvrdi da je inflacija zaustavljena. Basramno se hvali rastom plata i penzija, iako svi znaju da cene robe široke potrošnje rastu neuporedivo brže.

Za deset godina, Vučić je prepolovio vrednost Srbije. Podjednaku štetu, kao stočnom fondu, naneo je i ljudskim resursima. Srbija je, pod vlašću SNS-a, ostala bez 1,2 miliona stanovnika, a i ove godine se procenjuje negativni prirast od oko 115.000. Pomor građana je zenit imao u poslednje dve i po godine, kada je umrlo 48.000 penzionera više nego što su predvideli demografi. Genocidni trend će se nastaviti usled enormnog povećanja siromaštva i smanjenja uslova za lečenje i normalan život.

Više od 75.000 građana čeka na dijagnostiku, terapiju ili operacije. Na Institutu "Banjica" liste čekanja su se otegle do 2033. godine. Tako je i u novosadskim i niškim bolnicama, gde se operacije kuka ili kolena zakazuju na tri-četiri godine. U Beogradu više od 6.000 pacijenata čeka na operaciju katarakte. Nema dovoljno lekara i drugog medicinskog osoblja, nema skenera i ostalih aparata.

Nema ni dovoljno lekova i hrane za oko 400.000 dece, koja se nalaze u riziku od siromaštva ili u totalnom siromaštvu.

S druge strane, nema problema za Vučiće i njihove političke i poslovne ortake. Dok se normalni ljudi, očajni i uplašeni bedom, tuku u Lidlu oko jeftinih ćevapa, naprednjački milioneri kupuju stanove od po nekoliko stotina hiljada evra, jednako skupe automobile, desetostruko skuplje jahte i helikoptere. Oni nemaju problema ni sa lečenjem, otetim novcem plaćaju tretmane u najboljim svetskim bolnicama. Njihova deca nisu izložena vršnjačkom nasilju, zaštićena su u privatnim školama u Britaniji, Švajcarskoj, Nemačkoj ili Americi.

Na posledice podela u društvu ukazuje Miroslav Aleksić.

- Pojedinci iz vlasti, vaši prijatelji, braća i kumovi, voze se u jahtama, žive u vilama po Sani Biču, voze "Meklarene", "Ferarije", kupuju hotele, a nema para za lečenje dece, skupljamo pare SMS-om, nema za udžbenike, nema za socijalu, nema za poljoprivredu. Takva je slika stanja danas u Srbiji. Da vam kažem, svi koji učestvuju u ovome u proteklih deset godina, koji štite kriminal, korupciju i pljačku Srbije odgovaraće posle promene vlasti i to vam garantujem.

Znate li kada će Srbija biti ozbiljna zemlja? Ondakada autobusi budu vozili za Padinsku Skelu sve one koji su štitili pljačku, korupciju i kriminal, kad bude zaplenjena sva protivpravno stečena imovina i pare vraćene u budžet - rekao je Aleksić u Narodnoj skupštini.

Dok se to ne desi, svi građani koji ćute i trpe, svejedno da li zbog straha od naprednjačkog kartela ili usled apatije, biće saučesnici u ubistvu Srbije, koje Vučić vrši s predumišljajem. Nažalost, Srbi nemaju snage i hrabrosti da se ugledaju na Francuze. Nezadovoljni odlukama svoje vlasti, Francuzi ne odlaze na rad u Nemačku, nego izlaze na ulicu da odbrane pravo na normalan život. Hteli i smeli to ili ne, sestre Srpkinje i sestre Srbi će biti prinuđeni da se pobune protiv diktature šefa naprednjačkog kartela.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane