Crkva

Pismo Svetom arhijerejskom sinodu Srpske pravoslavne crkve: Njegovoj svetosti patrijarhu srpskom gospodinu Irineju ...

Preosvećeni Grigorije srebroljubac

......

Obraćam Vam se bogobojažljivo, sa strahom Božijim da ne počinim ovim pismom neki grijeh, te vjerom i nadom da će naše vladike, članovi Sinoda naše Svete, Saborne i Apostolske Crkve, preispitati dešavanja u Eparhiji Zahumsko-hercegovačkoj i primorskoj, ozbiljno razmotriti sve tvrdnje koje Vam navodim i preduzeti određene mjere kako bi se zaustavilo kontinuirano urušavanje ugleda naše Crkve u Hercegovini i južnoj Dalmaciji neprikladnim djelovanjem i ponašanjem hercegovačkog vladike Grigorija Durića!

Svjedoci ste da mediji i javnost već godinama pišu i govore o neprimjerenom ponašanju, istupima i poslovima hercegovačkog vladike Grigorija koji svojim kontraverznim ponašanjem čini veliku štetu ugledu naše Crkve. Neprikladno ponašanje, koje nije primjereno za jednog problematičnog tinejdžera, a kamoli za vladiku naše Svete Crkve, traje već dugi niz godina. Upozorenja javnosti da se stvari promijene a vladika urazumi nažalost nisu do sada dala rezultat i značajnije pomake, pa sam odlučio da Vas, članove Sinoda i Sabora naše Srpske pravoslavne crkve zamolim da u skladu sa svojim mogućnostima preduzmete određene korake, riješite problem i zaustavite negativne tendencije sa pogubnim posledicama.

Smatram da Sinod i Sabor naše Svete Saborne i Apostolske Crkve ne treba da izbjegava razgovor o ovoj temi i nagomilanim problemima koji tište iskrene vjernike dugo vremena, već da se sa problemima treba suočiti kako bi se stanje u Eparhiji i našoj Crkvi popravilo. Lično sam, kao i mnogi vjernici u Hercegovini, očekivao da će Crkva ranije da reaguje, nakon više stotina medijskih natpisa, istupa, incidenata, tekstova i priloga u kojima se govorilo o vladici Grigoriju i njegovom neprimjerenom ponašanju, ali iako smo strpljivo čekali reakciju to se nažalost do sada se nije dogodilo. Smatram da je krajnje vrijeme da se utvrde činjenice, javnosti i vjernicima kaže da li je ovakvo ponašanje prihvatljivo ili štetno, i da li Sinod i naša Crkva prećutnim odobravanjem podstiču devijacije koje urušavaju ugled naše Crkve među narodom i vjernicima.

Umjesto da bude duhovni pastir, da pomaže narod i vjernike, štiti obespravljene i sirotinju, stara se o poboljšanju teškog položaja Srba u Hrvatskoj i Federaciji BiH, vladika Grigorije se uglavnom, potpuno javno i otvoreno, prije svega bavi politikom i biznisom. Vama, članovima našeg Sinoda, sigurno je od ranije poznato da se upravo za hercegovačku Eparhiju vežu brojne afere, sumnjivi poslovi, pronevjere, protesti radnika u eparhijskim firmama, stavljanje Crkve Svetog Arhanđela Mihajla u trebinjskom naselju Hrupjela pod hipoteku kao zalog za vraćanje kredita bankama…

Mnogo je problema i čudnih stvari, teško ih je sve pobrojati, ali ću se potruditi da, govoreći istinu i samo istinu, iznesem neke od činjenica i problema koje brinu vjernike u Hercegovini. Ne znam da li je našem Svetom Sinodu poznato da je Eparhija Zahumsko-hercegovačka bila investitor izgradnje poslovno-stambenog kompleksa u trebinjskom naselju Bregovi, u partnerstvu sa propalom firmom „Neimarstvo" iz Trebinja čiji je vlasnik Mato Uljarević prevario veliki broj građana i pobjegao iz Trebinja. Eparhija između ostalog posjeduje i svoje građevinske firme, a neke su između ostalog bile angažovane za grdnji Andrićgrada u Višegradu sa režiserom Emirom Kusturicom. Tom prilikom je došlo do nezakonitog rušenja austrijskih tvrđava oko Trebinja, u kome su nažalost bili angažovani eparhijski kamioni i radnici, kako bi se klesani kamen prenio u Višegrad, što je u ljeto 2012. godine izazvalo lavinu, proteste i otpor Trebinjaca koji su se protivili da režiser uz pomoć Eparhije i tadašnjih vlasti ruši istorijske spomenike i lijepe kamene objekte.

Vladika Grigorije je i trenutno u velikom građevinskom biznisu, i kao investitor gradi još jednu poslovno-stambenu zgradu pored rijeke Trebišnjice u trebinjskom naselju Ložiona. Ipak zbog javnosti vladika se formalno ne vodi kao investitor, već je registrovana firma u vlasništvu njegovog bliskog prijatelja i saradnika, sa kojim je rodbinski povezan.

Članovima Sinoda je vjerovatno poznato da je nedavno objavljen spisak preduzeća, ustanova i organizacija u Bosni i Hercegovini čiji su računi blokirani, i među njima su bile i dvije eparhije, i to upravo Eparhija Zahumsko-hercegovačka i primorska i Mitropolija dabrobosanska, kojom je upravljao Grigorije do dolaska nedavnog ustoličenog mitropolita Hrizostoma. Da li je čudno da se od svih Eparhija blokiraju računi samo onima kojima upravlja vladika Grigorije?

Vladika Grigorije je jedini od svih vladika naše Crkve koji je skinuo mantiju i u javnosti se već duže vremena pojavljuje u civilu. Umjesto po podvižništvu i skromnom životu, postao je prepoznatljiv po odijelima, modernom odijevanju i skupoj garderobi. Mnogi Hercegovci su bili zaprepašteni i sa velikim podozrenjem su doživjeli čudno preobraženje vladike Grigorija koji je naprasno skratio kosu i bradu, skinuo mantiju, i u javnosti se svakodnevno pojavljuje u civilnoj garderobi, svijetlim košuljama, majicama, farmerkama, odijelima...Koliko je meni poznato, Kanoni naše Svete Saborne i Apostolske Crkve propisuju da su monasi, a posebno vladike, obavezni da neprekidno nose mantiju i žive u manastiru, i da je javno pojavljivanje u civilnoj odjeći, svijetlim košuljama, majicama i odijelima, zabranjeno i u suprotnosti sa Kanonima naše Crkve!

Vožnja skupih luksuznih džipova i automobila je samo jedna od manifestacija vladikine moći, raskoši i bogatstva na koju vjernici gledaju sa podozrenjem. Tako se u Eparhijskom voznom parku, između ostalih, nalazi i skupocjeni džip „Rendž rover sport" vrijedan oko 140. 000 konvertibilnih maraka, koji je Eparhija kupila 2013. godine u Salonu automobila u Mostaru, te velika bijela limuzina „Linkoln" u kakvoj se voze holivudske filmske zvijezde. Gradnja, renoviranje i opremanje više luksuznih vladikinih rezidencija u Trebinju i Mostaru, razbacivanje i pokazivanje luksuza i velikog bogatstva svakako ne priliči jednom vladici Srpske pravoslavne crkve. Takvo ponašanje izaziva reakcije i podozrenje kod siromašnih vjernika, jer se većina Hercegovaca, kao i našeg naroda u cjelosti, danas bori za egzistenciju i golo preživljavanje.

Ne znam da li je preosveštenim vladikama i uvaženim članovima Svetog Sinoda naše Crkve poznato, ali vladika Grigorije je već desetak godina veoma aktivan učesnik izbornih procesa i vrlo angažovano se bavi politikom. Tako je vladika nekada otvoreno podržavao bivšeg predsjednika Srbije Borisa Tadića, a kritikovao njegove konkurente Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića. Vladika je organizovao dolazak Tadića i Đilasa u Trebinje dok su bili na vlasti, dok je istovremeno predsjednika Srbije Tomislava Nikolića javno na televiziji nazivao "benom i neškolovanim magarcem", te je odbio da ga primi i ugosti tokom njegove zvanične predsjedničke posjete Trebinju i Hercegovini u ljeto 2013. godine.

U Republici Srpskoj vladika je politički najjaktivniji i vrlo snažno i otvoreno podržava aktuelnu vlast i predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika. Vladika uvijek podržava samo onoga ko je na vlasti, pa je tako 2004. godine bio oštar Dodikov kritičar koji je pisao čuveno pismo predsjedniku Narodne skupštine Republike Srpske i javno kritikovao Dodika tvrdeći da je lažov koji krade, a onaj ko krade taj i ubija.

Sve se promijenilo Dodikovim dolaskom na vlast, a strane su se samo zamijenile. Svoje dotadašnje političke prijatelje i istomišljenike počeo je javno da kori, kritikuje, napada, ponižava i naziva plašljivicama, dok Dodika uporno hvali i veliča gostujući u raznim televizijskim emisijama. Da bi od naroda donekle prikrio tragove svojih političkih zaokreta, vladika je naredio da se sa česme, koja se nalazi na ulasku u Hercegovačku Gračanicu, skine ploča sa zahvalnicom Mirku Šaroviću, bivšem predsjedniku Republike Srpske koji je pomogao gradnju kompleksa na Crkvini.

Vladika je toliko daleko zagazio u politiku da čak krši svetovne zakone i izbornu šutnju. Tako je početkom oktobra 2014. godine, u vrijeme izborne tišine neposredno prije održavanja opštih izbora u BiH, govorio na skupu SNSD-a tokom otvaranja bolnice u Nevesinju i javno pozivao Hercegovce da glasaju za Milorada Dodika. Vladika zna oštro da napada političare u opoziciji koji mu se ne dopadaju, pa je tako 2013. godine izbio veliki skandal kada je nakon nedeljne liturgije u Crkvi Svetog Arhangela Mihaila u Trebinju javno pred vjernicima grubo napao i izvrijeđao tadašnjeg predsjednika Skupštine grada Trebinja Slobodana Prtila, odbornika Dejana Taranu i gradonačelnika Slavka Vučurevića, te najavio da će mnogim političarima „zakukati majka" kad on progovori na svojim besjedama o njihovom bogatstvu, imovini, kućama, automobilima...I ovaj veliki skandal, tokom kojeg je pred novinarima vrijeđao i svog poslovnog partnera Saliha Alijagića i nazivao ga "...Turčinom koji je opljačkao Trebinje", izazvao je pažnju javnosti, lavinu reakcija i televizijskih priloga, te na kraju i sudske procese za klevetu.

Uoči lokalnih izbora 2016. godine u stradalničkim Prebilovcima je u besjedi nakon pomena prebilovačkim mučenicima, koje su ustaše 1941. godine bacile u jamu Šurmanci, vladika neprimjereno držao klasičan politički govor, kritikovao i vrijeđao Prebilovčane koji mu se ne dopadaju, te javno hvalio i nazivao dobrim čovjekom generalnog sekretara vladajućeg SNSD-a Luku Petrovića, sadašnjeg gradonačelnika Trebinja, i obećao da će njih dvojica sa HET-om skupa do ljeta 2017. sagraditi Parohijski dom u selu za vjernike i goste. Nažalost, ne samo da vladika nije ispunio obećanje niti počeo gradnju Parohijskog doma, već ove godine nije ni prisustvovao pomenu u Prebilovcima jer je u to vrijeme bio na savjetovanju vladajuće stranke SNSD-a održanom na Ublima kod Trebinja, gdje je govorio o političkim planovima i programu.

Javna je stvar da je u Trebinju vladika Grigorije veoma moćan zahvaljujući političkim vezama i odnosom sa Miloradom Dodikom, i da je jedan od glavnih kadrovika koji određuje ko će biti postavljen na koju funkciju, ko će dobiti posao u nekom javnom preduzeću i ustanovi. Vladika ne krije ni svoju izrazitu bliskost sa „svojim dragim prijateljem" Draganom Čovićem, kako vladika voli da naziva lidera HDZ-a i hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Vladika organizuje srdačne susrete i prijeme za Dragana Čovića, a ponekad se stiče utisak da se više stara o položaju Hrvata i katolika u BiH nego o teškom položaju malobrojnih srpskih povratnika u dijelove Eparhije koji pripadaju Federaciji BiH, a kojima upravo Čović krši ustavna prava i sprečava izbor Srba u organe vlasti.

U znak zahvalnosti za političku promociju i javne istupe, hercegovački vladika dobija velike donacije, kredite i grantove od Vlade Republike Srpske, Elektroprivrede, Hidroelektrana na Trebišnjici i drugih javnih preduzeća i ustanova u Republici Srpskoj. Eparhija je osim novaca i vrijednih donacija, od Vlade Milorada Dodika dobila i veliko zemljište u centru Trebinja, na prostoru bivše kasarne Vojske Republike Srpske. Na tom mjestu upravo se nalazio Konjički klub Vranac, a nedavno je Eparhija i prodala dio zemljišta u bivšoj kasarni lokalnim investitorima za više od milion maraka za gradnju stambenih objekata.

Vladikina bliskost sa Dodikom i vlastima u Srpskoj je tolika da je čak njegov sekretar i sveštenik u Dubrovniku Miroslav Bošković od 16.1.2013. zaposlen kao vladin službenik u Kancelariji Vlade Republike Srpske u Mostaru, o čemu takođe posjedujem materijalne dokaze. Postavlja se logično pitanje: kako neko može biti vladin službenik u Bosni i Hercegovini i sveštenik u Hrvatskoj, te istovremeno obavljati dvije odgovorne službe u dvije države?

Crkva, država i politika su odvojene, i smatram da u najmanju nije pristojno i prikladno da jedan vladika dijeli narod i vjernike tako što aktivno učestvuje u političkim procesima zarad privilegija, novca i materijalne koristi koje zauzvrat dobija od političara koje promoviše!

Članovi našeg Svetog Sinoda bi, po mom skromnom mišljenju, trebali formirati Komisiju i provjeriti šta se događa sa obnovom Sabornog hrama Svete Trojice na Bjelušinama u Mostaru, te poslovanju eparhijskih preduzeća. Poznato Vam je da je u ljeto 2008. godine vladika Grigorije u manastiru Žitomislić organizovao veliku donatorsku večeru za obnovu hrama, a prve informacije su govorile da je tada bilo prikupljeno više od pet miliona maraka.

Prema mojim saznanjima, koje se lako mogu provjeriti u registrima, firma Gemaks BH, koju je vladika bio odabrao za izvođača radova na obnovi hrama u Mostaru, otišla je u stečaj a zbog toga je propao dio novaca i donacija koji su bili namijenjeni obnovi Sabornog hrama Svete Trojice. Zanimljivo je da se sjedište propale i ugašene firme, koja je osnovana 2010. godine, nalazi upravo u Vladičanskom dvoru u Mostaru, na adresi Konak 7. Direktor firme bio je Vanja Pešut, istovremeno direktor i odgovorno lice u povezanoj eparhijskoj firmi „Vino i više" koja je takođe u međuvremenu ugašena.

Vanja Pešut je kontraverzni hercegovački biznismen i veoma blizak saradnik i poslovni partner vladike Grigorija, a u štampi se opširno pisalo o brojnim zloupotrebima u poslovanju povezanih firmi. Pešut je između ostalog bio donator vrijednih konja i opreme za eparhijski Konjički klub „Vranac" u Trebinju, koji je bio navodno otvoren u humanitarne svrhe kako bi se djeca sa posebnim potrebama liječila hipoterapijom. Nažalost i ovaj vladikin projekat je propao, nikada nije zaživio iako su uložena značajna sredstva, a vladika se sa kočijama i političarima vozao po Trebinju i pravio promociju. Konjički klub je nažalost propao, izgladnjeli vrijedni konji nestali ili odvedeni u Gacko i na Zupce da lutaju pašnjacima..

Zbog svega ovog Sveti Sinod, po mom skromnom mišljenju, trebao da ispita navode, istraži kako posluju i šta rade eparhijske firme, i gdje je završilo 3,5 miliona maraka od prodaje crkvenog zemljišta na Rondou u Mostaru. Trebalo bi provjeriti gdje je završio milion maraka od prodaje zemljišta u Trebinju i da li je uložen u gradnju vladikine zgrade na Ložioni, te šta je sa ostalom eparhijskom imovinom i sredstvima od donacija i rentiranja poslovnih objekata. Sinod i naša Crkva bi trebali da provjere da li je Eparhija prodala čak i staro pravoslavno groblje u Mostaru, i da li je vladika tražio od srpskih porodica da prenesu kosti svojih predaka kako bi oslobodili zemljište na kome se nalazilo staro pravoslavno groblje, a čiji je vlasnik prije prodaje bila Eparhija Zahumsko-hercegovačka i primorska?

Da li je vladika od bivšeg direktora firme „Šipad-Luč" kupio, renovirao i luksuzno opremio vikendicu na planinskom izletištu Ubla kod Trebinja? Šta je vladika i kome prodao od vrijedne imovine, zemljišta i objekata u Dubrovniku?

Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska nekada je sa povezanim licima bila većinski vlasnik i upravljala najvećim hercegovačkim vinogorjem, Poljoprivrednim kombinatima „Agrokop" i „Popovo polje". Nažalost oba velika kombinata za više stotina hektara voćnjaka i vinograda otišla u stečaj zbog lošeg upravljanja, zloupotreba i nezakonitih radnji. Na čelu Upravnog odbora „Agrokopa" nalazio se iguman manastira Tvrdoš otac Sava, vladikina desna ruka koju Hercegovci pamte po vratolomnoj vožnji vladinog helikoptera iznad Trebinja, što je uz trke vozila bio jedan od omiljenih hobija igumana Sava. Zanimljivo je naglasiti da su se nezadovoljni radnici „Agrokopa" masovno okupljali i protestvovali čak i ispred manastira Tvrdoš, što se po mojim saznanjima nikada prije nije dešavalo u istoriji naše Crkve, jer su bili ogorčeni ponašanjem igumana Sava koji je sa svojim prijateljima putovao na Havaje i obilazio vinogorja u Kaliforniji i Južnoj Americi u vrijeme dok su plate radnicima kasnile više od šest mjeseci! Video priloge i dokaze ovih tvrdi takođe možete pronaći na mom sajtu, kao i drugim medijima.

Među brojnim skandalima koji se vezuju za ime vladike Grigorija je i eparhijski sudski proces, koji je vladika vodio protiv dvojice vjernika u Trebinju jer su u javnosti kritikovali njega i njegovo ponašanje. Vama je poznato da je Eparhijski crkveni sud, kojim je predsjedavao vladika Grigorije, istovremeno je bio i tužilac i sudija što govori o objektivnosti suđenja, a donesena je sporna Odluka da se iz Crkve izbace Blažo Stevović i sada već pokojni Nikola Sekulović, da im se zabrani ulazak u Crkvu, ispovjedanje, pričešće i prisustvo liturgijama. Njih dvojicu je vladika optužio i osudio jer su u javnosti govorili o vladikinim zloupotrebama i neprimjerenom ponašanju. Ovaj skandalozni sudski spor, koji je vođen pred Crkvenim sudom u Trebinju, privukao je veliku pažnju javnosti u regionu, a Sinod i blaženopočivši naš patrijarh Pavle poništili su i stavili van snage sve odluke Grigorijevog Crkvenog suda, te ukinuli spornu Odluku o izbacivanju dvojice vjernika iz Trebinja iz naše Crkve i dozvolili im da ponovo imaju pravo ići u crkvu, i imati ista prava kao i ostali pravoslavni vjernici.

Vladika je često privlačio pažnju javnosti nepotrebnim izlivima bijesa i histeričnim ponašanjem, uvredama, prijetnjama, vođenjem sudskih sporova i traženjem naknada za navodno pretrpljenu duševnu bol, te učestalim napadima na novinare koji su ukazivali na njegove zloupotrebe, sumnjive poslove, čudno i neprikladno ponašanje, o čemu i lično mogu da posvjedočim.

Veliki skandal dogodio se još 2009. godine kada su sveštenici, sa grupom bezbjednosno-interesantnih lica od kojih su neki bili osuđivani i robijali zbog dilovanja droge i počinjenih teških krivičnih djela, po vladikinom nalogu napali poznatog novinara Slobodana Vaskovića ispred Sabornog hrama u Trebinju, a potom i isped kuće sada već pokojnog Nikole Sekulovića. Specijalna jedinica policije Republike Srpske i Centra javne bezbjednosti Trebinje izvukla je Vaskovića na sporedni izlaz iz kuće u Trebinju i pratila ga sve do kraja Popovog polja, ali su na kraju vladiki ljudi pratili i presreli Vaskovića u blizini Ljubinja i kamenovali njegovo vozilo. Tom prilikom polomljena su stakla na vozilu, ali na sreću on i njegov sin, snimatelj, nisu teže povrijeđeni.

Poslije samo dvadesetak dana dogodio se novi veliki incident, a među novinarima koji su osjetili vladikin bijes i žestinu napada je i pokojni dopisnik Večernjih novosti iz Trebinja Radivoje Gutić, koga je vladika napao i prijetio da će ga "...pojesti kao šampitu" jer je pisao o skandaloznom suđenju Sekuloviću i Stevoviću pred Crkvenim sudom u Trebinju. Gutić je među prvima još 2004. godine, sada već čuvenom tekstu „Tašna, mašna, kandilo" objavljenom u Večernjim novostima, pisao o zloupotrebama u hercegovačkoj Eparhiji, prodaji crkvenog zemljišta, pronevjerama novca...Te 2009. počeo je životni brodolom novinara Gutića, problemi na poslu, pritisci na porodicu, a sve je nažalost okončano preranom smrću poznatog hercegovačkog novinara, koji je iza sebe ostavio četvoro maloljetne djece. Svakako da i ove moje tvrdnje možete provjeriti...

Veliko nezadovoljstvo i ogorčenje vjernika i Srba na području grada Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije izazvala je Odluka Eparhije i Crkvene opštine da se Srpsko nacionalno vijeće grada Dubrovnika istjera iz kancelarije površine 15 m2, koje je Vijeće uz podršku grada Dubrovnika bilo iznajmilo od Eparhije. Srpsko nacionalno vijeće je krovna i najvažnija organizacija za život i rad pravoslavnih Srba u ovom dijelu Hrvatske i izbacivanje iz prostorija bio je veliki udarac za sve vijećnike i Srbe u Dubrovniku, pa je odluka izazvala buru i ogorčenje. Dubrovački Srbi su ranije uputili pismo patrijarhu Irineju i Sinodu naše Crkve tražeći da se preispita rad i sankcioniše vladika Grigorije, a i njihova pisma i stavove Vam šaljem kao prateća dokumenta uz ovo pismo.

Kancelarija je iznajmljena i redovno se plaćao najam Eparhiji, ali je Ugovor o zakupu naprasno otkazan zbog navodnog proširenja Galerije ikona sa rokom iseljenja od 30 dana. Vijećnici smatraju da je krajnji cilj dodatna komercijalizacija i iznajmljivanje crkvenih prostorija nekom od dubrovačkih ugostitelja.

Ne znam da li je Sinodu i našim vladikama poznato da naša Crkva u Dubrovniku ima veoma vrijednu imovinu, dvedesetak stanova i poslovnih prostora na najatraktivnijim lokacijama na Stradunu i strogom centru Dubrovnika, ali je pitanje gdje završavaju stotine hiljada evra godišnje od zakupa? Na žalost, jedan od crkvenih poslovnih prostora površine 45 m2 u Ulici od puča iznajmljen je pod čudnim okolnostima na 80 godina kontraverznom biznismenu Salihu Alijagiću za svega 200 evra mjesečnog najma. Alijagić mi je u jednom intervjuu potvrdio da sada prostor iznajmljuje za čak 9. 000 evra mjesečno! Posjedujem kopiju Ugovora o iznajmljivanju crkvenog prostora, i ukoliko je potrebno mogu ga dostaviti članovima Sinoda da provjere istinitost mojih navoda.

Ugledni Srbin iz Dubrovnika dr Vladislav Turnić, bivši predsjednik Crkvene pravoslavne opštine u Dubrovniku u najtežim vremenima, tokom poslednjeg građanskog rata kada je pretrpio brojne napade i neprijatnosti zbog svoje vjere i nacije, te funkcije koju je obavljao, koji je svoju imovinu i zavještao Crkvi, pisao je pisma patrijarhu Irineju i članovima Sinoda Srpske pravoslavne crkve o štetočinskom ponašanju vladike Grigorija. Ogorčen njegovim radom i postupanjem, dr Turnić je podnio Tužbu protiv vladika Grigorija, ali prema mojim informacijama ona nikada nije stigla do Beograda i Patrijaršije. Zbog toga ću Vam ja poslati njegovu Tužbu i pismo upućeno njegovoj svetosti patrijarhu srpskom i pećkom Irineju, a autentičnost originalnih pisama i dokumenata svakako možete provjeriti u razgovoru sa dubrovačkim Srbima, članovima Srpskog nacionalnog vijeća grada Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije.

Iz pratećih dokumenata, pisama, dopisa, zapisnika sa sjednica Srpskog nacionalnog vijeća Dubrovačko-neretvanske županije, na kome se raspravljalo o odnosima sa Eparhijom i vladikom Grigorijem, a koje Vam takođe šaljem uz ovo pismo, možete vidjeti svo nezadovoljstvo i ogorčenost dubrovačkih Srba zbog maćehinskog odnosa i ponašanja vladike Grigorija, koji čak nije pronašao ni kratko vrijeme da sa njima porazgovara o nagomilanim problemima malobrojnih Srba na jugu Hrvatske, sve jačem i izraženijem procesu pokatoličavanja Srba, gubljenju nacionalnog identiteta, pohađanju vjeronauka, nedovoljnoj brizi i posjetama sveštenika pravoslavnim Srbima u Dubrovniku, te drugim velikim nagomilanim problemima sa kojima se dugi niz godina suočavaju u veoma teška i izazovna vremena za ostanak Srba u Hrvatskoj.

Kap koja je prelila čašu žuči i nezadovoljstva opštim stanjem i dešavanjima u hercegovačkoj Eparhiji je veliki skandal i poražavajuća činjenica i da je dubrovački paroh Stevo Kovačević prije nekoliko dana, skupa s dubrovačkim jezuitom Rokom Prkačinom, služio pomen na ostrvu Daksa pored Dubrovnika ispred spomenika ustašama koje su ubijene nakon oslobođenja Dubrovnika oktobra 1944. godine.

Prosto je nevjerovatna,i za sve žrtve ustaških zločina veoma ponižavajuća i zabrinjavajuća činjenica, da je pravoslavni sveštenik služio pomen ustašama ispred spomenika sa grbom zloglasne Nezavisne Države Hrvatske i šahovnicom koja počinje prvim bijelim poljem, na kome su ispisana imena pedeset troje ustaša koji su obavljali visoke funkcije u lokalnoj administraciji Ante Pavelića tokom Drugog svjetskog rata. Na spomeniku su između ostalih i imena dva gradonačelnika Dubrovnika za vrijeme NDH-a, Iva Karlovića i Nike Koprivice, te njihovih najbližih saradnika, ali na njemu nema nijedno pravoslavno ime. Svi strijeljani su bile ustaše koje su obavljale najvažnije funkcije u okupiranom Dubrovniku tokom NDH-a, i osuđeni su odmah nakon oslobođenja grada oktobra 1944. godine.

Posebno treba istaći veliku sramotu da su sveštenik i Eparhija grubo obmanjivali javnost, izdavali Saopštenja lažno se krijući iza pokojnog vladike Vladislava, i lažno tvrdili da nisu služili pomen i zajedničku molitvu sa katolicima ispred ustaškog spomenika, uprkos činjenici da je štampa u Dubrovniku i Dubrovačka biskupija objavila fotografije i vijest koje jasno i nedvosmisleno potvrđuju da je sveštenik Kovačević služio pomen ispred spomenika na kome piše da je podignut „hrvatskim domoljubima, žrtvama jugoslavenskog i komunističkog terora 1944. godine", što je čest eufemizam za ustaše u Hrvatskoj.

Smatram da je nedostojno za jednog vladiku i sveštenika da svoj veliki propust pokušavaju opravdati podmetaljima, lažima i nekim pismom pokojnog vladike Vladislava iz 1990. godine, jer je spomenik ustašama na Daksi izgrađen 2010. godine. Pokojni vladika hercegovački Vladislav im nije im mogao nikako dati blagoslov da služe ispred spomenika na Daksi, kako se pokušava naći nemušto opravdanje. Ovaj događaj je najveća sramota u novijoj istoriji naše Crkve i Eparhije, jer se nikada prije nije dogodilo da naš sveštenik služi pomen i moli se za pokoj duše ustašama i zločincima koji su direktno odgovorni za strašne zločine i masovna stradanja Srba za vrijeme NDH.

Zbog svega što se godinama dešava u Eparhiji Zahumsko-hercegovačkoj i primorskoj, a mnogi vjernici smatraju i strahuju da su veoma loše i štetne za ugled naše Crkve, odlučio sam da Vam sa strahom Božijim pišem i uputim krajnje dobronamjerno pismo i prijedloge, jer smatram da je krajnje vrijeme da se reaguje nakon dugogodišnjeg strpljivog čekanja da se stvari poprave, da se vladika urazumi i prestane sa kontraverznim istupima i ponašanjem koje šteti ugledu naše Crkve. Smatram da je neodgovorno i štetno uporno ćutati, gurati pod tepih i prećutno odobravati pogubne stvari i devijacije u našoj Eparhiji i Crkvi, i da je došlo vrijeme za reagovanje jer su stvari već otišle predaleko.

Smatram da Vi, kao najodgovorniji ljudi u našoj Svetoj Crkvi, trebate formirati Komisiju da preispita šta se to dešava u Eparhiji zahumsko-hercegovačkoj i primorskoj, da li su tačne navodi koji se mogu čuti u javnosti i tvrdnje koje Vam navodim u ovom pismu. Puno toga se nagomilalo u proteklom periodu, vjernici u Hercegovini su vjerovali da će se stvari vremenom promijeniti, popraviti i doći na svoje, da će vladika da prihvati dobronamjerne kritike i ispravi greške na koje mu se uporno skreće pažnja. Nažalost vladika Grigorije sve više pokazuje gordost i oholost. Očekivali smo da će nakon svega njegova svetost patrijarh Irinej i naša Crkva reagovati, da će se vladika urazumiti i prestati sa neobičnim i nedostojnim ponašanjem za jednog vladiku, ali nažalost to se nije dogodilo.

Sa punom odgovornošću Vam tvrdim da se stanje u Hercegovini i Eparhiji zahumsko-hercegovačkoj i primorskoj neće popraviti sve dok je Grigorije na čelu Eparhije, jer je upravo on uzrok svih podjela, sukoba, nesloge, zle krvi i loše atmosfere koja vlada dugi niz godina. Da ovo nije samo moj lični stav, već mišljenje mnogih vjernika, koji iz straha ne smiju javno da progovore, potvrđuju Vam prateća pisma dubrovačkih Srba koji vape da se nešto promijeni i traže od našeg patrijarha Irineja i Sinoda da preduzmu mjere kako bi se sve vratilo na staro. Činjenica da pokojni Nikola Sekulović i Radivoje Gutić, neki od vladikinih kritičara na kojima je vladika Grigorije iskalio svoj bijes, nisu nažalost više među živima, govori da je bojazan i strah opravdan, i da nije nimalo čudno što većina ćuti, trpi i čeka..

Iskreno vjerujem, nadam se i molim Bogu da će Sinod i Sabor naše Svete Saborne i Apostolske Crkve reagovati, preduzeti mjere i umjesto vladike Grigorija, koji je svojim ponašanjem izgubio povjerenje i ugled kod istinskih vjernika u hercegovačkoj Eparhiji, imenovati drugog vladiku koji će pomoći duhovni i moralni preporod Hercegovine i Eparhije.

Da pismo ne bude samo u kritičkom tonu, želim sa radošću da Vam kažem i to da u Eparhiji Zahumsko-hercegovačkoj i primorskoj ima mnogo istinskih duhovnika, podvižnika i istinskih pastira koji se staraju o duhovnosti, svom stadu i narodu. Jedan od njih je i iguman manastira Zavala u Popovom polju, otac Vasilije, koji je dostojni nasljednik velikih hercegovačkih duhovnika i svetaca. Manastir Zavala nakon obnove postao je mjesto okupljanja i saborovanja pravoslavnih vjernika iz svije dijelova Hercegovine, i jedan od stubova očuvanja pravoslavlja na krajnjoj granici sa zapadnom civilizacijom.

Još jednom Vas podsjećam da namjera ovog pisma nije da suprotno našim hrišćanskim načelima bilo koga opanjkavam, klevećem niti napadam, već da apelujem na Vas da nešto preduzmete, jer sam duboko uvjeren da bi to bilo na veliku korist naše Crkve i vjernika.

S poštovanjem i strahom Božijim,

Nebojša Vukanović

U Trebinju, 2.11.2017.

(Pismo je takođe upućeno i stalnim i zamenskim članovima Svetog Sinoda Srpske pravoslavne crkve mitropolitu zagrebačko-ljubljanskom Porfiriju, episkopu žičkom Justinu, episkopu zvorničko-tuzlanskom Fotiju, episkopu valjevskom Milutinu, episkopu bačkom Irineju, episkopu raško-prizrenskom Teodosiju)