Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Preko pune linije

Aleksandar Vučić srlja u propast, a sa sobom vuče celu Srbiju

Put bez povratka

Za deset godina vladavine, Aleksandar Vučić je Srbiji naneo više štete nego svi njeni okupatori od Srednjeg veka do danas. I, ne zaustavlja se. Nekoliko sledećih generacija moraće da otplaćuje preskupe kredite, koje je Vučić uzimao za izgradnju puteva i ugradnju provizija. Sledeće generacije moraće i da otplaćuju odštetu porodicama nestalih kosovskih Albanaca u vreme dok je Vučić bio šef ratne propagande. Osim nesagledive materijalne štete, naprednjački kartel je naneo i katastrofalne gubitke u ljudstvu. Otkad je SNS na vlasti, Srbija je ostala bez 1,3 miliona stanovnika. Kroz to vreme Vučić je postao najbogatiji politikant u savremenoj istoriji Evrope. Korak po korak, zločin po zločin, stigao je do ruba provalije. Ucenjen i uplašen, Vučić ne sme nazad, da se ne bi susreo sa svojim žrtvama. To je njegov lični problem. Da ta sudbina ne bi zadesila državu i narod neophodno je oslobođenje Srbije od Vučićeve diktature.

Predrag Popović

Srbija se sto puta nalazila u kritičnoj situaciji. Nekad usled nasilja agresora i okupatora, a često zbog postupaka domaćih autokrata i diktatora. U tim teškim vremenima uvek su postojali i opozicionari, koji su preduzimali političke akcije ili, makar, kanalisali nezadovoljstvo i bes porobljenog naroda. Bilo je i onih koji su optužbe protiv vladara garnirali kletvama.

- Predsedniče, Vi predugo vladate Srbijom i uz Vas čitav buljuk kriminalaca, lopova, ratnih profitera, švercera, paravojnih, parapolicijskih formacija, ulizica, poltrona, žbirova, ljudskog šljama. U šta ste to hteli da pretvorite Srbiju? U zemlju beznađa? U zemlju izdajnika? Dezertera? Vi ste veliko zlo i strano telo u srpskom organizmu. A strano telo se odbacuje. Vaša smrt biće ogromno olakšanje za srpski narod. Vi ste najveći izdajnik u istoriji srpskog naroda. Prokleti bili! - poručio je Tomislav Nikolić, pre dvadesetak godina, tadašnjem predsedniku Slobodanu Miloševiću u „Pismu sa adresom".

Kad bi smeo, Nikolić bi danas pismo iste sadržine poslao na adresu Aleksandra Vučića. Umesto njega, koji je bogato podmiren, slične optužbe, pa i kletve na Vučićev račun upućuju hiljade žrtava njegovih pljačkaških pohoda. Svaka objava na društvenim mrežama, u kojoj neko iskali bes, pa napiše psovku ili uvredu, izazove natapanje diktatorovih pelena. Bez ikakve pravne osnove, isključivo da bi dokazali lojalnost i podobnost, tužioci i sudije hapse i progone ljude pod optužbom da su ugrozili bezbednost predsednika Republike. Istovremeno, režimski mediji vode stravične hajke protiv svakoga ko se usudi da kaže ili napiše šta misli o Vučiću i njegovoj vladavini. Kroz takvu torturu prolaze Dejan Petar Zlatanović, urednik You Tube kanala Srbin Info, i Damnjan Knežević, vođa pokreta Narodne parole. Poslednji političko-medijski linč je pokrenut pre nekoliko dana, kad je Vučiću pozlilo, pa je završio u postelji Vojno-medicinske akademije.

- Predsedniku opet čuka zaštkala, hitno su ga dovezli na VMA. Drugi put za poslednjih 20 dana. Evo molim Boga da nas pogleda - napisao je na Tviteru Dragan Vidaković Mrki iz pokreta Gerila.

Vansudsko veće televizije Pink odmah je pokrenulo hajku na Vidakovića, koji nije uhapšen samo zato što se nalazi na bezbednoj udaljenosti, u emigraciji. Naravno, Vučić se ne plaši Zlatanovića, Kneževića, Vidakovića i ostalih opoziciona i kritičara. Njihove istupe koristi za zadovoljenje patološke potrebe da se predstavio kao mučenik. Sa istim motivom Vučić je otišao na VMA kako bi pažnju javnosti skrenuo na svoje zdravstvene probleme, a prikrio razloge zbog kojih nije smeo da ode pred Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija, da se ne zameri gazdama iz Vašingotna i Brisela.

Ne sme ni da građanima Srbije prizna koliko štetu im je napravio pristankom na tzv. nemačko-francuski plan o priznanju nezavisnosti albanske lažne države Kosovo. Prihvatanjem i primenom tog plana, Vučić je krenuo na put bez povratka. Sa sobom je, pravo u provaliju, poveo celu Srbiju. Osim dobrovoljne predaje dela teritorije Srbije, srpskih svetinja i Srba koji su ostali na Kosovu i Metohiji, Vučić je omogućio progon svih srpskih vojnika, policajaca i civila koji su osumnjičeni za ratne zločine, kao i plaćanje nekoliko milijardi odštete albanskim porodicama čiji članovi su nestali u vreme NATO agresije na SR Jugoslaviju.

- Ako ne budemo zaustavili sprovođenje nemačko-francuskog plana dozvolićemo da nam se pogazi dostojanstvo, da nam, na naše oči, otcepljuju deo naše teritorije, što nisu mogli da postignu ni NATO bombama. Ako to ne sprečimo, odreći ćemo se naših crkava i manastira i sto hiljana naših sunarodnika, koji na Kosmetu danas žive kao u getu. Već vidimo posledice pristanka na nemačko-francuski plan. Kandidatura Kosova za prijem u Savet Evrope je prihvaćena uz obrazloženje da je to u skladu sa sporazumom Srbije i Kosova u Briselu, koji je potvrđen u Ohridu. U skladu s tim planom, koji je Vučić prihvatio, albansko Kosovo će biti primljeno u Interpol na sednici Generalne skupštine te međunarodne organizacije, koja će biti održana u oktobru u Beču. Posle toga, Interpol će morati da postupa po kosovskim poternicama i da hapsi Srbe koji su osumnjičeni ili optuženi pred albanskim sudovima na Kosovu. U novembru, Kosovo ulazi u UNESKO, u kome će Dečane, Gračanicu i ostale naše svetinje prijaviti kao svoje. To će biti nenadoknadiva šteta za naše nacionalne interese. Ovim planom, Srbija je prihvatila odgovornost za prinudno nestala lica, što znači da Albanci imaju pravo da traže odštetu od srpskih sudova. Ako ne budu zadovoljni presudama, moći će da pokreću sporove protiv države Srbije pred međunarodnim sudovima. Taj proces bi mogao u budućnosti da Srbiju košta nekoliko milijardi evra. Koliko god potraga i pravna satisfakcija za prinudno nestala lica bila civilizacijska vrednost, što svakako treba podržati, sporan je način na koji nam je ta obaveza nametnuta nemačko-francuskim planom, koji i tako nanosi političku, pravnu i finansijsku štetu Srbiji. Vreme je da se spasavaju država, narod i buduće generacije, koje će patiti zbog plana na koji je Vučić pristao i koji već sprovodi - kaže Vuk Jeremić, predsednik Narodne stranke.

Jeremić smatra da treba održati referendum na kome će narod odbaciti nemačko-francuski plan. Narodna stranka je prikupila oko 20.000 potpisa građana, a potrebno je 100.000 da bi Narodna skupština prihvatila inicijativu za održavanje referenduma. Akciju Narodne stranke podržalo je nekoliko istaknutih intelektualaca i političkih aktivista, poput prof. dr Mila Lompara i Save Manojlovića, ali nije nijedna tzv. opoziciona stranka.

Prihvatanjem plana, kojim se utvrđuje nezavisnost albanske republike Kosovo, Vučić je krenuo na put bez povratka. Na taj put je poveo i članove svoje porodice. Kriminalizovao je sina Danila i brata Andreja. U kriminal, korupciju, izdaju i ostale zločine uvukao je i sve funkcionere Srpske napredne stranke, kao i koalicione partnere. Pametniji među njima, a nema ih mnogo, shvataju da Vučićev brod tone, pa beže s njega, neki sa, neki bez pojasa za spasavanje.

Zorana Mihajlović je, pre nekoliko dana, zvanično napustila SNS. Kratkom porukom na društvenim mrežama oprostila se od saučesnika u združenom zločinačkom poduhvatu: "Nakon 13 godina, zamolila sam da me izbrišu iz baze članstva SNS. Trudila sam se i radila najbolje što sam mogla, celog svog života, pa i ovih 13 godina. Želim svima u SNS sve najbolje", napisala je Mihajlovićka.

Po starom srpskom običaju, svi opozicioni političari i mediji naprasno su izbrisali iz memorije sve ono što je Mihajlovićka radila u tri ministarska mandata, od 27. jula 2012. do 25. oktobra 2022. godine. U nekoliko intervjua, koje je dala po napuštanju SNS-a, nije iznela nijednu ozbiljnu kritiku Vučića i kriminalaca iz njegovog okruženja, niti je preuzela odgovornost za svoje doprinose u razvoju kartela i uništavanju Srbije. A. ona je prednjačila u zločinima.

Njen potpis je na ugovoru s Arapima oko izgradnje "Beograda na vodi", najveće evropske praonice novca stečenog kriminalom. Mihajlovićka je poništila ugovor s kineskom kompanijom CRBS o izgradnji Moravskog koridora, koji je vredeo 663 miliona evra.

Umesto toga, Mihajlovićka je za taj posao angažovala američku kompaniju Behtel, i to za 2,4 milijarde evra, odnosno 2,2 miliona evra po kilometru puta. I na drugim auto-putevima po Srbiji, koje je naprednjački kartel gradio novcem opljačkanih građana, cene su naduvavane do maksimuma, kako bi svi kriminalci iz SNS-a uzeli što veći deo plena. Mihajlovićka je bila glavni promoter Rio Tinta. U vučićevskim nastupima bahatog širenja laži, tvrdila je da će se u Jadru litijum eksploatisati na najmoderniji način, "zelenom rudarskom tehnologijom", koja ne postoji.

Mihajlovićka nije naglo progledala i napustila SNS jer ne želi da više uništava Srbiju. Iz kartela je izbačena kad je počela da smeta. U prvoj godini svog ministrovanja, 2013, Mihajlovićka je potpisala rešenja, kojima je omogućila davanje 293 lokacije za gradnju mini hidroelektrana.

Nezainteresovana za proteste građana i kritiku stručnjaka, koji su upozoravali na ugrožavanje životne sredine, služila je poslovnim interesima svog partijskog šefa, njegovih kumova i tajkuna. Dok je vodila ministarstvo energetike odbacivala je zahteve da se stave van snage protivzakonito izdate građevinske dozvole.

Godinama je odbijala da izda pozitivno mišljenje na predlog izmena i dopuna Zakona o zaštiti prirode, koje su predviđale sprečavanje gradnju mini hidroelektrana. Tek 2021. godine, Mihajlovićka je okrenula ćurak naopako i podržala izmene Zakona, kojima bi se sprečila izgradnja mini hidroelektrana u svim zonama zaštićenih područja. U to vreme krenula je u obračun s Vučićevim ljudima iz vrha Elektroprivrede Srbije. Naravno, Mihajlovićka je dobro znala da je EPS sistemski uništavan, kako bi mu se oborila cena pred privatizaciju. Kad je ugrozila taj plan, Vučić je na njeno mesto u Vladi Srbije postavio Dubravku Đedović. Tek tada je Mihajlovićka shvatila da u vrhu SNS-a ima mnogo bahatih i pohlepnih tipova, koji taj kartel doživljavaju kao džuboks iz koga izvlače ogromne količine novca.

- Zaista je bilo mnogo problema sa mini hidroelektranama i kompletnim energetskim sistemom, ali nemamo vremena da razmišljamo o prošlosti - rekla je Mihajlović.

U pravu je, njenom prošlošću, obeleženom kriminalom i korupcijom u projektu "Beograd na vodi", na Koridorima Srbije, MNE i ostalim zločinima, koji su naneli nenadoknadivu štetu državi i narodu, trebalo bi da se bavi tužilaštvo. Zasad, o toj prošlosti ne razmišljaju ni opozicionari, koji učestvuju u pranju prošlosti Zorane Mihajlović.

Za razliku od nje, koja je prohujala bez vihora, Jadranka Joksimović ne namerava da tiho ode sa scene. Bivša ministarka za evrointegracije pokazuje zube na društvenim mrežama, gde ujeda kolege iz SNS-a, naročito one sa žutim pedigreom, kao što su Jelena Trivan, Tanja Miščević i Siniša Mali. Joksimović opisuje Trivanku kao "nesretnu pojavu sa multiplikovanim funkcijama, koja svoje rođendane obeležava u treš kemp maniru skorojevića privilegovane klase", ali i kao "bivšeg mrzitelja Vučića".

Za svoju naslednicu u fotelji EU-ministarke, Joksimović kaže da ima "skromne domete i sposobnosti o kojima posebno gospodin Šutanovac može da posvedoči".

Osim radikalske aluzije na seks-aferu, Joksimović tvrdi da Miščević daje "sramne, neznalačke i uvredljive izjave" o Srbiji i njenom procesu evropskih integracija, ali ističe i "ozbiljne sumnje na moguće koruptivne radnje, koje će tek dobiti rasplet". Kad je Siniša Mali rekao da su "kod nas svi nekako slepljeni za fotelju", pa kad ostanu bez nje napadaju kolege iz SNS-a, Joksimovićka je odgovorila muški odlučno: "Ja sam ponuđenu funkciju odbila, hvala lepo, dok je taj isti Mali izigravao moćnog ko-predsednika stranke i nudio funkcije svojim ličnim drugarima i drugaricama, i to baš iza leđa svojim stranačkim kolegama. A ako je Mali mislio da su mi Trivanka i Miščević stranačke koleginice, onda se nešto zbunio, ili je mene izbacio iz stranke, a Miščevićku učlanio i unapredio Trivanku. Možda je to i realnost stranke kojom Mali upravlja i koju zastupa. Videćemo."

Po principu - kćerki zbori, snahi prigovara - Joksimovićka je jasno optužila Vučića da je rasterao naprednjačke prvoborce i okružio se korumpiranim i nesposobnim simbolima žutog preduzeća, ali i da Siniša Mali realno upravlja Srpskom naprednom strankom. Ne samo zbog kabastog karaktera, koji odgovara njenim fizičkim gabaritima, Joksimovićka je vrlo ozbiljan i neprijatan insajder iz vrha kartela.

Ona je, među prvima, krenula s Vučićem na put bez povratka. Od urednice radikalskog biltena Velika Srbija stigla je do ministarstva za evropske integracije, gde se, pri kraju mandata, istakla idejom da Srbija u Ujedinjenim nacijama osudi Rusiju zbog agresije na Ukrajinu.

Sad, odbačena, ne zna gde će i šta će, ali priznaje da će dobiti priliku da "znanje i iskustvo ponovo upotrebi na dobrobit zemlje koju iskreno voli". Njeno znanje i iskustvo u kriminalnim i koruptivnim radnjama naprednjačkog kartela zaista bi moglo da se iskoristi u okviru istraga i sudskih postupaka.

Sa iste radikalske kadrovske deponije s Vučićem u propast su krenuli mnoge štetočine. Svako je dao pun doprinos uništavanju Srbije, a zauzvrat uzeo milione evra. Neki su, vremenom, sklonjeni dalje od plena. Međutim, ne znaju, ne mogu i ne smeju svi da se sklone na bezbedno.

Za razliku od Zlatibora Lončara, koji se sakrio pod kamen, Nebojša Stefanović se na mala vrata vraća u vrh SNS-a. Iako je kao otpremninu za ćutanje tražio mesto ambasadora u Americi ili direktorsku funkciju u Koridorima Srbije, Stefanović je nedavno ovlašćen da koordinira stranačkim odborima na jugu Srbije. Niški odbor SNS-a je, pre četiri godine, prvi zatražio izbacivanje Stefanovića iz stranke i pokretanje sudskog postupka zbog prisluškivanja Vučića i njegove porodice. Sad niški naprednjaci strepe od osvete rehabilitovanog Stefanovića.

Vučić je sa sobom i svojim kartelom povukao i mnoge politikante iz drugih stranaka. Ivica Dačić je oteo Socijalističku partiju Srbije tada utamničenom, ali živom i ratobornom Slobodanu Miloševiću. Partiju i svoje vodeće mesto kasnije je odbranio od Branislava Ivkovića, Zorana Lilića, Milorada Vučelića i ostalih pretendenata na status naslednika Miloševića. Što nisu uspeli slobisti, pošlo je za rukom Vučiću. Danas SPS nije partija, nego udruženje alavih parazita, koji zavise od Vučićeve milosti i Dačićevog pevanja.

U toj orbiti kreću se i druge stranke, koje ne postoje u realnosti: Srpski pokret obnove, Pokret socijalista, Jedinstvena Srbija i slični. Gravitacija je tu privukla i pokret Snaga Srbije Bogoljuba Karića. Prognan iz Srbije, Karić je iz Moskve i Minska finansijski i logistički podržavao SNS. U osvetničkom zanosu - malo prema Borisu Tadiću, više prema Vojislavu Koštunici - Karić je plaćao hiljade autobusa, kojima su naprednjaci dovoženi na mitinge Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića. Nije štedeo ni prilikom zadovoljenja njihovih ličnih apetita, davao im je koliko god su tražili. Zauzvrat, nije dobio ništa. Ništa, osim praznih obećanja.

Problem, koji je Karić imao sa srpskim pravosuđem i zbog koga je deset godina proveo u bekstvu, rešio se sam od sebe. Umesto početne procene da su Karići oštetili državu za 66 miliona evra, optužnica je pala na cifru od 6.140 evra. Na kraju, krivično delo, koje mu se stavljalo na teret, otišlo je u zastarevanje.

U zastarevanje je otišao i Bogoljub Karić. Tri decenije je sarađivao sa svakom vlašću i sa svakom je ratovao. Slobodana Miloševića je smatrao partnerom i iskrenim prijateljem, a dva puta je bežao iz Srbije za vreme njegove vladavine. Karić je podržao dolazak Zorana Đinđića na vlast, da bi već u novembru 2001. godine morao da opet pobegne iz Beograda. Karić je Koštunicu nazivao "patrijarhom srpske politike" sve dok opet nije morao da spas traži u inostranstvu. Na osnovu Karićevog primera može da se napravi precizna rekonstrukcija zla i nesreće koju su sve vlasti od početka devedesetih do danas nanosili celoj Srbiji, pa i svojim saradnicima. To je, u svojoj novoj knjizi "Kako je Koštunica opljačkao kompaniju Braća Karić", opisao i Vojislav Šešelj.

U knjizi, koju su, pored Šešelja, potpisale Vjerica Radeta i Andrijana Arnautović, na hiljadu strana su objavljeni dokumenti iz afere Mobtel.

- Ovo nije knjiga o Bogoljubu Kariću. Ovo je svedočanstvo jednog vremena, najlošijeg po srpske nacionalne interese u novijoj istoriji. Kroz objavljenu dokumentaciju nesporno se vidi da Karići nisu ni krali ni pljačkali. Možda su koristili nedostatke i propuste sistema. Borili su se kako su znali i umeli, mnogo su radili i polako, ali sigurno širili imperiju. Preživeli su dosmanlije i "poštenog" Vojislava Koštunicu. S pravom su se ljutili na režime i režimlije koji su ih progonili i otimali im imovinu - navodi se u predgovoru koji je napisala Radeta.

Šešelj i Radeta su zaboravili da napišu kako su i sami učestvovali u progonu Karića i kako su ga optuživali za pljačku Srbije. Na to je zaboravio i njihov tadašnji stranački sekretar Aleksandar Vučić. Kao da se ništa nije dogodilo, kao da mu nisu radili o glavi, Karić se stavio na raspolaganje Vučiću. Zanemario je i Vučićevo poslovno partnerstvo s Mlađanom Dinkićem, koji je procesom otimanja i prodaje Mobtela.

- Dač mlađani Šulc me optužio da sam opljačkao Mobtel i da isti ne vredi više od 200 miliona evra. Plan je bio da mene proglase kriminalcem, a Mobtel da prodaju Martinu Šlafu za 200 miliona evra i za sebe ostvare ogromnu dobit u preprodaji Mobtela. Samo zahvaljujući meni, koji sam obavestio sve vlade zapadnih država i njihove ambasadore u Srbiji, sprečio sam taj Dinkićev plan i izdejstvovao da se prodaja sprovede preko tendera. Mobtel je prodat Telenoru za osam puta veću cenu - objašnjavao je Karić strategiju po kojoj je vlada Koštunice i Dinkića, sve u kohabitaciji s Tadićem, prodala Mobtel.

Istu strategiju već deset godina primenjuje Vučić prilikom rasprodaje ostatka državne imovine. Na isti način, koji je opisivan i na stranicama Magazina Tabloid, Vučić je oborio vrednost Poljoprivrednog kombinata Beograd, da bi ga jeftinije prodao arapskoj Al Dahri, sada se priprema prodaja Elektoprivrede Srbije američkoj ofšor kompaniji povezanoj, naravno, s Vučićem i njegovim kumovima.

U aktuelnim manipulacijama javnim resursima i ostalim poslovnim kombinacijama nema Bogoljuba Karića. Njega nema nigde. Vučić mu ne dozvoljava "ni ašov da zabode", a kamoli da realizuje projekat "Tesla Grad". Kariću je zabranjeno da konkuriše Zvonku Veselinoviću, Stojanu Vujku, Ivanu Bošnjaku i ostalim naprednjačkim neimarima, ekspertima za visoku ugradnju.

Koga god Vučić sa sobom povuče sa sobom u provaliju, nije šteta. Svi su dobrovoljno, svesni svojih postupaka i posledica koje će izazvati, pristali na saučesništvo u zajedničkom zločinačkom poduhvatu. Svaki od njih je, u meri svojih mogućnosti, gurao Srbiju na put bez povratka. Zbog toga, svi moraju da snose odgovornost. Kad Srbija bude oslobođena od Vučićeve diktature niko neće imati pravo da pere prljave ruke njega i njegovih saradnika. Neće biti prihvatljiva opravdanja kakva već sada nude Vučićevi odbačeni ili odlutali saučesnici poput Zorane Mihajlović ("nemamo vremena da razmišljamo o prošlosti"), Jadranke Joksimović ("ja živim časno" - čas za Veliku Srbiju, čas za Evropsku uniju) ili Bogoljuba Karića ("za sve je kriv patrijarh Koštunica", iako ta procena nije daleko od istine, s obzirom da je i Koštunica, kao i Karić, podržao Nikolića u drugom krugu predsednički izbora 2012. godine, kad su otvorena vrata naprednjačkog pakla u koji je upala Srbija).

- Predsedniče, Vi predugo vladate Srbijom i uz Vas čitav buljuk kriminalaca, lopova, ratnih profitera, švercera, paravojnih, parapolicijskih formacija, ulizica, poltrona, žbirova, ljudskog šljama. Vaša smrt biće ogromno olakšanje za srpski narod. Vi ste najveći izdajnik u istoriji srpskog naroda. Prokleti bili! - napisao je Tomislav Nikolić o Slobodanu Miloševiću ono što danas mnogi misle o Aleksandru Vučiću.

No, bez obzira na opravdan bes, niko normalan ne proklinje Vučića i ne priziva njegovu smrt. Srpski narod doživeće ogromno olakšanje kad Vučić bude smenjen, a potom optužen i sudski procesuiran.

Samo tako, fer i poštenim postupkom, u kome će diktator dobiti šansu da iznese odbranu, i primerenom zatvorskom kaznom, Srbija može da se otrgne i zaustavi na putu bez povratka, kojim su je decenijama vodili kriminalci iz svih stranaka koje su se smenjivale na vlasti, zaključno s Vučićem.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane