Mafija

 

Od ovaca do novaca: Skraćeni kurs iz poznavanja prirode i psihologije Mirka Dubroje, dalmatinskog tajkuna na radu u Novom Sadu

 

Čobanin sam, majko, na bijelom brodu

 

 

Zahvaljujući istraživanju svoga saradnika, koji je, inače, poreklom iz starog zavičaja Mirka Dubroje, redakcija Tabloida dobila je kraći životopis ovog ratnog profitera i promotera takozvanog patriotskog kapitala, šemu njegovog uspona i valjanja u blatu prljavog novca, nemorala i kriminala. Pregledom nije obuhvaćeno korumpiranje novosadske i vojvođanske policijsko-pravosudno-političke hobotnice

 

 

Priredio: Arpad Nađ

 

Ratni profiteri ne miruju ni za vreme praznika. Tako je i u vreme prvomajskih praznovanja u trobroju beogradske Politike, na oglasnim strana u koloru, sam sebe i svoju firmu hvalio i Mirko Dubroja, milioner iz dalmatinske nedođije po imenu Karin Donji. Oglas je platio 3.500 evra. Zanimljivo je da je u oglasu sam sebe cinkario policiji da vadi šljunak iz Dunava u količinama daleko većim od potrebe tržišta!

U svojoj bahatosti i neopisivoj gluposti, na taj način je dao dovoljno materijala svakoj normalnoj državi da ga uhapsi i hitno prekine njegovo divljanje po koritu najveće evropske reke! Ali, od korupcije zaslepljena vojvođanska politička vrhuška ne može da zaustavi ovog primitivnog i osionog čoveka, koji je spreman da promeni i tok Dunava ako mu to donosi prihod!

Organizacija podunavskih zemalja već je obaveštena o divljanju ovog štetočine, ali i o blagonaklonosti vojvođanskih nazovidemokrata i njihove koalicije prema ovom štetočini iz Karina Donjeg, koji je svoj imetak stekao pljačkajući po Hrvatskoj za račun režima Slobodana Miloševića, a kasnije i pljačkanjem prognanih Srba iz Dalmacije, Like, Banije, Bosne, Baranje i  Slavonije...

Evo kako izgleda skica za portret Mirka Dubroje iz pera njegovog zemljaka i komšije, autentičnog svedoka njegovog ubrzanog puta od ovaca do novaca...

 

 

Sve Dubrojine koalicije

 

- Rođen u Karinu Donjem, opština Benkovac,

- jedva završio osnovnu školu (neki tvrde da nije),

- osim čobanovanja, u mladosti prodavao galanteriju po seoskim sajmovima (vašarima),

- sada maše diplomom novosadskog - Ekonomskog fakulteta!

- prije rata držao kafić "Park" u Benkovcu, a žena koja je bila vlasnik prostora (žena je bila iz Kragujevca) kaže da nije plaćao kiriju,

- pare za kafić mu je, navodno, obezbijedio đed, koji je poslije 1945. godine sa četnicima izbjegao u Ameriku,

- Mirku to nije smetalo da se uortači sa Vladimirom Šeksom, salonskim ustašom, baveći se švercom alkoholnih pića (posebno vinjakom marke "štok"),

- taj ortakluk, to bratstvo-jedinstvo, nastaviće se i 1991. godine, iako je rat već uveliko počeo!

- njegovo bratstvo sa Hrvatima sad je nastavio otac Krste, koji se vratio iz Srbije u Karin, i veliki je prijatelj sa Hrvatima iz jednog od najekstremnijih hrvatskih sela - Pridrage! Inače, Pridraga je poznata još iz 1971. godine iz takozvanih "Lipanjskih gibanja" i "Hrvatskog proljeća", kad je bila velikih tuča sa ondašnjom milicijom,

- Krste (otac Mirka Dubroje) toliko hvali one koji su protjerali Srbe, da mu nijedan Srbin ne dolazi u kuću!

 

 

Ratni "poduhvati" Mirka Dubroje

 

- Mirko je mobilisan zajedno sa svojim kamionom (jednim),

- kamion mu služi za prevoz robe opljačkane iz napuštenih hrvatskih sela,

- robu odvozi u nepoznatom pravcu (ne u kasarnu!),

- dobro je poznat slučaj sa cigaretama koje su bile zaplijenjene i trebalo je da budu proslijeđene u benkovačku kasarnu. Mirko je veći dio kontingenta zadržao za sebe (koštale su, u toj ratnoj nestašici, kao suvo zlato). Imao je, međutim, nesreću da naiđe na jednog otresitoga oficira (nekog majora Ostojića), koji ga je "pročitao" i naočigled velikog broja boraca nokautirao i na licu mjesta mu oduzeo sav plijen.

To ga nije pokolebalo! Naprotiv, krenuo je u ozbiljnije poslove. U sprezi sa nekim visokim oficirima (pre svih sa izvjesnim pukovnikom Đuricom) bacio se na nabavku, iznajmljivanje i promet građevinskih mašina, pod izgovorom da to ide u pozadinu za potrebe vojske.

Tu je bilo veoma mnogo savremenih (kompjuterizovanih) mašina, takvih da ih naši borci nisu znali ni upaliti! Uglavnom je to završilo u Srbiji, a pukovnik Đurica je zauzvrat dobio novosagrađenu kuću u Novom Sadu,

- sve do dolaska u Srbiju imao je normalne odnose sa dvojicom svoje braće, ali od kad je postao bogat, za braću ne mari!

- njegovo prvobitno angažovanje kamionom i srpskoj vojsci zamijenjeno je vožnjom pomenutog pukovnika Đurice, svojim vozilom marke "mercedes".

- borci koji su bili na prvim linijama fronta i dovozili sav taj ratni plijen nisu ni slutili gdje to završava.

Mnogi će se sigurno javiti da dopune svoj kratki raport o "hrabrom" i "čestitom" borcu Vojske Srpske Krajine, danas veoma uspješnom biznismenu u Novom Sadu!

 

 

 

 

 

I Pera ga pretera

 

 

Kralj smrdljivih bataka Petar Matijević, nakon razobličavanja u Tabloidu njegovih kriminalnih poslova, shvativši da ne može da pokupi sve i svakoga počeo je da zakupljuje termine na TV kanalima (Pink, nacionalni dnevnik) i da oglašava svoje "nečuvene" poslovne uspehe u oglasnim prostorima, plaća PR agencije i slično. U strahu su velike oči. Gazda Peri, kao i gazda Mirku, samo što nisu ispale.