Drugi pišu

Ulazak u godinu novih izazova: sve je manje sigurnosti u svijetu...

Trajno stanje ni rata ni mira: TAJVANSKA SJENOVITA MEĐA: PRVA BITKA SLJEDEĆEG RATA BIT ĆE ONA IZMEĐU KINE I SAD-a...

Ušli smo u 2023. godinu svaki sa svojim problemima, gledajući koliko globalno, toliko i lokalno. Ukrajinski rat uskoro će napuniti godinu dana od početka ruske invazije, s pandemijom korone još nismo načisto jača li ponovno ili je njezin kraj blizu, EU se bori s energetikom, inflacijom i recesijom, dok je Hrvatska u novu godinu krenula s eurom i Schengenom na svojoj strani, uz (ne)očekivane probleme s poskupljenjima i uobičajenu žustrinu na političkoj sceni.

Piše: Dario Majetić, Glas Slavonije

Svijet, a s njim i RH pred novim su velikim izazovima i u 2023., neke od problema moramo rješava sami, za druge imamo pomoć EU-a, dok su treći negdje daleko od naše stvarnosti i na njih nemamo utjecaja, iako, gledajući u širem geopolitičkom i geostrateškom kontekstu, ne možemo izbjeći "efekt leptira", da se tako izrazimo, što pak znači, parafrazirajmo, da jedan pucanj na "sjenovitoj međi" između otoka Tajvana i kontinentalne Kine može zaglušujuće odjeknuti i na našem europskom terenu.

AZIJSKO USIJANJE

Kineska vojska početkom je siječnja u sklopu vježbe velikih razmjera poslala ratne brodove i avione prema Tajvanu, priopćilo je i kinesko i tajvansko ministarstvo obrane. Vježbe su provođene usporedno s posjetom Tajvanu skupine njemačkih zastupnika predvođenih Marie-Agnes Strack-Zimmermann, šeficom Odbora za obranu njemačkog parlamenta. Njemački zastupnici održali su niz sastanaka s predsjednicom Tajvana Tsai Ing-wen, kao i s čelnikom tajvanskog Vijeća za nacionalnu sigurnost i Vijeća za kopnene poslove koji se bavi pitanjima vezanim uz NR Kinu. Navedena je bila tek jedna od mnogobrojnih vojnih vježbi preko kojih unatrag pet godina NR Kina vrši otvoreni pritisak na odmetnuti Tajvan.

U vezi s osporavanim suverenitetom u listopadu je Ured za tajvanske poslove i Ured za informiranje Državnog vijeća Narodne Republike Kine objavio bijelu knjigu pod naslovom "Tajvansko pitanje i ponovno ujedinjenje Kine u novom dobu". Bijela knjiga objavljena je kako bi se potvrdila činjenica da je otočni Tajvan dio kontinentalne Kine, pokazala odlučnost Komunističke partije Kine (KPK) i kineskog naroda i njihova predanost ponovnom nacionalnom ujedinjenju te naglasila pozicija i politika KPK i kineske vlade u novom dobu. Tajvan od davnina pripada Kini.

Ova izjava ima čvrstu osnovu u povijesti i sudskoj praksi, navedeno je u bijeloj knjizi. Rezolucija Opće skupštine UN-a 2758 politički je dokument koji sažima načelo jedne Kine čija pravna ovlast ne ostavlja mjesta sumnji i priznata je u cijelom svijetu, stoji u bijeloj knjizi. "Mi smo jedna Kina, a Tajvan je dio Kine. To je neosporna činjenica potkrijepljena poviješću i zakonima. Tajvan nikada nije bio država i njegov status kao dijela Kine je nepromjenjiv", zapisano je masnim crnim slovima u bijeloj knjizi.

Tajvan, naravno, ne dijeli kineske stavove i više voli Amerikance koji im daju oružje, savjetnike i često šalju izaslanike poput nedavno zamijenjene šefice Zastupničkog doma američkog Kongresa Nancy Pelosy. Zbog Pelosy (warmongerice) kinesko Zapovjedništvo istočnog područja PLA-a započelo je zajedničku ophodnju borbene spremnosti i zajedničku ofenzivnu vježbu koja je uključivala postrojbe s različitim vrstama naoružanja u vodama i u zračnom prostoru oko Tajvana.

Zračne snage pod zapovjedništvom područja rasporedile su više skupina vojnih zrakoplova, uključujući zrakoplove za rano upozoravanje, borbene zrakoplove, zrakoplove za dopunu gorivom u zraku i zrakoplove za ometanje kojima se uvježbavala kontrola zračnog prostora, dopuna gorivom u zraku i potpore zrak-more. Provedene su i vježbe zajedničkog traganja i spašavanja, opskrbe streljivom i materijalom, popravka opreme te spašavanja i prijevoza ranjenika. Vezano na predmet, Brooking Institution napisao je dva sveobuhvatna scenarija u kojima su proanalizirali način i pretpostavljene ishode mogućeg rata NR Kine protiv Tajvana. Prvi analizira ograničene pomorske sukobe s naglaskom na podmorničke borbe, dok drugi scenarij obuhvaća i mogućnost subregionalnog rata.

Dakle, prema prvom scenariju naglasak je na ideji da bi NR Kina postavila mrežu morskih mina uzduž Tajvanskog tjesnaca i tako onemogućila komercijalno brodarstvo, što bi Tajvan natjeralo da pokrene ratnu mornaricu radi deblokade pomorskih putova.

Tajvansku flotu bi pak dočekale kineske jurišne podmornice kojih je trenutačno 60, i to 40 modernih bešumnih i 20 starijih sa slabijim akustičkim značajkama. Prema procjeni, 20 podmornica bilo bi naoružano torpedima, a 40 protubrodskim raketama. Prošireni rat koji je obuhvaćen drugim scenarijem analizira i opisuje način i rezultate upotrebe kineskih pomorskih snaga, dalekometnih raketnih sustava i zrakoplova namijenjenih neutraliziranju neprijatelja stacioniranog u vojnim bazama na Okinawi, Guamu i Tajvanu te uništavanju američkih i savezničkih brodova na Pacifiku.

Podsjećamo, otok Okinawa je strateški važan zbog blizine Tajvana. Amerikanci tu desetljećima imaju nekoliko vojnih baza s približno 26 tisuća vojnika. Okinawu su već koristili za napad na Koreju i Vijetnam te bi ih u slučaju obnavljanja sukoba opet iskoristiti za napade na Sjevernu Koreju ili NR Kinu. Guam je američki otok u nizu Marijanskih otoka na kojemu se također nalazi važna vojna baza u fazi modernizacije i širenja. Saveznici bi pak u slučaju regionalnog rata borbeno djelovali po kineskoj mornarici, zrakoplovstvu, vojnim objektima i infrastrukturi jugoistočnog dijela NR Kine. Na kraju analize piše kako je nemoguće pouzdano predvidjeti pobjednika rata za Tajvan.

Asimetrično ratovanje

Kako je i ishod rata krajnje nepredvidljiv i neizvjestan, preporučuje se da SAD treba biti još kreativniji i asimetričniji u smanjenu pretpostavljenih rizika. Analiza kaže da bi Sjedinjene Države umjesto razbijanja kineske blokade morale još energičnije koristiti hibridno ratovanje poput multinacionalnog bojkota i embarga na trgovinu s Kinom.

Kako god bilo, u nadolazećem razdoblju obje će strane raznim tehnikama pokušati promijeniti odnos snaga u Tajvanskom tjesnacu, ali se naglašava da bi operativna, sistemska i tehnička ranjivost američkog informacijskog sustava C4ISR (command, control, communications, computers, intelligence, surveillance & reconnaissance) bila najslabija točka nadolazećeg rata. Inače C4ISR je Lockheed Martinova vojna informatička platforma o kojoj informatikabuzdo.com piše:

- Osnovna zadaća svakog, pa i ovog zapovjednog informacijskog sustava je da na osnovi prikupljenih podataka komunikacijskim kanalima prenese podatke do računala, koja će sa specifičnom (vojnom) programskom potporom omogućiti da se na pokazivačima obrađeni podatci prikažu u formi koja zapovjedništvu omogućava procjenu situacije, donošenje odluke, izdavanje zapovijedi i nadzor njihova izvršavanja.

Načelo rada komunikacijskog sustava zasnovano je na TDMA (Time Division Multiple Access) tehnologiji, kojoj je osnovno obilježje prijenos digitalnog signala kroz medij (komunikacijski kanal) na način da svaki korisnik ima svoj vremenski 'odsječak' u kojemu je povezan s ostalim sudionicima u grupi unutar istog visokofrekventnog raspona. Koristi se isti komunikacijski kanal, dok interesne grupe sudionika ne smetaju jedna drugoj, jer svaka koristi različite kratke vremenske odsječke za komunikaciju.

Sustavi C4ISR zasnovani su na zrakoplovima (razne verzije AWACS-a) ili geostacionarnim satelitima. Zrakoplov za nadziranje i praćenje zemaljskih ciljeva (kao E-8 JSTARS) više sliči na veliki putnički avion, a ne na nekakvo borbeno sredstvo. Koriste se i stari izviđači U-2 Dragon Lady i bespilotna letjelica RQ-1 Predator. Arhitektura C4ISR okosnice mora osigurati vezu sa svakim organizacijskim operativnim sustavom. Tri su osnovna aspekta promatranja kako funkcionira ova arhitektura: operativan (Operational Architecture - OA), sistemski (Systems Architecture - SA) i tehnički (Technical Architecture - TA).

U posljednjem navedenom prepoznat će se svi dosad nabrajani mrežni i računalni uređaji i protokoli, od modema do IPv6. Ova globalna mreža za razmjenu informacija (Global Information Grid - GIG) po arhitekturi je razvijena da pruži "end-to-end" protok informacija sa samim "ratnikom" na terenu u konačnici. Transportni informacijski sustav mora imati sposobnost koja uključuje sigurno mrežno okružje, dopuštajući DoD korisnicima pristup, razmjenu, korištenje podatka i njihovu primjenu, bez obzira na lokaciju, a sve podržava snažna središnja mrežna informacijska infrastruktura. Naravno da su uporabljeni najučinkovitiji sigurnosni mehanizmi u ovom procesu korištenja informacija. Okosnica GIG je moćno superračunalo, cluster takvih računala, odnosno mreža clustera (GRID) koji u općem smislu tvore superračunalo.

Scenarij sudnjeg dana

Ne bude li informatička platforma C4ISR uštimana u trenutku amfibijskog napada NR Kine na "središte središnjih interesa Kine", kako je Tajvan nazvao Xi, mogao bi se ostvariti mračni scenarij nazvan "Prva bitka sljedećeg rata: Ratne igre kineske invazije na Tajvan" koji je izradio američki Centar za strateške i međunarodne studije (CSIS). U sklopu projekta provedene su 24 simulacije koje su rezultirale "osnovnim scenarijem" prema kojemu bi "Tajvan i saveznici pobijedili u ratu, ali bi pretrpjeli goleme gubitke. Do kraja rata najmanje bi dva američka nosača zrakoplova i deset do 20 velikih ratnih brodova bili potopljeni. Bilo bi ubijeno 3200 američkih vojnika u tri tjedna borbe. Sjedinjene Države i Japan izgubili bi desetke brodova, stotine zrakoplova i tisuće vojnika. Takvi bi gubitci naštetili globalnoj poziciji SAD-a dugi niz godina. I NR Kina bi također pretrpjela teške gubitke, s oko 10 tisuća ubijenih vojnika, a 155 borbenih zrakoplova i 138 velikih brodova bilo bi uništeno. Njezina mornarica našla bi se u rasulu, jezgra amfibijskih snaga bila bi slomljena, a desetci tisuća vojnika bi bili zarobljeni. I Japan će vjerojatno izgubiti stotinu zrakoplova i desetke brodova".

Kako se ne bi ponovila Ukrajina, analitičari CSIS-a preporučuju da SAD mora na Tajvanu neprestano nagomilavati oružje koje će omogućiti odbijanje Kineza do dolaska Amerikanaca. Raspoloženje je, pak, Tajvanaca za rat s Kinom nisko, što se vidi iz ankete koju je u rujnu provela Tajvanska zaklada za javno mnijenje (TPOF), u kojoj stoji da 51,2 % tajvanskih ispitanika kaže da bi Kina dobila rat ako bi Peking odlučio napasti Tajvan, dok samo 29,6 % misli da će Tajvan izići kao pobjednik.

Sve u svemu, "sjenovita međa", poslužimo se još jednom tim terminom, koja dijeli otok Tajvan od kontinentalne Kine, ostaje i dalje potencijalno žarište jednog novog golemog sukoba između Washingtona i Pekinga, u težnji za dominacijom u jugoistočnoj Aziji. Uz sadašnji "beskrajni rat" između Ukrajine i Rusije, ostvari li se takav crni scenarij, bio bi to još jedan uvod u potpunu katastrofu koja bi se zvala Treći svjetski rat.

Mala tajvanska vojska

Tajvan se mora oduprijeti, a ne kapitulirati. Ako se Tajvan preda prije nego što snage SAD-a uđu u borbu, sve će biti uzaludno. Kopnene snage Tajvana moraju postati središnja snaga obrane Tajvana i preporučuje se njihovo jačanje - stoji u izvješću Centra za strateške i međunarodne studije. Prema doktrini, Vojska Republike Kine (Tajvana) brani svoj teritorij i osigurava suverenitet na moru i kopnu do dolaska Amerikanaca. Prema nedavnim procjenama, obrambena sposobnost tajvanske vojske iznosi šest dana, a još je devedesetih iznosila 90 dana. Približno 80 posto borbenih snaga nalazi se na samom Tajvanu, a 70 tisuća vojnika razmješteno je na priobalnim otocima Quemoy (Kinmen), Matsu i Tachen. Tajvanska vojska trenutačno ima 170 tisuća profesionalnih vojnika organiziranih u kombinirane brigade. Tajvan na naoružanje troši 10 milijardi dolara godišnje (3 % BDP-a). Opći nedostatci tajvanskih obrambenih snaga su nemogućnost prilagodbe zajedničkom ratovanju i predimenzionirani, birokratizirani i samodopadni časnički zbor. (D. Ma.)

Golema kineska vojska

Narodnooslobodilačka armija Kine najveća je stajaća vojska na svijetu, s približno 2.183.000 aktivnog osoblja. Vojska je podijeljena u pet rodova, mornaricu, kopnene, zrakoplovne, raketne snage i strateške snage za pružanje podrške. Ova je vojska za regionalne pojmove moderna, solidno utrenirana i opremljena. Kina je za vojsku 2021. izdvojila 293 milijarde dolara, dok je istodobno američki vojni proračun iznosio 801 milijardu dolara. Glavna odlika kineske vojske još uvijek je njezina veličina, a glavni nedostatak je neiskustvo u ratovanju. Posljednji put je kineska vojska sudjelovala u vojnim operacijama davne 1979. godine, za vrijeme rata s Vijetnamom.svijetu.