Mandela Albanije i Albanci
Albanci priznaju svoje monstruozne zločine prema
Akademiku Kaplanu Buroviću
Albanski književnik i društveno-politička ličnost, poslanik u Albanskom
parlamentu, Esat Muftari (Myftari), dana 21. januara 2014, u listu Tirane Tema,
objavljuje članak 'pati ndodh me Kapllan Resulin (Šta se dogodilo sa Kaplanom
Resulijem), koji donosimo sa sasvim beznačajnim skraćenjima.
Naglašavamo da odmah pod naslov članka objavljuje se faksimil pisma prof.
dr Skender Rizaj, predsjednik Akademije nauka albanskih intelektualaca,
kojim obavještava Kaplana da je kao književnik proglašen za Počasnog člana
te Akademije; kao naučniku mu se dodjeljuju titule profesor i doktor,
da je odabran za redovnog člana Akademije, imenovan na položaj sekretara
Odsjeka za albanski jezik i književnost;
Na bazi Statuta, kao takav, on je i potpresjednik te
Akademije, i imenovan za člana Redakcionog odbora izdanja Akademije.
Nema sumnje da je ovo odgovor svima onima koji govore i pišu da
Kaplan Burović nema svršenu ni srednju školu. Pored tog dokumenta objavljuje se
i faksimil naslovne strane drugog izdanja romana Izdaja, kojim se
isto tako kaže svima da je autor tog djela Kaplan, a ne oni za koje
pretendiraju, govore i pišu njegovi neprijatelji, koji ovom čovjeku negiraju i
lično ime. Sav članak je napisan sa pozicija albanskog ekstremnog nacionalizma,
pa je autor u tom stilu preinačio i riječi koje stavlja u usta Akademika Burovića...
"...Pitanje Kaplan Resuli, tretirano je sa puno protivurječnosti,
ali, u većini slučaja, sa prećutanim činjenicama ili lukavo alterniranim,
svakako zaslužuje jedno predstavljanje i upoznavanje serioznije, rekao bih i
ljudskije…On je viđen sa jednim banalnim zavjereništvom i jako zlim motivima.
Uvijek se ostavljaju po strani glavni momenti, koji se vezuju za njega i
njegove sudije: njegov zatvor (Idrizovo, Makedonija) i onaj u Burelju (Albanija)…
Godine 1958, književni časopis Jeta E Re (Priština) objavio je u
nastavcima njegovu jako lepu novelu Fanola…
Ona intriga prepletena u duhu pikareske, kao i opisi, majstorstvo naracije,
učinili su nas posebnim (dodaj ovdje i njegovo ime) koje nam je dolazilo na
siromašnoj sceni književnosti Kosova. Zato jednog dana, kad nam rekoše da će,
duž literarnog časa u gimnaziji u Peći, doći sa drugima i Kaplan Resuli, naša
radost je bila velika…
...Vanredan uspjeh romana Izdaja bješe nam podigao prestiž u
Albaniji i nama drugima, koji bjesmo došli kao on u "matičnoj državi"
(gdje su do tada nipodaštavani
i prezreni, pa i tretirani kao agenti UDB-e! SS). Kaplan Resuli postade
najpopularniji književnik…
Književne vrijednosti djela bjehu neosporne. Tema koju je on tretirao
nastavljala je da bude tabu u Albaniji: "nacionalno-oslobodilačka"
borba preko albanskih oblasti zvanične granice, Kosovo u Jugoslaviji i preko
svega "izdaja jugoslovenskih komunista", sve ovo u okviru rama
vremena i propagande u obe zemlje.
Hadži Leši, za koga se kaže da se krije iza jednog pozitivnog
heroja knjige, bješe uzeo Kaplana skoro u lično starateljstvo. Pamtim da su u
to vrijeme učinjene mnoge promocije ove knjige i sale su uvijek bile pune
njenih čitalaca, da ne kažem sa njegovim obožavaocima. Ova manifestacija,
ovoliko rasprostranjeno obožavanje i entjuziazam imali su unutra i jednu
prikritu kritiku za "lakoumnost" Envera Hodže.
Štaviše, bilo je i takvih koji su izražavali čuđenje kako je cenzura
dozvolili izlaganje jedne ličnosti knjige o neverstvu!
...Kaplan je zaboravio da je živio u jednom mjestu gdje je svačija budućnost
zavisila od naravi ili uskih ličnih interesa "crvenog monarha"...
Ovim se objašnjava i
divlja reakcija Saveza književnika protiv jednog pisma, koje je Kaplan bio poslao
Centralnom Komitetu, gdje se kaže da se mnogo i svakodnevno piše o Vijetnamu, dok za Kosovo nimalo. Ovo pismo je dirnulo najosjetniji živac
"kosovske političke emigracije", a koje je materijaliziralo
jedno građansko uznemirenje bez presedana u uplašenoj Albaniji tog vremena.
U ovoj napetoj atmosferi, roman "Izdaja", za koji su
kažnjavani i zatvorom na Kosovo, odjednom, od jedne prijatne lektire i
saveznika propagande za albansku državu (naše ambasade bjehu počele da ga razdaju po raznim
zemljama gdje je bilo Albanaca, štaviše i u Saudijskoj Arabiji, Australiji i
Kataru!), petvori se u jedan preteći dinamit…
Na plenumu Saveza književnika uzeše u "analizu" njegovo književno stvaranje, posebno u njegovu
novelu "Zmija" nađoše se opasne aluzije, kritika se
proširi i nad Agimom Đakova,
Adem Istrefi, Sadri Ahmeti i koji drugi Kosovac od pera, sa
podrazumevanjem da treba da pišu više za Albaniju, jer sada
su državljani Narodne
Socijalističke Republike Albanije!
Zato nalazim umjesno da u brk tresnem odgovor Kaplana: "Naš Savez
književnika ima preko 200 članova i niko od vas ne piše za Kosovo, a tražite da
i mi ne pišemo više za to? Kad sam bio u Jugoslaviji, ja sam pisao o Ulcinju,
Tivaru i Skadru iako sam izložio sebe opasnosti da se uhapsim od
Jugoslovena".
I Agim Đakova, ljut od scenarija koji se odvijao pred našim očima,
usprotivio se kolektivnoj prikritoj optužbi, provocirana grubošću Fadila
Pačramia…
Skandal na Plenumu je bio neočekivan i flagrantan. Tada se protiv Kaplana baciše burno Fadil Pačrami,
Ali Abdihodža i Dimitar Šuterići, tri istaknute figure politike i
cenzure kulturne i političke.
Zato, za sve nas prisutne, bješe jasno da se sada Kaplanu otvara jama.
Sljedstveno, on je polako-polako, okružen ćutnjom, samoćom i odbijanjem daljih štampanja
njegovih napisa, sve dok mu ne staviše lisice na ruke.
Sovjetski
Savez okupira Čehoslovačku i Jugoslavija je sa Albanijom osjetila potrebu međusobnog
zbliženja…
Na granici
albansko-jugoslovenskoj, vojna delegacija albanska, koju je predvodio Bećir
Baluku, tada ministar albanske vojske, dočekana je na Ćafa-thana od
strane Veli Deve, da bi nastavili zajedno put za Beograd, gdje će
se odviti tajni razgovori između dvije zemlje o zajedničkom otporu u slučaju
ruske agresije. U ovom kadru kaže se da je uključena i potražnja jugoslovenske
strane da se makne iz cirkulacije roman "Izdaja".
Zahtjev će se realizirati prema jednom vizantijskom modelu: prvo se hapsi autor
i poslije ovoga - knjiga se miče iz cirkulacije.
…Dala mi se prilika da prelistam nekoliko relacija diplomatskih, naiđoh na
jednu takvu gdje se predstavlja razgovor Fadilja Hodže sa ambasadorom
Albanije u Beogradu g. Lik Saiti. I jesu upravo dole navedene riječi
Fadila koje me podstaknuše da pišem ovaj članak. Evo teksta:
Fadil Hodža: "…Razumije se da u vašim tekstovima ili književnim
djelima ima izvesnih stvari koje nama ne idu na ruku. Ja, iako sam angažovan sa
dosta naših unutrašnjih poslova, do sada sam pročitao nekoliko književnih djela
Ismaila Kadare, Jakova Dzodze i još kojeg drugog koga se sada ne sjećam. Ona su
mi se svidjeli, ali mi se nije svidjeo jedan roman, čijeg naslova se sad
ne sjećam, samo mi se čini da ga je napisao jedan književnik iz Ulcinja. On je,
kako mi izgleda, bio ovdje, ali je kasnije došao kod vas, ima jednu takvu
istoriju...". (kako
izgleda riječ je za roman "Izdaja" Kaplana Resuli-a,
ali možda namjerno reče da se ne sjeća njegovog naslova, dodaje Lika.)
I poslije ovoga poče crna dekada hapšenja kosovskih emigranata, čestih i
cikličkih, sa najraznovrsnijim pretekstom.
Njegovo kažnjavanje proslijedili su sa puno prišapnutih istorija, bačene u
eter bez sumnje od dez-informativne albanske i jugoslovenske službe, među koje
se ističe ona o plagijatu i špijunaži.
Prema ovim prišaptavanjima, Kaplan je tobože ukrao roman Ademu Demaći,
u vreme kad je ovaj poslednji bio u "jugoslovenske kazamate" (zatvore). Ali, kad uvidješe da je
ovo jedno jako naivno izmišljena laž, zamjeniše Demaćija sa jednim učiteljem,
albanski emigrant iz Elbasana u Shkup (Skoplje,- SS), koji je tobože prepatio sudsku kaznu
zajedno sa Kaplanom u Idrizovo. Ovom misterioznom učitelju su pripisane neobične
intelektualne i književne sposobnosti…
Kad je oslobođen iz zatvora, poslije 20 godina izgubljenih u Spaču i
Burelju, opet je ostavljen usamljen, kao u velikom zatvoru, virtualnom, izuzev
sunčanih zraka i vazduha bez porcije, kao i malog broja prijatelja sapatnika. I
osjeti i razumje, da ovdje, u Albaniji, nema više mjesta za njega.
…Za moju tugu i tugu drugih, jako brzo sam saznao da je on istupio javno sa
jednim novim etničkim identitetom…Oni čiji su prsti u njegovoj tragediji, bez
sumnje da nađoše "patriotski" razlog da olakšaju njihovu savjest i da
ga pokažu prstom kao slabog čovjeka, izdajnika. Ali, ovo zamrsivanje oko svog
porijekla i drugih umnih-prasnuća oko porijekla albanske nacije, kao
ponavljanje antialbanskih hipoteza, koje su od vremena izgorene, jesu jedna
posebna tema. One mogu biti, ako hoćete, dio jedne mutacije ili bolesne
ljutnje, ali one ne mogu prikriti činjenicu da se albanska država ponašala
kao zvijer sa njim i sa njegovom djecom, koja ga provocirala i uvrijedila do srži
njegovog ljudskog dostojanstva (Podvukao,- SS).
Jer, do ove tačke njegovog života i njegovog stvaranja, on ne samo da je
bio Albanac, već je i radio i doprinio za njih sa rijetkom građanskom smjelošću,
sa dušom i patriotskom odanošću. Bez sumnje, došlo je vrijeme da se osvijetle
do najmračnijih skutova ciljevi onih koji su zgotovili tragediju Kaplana
Resulija, nazvana nasilno otuđenje krvi.
Moj komentar, objavljen na albanskom jeziku u WEB listu Tema,
dana 7. februara 2014: Zahvaljujem Esatu Muftariju što, skoro tri dekade
poslije permanentnog sataniziranja akademika, prof. dr Kaplana Resulija sa
falsifikatima, lažima i najapsurdnijim, monstruoznim intrigama, uze smjelost da
kaže u njegovu odbranu neke istine, koje - kako vidimo i od
"komentara" Enverovaca - učinile su i učiniće ove da pobijesne sve
dok budu disali. Imam samo ove primjedbe:
1.- Prije svega naglašavam da Esat Muftari gleda profesora
Kaplana Resulija sa svojih nacionalističkih pozicija i onako kako mu želi
njegova duša i ideo-politička orijentacija. Istina je da se donekle tako izražavao
profesor, koji je odmah shvatio da se u Albaniji može predstaviti kao Kosovac i
da može govoriti za Kosovo, a ne kako je bio u stvarnosti, kao Jugosloven i da
govori o Jugoslaviji!
Nije mu imponirala ovo samo masa jugoslovenske emigracije, koja je
pretežno bila albanske nacionalnosti, već i samo stanovništvo Albanije, koje je
bilo indoktrinirano sa ekstremnim nacionalizmom, šovinizmom i rasizmom. Preko
svega ovo mu je imponirala i Partija i vlast, Tirana Envera Hodže, koja je u
dogovoru sa Beogradom Josipa Broza Tita skoro potpuno likvidirala jugoslovensku
emigraciju, pa i list Nova Borba, koji se štampao tu sve dok Sovjetski
Savez ne prekide i diplomatske odnose Albaniji.
Zabraniše da bi i Tito zabranio i likvidirao aktivnost albanske emigracije
u Jugoslaviji. Zato je profesor i njegovo stvarno prezime Resulbegović
skratio u Resuli i zbirci sa jugoslovenskim pripovijetkama na
albanskom jeziku Odjek Korama stavlja kao podnaslov Kosovske
pripovijetke, znači nealbanske, pošto je bio naglasio svojevremeno u
njegovom romanu "Izdaja", da sa apelativom Kosovac
nije podrazumijevao samo Albance, već i čistokrvne Jugoslovene, Srbe.
Dodajte ovdje i činjenicu što on od prvog dana hapšenja izjavljuje da je
Jugosloven (Srbo-Crnogorac) i po državljanstvu
i po nacionalnosti, za što su mu dodali još 10 novih godina zatvora, preko onih
za neprijateljsku propagandu. Dokumenat o ovome je od vremena objavljen u
originalu na albanskom jeziku i u prijevodu na srpskom.
Poslednji susret Esata sa Profesorom Kaplanom "na slobodi", prije
njihovog hapšenja, učinjen je u Miljotu (gradić između Skadra i Tirane). Kaplan se vraćao iz
Skadra za Ljušnje, dok je Esat, iz Šenđina, gdje ga bjehu internirali zato što
je tražio da se vrati u Jugoslaviju, išao je za Tiranu. Iz autobusa svi su
putnici sišli da popiju kavu kod Marije, osim Kaplana. Tako, kad se popeo u
autobus Esat, oni su bili sami. Kao poznati u to vrijeme, Esat kaže Kaplanu: "Pošto
sam napravio molbu da se vratim, možda me smatrate za izdajnika?!"
Kaplan mu daje ruku i kaže: "Ne, izdajnik ste bili, a sa vama i mi
drugi, kad smo napustili Kosovo. Kad bi mi albanska vlada dala djecu, i ja bih
napravio molbu da se vratim!"
Sigurimi (pandan
UDB-e u Albaniji), koji je inscenirao sudski proces
profesoru, znao je sasvim dobro ovo. I pored toga, optužio ga i kaznio
i kao da je tobože pravio pripremu da emigrira i da se vrati na Kosovo.
2.- Agim Đakova sa Ademom Istrefi ne samo što
nisu podržali profesora kad se sudario sa predstavnicima Partije rada
Albanije i vlasti, već nasuprot, služili su Sigurimiju i da provocira
profesora, pa su izašli i kao lažni svjedoci optužnice tog Sigurimia protiv
profesora. Ovako su spasili sebe od hapšenja. Agim je napravio i poemu
Komesari (koja će
mu se prevesti od "crvenog monarha" i objaviće mu se i na engleskom
jeziku!), kao vjeran čovjek tog monarha.
Ni on i ni Adem nikada nisu kritikovani za ništa od bande na vlasti. Agim
je otišao da ga provocira i u kolibi sela Pluk, gdje bjehu internirali
profesora kad je izašao iz zatvora. Štaviše, on je jedan od prvih koji je preko
štampe falsifikovao i lagao protiv profesora Resulija, sada i akademika.
3.- Hadži Leši, u to vrijeme predsjednik Albanije, ne
samo što nije uzeo profesora pod svoju zaštitu, već - na bazi instrukcija od
Sigurimija - i provocirao ga, pa je dao i svoj doprinos za policijsku obradu
profesora.
4.- Što su ekstremni nacionalisti, šovinisti i rasisti
tugovali, kad su saznali da je Akademik Resuli izjavio svoju nealbansku
nacionalnost, ne čudimo se. Ali, Esat, zašto je tugovao?! Što ima lošeg ako
jedan književnik i borac na frontu legitimnih prava albanskog naroda nije i
svojom nacionalnošću Albanac?!
Akademik Resuli nije ni prvi i neće biti ni posljednji od Slovena, i
posebno od Srba, koji su se borili rame uz rame sa Albancima za stvar albanskog
naroda. Da nisu bili Albanci dr Petar Bogdan, Stafan Đečov, dinastija
pjesnika Silić, Sterio Spasev, Miladin Popović i puno drugih, koji su
tako mnogo doprinijeli albanskom narodu?! Ili su bili Španci svi oni Albanci
koji zgrabiše oružje i odoše u pomoć španskom narodu protiv fašizma?! Da nije
Srbin Sinan Hasani na položaj predsjednika Jugoslavije?! Ovi stavovi ne
služe na čast Esatu ni kao nacionalisti.
Akademik Resuli, još prije ujedinjenja sa Albancima u njihovim legitimnim
potražnjama, dao je sjajne dokaze njegove iskristalizirane nacionalne i klasne
svijesti (disidentna poema Bojana,
Dubrovnik 1952.).
I dok se on borio kao heroj za dobro Albanaca, Adem Demaći sa Brisku
Bahrijom zabijaju mu nož iza leđa, izdaju ga, štaviše - izlaze i kao
svjedoci Optužnice UDB-e protiv njega!
Ovo ga je razočaralo previše. Ubeđen da Albanci još nisu sazreli za jednu
revolucionarnu borbu, da su patriote, ali ne i revolucionari, rješi da se udali
od njih i, pošto izađe iz zatvora u Idrizovo, da ode u Hrvatskoj, kod svog
brata, viši oficir JNA, i da tamo nastavi borbu protiv titoizma. Ali Albanci
zatvora nisu mu to dozvolili. Oni ga zamoliše i on im se opet vrati i nastavi
da se bori kao Albanac za stvar radničke klase. Umjesto zahvalnosti, kako to
priznaje i sâm Esat, albanska država ponašala se kao zvijer sa njim i sa
njegovom djecom, provocirala ga i uvrijedila do srži njegovog ljudskog
dostojanstva. Nema tog zločina i svinjarije koja nije učinjna protiv
njega, njegove žene, njegove djece, dok je njega i odrala na živo i djecu mu
masakrirala.
Poslije ovog tretmana i posebno poslije izjave Albanaca preko
pariskog lista L'Humanite da će oni nastaviti njihovu
besprincipijelnu borbu sa falsifikatima, lažima i intrigama protiv njega, kako
je mogao da i dalje ostane ovaj internacionalista među njima, među ovim
Albancima, koje je i sâm Enver Hodža, pred smrt, optužio da su jedna crna
banda, kriminalna i omražena od čitavog naroda?!
I pored toga, Akademik Resuli nije okrenuo leđa
albanskom narodu. Ne samo na polju publicistike i književnosti, već i na polju
nauke, pa i na polju borbe za slobodu i demokratiju. On je nastavio da
doprinosi kao niko drugi. Do danas se nijedna druga ličnost nije borila,
doprinosila i žrtvovala za stvar slobode i demokratije, za deenverizaciju, dešovinistizaciju
i derasizaciju Albanaca koliko Akademik Resuli.
5.- Umno-prasnuće za porijeklo albanske nacije ima, ili se
pravi kao da ima, sâm Esat. Albanološke teze Akademika Resulija danas su
usvojene na sve strane svijeta, unete su u programe univerziteta i u
enciklopedije naroda. Usvajaju ih i sami pošteni i principijelni Albanci, koji
za te teze liju i krv, pa žrtvuju i svoj život. Esat treba da zna da je prije
godinu dana, sljedbenik Akademika Resulija, dr Ardian Kljosi, položio
svoj život sred Tirane upravo za te teze. Drugi napuštaju Albaniju i Kosovo. Lično
Ismail Kadare, sred Pariza, izjavljuje da su Albanci jedan rasisitički
narod. Tim tezama, Akademik Resuli je razbio medijsku blokadu i afirmirao se
kao najveći savremeni albanolog u svijetu. Ponavljanje starih, izgorelih
neprijateljskih hipoteza, jeste autohtonomanija, pelazgomanija i
iliromanija Esata sa njegovim kolegama.
Kod Akademika Resulija nemamo nikavu "mutaciju", niti
kakvu "bolesnu ljutnju", već jedan sasvim naučan stav, od
jednog dostojanstvenog internacionaliste, najherojskijeg revolucionara i
akademika. Ili, imamo umno-prasnuće i kakvu mutaciju, ljutnju, i
kod akademika, prof. dr Ećrema Čabej, koji nam reče da su Albanci stigli
u Mat iz Rumunije u X vijeku naše ere?!
6. Estaovo insistiranje da su ga riječi Fadilja Hodže za
roman "Izdaja" podstakle da napiše taj članak, ne odgovara
istini. Ili su te riječi podstakle i albansku Akademiju nauka u Prištini da
rehabilitira Akademika Resulija?! Istina je u razbijenoj blokadi i afirmaciji
Akademika Resulija u svijetu, koga dekorišu i zlatnom medaljom, proglašavaju ga
za Viteza, pa i za Svetog Ratnika. Govori se da je zaslužio i Nobelovu nagradu prije
mnogih kojima je već dodjeljena.
7. Sasvim je pozitivan poziv Esata Muftarija da je došlo
vrijeme da se osvijetle do najmračnih skutova ciljevi onih koji su zgotovili
tragediju Kaplan Resuli, tragedija ova najkriminalnija i bez presedana
u istoriji čovječanstva, koja demaskira i optužuje ne samo crnu bandu Envera
Hodže, koja je uzurpirala narodnu vlast i proletersku diktaturu pretvorila u ličnu
socijal-fašističku diktaturu, već sav jedan narod, koji nastavlja da ga
satanizira atavistički, da ga proganja i persekutira slijepo, čineći ovako
jedno autodemaskiranje i autodiskreditiranje među najprljavijim u svijetu.
Rehabilitacija akademika, prof. dr Kaplana Resulija jeste imperativ dana, koji
ne trpi duže.
Iako Kaplan
ne bude napisao više ništa, njegovo će ime ostati u albanskoj književnosti kao
jedan od najvećih pisaca. Sa romanom "Izdaja" on je
zaslužio da mu se podigne sred Albanije jedan obelisk nad svakim drugim
obeliskom.
Pjetar GJOKA, 1965
Narodni umjetnik
Samo u roku od dva dana, 21 i 22.januara, na WEB lista TEMA, predstavili su
se oko 30 komentatora članka Esata Muftarija. Sâm Esat je bio primoran da
interveniše dva puta na te komentare, koji se nastavljaju dan-danas. Štampanje
ovog članka E. Muftarija, a posebno komentari, svjedoče da je akademik, prof.
dr Kaplan Burović, poznat od Albanaca kao Resulli, odigrao jednu jako značajnu
ulogu, od prve ruke, u borbi albanskog naroda za slobodu i demokratiju, protiv
monističkog terora Envera Hodže, kao i na polju prosvijete, kulture (književnosti) i nauke.
Svjedoči da je on jedna izvanredna i neoporeciva ličnost istorije ovog
naroda, jedan Mandela Albanije i nesumnjivi heroj, ili - kako su
to već istakli sami Albanci - rušilac lažnih idola. Na žalost,
umjesto zahvalnosti, enveristička i nacionalistička Albanija izrazila mu je
svoju najmonstruozniju nezahvalnost. Svaka čast izuzecima, koji su se, tu i
tamo, preko medija, usprotivili tome i u njegovu odbranu, rekli koju istinu!
Sutradan od postavljanja ovog mog komentara, koji je 33 po redu, znači 8.
februara 2014, postavio je tu Loro Lovrenci ovaj komentar:
"...Aktuelno sataniziranje Akademika Resulija je
djelo Enverovaca i flagrantan izraz nastavljanja u Albaniji sa enverizmom.
Rehabilitacija Akademika bila bi izraz uspostavljanja stvarne demokratije i
jedna moralna satisfakcija za Akademika i sve one koji su se borili i bore se
za slobodu i demokratiju.
Naglašavam da je Akademiku Resuliju sa dekretom priznata
puna nevinost od strane Albanskog parlamenta još od 1992.godine. Njegova
rehabilitacija značila bi izvršenje tog dekreta, kao što i njegovo aktuelno
sataniziranje jeste jedno najflagrantnije gaženje tog dekreta i izraz isto
toliko flagrantan da u Albaniji nastavljaju da čine zakon Enverovci...".
Njega je 12. februara 2014. proslijedio Gzim Dini sa ovim dugim, ali
vrlo značajnim komentarom:
Istina za
akademika, prof. dr Kaplana Resuli je ova:
Izjavio je dr. Petar Bogdan (Najveći književnik stare albanske književnosti, za koga
Albanci pretendiraju da je i po nacionalnosti njihov, Albanac,-IL) da je Srbin,
ali do danas niko ga nije satanizirao. Izjavio je književnik Kasem Trebešina
da je Turčin, ali ga niko nije satanizirao i niko ga ne satanizira. Izjavio je
književnik Sterio Spasev da je MAKEDONAC IPO i niko ga nije satanizirao
i ne satanizira ga. I mnogi drugi kao ovi.
Onda zašto se satanizira Akademik Resuli koji je izjavio da samo svojim
nacionalnim porijeklom je Sloven, iz Boke Kotorske, gdje neki od njegovih prađedova,
kao katolici, izjavili su se za Hrvate, dok drugi, kao pravoslavni, pa i kao
muslimani, izjavili su se da su Srbi.
Neki drugi, koji danas žive u Italiji, Turskoj, Izraelu, Rusiji, Americi,
Australiji, čuvajući prezime Burović, sa ponosom svog grofovskog porijekla iz
Boke Kotorske, izjavljujući se po nacionalnosti prema zemlji u kojoj žive.
Kao književnik, Akademik Resuli nije nikada negirao da je ne samo
Jugosloven (Srbo-Crnogorac), već i
Albanac, štaviše - sada i Švajcarac! A sutra, ako bude stigao da piše na jeziku
Afrikanaca i za njihove probleme, sa ponosom će izjaviti sebe i za afrikanskog
književnika, jer - iako nije crne puti - u borbi za stvar čovječanstva "sa
Lumumbom ja sam se pobratimio", piše u jednoj njegovoj pjesmi.
Izjavio je akademik, prof. dr Ećrem Čabej da Albanci nisu autohtoni,
jer u oblast Mat današnje Albanije stigli su iz Rumunije u X vijeku naše ere i
odavde su se rasprostranili na sve četiri strane, pa su stigli i na Kosovo, u
Makedoniju, Grčku i u Crnu Goru. I niko ga nije satanizirao i ne satanizira ga.
U ovom okviru izjavio je da Albanci nisu sljedbenici ni Pelazga (Imate ovo i u djelu Histori
e Shqiperis, izdanje Istorijskog instituta, Tirana 1959. !) niti Ilira.
I niko ga nije satanizirao i ne satanizira ga.
Kao Akademik Čabej izjavili su i mnogi drugi albanski naučnici, renomirani,
poznati ne samo od Albanaca, već i u svijetu. I niko od ovih, koji sataniziraju
Akademika Resuli, ne satanizira ove.
Postavlja se pitanje: Zašto se onda satanizira Akademik Resuli, koji je učenik
Akademika Čabeja, koji nam reče i dokaza nam da su Albanci stigli u Mat, ali ne
u X vijeku, kako to kaže Akademik Čabej, već 100 godina ranije, u IX vijeku?!
Ni Akademik Čabej i ni Bogdani, Kasem Trebešina, Sterjo Spasev i svi drugi,
imenom i bez imena, nisu uzeli smjelost Akademika Burovića da kažu Enveru Hodži:
"Ne, ne, vi niste komunista! Vi ste bandita i super fašista !"
Ili je ko rekao ove riječi Enveru Hodži?! Svi, dan-danas, rekli su i kažu: "Enver Hodža
je komunista, bio je komunista !"
A sâm Enver Hodža da nije sebe nazivao drukčije?!
Dok je bio živ on se busao u prsa za komunizam! Zato je vas, koji ste ga
optužili da je kao komunista bio kriminalac, udarao tupom stranom sablje,
prividno, da bi pokazao svijetu da nastavlja da je „komunista", antiburžuj
(bez navodnika!), dok je
Akademika Burovića udarao oštricom sablje, jer ovaj mu je postavio prst u ranu,
jer ga ovaj demaskirao i pozivao radničku klasu i sav albanski narod da ne daju
više svoj glas za njega, već da zgrabe oružje i da se bore za slobodu i
demokratiju, za istinu.
Zahvaljujući revolucionarnoj aktivnosti Akademika Resulija, i najneukiji iz
zatvora u Burelju osvijestiše se, otvoriše oči i počeše otvoreno da govore da,
od kad se Enver Hodža vratio iz Moskve, sa tupom stranom sablje pogađa njih,
nacionaliste, dok sa njenom oštricom pogađa komuniste !
Sâm Enver Hodža, pred samu smrt, usmeno i pismeno je izjavio da on, sa
onima koji upravljaju komunističkom Partijom rada Albanije i albanskom
državom, nisu ništa drugo do jedna crna banda, kriminalna i omražena od čitavog
naroda. Imate ove riječi u
njegovom djelu Raporte e fjalime 1980-1981, Tirana 1983, str.
388.
Čim ih vide, Akademik
Resuli pokaza to osuđenicima. I - čim je izašao
iz zatvora - objavio je to na svim jezicima svijeta, ali prije negoli na ma
koji drugi jezi - objavio je na albanskom jeziku.
Kažite mi, ko je od Albanaca uzeo smjelost da ponovi, da citira te riječi?! Ne dok je bio Enver Hodža živ, već ni dan danas niko se ne usuđuje ni da ih prišapne ni svom najbližem, ni suprug supruzi i ni otac
sinu. Svi nastavljaju sa demagogijom da je Enver Hodža bio komunista i on, tamo
- iz groba, kaže im:
-Nastavite tako, robovi moji, jer mog dostojnog nasljednika, sve dok me vi
budete poštovali kao komunistu, na grbači ćete ga imati!
Jedini je Akademik Resuli taj koji nam reče istinu za Envera Hodžu i
njegovu crnu bandu, najkriminalniju i najomraženiju od svih.
Inde ira!
Ovo je istina za mržnju bez presedana Enverovaca protiv Akademika Resuli,
mobinga i kriminalnog sataniziranja bez presedana, koji su mu činjeni i čine mu
se.
Enverovci ne mogu da istupe protiv njega istinom. Zato urliču da je
Akademik promjenio ime, vjeru i negira albansku nacionalnost, da Akademik
Resuli negira i autohtoniju Albanaca, da negira njihovo božansko porijeklo od
Pelazga, pa i od Ilira, da roman IZDAJA tobože nije napisao on, da nije
akademik, ni profesor i doktor, da nema ni srednje obrazovanje…da kaže ovo i
ono, da je ovakav i onakav.
Robovi Envera Hodže ponavljaju te optužbe kao papagali i,
zasljepljeni enverističkom propagandom, koja se pričešćuje i kadi tamjanon lažnog
nacionalizma, nastavljaju da daju svoj glas za štenad Envera Hodže. Kako nam
je to svojevremeno rekao Akademik Resuli - dvije glavne partije Albanije su
jedna kravlja baljega, koju je točak istorije prepolovio, ali obje
polovine u isti ćup seru.
Zato obja persekutiraju Akademika Resulija. I obje, denigrirajući i krijući
istinu, svim najkriminalnijim sredstvima, podstiču mobing i sataniziranje
Akademika Resulija, kako kaže albanski narod - bacajući kamen i krijući ruku.
Ne istupaju Enverovci otvoreno protiv Akademika Resulija, kao što nisu
istupili ni kad je Enver Hodža bio živ. Tada, potražnjom Beograda, uhapsiše ga
i optužiše tobože kao antistaljinistu, za agitaciju i neprijateljsku
propagandu. Sada ga optužuju za stalinistu (Ili ne, o Ismaile Kadare?!) i za
druge beznačajne stvari, denigrirajući ovako masu naroda, krijući ovako gorku i
najkriminalnu istinu, koja ih razoružava, koja odbija masu od njih, radničku
klasu, i otvara slobodan put ovoj da se osvijesti i reorganizira, da se baci u
finalni boj protiv "socijalističke" i "buržuaske"
demagogije, protiv terora crne bande, za stvarnu slobodu i demokatiju, za
eliminiranje svakog tlačenja i svake eksploatacije.
Ovo je istina, gola istina za akademika, prof. dr Kaplana Resuli. I ovu
istinu znaju sasvim dobro ne samo Enverovci, već i mnogi drugi, ali neki još
uvijek nemaju smjelosti da je kažu, a nekima to ne ide ni u račun, u njihove
kriminalne anti-narodne planove.
Članak E.Muftari su preštampali i neki drugi sajtovi, koliko za primjer
navodimo sajt www.shqipblog.com/cpati-ndodhe-me-kapllan-resulin <http://www.shqipblog.com/cpati-ndodhe-me-kapllan-resulin>,
ali skraćenog, izbacili su iz njega sve značajno, svaku pozitivnu riječ za
Akademika Burovića, i zadržali neznačajno.
Izbacili su žito i zadržali slamu, koliko da galame i drže živu vatru
protiv ovog internacionaliste, dosljednog borca i revolucionara, od vremena
proglašen za Mandelu Albanije i Balkana, pa sada i za Mandelu Evrope i sveta.
Izbacili su i komentare, da se i iz njih ne sazna istina, suština ovog mobinga
i ove satanizacije protiv akademika, prof. dr Kaplana Burovića.
Suad SULEJMANAGIĆ