Pogledi
Kuda vodi američko
savezništvo sa militantnim islamskim režimima
Alahove sablje
nad Evropom
U onoj meri u kojoj
je otvoren napad na Evropu preko petokolonaša i sveislamistiških fašista, valja
proporcionalno spremiti odbranu mogućnim savezom Nemačke i Rusije. Te dve
zemlje su temelj opstanka evropskog konnitinenta i njegove budućnosti pred
najezdom islamskog fašizma sa američkom podrškom, konstatuje u svom autorskom
teskt sociolog Goranko Đapić, jedan od najslavnijih jugoslovenskih disidenata i
nezaobilazni suorganizator, strateg i ideolog studentske pobune 1968. godine
Goranko
Đapić
Već
poduže, stari - novi predsjednik SAD-a, Barak Husein Obama ulaže znatne napore
na jačanju svesvjetskog islamističkog pokreta i američkog strategijskog
partnerstva sa njim. Sada, nakon mučne januarske inauguracije (zakletva na dve
Biblije, jedna "obična" a druga ostavština Martina Lutera Kinga,
borca za crnačka prava), Obama će izaći sa manje - više starom vladom, izuzev
novih sekretara za odbranu i vanjske poslove. Mogućno je da dođe i do promjena
u CIA. Već sada, međutim, izbor sekretara za odbranu ukazuje da se od stare
strategije ne samo ne odustaje, već da će se itekako unapređivati i produbljivati.
Ime
budućeg sekretara za odbranu je Čak Hejgel. Poznat je po tome što se zalaže
za mekši pristup, pa čak i za pregovore sa Iranom. Šta to znači,
pogledajmo pobliže. Da li se to može biti, Iran promijenio ili je postao mnogo umjereniji
u unutarnjoj i vanjskoj politici? Nikako, islamska revolucija se naravno izvozi
i dalje!
Rušenje nevjerničkog svijeta, sveti je cilj i dalje, ovaj put uz
nuklearno oružje u rukama. Vrtoglavo naviranje islamizma duž sjeverne Afrike i cijelog
Bliskog istoka uz izlive neoosmanizma i islamizma u Turskoj, čini geopolitičku
činjenicu prvog reda. Premda je Iran zemlja šiitskog islama,
on je neosporni pionir svete borbe. Bude li Iran čvršće uveden
u američku sveislamističku strategiju, SAD bi mogle ublažiti
suprotnosti u islamskom svijetu i učiniti da posljedica toga bude sveislamistički
svjetski savez. Bolje rečeno - Alijansa islamskog fašizma! Malo je mogućno
da bi ta Alijansa bila stožer miroljubive koegzistencije.
Njen zadatak je
Džihad u svim oblicima- od direktnog terorizma do ulaska u Europu
gustom imigracijom, golemim natalitetom i širenjem islamskih informacionih
centara. Napokon, ni sama agresija egejsko - vardarsko - moravskom dolinom nije
isključena. Dapače, smisao ovoga blagoizvoljenog čeda SAD strategije, te nakazne
Alijanse, ima upravo to za konačni cilj. Trećesvjetizacija-barbarizacija
srca naše civilizacije, pravi je imperativ te američke strategije. Pregovori sa
Iranom imaju samo i jedino taj cilj. Konačno, i sam Iran sa pregrštom domaćih
problema, može računati na konsolidaciju i zbijanje redova, nakon ovako
globalnog poraza sekularne ideje širom islamskog svijeta. Dakle, "mekši
odnos" prema Iranu i pregovori sa njim, samo su eufemizam za navedenu američku
strategiju.
Nije zato nimalo
čudno što je najvjerovatnije sekretar za odbranu; dosada na nezabilježen način,
pokazao zlovolju prema državi Izrael. Izrael kao enklava europske
civilizacije na Bliskom istoku, ključna je politika, vojna i duhovna smetnja za
nadirući islamski fašizam. Za islamiste nije uopće pitanje da li treba
bukvalno ukloniti Izrael, pitanje je samo kako i kada. Kada Čak Hejgel
pompezno izjavi da nije ,"izraelski, nego američki senator", i uz
to preporuča Izraelu da pregovara sa Hamasom, onda se može pomisliti kako
je on gotovo "islamistički," senator. Jer oko čega bi Izrael mogao
pregovarati sa pokretom islamskih fašista kada je alfa i omega, stamen-kamen
tog pokreta zahtjev za apsolutnim državnim i etničkim uklanjanjem Izraela!
Treba reći da je ,,konditio sine iqua non"
(samo suština) svjesvjetskog islamističkog fašizma, bezuslovno uništenje europske
kulture na 24.000 kvadratnih kilometara Bliskog istoka. Izrael tako
postaje smetnja, pohodu strategije kojoj se klanja Barak Husein Obama. Može li i to biti predmet razgovora
sa Teheranom?
A tek
, nesrećna Sirija?! I sasvim neupućen čovjek može shvatiti da se u Siriji za
opstanak bori poslednji sekularni poredak na Bliskom istoku! Štaviše, manjinski
Alaviti i kršćani, bore se bukvalno za goli život. Preko te važne
drame prelazi se ćutke ; mogućni genocid jedva da imalo uzbuđuje vladu
SAD. Ta, i kako bi, kada je sam ambasador SAD u Libiji, unatoč očajničkih
apela, prepušten morbidnoj smrti. Tek toliko. To je za vladu SAD samo
incident iz kojega, kako kaže Bijela kuća, ne treba izvlačiti uopćene zaključke
o islamskom svijetu?!
Jednostavno rečeno, i Izrael i sadašnji Asadov režim u Siriji, puka
su smetnja napretku strategije vlade SAD, ka promovisanju globalnog fašizma
kao sredstva za uništenje europske civilizacije. Samo barbarizirana
i nemoćna Europa (misli se naravno sa Rusijom) neće moći da spriječi potpunu
dominaciju Izabranih velebankara iz londonskog Sitija i Vol strita
u Njujorku. Uništenje Starog kontinenta, neophodno je da bi svjesvjetsko
gospodstvo putem vječite dužničke krize konačno i za sva vremena bila jedina buduća
,"historija" svijeta.
Naravno , da se u
politici uništenja koriste europski kvinslinzi, plaćeni kvazi -
liberalni intelektualni, modni kreatori i promoteri raznih postmoderni, borci
za kulturno obezličenje Starog svijeta. Svaka vrsta letargije i bezobzirnog
ignoriranja činjenica podići će se na pijedastal borbe protiv vlastite kulturne
i moralne supstance, a svako smrtno zlo, od droga, do homoseksualnih
brakova i ispoljavanje mržnje prema vlastitoj civilizaciji, tako dugo i teško stvaranoj,
uzima se kao poželjan napredak. Tkivo našeg europskog doma uveliko je nagriženo,
obesnaženo i gotovo impotentno u svakom smislu.
Moramo
znati da oni koji su spremni da odbace historijsku egzistenciju u historijskoj
zemlji vlastitog naroda, u Izraelu neće imati bilo kakove milosti prema
drugima. Ne treba zaboraviti indolentnost koju je Europa Prvim svjetskim ratom
pokazala spram napretku fašizma. U početku fašizacija je ignorirana,
neozbiljno shvaćena, gotov ismijana, ali kako je vremenom bilo sve jasnije da šali
nema mjesta, problem nije rješavan. Stavljen je pod tepih i tobože u ime mira
do iznemoglosti se popuštalo. Epilog nam je poznat. Da je historija učiteljica života
odavno je poznato, pa ipak tako je malo njih ma šta od njih naučilo. Dokaz tome
je alarmantno ponašanje većine europljana koji još kao da ne vide da je surovi okupator
već tu - iza prve ulice. Pa ipak, malo po malo, svijest da smo ugroženi od
strane fašističkog okupatora bit će u porastu. Vrijeme pred nama neće biti vrijeme spokoja i mira.
Malo upućeniji, znaju da u SAD poodavno postoji vlada u sjenci. Ta vlada ima neiscrpne
finansijske mogućnosti ; pa prema tome i golemu političku moć. Nekadašnji nevladin
Odbor za vanjskopolitičke poslove okupljao je finansijsku i političku elitu
SAD. Njegovim tajnim sjednicama predsjedavali su najmoćniji ljudi čija
imena uglavnom nisu bila poznata. To su bile i ostale cesije, gdje se dalekosežno
odlučivalo o sudbini SAD, i svuda gdje su one imale dominatnu moć. To je bilo nezvanično
stožerno mjesto gdje su Izabrani upravljali sudbinom bezbrojnih. Od
upliva novca, do manjih ili većih ratova ishodište je bilo upravo na tome mjestu.
Vremenom i organizaciono i finansijski to tajno društvo je evoluiralo i znatno
se profitiralo. Rasla mu je moć, pa je bez ikakove sumnje sudbina znatnog dijela
svijeta baš tu rješavana. Čak se može reći da je tu već decenijama
na djelu prava svjetska vlada. Samo UN i vlada SAD u svemu su zavisile, i finansijski
i i kadrovski, od tog tajnog društva. Vladom SAD koja je izabrana na općim
izborima svih građana, zapravo su upravljali članovi tog tajnog društva. Nažalost,
tradicija, tajnih neformalnih društava gdje se odlučuje o svemu, sasvim
van dostupa javnosti, duga je i stabilnija od ideoloških epoha i prolaznih
režima.
Ova u
SAD međutim nije obična i tradicionalna. Ona je po ciljevima globalna, a po
ekonomskim i vojnim potencijalima naročito opasna. Jednom riječju radi se o
potpunoj upotrebi svih potencijala društva u skladu sa interesima
Izabranih. Ti interesi su potpuno sebični i potpuno isključivi. Niti
jedno sredstvo da se dosegne i održi svemoć nije isključeno.Čini se da se stroj
zahuktava. Nakon izvjesne krize nakon iščeznuća SSSR i rađanju nove
Rusije, Izabrani su se prestrojili i krenuli u permanentnu ofanzivu. Sve države
i svi resursi moraju biti prigrabljeni. Otada je jedno iz
Centralnog komiteta Izabranih, Madlen Olbrajt drsko izjavila da ne može ruski
narod biti isključivi vlasnik golemih bogatstava sibirskih širina, već da
ta bogatstva moraju biti svjetska baština. To znači da ta
bogatstva moraju biti u vlasti Izabranih. Nikada agresivna namjera prema jednom
narodu i jednoj državi nije bezočenije izrečena. I tu leži suština. Dok
god postoji jaka Europa, od Antlantika do Vladivostoka i od Sjevernog ledenog
mora do sredozemnih obala, Izabrani ne mogu ostvariti svoj cilj. Preko
Urala prostire se bazen sa najvećim energetskim i sirovinskim resursima.
Tu leži spas i moć Rusko - njemačko - općeeuropske Euroazije. Tu leži budućnost
dostojna mislećeg, globalnog čovjeka. Na nevolju Izabranih, ta budućnost
bi bila suprotna svakom sebičnom njihovom cilju, a otvorena slobodi i
stvaranju. Ne, vladavina manjine nad apsolutno siromašnom već vladavina
slobodnih građana lišenih straha za goli opstanak, tako ponižavajuće po ljudsko
biće. Najava prodaje srpske zemlje, luka i aerodroma, nekom šeiku iz Saudijske
Arabije, samo je dokaz više o mračnom planu podrivanja europske civilizacije.
GLOSA
Na Starom kontinentu koncetrirana je sva
tradicija, znanje i industrijsko - tehnološka moć, svo najkulturnije i najciviliziranije
društvo što su ga gradili potomci naših arijevskih predaka.