Porodična ludnica i par
bludnica
Na sastanku Sindikata
diplomata Ministarstva spoljnih poslova Srbije koji je održan 22. februara 2012. godine, upozoren je vrh Ministarstva spoljnih poslova Srbije,
ali i neke druge državne institucije,
na skandalozan izbor kadrova u diplomatsko-konzularnim predstavništvima. Tabloidov
insajder iz diplomatske službe prisustvovao je ovom sastanku i zabeležio
najvažnija izlaganja, stavove i donete odluke
Piše: Insajder: D-5
Uoči
predstojećih izbora, ubrzano i u najvećoj tajnosti traju planovi za nove premeštaje, postavljenja i imenovanja u
diplomatsko-konzularnim predstavništvima Srbije. Na taj način nastavlja se sa
dosadašnjom praksom ignorisanja objektivne
i transparentne procedure odlučivanja o
kadrovima. Zbog toga je rukovodstvo Sindikata diplomata, na sastanku održanom
22. februara 2012. godine, zahtevalo od MSP-a
da "...najodlučnije i javno ukaže na svaki
takav slučaj...". I ne samo to, ova
ugledna organizacija insistirala je da svaki karijerni diplomata koji ispunjava
uslove i kriterijume ima jednaka prava da bude kandidat za raspored na sva
diplomatska mesta u MSP-u i DKP-u, od atašea do
ambasadora, pomoćnika ministra i
generalnog sekretara. Time, naravno, nije umanjeno pravo nadležnosti instance (Kadrovska komisija, ministar, Vlada,
Republika) da uz obavezu poštovanja utvrđenih kriterijuma i uslova donosi odluku ili predlog o
izboru najkvalitetnijeg kandidata.
Zbog
strahovanja mlađih diplomata od
posledica, Sindikat diplomata nije mogao dobiti informacije o sličnim kadrovskim manipulacijama na nižim diplomatskim nivoima. Ali, u međuvremenu, neke činjenice su ipak izašle "na
videlo", pre svega drastični primeri takve "kadrovske
politike"...
Generalni konzul
u Čikagu Desimir Nikitović je već više od devet godina u mandatu, ima američko državljanstvo,
supruga mu je Amerikanka, stanuje u kući koju
otplaćuje iz nadoknade za stanarinu koju
dobija od MSP-a.
Vicekonzul
Generalnog konzulata Srbije u Čikagu, N. Aćimović, posle kraćeg boravka u zemlji ponovo je poslat u Čikago za konzula, gde mu živi žena, američka državljanka. Sa
stanom i stanarinom ista je situacija kao i u slučaju Nikitovića.
Konzul K.
Brenjo, posle samo devet meseci provedenih u ambasadi u Kamberi, bez
konkursa je premeštena u Čikago, zajedno sa mužem
Australijancem.
Bivši
vicekonzul Vladimir Pavlov (bivši otporaš, prim. red.)
koji je posle više od dve godine
rada u ambasadi u Otavi 2004. godine napustio diplomatsku službu i ostao u Kanadi, krajem 2009. godine postavljen je
za konzula u Njujorku! Odatle, čim se upraznilo
mesto u Torontu, postavljen je za generalnog konzula! U Torontu sa ženom živi u kući koja je njegovo vlasništvo. U vezi sa dobijanjem egzekvature bilo je velikih problema i
intervencija kod kanadskih vlasti, jer Pavlov poseduje kanadsko državljanstvo!
Bivši
konzul B. Radošević u redovnom postupku nije mogao "da dobije"
Sidnej, jer je za Njujork bila zainteresovana bivša generalna sekretarka u MSP-u M. Živković, a isto tako, navodno se zamerio ambasadoru u Vašingtonu.
Konzulka S. Panić, koja je pre više meseci premeštena u Vašington, navodno
je premeštena u Njujork jer je to tražila M. Živković, nova generalna konzulka u Njujorku (a S. Panić se navodno zamerila i ambasadoru u Vašingtonu).
Sekretar misije u Njujorku L. Bubanja,
nakon završetka četvorogodišnjeg mandata
ostala je u Njujorku na školovanju, a
potom, ne vraćajući se u zemlju i bez konkursa, dobija ponovo mandat u Misiji.
J.
Plakalović, bez radnog staža u MSP-u i konkursa, postavljena je za atašea u Misiji u Njujorku. Nastanjena je u SAD gde je i
radila sve do postavljenja u Misiji (ćerka
gradonačelnika Kragujevca).
M.
Varadinović je premešten u
Vašington na mesto konzula, iako se pre više meseci vratio iz Londona.
S. Kovač (ćerka direktora
VBA) je direktno iz Kabineta predsednika, bez dana diplomatskog iskustva i bez
ozbiljnih priprema, postavljena na mesto savetnika u ambasadi u Parizu.
I. Pajtić je postavljena na mesto sekretara u Rimu, bez dana rada
u MSP-u i bez diplomatskog iskustva (sestra predsednika Vlade Vojvodine Bojana
Pajtića).
J. Backović (pastorka Zorana Šamija, potpredsednika DSS-a)
udata za Marokanca, bila je pet godina u ambasadi u Seulu, a posle nepunih
godinu dana boravka u zemlji premeštena je u Misiju u Strazburu!
J. Nikolić, ranije drugi sekretar u ambasadi u Nju Delhiju, po
povratku u MSP postavljena je, mimo svih kriterijuma, za direktora direkcije za
Aziju. Posle kraćeg vremena ponovo
je upućena u DKP u Nju Delhi na prvo mesto
savetnika, gde joj je i muž, inače Indus.
Bivši
vicekonzul u Sidneju J. Pekmezović, posle kraćeg vremena ponovo
je premešten u Sidnej za konzula, gde joj živi muž, Australijanac i
službenik u Vladi Australije!
G. Vučinić provela je ceo mandat od četiri godine u
Milanu sa generalnom konzulkom I. Pejović, koja joj je zatim omogućila novi, još jedan, u
Generalnom konzulatu u Milanu. (I. Pejović je i sama
u devetoj godini službovanja u Milanu.)
Lj. Mirković (zet Danice Drašković) više od sedam godina je konzul u Rimu, a mandat mu je produžen do daljeg.
A. Sakić, po profesiji dramaturg, bez diplomatskog iskustva (bivši šef kabineta D.
Spasojevića, PMO, a sadašnji ambasador u Ankari, postavljen je za savetnika ove
ambasade).
B. Lazarević (bivši šef kabineta MUP-a) bez dana diplomatskog
iskustva i ozbiljnih priprema, postavljen je za ministra savetnika u ambasadi u
Atini.
I. Pavićević, sa srednjom stručnom spremom i bez
ikakvog iskustva u diplomatskim poslovima, premešten je u Misiju EU "za službenika koji
prati rad Evropskog parlamenta" (ovakvo radno mesto - kontakti u EU - nije
moguće bez statusa diplomate u Misiji i,
naravno, visoke spreme).
Republika Cepter će da se
otcepi!
Originalno pismo Zorana Vajovića, nekarijernog diplomate, ambasadora
Srbije u Azerbejdžanu, upućenog Sindikatu diplomata Srbije, šokiralo je sve
ozbiljne ljude koji su imali priliku da ga pročitaju. Tabloid je ekskluzivno
dobio priliku da ga objavi. U njemu ambasador Vajović poziva na podršku
osnivanju Republike Cepter i poziva druge diplomate da učestvuju u ovoj
"svečanosti". Redakcija pismo prenosi u originalu.
U ime firme
Zepter Indija, rukovodioca, tj. šefa misije, ambasade Republike Srbije u
Republici Azerbejdžan, koristim
priliku da vam uputim izraze svog posebnog poštovanja i zatražim ovom prilikom vašu podršku u priznavanju
nezavisnosti Republike Zepter, kao i njene kandidature za prijem u članstvo Ujedinjenih Nacija, kao nezavisne i suverene države na čelu sa predsednikom gosp. Philipom Zepterom.
Naime,
Republika Zepter, već više od 25 godina ima svoje ambasade i predstavništva u više od pedeset država sveta i propagira srećniji i zdraviji život za sve njene
građane ma gde živeli i bilo koje nacije bili.
Predsednik
Republike Zepter, nije karijerni diplomata, ali, s obzirom da je najuspešniji poslovni čovek iz Srbije u XX. veku, od vašeg uglednog ali nepoznatog sindikata očekujemo bezrezervnu podršku bez pretenzija da Srbi imaju
dve nezavisne države na planeti
zemlji, ali pod pretnjom održavanja referenduma u svim Zepter predstavništvima u svetu!
Ciljevi i, zadaci i proklamovana politika Republike
U više od
pedeset zemalja Zepter je univerzalan i pospešuje zdrav način ishrane i zdravu filosofiju života, što će bez sumnje naići na podršku vaših članova. Sama činjenica da firma Zepter
Indija rukovodi ambasadom Republike Srbije u Azerbejdžanu, nesumnjiv je dokaz univerzalnosti filosofije
zdravog života i poštovanja teritorijalnog suvereniteta i prostora za život svake ličnosti, kao i ličnog integriteta
svakog građanina, svakog čoveka i svih država na planeti zemlji...
Duboko sam
ubeđen, da će u zemlji u kojoj vi živite, a koju navedena indijska firma zastupa u Azerbejdžanu, pametni nadvladati glupe, u zemlji u kojoj se slabo
pamti i brzo zaboravlja, u zemlji koja nikada nije ratovala a slavi izgubljene
bitke, u zemlji u kojoj su svi na ti i koja se svojevremeno brzo uzdigla
na nebeske visine, a sada kada pada na zemlju, što naravno boli, još uvek
tumara i muči se u traženje što bezbolnijeg pada, u zemlji u kojoj je veća administracija nego kod Tita, u kojoj se politika, pa čak i spoljna, vodi sa više mesta, u zemlji gde mladi
pobegoše jer ih partije ne nahraniše, u zemlji u kojoj je indijska firma šef
misije Ambasade u Azerbejdžanu...
Duboko ubeđen da ćete podržati našu humanu, civilizacijsku i univerzalnu, opšteljudsku
inicijativu, molim vas da još jednom primite izraze mog dubokog poštovanja u
ime firme Zepter Indija, rukovodilac Ambasade Srbije u Azerbejdžanu, nezavisni međunarodni ekspert za međunarodno pravo, međunarodno finansijsko pravo i spoljno trgovinsko
poslovanje, sa trideset godina radnog iskustva , od čega dvadeset godina u
inostranstvu na rukovodećim položajima u našim i stranim kompanijama, u osam država na tri kontinenta, uspešnim rezultatima poslovanja u
Velikoj Britaniji, Litvaniji, Latviji, Estoniji, Ruskoj Fedredaciji, Ukrajini,
Južnoj Koreji, Japanu i Indiji, sa
specijalizacijama iz Vašingtona i Moskve, diplomom Pravnog fakulteta u
Beogradu, položenim državnim ispitom posle jednogodišnjeg dodatnog školovanja i
polaganja ispita u državnoj administraciji
SFRJ, bogatim međunarodnim
diplomatskim iskustvom uvek pomažući otadžbinu (koja promeni četiri naziva) i sa novim jednogodišnjim diplomatskim iskustvom u Turskoj,
pokrivajući Republiku
Azerbejdžan bez firme Zepter
Indija
Ambasador,
Zoran Vajović