https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Na nišanu

Mentalno poremećeni diktator ubija državu i narod, iz koristi i strasti

Vučić mrzi Srbiju, a i ona njega

Kako je Aleksandar Vučić omogućio vlastima iz Prištine da sprovode etničko čišćenje Srba na sve načine, pa i eksproprijacijom zemljišta? Zašto evropska agencija Frontex kontroliše granice Srbije? Zašto srpska Skupština ne sme da usvaja zakone koji nisu odobreni u Briselu? Kako ambasador Hil upravlja stranka iz vlasti i opozicije, srpskom policijom i vojskom, tužilaštvom i sudom? Kako vlast Zakonom o rodnoj ravnopravnosti krši Ustav? Zašto je za srpske institucije važnija nemačka ministarka Berbok od prof. dr Mile Alečković i Josip Juraj Štrosmajer od Miloša Crnjanskog? Da li Vučić zastupa transdžender ideologiju da bi prikrio svoju fluidnu, tj. eksperimentalnu seksualnost? Odgovore na ta i druga pitanja iznosi zamenik glavnog urednika Magazina Tabloid Predrag Popović, bivši urednik u Dnevnom telegrafu, Nacionalu i Pravdi, nekada blizak Vučićev saradnik i prijatelj.

Predrag Popović

Srbiju su uništavali, pljačkali i ponižavali mnogi okupatori; nijedan tako brutalno kao Aleksandar Vučić. Iza njega ostaće materijalna i duhovna pustoš, a i sramota, velika sramota naroda koji je dozvolio da mu katastrofalnu štetu nanese mentalno poremećeni devijant i grupa njegovih pohlepnih i primitivnih bednika - saučesnika u zajedničkom zločinačkom poduhvatu protiv države i naroda.

Otkad se pojavio na političkoj sceni, Vučić je svakim postupkom i izjavom dokazivao da nije sposoban ni za šta korisno i dobro. Psiho-fizički limitiran, pun kompleksa, šampionske nivoe dostigao je samo u mržnji. Laži i prevare je koristio kao sredstvo za ostvarenje naopakih ciljeva, a pohlepu i mržnju kao osnovno pokretačko gorivo. Posledice su tragične i trajne.

- Bez obzira na sve unutrašnje probleme i spoljne pritiske, uspeli smo da sačuvamo suverenitet i integritet Srbije i srpskog naroda - rekao je Vučić u poslednjem intervjuu na TV Prva.

U stvarnosti, Srbija je imala veći suverenitet u vreme turskih i nemačkih osvajača, nego sada. Danas, pod naprednjačom vlašću, Srbija se odrekla svih atributa državnosti. Vučić se odrekao Kosova i Metohije; evropskoj policijskoj organizaciji Frontex prepustio je čuvanje državne granice; Narodna skupština Republike Srbije sve zakone mora da usaglašava sa interesima Evropske unije, a ne svojih građana; američki ambasador donosi odluke o svim bitnim političkim i društvenim procesima; javni resursi su prodati stranim kompanijama, a privatnu imovinu su prisvojili stranački tajkuni; pogaženi su Ustav, Srpska akademija nauka i umetnosti, Srpska pravoslavna crkva, kultura, jezik i pismo; odbačene su tradicionalne vrednosti i ozakonjena LGBT i transdžender agenda...

Vučić je pristao da izvrši neke od tih zločina nad Srbijom jer je ucenjen dokazima svojih kriminalnih i korupcionaških afera, koje poseduju strane službe, ali najveću štetu je naneo iz strasti, iz nabujale mržnje prema državi i građanima, kojima vlada.

Kosovo je izdao, prodao i predao. Albanski politički lideri i njihovi zapadni mentori nikad ne bi uspeli da zaokruže državnost svoje lažne republike bez Vučićeve pomoći. No, on se nije zadržao samo na tome da ukine srpske institucije na severu Kosmeta, da Albancima preda energetski i telekomunikacijski sistem i sve ostale resurse koji su do njegovog dolaska na vlast bili u vlasništvu Republike Srbije. Uz sve to, Vučić je inicirao etničko čišćenje Kosmeta od Srba.

Poslednji udar na srpske enklave, Vučić je izvršio pre godinu i po dana, kad je inicirao političku krizu. Naredio je da Srbi napuste "kosovsku" policiju, pravosuđe i ostale institucije, a potom i da bojkotuju lokalne izbore kako bi Albanci preuzeli vlast u te četiri srpske opštine. Rezultat je merljiv stravičnim brojkama: od tada je sever Kosova napustilo oko 26.000 Srba, a da se egzodus nastavio vidi se po tome što u osnovnim školama danas ima 12.000 manje srpskih đaka. Posle Vučićevog smrtonosnog terorističkog eksperimenta kod Banjske, koji je predvodio Milan Radoičić, počeo je novi talas hapšenja Srba.

Pre nekoliko dana pokrenut je još jedan udar na Srbe i njihovu imovinu na Kosovu, u čijoj organizaciji je učestvovao Vučić. Nakon što je, po njegovom naređenju, vlast u četiri srpske opštine prepuštena Albancima, tzv. vlada Kosova je, u januaru 2023. godine, donela odluku da sprovede eksproprijaciju privatnog zemljišta, kako bi na tim lokacijama napravila policijske stanice i baze. Za te potrebe, albanska vlast je odlučila da izvrši eksproprijaciju 104 hektara u Leposaviću i 33 hektara u opštini Zubin Potok, koje je proglasila "nepokretnom imovinom od posebnog javnog interesa, koja je potrebna za realizaciju infrastrukturnih projekata od javnog interesa".

Srbi su pokušali da zaštitu potraže pred kosovskim sudovima. Epilog je poznat. U junu su donete pravosnažne presude, kojima je odbačena većina zahteva za odbijanje eksproprijacije. Vlada Kosova je iz odluke o eksproprijaciji izuzela samo osam hektara privatnih parcela. U selu Dren već je počela izgradnja policijske stanice, a uskoro će se takvi projekti podići na još 14 lokacija.

Eksproprijacija zemljišta je odlično sredstvo kojim albanska vlast stimuliše nastavak iseljavanja Srba sa Kosova i Metohije. Uskoro, kad taj proces bude okončan, Vučić će moći da dopuni onu svoju izjavu o tome kako "nijedan metar na Kosovu nije srpski" tvrdnjom da tamo više nema nijednog Srbina, pa da Srbija mora da prihvati realnost i odustane od parola poput one "dogodine u Prizrenu".

Uostalom, više prizrenskih Srba danas živi u beogradskoj opštini Vračar, nego u svom zavičaju, a prizrenski izbeglica Miljan Damjanović, nedavno je postao član Gradskog veća Beograda. Iako nije ni bio kandidat na junskim ponovljenim beogradskim izborima, u gradsku vlast je uskočio pravo ispod suknje Vojislava Šešelja. Vučić takvim ustupcima kupuje podršku nesrećnika, koji su proterani sa Kosmeta.

Sablasno-groteskni tandem Vučić-Kurti nadmeće se u ruganju Srba, koje zajedničkim snagama proteruju iz kosovskog geta. Dok Kurti priča o "lagodnom životu Srba na Kosovu", njegov ortak Vučić po zgradama u Kosovskoj Mitrovici, Zubinom Potoku, Zvečanu i Leposaviću lepi plakate sa svojim likom i parolama "Vrhovni komandante, čekamo te". "Vrhovni komandant" je učinio sve što je mogao da bi podstakao etničko čišćenje Kosova od Srba, a sada, u njihovo ime, poručuje da ga čekaju da donese spas. Ne postoji konzilijum psihijatara, psihologa i stručnjaka iz svih ostalih medicinskih sektora, koji bi mogli da dijagnostifikuju Vučićev nivo patološke mržnje, iskazan ovolikom količinom morbidnosti.

Srbe s Kosova, a i sve ostale namernike, koje put navede u Srbiju, na graničnim prelazima dočekivaće, pored srpske policije, i pripadnici Frontexa, Evropske agencije za graničnu i obalsku stražu. Prvi ugovor između Srbije i Evropske unije o "zajedničkoj kontroli" srpskih granica potpisan je 2021. godine, a odnosio se na granične prelaze kod Horgoša i Preševa.

Novim sporazumom, koji su 25. juna ove godine potpisali Ivica Dačić, ministar unutrašnjih poslova Srbije, i Ilvi Johanson, komesarka EU za unutrašnje poslove i migracije, ovlašćenja Frontexa su proširena na celokupnu granicu Srbije. Frontexsova operacija, nazvana "Srbija kopno", prema zvaničnim tumačenjima, za cilj ima "zajedničku borbu protiv prekograničnog kriminala i neregularnih migracija". Nezvanično, Evropska unija insistira na kontroli cele teritorije Srbije, a ne samo graničnih prelaza, manje zbog migranata, nego zbog krijumčarenja droge, oružja i ljudi, koje godinama vrše kriminalni klanovi bliski vrhu vlasti. Službenici Frontexa imaće zadatak da raskrinkaju i razbiju saradnju kriminalaca i policajaca. Takav zadatak su već obavili na crnogorskim graničnim prelazima prema Albaniji, kad je, pre dva meseca, uhapšena grupa od devet pripadnika MUP-a Crne Gore, koji su optuženi za učestvovanje u prekograničnom švercu.

Za kontrolu srpske političke scene zadužen je američki ambasador Kristofer Hil. Isti posao obavljali su i njegovi prethodnici u ambasadi SAD-a, ali niko tako otvoreno i brutalno. Hil je sam sebe ovlastio da ocenjuje političke i društvene procese u Srbiji. Iako su Vlada i MUP 2022. doneli odluku da, zbog ugrožene bezbednosti, zabrane održavanje gej-manifestacije Evro Prajd u Beogradu, Hil je zabranio zabranu. Posle krvave avanture u Banjskoj, Hil je iz policijskog helikoptera nadgledao povlačenje jedinica Vojske Srbije sa "granice" prema Kosovu.

Manje javno, ali jednako očigledno, američki ambasador je naredio grupi tzv. lidera opozicionih stranaka da učestvuju na montiranim beogradskim i ostalim lokalnim izborima početkom juna, kako bi dali legitimitet Vučićevim izbornim krađama. Postupajući po tom nalogu, "opozicionari" su omogućili Vučiću da zaokruži vlast na svim nivoima i u svim opštinama, osim niške Medijane, sa novim četvorogodišnjim mandatom. Istim povodom, Hil je opozicionarima, koji su odbili da učestvuju na takvim izborima, naredio da ne vode aktivnu kampanju bojkota, kako ne bi oduzeli legitimitet Vučiću i njegovim lažnim opozicionim satelitima.

Hil komanduje političarima iz vlasti i opozicije, vojskom i policijom, tužiocima i sudijama, brojnim univerzitetskim profesorima i akademicima, pa i crkvenim velikodostojnicima. Patrijarh Porfirije dve godine nema vremena ni da odgovori na zahtev Srba s Kosmeta da ih primi, a kamoli da zaista razgovara s njima o strahotama kojima su izloženi.

Međutim, ima vremena da se javno i tajno viđa sa Hilom. Poznato je da njih dvojica, Porfirije i Hil, održavaju ritualne subotnje šetnje Dedinjem, oko patrijarhove rezidencije. Uspostavljanje bliskih privatnih odnosa između predstavnika SPC i SAD-a ne bi bilo problem kad bi doprinosilo opštim, a ne ličnim interesima. Ovako, smisao tih odnosa ilustrovan je snimcima s poslednje proslave Dana nezavisnosti, održane 2. jula, na kojima se vidi kako Porfirije sa osmehom posmatra zanosni ples Hilove supruge Džulije En Ricek.

Kad je nestašnoj Džuliji pala bretela s jarko crvene haljine i zatresao se bujni dekolte, malo je falilo da patrijarh ne kaže "Vaistinu, seks". No, Porfirije se uzdržao, navikao je na takve scene.

I građani Srbije su navikli da ih predstavnici vlasti i opozicije, pa i crkve, brukaju svojim primitivizmom i poltronstvom gde stignu. Uostalom, te principe primenjuju i državne institucije i agencije.

Srpsko Regulatorno telo za elektronske medije (REM) 26. juna 2024. izreklo je opomenu Televiziji Happy zbog emisije u kojoj je prof. dr Mila Alečković, 14. marta 2023. godine, "koristila izrazito omalovažavajuće i uvredljive navode" o nemačkoj ministarki Analeni Berbok.

- U emisiji "Aktuelnosti", u koju sam bila pozvana, ako se ne varam, jedini put, pričala sam o raspoloženju koje vlada u Evropi u odnosu na ukrajinsko-ruski sukob. Dotična gospođica uopšte nije bila tema, niti je to bila bitna minuta u emisiji. Nekoliko rečenica sam posvetila fenomenu neadekvatnih ličnosti u celoj Evropi na važnim političkim mestima, potpuno nebitnim u odnosu na ono što sam pričala o patološkim pojavama u Evropi, kao i o ličnostima koje se bore za drugačiji pogled na naoružavanje i produžavanje rata u Ukrajini - kaže prof. dr Alečković za Magazin Tabloid, naglašavajući da o ovom slučaju ne bi ništa govorila za druge medije.

Mila Alečković je u toj emisiji govorila o unuku De Gola i njegovom stavu u odnosu na Rusiju, o strahu Evropljana od rata i samo jednom rečenicom je uporedila značajne i obrazovane evropske intelektualce, koji se suprotstavljaju sankcijama Rusiji.

- U tom kontekstu dotakla sam fenomen irelevantnih osoba koje su se izjašnjavale o sukobu u Ukrajini, a koje nemaju nikakva znanja ni o čemu. Kao jedan od primera, pomenula sam nemačku ministarku spoljnih poslova i rekla da je šteta za jedan obrazovan narod, kao što je nemački, da mu ministarstvo spoljnih poslova vodi osoba koja se ranije bavila najstarijim zanatom na svetu (o čemu svedoče brojne slike, dokumenti, pa čak i izjave pomenute osobe) ne zbog same takve prošlosti, koliko zbog nesposobnosti da shvati geopolitičke odnose, dok sebi daje za pravo da izriče ozbiljne verbalne pretnje Rusiji.

Mislim da ime te osobe čak nisam ni pomenula, već samo funkciju. Posle pomenute emisije više nikada nisam pozvana na televiziju Happy, a gotovo mesec dana kasnije telefonom mi se javio urednik Milomir Marić sa rajetinskim obraćanjem: "Jaooo, napravila si nam problem, nemačka ambasada se buni"... Naravno, on nije znao da sam pročitala članak iz nemačkih novina, koji je kritikovao datu emisiju zbog, kako se u tom tekstu kaže, "proruskog štimunga".

Dakle, bilo mi je jasno da taj tekst kritikuje celu nameru Happy televizije da pravi "proruske emisije", a mnogo manje jednu rečenicu na račun njihove ministarke. U nemačkom tekstu su svi drugi učesnici emisije navedeni imenom i prezimenom, a samo za mene je pisalo "frau" (gospođa), bez navođenja mog imena. Jasno je da su pisci tog teksta svesni da sam rekla nešto što je faktički tačno i da bih, u slučaju stavljanja mog punog imena, mogla da ih tužim, uz logično pitanje: Šta od izgovorenog nije tačno? Pri tome, presuda u Evropi bi mogla da konstatuje da časopis difamira jednog profesora psihopatologije koji iznosi svoj stav o tome kako psihoseksualna nezrelost nije dobra u visokoj politici. Nemački časopis bi možda morao da mi plati odštetu - kaže prof. dr Alečković za naš Magazin.

Svesna da Milomir Marić ne može da shvati ovakvo objašnjenje, Mila Alečković mu je, razumevši njegovo ograničenje, odgovorila u njegovom stilu: "Bolje reci da ti je Vučić naredio da Milu više ne smeš da zoveš u emisije, nego što pričaš gluposti". Posle tog razgovora, nije bilo nikakvih reakcija, pa je prof. dr Alečković za opomenu REM-a saznala od autora ovog teksta.

- Službenici REM-a su ovim povodom, ako su već hteli da reaguju, mogli da upute dve vrste opomene. Prvo, da opomenu nemačku štampu zato što se meša u uređivačku politiku televizija u Srbiji i krše evropski princip slobode govora, posebno kad je reč o gostima stučnjacima, i, drugo, da opomenu Televiziju Happy zato što je pravila emisije sa "proruskim štimungom", koje nisu na liniji tadašnje nemačke ambasade - kaže prof. dr Alečković.

Ovaj slučaj dokazuje da je Aleksandar Vučić prinudio srpske državne institucije i agencije da se spuste na njegov lični nivo poltronstva i podaništva. Vučićevi kompleksi niže vrednosti mogu da se prepoznaju u mnogim odlukama vlasti, pa i u onoj koja je motivisala Vladu Srbije da zabrani gradskoj upravi Pančeva da Štrosmajerovu ulicu preimenuje u ulicu Miloša Crnjanskog. Kabinet tadašnje premijerke Ane Brnabić je odbacio taj predlog kako, tobože, ne bi ugrozio evroatlantske integracije. Naravno, Brnabićka ne zna ko je i kakav značaj za srpsku kulturu ima Crnjanski. S obzirom da je javno tvrdila da je Hrist rođen 14. februara, sigurno nema pojma ko je bio đakovački biskup, političar i pisac Josip Juraj Štrosmajer. Polupismena i poluusmena, Brnabićka se za državne funkcije nije kvalifikovala na osnovu obrazovanja i stručnih karakteristika, već isključivo zahvaljujući svom seksualnom opredeljenju. Ona to i ne krije.

- Ne zaboravite da vas ja činim vidljivima - rekla je tadašnja premijerka oponentima iz LGBT organizacija, koje su je kritikovale zbog najave otkazivanja Evro Prajda.

Brnabić je tim rečima potvrdila da je na mesto predsednice Vlade, a sada i predsednice Narodne skupštine postavljena jer je lezbijka. Vučić je taj izbor napravio kako bi se američkim i evropskim gazdama predstavio kao moderan političar, koji nema nikakve veze s dojučerašnjim radikalskim stavovima koje je iznosio, tvrdeći da su homoseksualci bolesnici, koje treba lečiti. Drugi motiv, možda i važniji, može da se traži u Vučićevoj patološkoj potrebi da iskoristi Brnabićku za ponižavanje celog društva, koje većinski neguje tradicionalne porodične vrednosti. Brnabićku, kao lezbijku hrvatskog porekla, Vučić je nametnuo svojim glasačima, među kojima je najviše eks-radikala, zakletih velikosrpskih nacionalista i pravoslavnih vernika.

Od tog kadrovskog, za Srbiju su mnogo važnija zakonska rešenja kojima je Vučić naneo ogromnu štetu srpskoj kulturi i običajima. Naprednjačka vlast je pre tri godine izbacila iz skupštinske procedure predlog zakona o srpskom jeziku i pismu.

- Neusvajanje zakona o srpskom jeziku i pismu nije samo sramota, već je to i potvrda našeg daljeg samoponižavanja. Označiti zakon o jeziku kao nepotreban u okolnostima u kojima se našao srpski jezik posle rasturanja bivše države, posle raskidanja srpsko-hrvatskog jezičkog zajedništva, predstavlja čin ravan skandalu i nacionalnoj sramoti - ocenio je prof. dr Sreto Tanasić, predsednik Odbora za standardizaciju srpskog jezika SANU.

U skandaloznom obrazloženju odluke da se odbaci predlog zakona o srpskom jeziku i pismu, Vlada Srbije, na čelu sa Brnabićkom, navela je i finansijske razloge. Navodno, odbacivanje upotrebe ćirilice "pomoći će našoj privredi, jer neće imati dodatne troškove pišući razna uputstva i deklaracije za robu" i na srpskom pismu za srpskog kupca.

Istovremeno, ista vlast je, po hitnom postupku, u skupštinsku proceduru ubacila zakone koji služe za razaranje srpskog jezika, pa i društva. Jezički inženjering, primenjen u interesu džender-ideologije, uključen je u Zakon o rodnoj ravnopravnosti. Vučićeva vlast je insistirala na tom zakonu, koji je predstavljala kao sredstvo protiv "rodne diskriminacije koja postoji u srpskom jeziku".

Zakon o rodnoj ravnopravnosti je pripremila ministarka Gordana Čomić, dugogodišnja funkcionerka Demokratske stranke. Sporni Zakon je stupio na snagu 1. juna ove godine, ali Ustavni sud je doneo odluku da se obustavi njegova primena do okončanja postupka za ocenu ustavnosti. Sporne su odredbe koje se odnose na "rodno osetljivi jezik", čija upotreba je obavezna u školskim udžbenicima, nastavnom materijalu, svedočanstvima, diplomama, licencama i, naravno, medijima.

Vučićevo, Brnabićkino, Čomićkino i zalaganje aktuelne ministarke za rodnu ravnopravnost Tatjane Macure, nema nikakvo uporište u nauci i zdravom razumu. Baš ih briga za to, oni se protiv toga bore. Zato političkim nasiljem odbijaju da prihvate činjenice da srpski jezik u svojoj strukturi ima mehanizme za ukazivanje na pol svake osobe, kao i stvaralačke mehanizme za građenje novih reči, pa i femininativa.

U normativnoj gramatici postoji poglavlje o upotrebi socijalnih femininativa i objašnjenje kako upotrebljavati imenice za zanimanja u ženskom rodu, ali kako to objasniti eks-premijerki Brnabić ili ministarki Macuri, koje, sigurno, bez mucanja ne mogu da izgovori reč "femininativi". Što se njih tiče, kad bi Vučić naredio da se iz srpskog jezika izbaci slovo i glas "R", one bi sa oduševljenjem objašnjavale kako im prezimena sto puta bolje zvuče kao Bnabić i Macua.

Aktuelna ministarka se ne protivi odluci Ustavnog suda da obustavi upotrebu Zakona o rodnoj ravnopravnosti dok ne donese odluke o osam zahteva za ocenu ustavnosti. Macura, čak, priznaje da postoje sporni detalji u Zakonu, ali da se oni odnose samo na visinu zaprećenih novčanih kazni.

Poslodavcima, osiguravajućim društvima i medijima preti se novčanom kaznom od 50.000 do 2.000.000 dinara ukoliko prekrše odredbe koje ih obavezuju da "donesu plan ili program o ostvarivanju i unapređenju rodne ravnopravnosti" i da ga učine "javno dostupnim i da ga dostave Ministarstvu za rodnu ravnopravnost najkasnije u roku od 15 dana od dana njihovog donošenja", ili ako ga ne objave na svojoj internet stranici u istom roku. Istom kaznom se preti i za seriju drugih mogućih prekršaja prema zaposlenima "bez obzira na pol, odnosno rod i porodični status".

Za takve prekršaje, političke stranke će biti kažnjene na isti način, do dva miliona dinara. Zakon predviđa i druge novčane kazne od 5.000 do 150.000 dinara.

Macura je u pravu, kazne su drakonske. Međutim, mnogo veći pravni problem predstavlja činjenica da Ustav Republike Srbije definiše samo dva pola - muški i ženski, a ne 97 rodnih opredeljenja, koje Vučić nameće u svojoj kampanji za promociju transdženderske ideologije. Vučićevu fluidnu, tj. eksperimentalnu seksualnost opisivao je njegov kum Zoran Bašanović, ali citiranje tih detalja ne bi bilo u skladu sa uređivačkom koncepcijom našeg Magazina.

Upravo najistaknutiji promoteri ovog Zakona predstavljaju simbole kršenja Ustava i svih zakona Srbije. Vučiću je do Ustava stalo koliko do onog radikalskog bedža s natpisom: "Stop Hagu, sloboda Šešelju". Brnabićka krši Ustav i zakone skoro istim tempom, pa i time što se predstavlja kao roditelj malog Igora, sina Milice Đurđić. Dok i to naprednjački perverznjaci ne promene, zakon ne dozvoljava gej parovima usvajanje dece. Ali, tužilaštvo ne reaguje, pa Brnabićka može da se predstavlja kao tata, valjda, tuđeg deteta.

Naprednjačka vlast je upravo u Skupštini, na najkonkretniji način, pokazala šta misli o tuđoj deci. U vreme dok je Vučić bio premijer, 2014. godine, skupštinska većina je odbila predlog tzv. Zojinog zakona, koji je trebalo da reguliše proceduru lečenja teško obolele dece u inostranstvu o trošku države. Predlog su inicirali roditelji osmogodišnje Zoje Mirosavljević, koja je 2013. preminula od Batenove bolesti.

Protiv tog predloga zakona, po Vučićevom naređenju, glasalo je 157 poslanika. Posle smrti dečaka Dušana Todorovića, za čije lečenje je novac prikupljan SMS porukama, javnost je odgovornima smatrala skupštinsku većinu, koja je odbila Zojin zakon. Odgovori naprednjačkih funkcionera su bili u skladu s Vučićevim moralom. Aleksandar Martinović se čudio "zašto se to pitanje opet pokreće", a Dubravka Filipovski se požalila da se "ovom temom crta meta na čelo poslanicima u Skupštini". Iako je dve godine kasnije taj zakon usvojen, u fondu koji je namenjen za lečenje dece u inostranstvu ima manje novca nego u budžetu za projekte poput Nacionalnog stadiona, delfinarijuma ili legolenda. Vučić ne mari za to. On se lečio u Londonu, Moskvi i Tel Avivu. Bivšu suprugu, sada pokojnu Kseniju, lečio je u Parizu, sina Danila poslao je u Moskvu na lečenje od depresije i alkoholizma, a ćerka Milica se leči u Berlinu. Na isti način, u stranim bolnicama, zdravstvene probleme rešavaju članovi porodica ostalih licemera iz vrha SNS-a.

Ako Vučić uspe da realizuje sve svoje planove, lečenje će biti potrebno i još nerođenoj deci, generacijama koje će odrastati u Podrinju, gde će životnu sredinu trovati rudnik litijuma Rio Tinto. Šta može da se očekuje vidi se na primeru Bora, u kome svaki četvrti stanovnik boluje od karcinoma. Ista, ako ne i veća, opasnost preti Šumadiji, pošto se na Bukulji nalazi jedna od lokacija koja je predviđena za izgradnju deponije nuklearnog otpada, čiji uvoz iz Francuske je Vučić nedavno dogovorio sa Emanuelom Makronom.

Posle Vučića, najblaže rečeno, Srbija neće biti ista. Možda je već kasno za sanaciju posledica vladavine naprednjačkog kartela, ali treba pokušati sve kako bi se spasilo što se spasiti može.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane