Brisel protiv Miškovića: Europska unija tražit će istragu kupoprodaje Delta Maxija

 

Kupovina iza kulisa

 

Prema insajderskim informacijama, nakon što se Slučaj C Marketa ionako već nalazi na listi spornih slučajeva i korupcijskih afera koje nadležne institucije u Srbiji moraju istražiti, Brisel bi mogao tražiti i istragu kupoprodaje poduzeća Delta Maxi, odnosno prodaju tog poduzeća kompaniji Delhaize, koja je registrirana na području Europske unije.

 

Domagoj Margetić

 

Puno je razloga za interesovanja istražitelja u vezi kupoprodaje Delta Maxija, za koju se vjeruje, zapravo, da je predstavljala paravan za višemilijunsku operaciju pranja novca, koju je u suradnji sa svojim stranim partnerima osmislio tajkun Miroslav Mišković. Više je indikatora koji upućuju na ovakav scenarij.

Prvi je činjenica da je za korupciju optuženi tajkun Miroslav Mišković, donio odluku o prodaji Delta Maxi kompanije u trenutku kada je protiv njega već bilo u tijeku više istraga zbog sumnji na korupciju i organizirani kriminal, pa se nameće zaključak da je i prodaja ove kompanije izvršena kako bi u toj transakciji Miroslav Mišković zatajio trag novca sumnjivog porijekla, te kako bi oprao dio novca kojim je, kako se sumnja raspolagao na crnim, tajnim računima kojima je upravljao od kraja 1990.-ih godina.

Drugo je, da je u trenutku prodaje tvrtke Delta Maxi kompaniji Delhaize, vrijednost Delta Maxija procjenjivana od strane europskih banaka na iznos oko 300 milijuna eura, odnosno ne više od 300 milijuna eura. Istovremeno, prema dostupnim podacima Delta Maxi bilo je prezaduženo poduzeće, s izraženim financijskim dubiozama u poslovanju. Stoga se postavlja pitanje zbog čega bi tvrtka iz Europske unije, u ovom slučaju Delhaize ušla u posao, odnsno poslovni aranžman u kojem će u samom startu biti u gubitku od najmanje preko 600 milijuna eura.

Naime, iako su se procjene poslovnih banaka o vrijednosti tvrtke Delta Maxi, kretale do najviše 300 milijuna eura, te je u tomaranžmanu bilo potrebno sanirati i tekuća dugovanja poduzeća, kao i ostale financijske dubioze, potpuno je nejasno kako je bilo moguće da Delhaize kao europska kompanija za tvrtku vrijednu 300 milijuna eura, u samom startu plati kupoprodajnu cijenu od 932,5 milijuna eura. Ovako visoka kupoprodajna cijena nije, naime, postignuta u nekom javnom nadmetanju, pa da se može govoriti o tome da je više kupaca licitiralo na tržištu za kupnju tvrtke Delta Maxi, pa je onaj ponuđač koji je izlicitirao najvišu cijenu na kraju kupio poduzeće. Jer se radilo o kupoprodajnom poslu dogovorenom direktnom pogodbom i dogovorom između Miroslava Miškovića, odnosno vrha Delta Hodlinga i Uprave kompanije Delhaize, što dodatno budi sumnju kako u cijelom poslu postoje i drugi motivi osim čisto poslovnih, komercijalnih interesa za ulazak tvrtke Delhaize na srpsko tržište.

 

Nameće se nekoliko ključnih pitanja: Koja je poslovna, ekonomska i financijska logika ovakvog aranžmana Delhaize kod kupnje tvrtke Delta Maxi? Zbog čega je kompanija Delhaize ignorirala procjene europskih poslovnih banaka o stvarnoj tržišnoj vrijednosti poduzeća Delta Maxi  ? Koji su stvarni motivi ovakvog posla ? Zašto bi Delhaize kupila prezaduženu tvrtku Delta Maxi za trostruko veći iznos od procijenjene vrijednosti, kada je za taj iznos kupoprodajne cijene mogla uspostaviti vlastiti, novi prodajni lanac u Srbiji i osmisliti direktan ulazak na srpsko tržište ?

 Na temelju kojih financijskih pokazatelja kompanija Delhaize može opravdati ovako visoku kupoprodajnu cijenu koju je platila za tvrtku Delta Maxi? Jesu li postojeći podaci o ovom kupoprodajnom poslu između kompanija Delta i Delhaize osnovni indikatori da se moguće radi o operacijama pranja novca ?

Jedan od osnovnih indikatora operacija pranja novca jest i taj kada za multimilijunske financijske transakcije, koje se obavljaju između pravnih i fizičkih osoba, odnosno između pravnih lica, ne postoji nikakva ekonomska logika i financijska opravdanost takvog posla, o čemu apsolutno možemo govoriti u slučaju kupnje poduzeća Delta Maxi od strane kompanije Delhaize.

Cijeli je posao vođen, dogovaran, ugovaran potpuno netransparentno, iza kulisa, bez uobičajenih poslovnih procedura, koje se u ovakvim slučajevima poštuju, provode i primjenjuju u zemljama članicama Europske unije, i to u trenutku kada je Miroslav Mišković već bio pod istragom zbog sumnji na korupciju i kriminal, te u trenutku kada je i poduzeće C Market bilo na listi poduzeća čije se sumnjive privatizacije moraju istražiti, na čemu je radio Savet za borbu protiv korupcije Vlade Republike Srbije, u vrijeme kada je Savet vodila Verica Barać.