Istraživanje

 

Šta se krije iza Dodikove „borbe za nacionalne interese"

 

Ko je pravi neprijatelj Republike Srpske?

 

Zadnjih dana Milorad Dodik, šef mafije Kalderoze, vodi paranoičnu kampanju prozivanja unutrašnjih i spoljnih neprijatelja, koji kako to "Laktašenko" (Dodik) tumači - rušeći njega, zapravo ruše Republiku Srpsku. Pritom je kao "strane plaćenike" identifikovao organizacije civilnog društva, novinare i intelektualce koji su se eto drznuli javno kritikovati bilo njega, ili pak njegovu vladajuću partiju SNSD, pa je to u principu ujedno i jedini kriterijum prema kome je neko proglašen „neprijateljem Republike Srpske". Prema Dodikovoj verziji, a kako to prenose mediji u regiji, Dodik je upravo grupu novinara, medija, intelektualaca, koji godinama javno govore o njegovom kriminalu i korupciji, imenovao kao tobožnje koordinatore nekakve narandžaste revolucije, koja bi trebala dovesti do smene vlasti u Republici Srpskoj. Laktaški bos, dakle, ne vidi bele, nego, eto, neke narandžaste miševe, konstatuje u svom istraživanju Dodikovog fenomena, Domagoj Margetić, poznati hrvatski novinar-istraživač.

 

Domagoj Margetić

 

Nitko do sada na Balkanu, pa niti nekadašnji Dodikov švercerski mentor, Slobodan Milošević, nije na takav način i u tolikoj mjeri korupciju i organizirani kriminal pretvorio u politički sistem i državno, odnosno entitetsko uređenje. Dakle, nitko u tolikoj mjeri poput Dodika nije institucionalizirao kriminal i korupciju, a infrastrukturu državnih institucija pretvorio u mehanizme funkcioniranja njegove mafije Kalderoze, za koju mnogi ekonomski stručnjaci procjenjuju da je na pljački, kriminalu i korupciji u mandatima Dodikove vlasti "okrenula" između dvije i četiri milijarde eura.

Vrlo precizno i otvoreno, metodu paranoičnih kampanja Milorada Dodika komentirao je svojevremeno banjalučki doktor ekonomskih znanosti, sveučilišni profesor, ekonomski ekspert, analitičar i predsjednik Udruženja za upravljanje projektima u BiH Slobodan Lukić, inače godinama jedan od glasnijih kritičara korupcije i kriminala u Dodikovoj vlasti.

 

"Kako mediji prenesoše, što je čisto spinovanje ATV-a koji je legao na rudu, stoji: 'Procjena kreatora slamanja Srpske je da će ona najlakše biti urušena kada se sa pozicije ukloni Dodik koji je, prema njihovom mišljenju personifikacija državnosti i snage RS'. To su savjetnici Dodika dobro smislili da uguše svaku kritičku misao u RS, svaki štrajk i kompromitaciju velikog Vožda. Ali istina je negdje drugo. Prvo, RS je potpuno urušena, opljačkana i kriminalizovana zahvaljujući Dodiku, Paviću i Đokiću. Drugo, Dodika treba ukloniti jer je najkrivlji za stanje u RS . Treće, Dodik nije nikakva personifikacija državnosti, jer RS nije država nego entitet, a Dodik kao osoba visokokriminalizovana, nekompetentna i primitivna, sve je uradio da iskompromituje RS i da je kroz korupciju potpuno ekonomski uništi. I četvrto, Dodik je svojim ponašanjem i činjenjem osramotio srpski narod i oduzeo mu snagu , za koju su ginuli najbolji sinovi srpskog naroda dok se on bogatio i u ratu bavio crnom berzom. Odlazak Dodika je jedini način da se sačuva ovaj narod i RS. Dodik sa RS nema ništa. Niti ju je u ratu stvarao niti ju je u miru snažio i jačao, već uporno podrivao i rušio", komentirao je jednom prilikom na mojem fejsbuk profilu Slobodan Lukić.

 

Pozivajući se još jednom na srpske nacionalne interese u Bosni i Hercegovini, Dodik zapravo takvu političku retoriku lukavo, primitivno, propagandno koristi kao kulisu iza koje skriva jedini interes koji je danas faktor koji interesno povezuje mafiju Kalderozu.

 To je, naravno, novac kojeg su Dodik i njegova kriminalna organizacija, koristeći Republiku Srpsku kao svoju organizacijsku logistiku, opljačkali preko entitetskih institucija i s njima povezanih organizacija, medija, poduzeća, fizičkih i pravnih osoba. Jer istina je, zapravo, jedna: pljačkom, korupcijom, organiziranim kriminalom, trgovinom političkim utjecajem, jedino Milorad Dodik, njegova zločinačka organizacija SNSD i kriminalna infrastruktura koju danas nazivamo mafija Kalderoza, uspješno ruše i uništavaju Republiku Srpsku.

 

 

Tajni ugovor

 

 

Kada već govori o interesima RS-a ili njezinih stanovnika, odnosno kada se poziva na nacionalne interese Srba u BiH, treba i tu jasno reći da nitko nije bolje unovčio i jeftinije prodao nacionalne interese u BiH, kao što je to višekratno kriminalnim privatizacijama i sumnjivim "investicijama" učinio Milorad Dodik, koji je prema javnom priznanju njegovog vlastitog potpredsjednika, zajedno sa svojom Vladom Republiku Srpsku svojim pljačkaškim pohodom odveo ravno pred bankrot.

 Dodik nije razmišljao o nacionalnim interesima Republike Srpske, kada je u tajnosti ugovarao prodaju rudarsko energetskih kapaciteta u RS-u, koje je na kriminalan, netransparentan način u tajnosti prodao off shore kompaniji sumnjivog porijekla kapitala, registriranoj na Cipru, a koju se povezuje i sa tajnim računima koje je na Cipru zbog pranja novca od šverca cigareta, imao otvorene još od druge polovice devedesetih godina i sam Milorad Dodik. Dakle, brigu za nacionalne interese ne dokazuju parole kojima se razbacuje Dodik svaki puta kada u javnost procure neki dokazi o njegovom kriminalu, nego je imao priliku upravo na primjeru prodaje rudarsko energetskih kapaciteta RS-a dokazati jesu li mu bitniji tzv. nacionalni interesi, ili pak novac i osobna zarada kroz ovaj kriminalni posao.

 Tu su stvari vrlo jasne, a tajna dokumentacija o prodaji, odnosno ugovori između ciparske off shore tvrtke i Elektroprivrede RS, te Rudnika i Termoelektrane a.d. Ugljevik, u srpnju 2011., svibnju i srpnju 2012. godine, jasno dokazuje kako se radi o nezakonitom poslu. Naime, Dodikova vlast očito je duže vremena razmišljala kako da izbjegne zakonske propise kod prodaje rudnih i energetskih kapaciteta u Ugljeviku, pa su tajnim ugovorom koji je potpisan u srpnju 2012. godine, Dodikovi ljudi vrlo detaljno opisali na koji kriminalan način je Milorad Dodik privatizirao ovaj strateški energetski potencijal Republike Srpske. Supotpisnik ugovora s državnim tvrtkama u vlasništvu RS-a je off shore kompanija, nominalno u ruskom vlasništvu, iako to nije moguće precizno utvrditi, pod nazivom Comsar Energy Group Limited, sa sjedištem u Nikoziji, Republici Cipar, Ulica Agiou Prokopiou 13, P.C. 2406, pod registracijskim brojem HE 2743969, kojem je direktor izvjesni Timur Sardarov.

 Kako bi izbjegao zakone kod privatizacije ovakvog strateškog resursa, Dodik je sa ovom off shore kompanijom dogovorio zajedničko ulaganje, pa je tako tajnim ugovorom precizirano osnivanje zajedničke tvrtke Comsar Energy Republika Srpska d.o.o., u kojem 90 posto udjela drži ciparska off shore kompanija, dok državna tvrtka, dakle Republika Srpska preko te tvrtke, zadržava tek deset posto udjela.

Istovremeno, bez javnih netjačaja i zakonske procedure, Dodikova je vlast ovoj novoj kompaniji, pod kontrolom sumnjivog kapitala sa Cipra, odobrila potrebne koncesije za geološka i energetska istraživanja, posebno za istraživanja ležišta uglja Baljak u Općini Ugljevik, dok je istim tajnim ugovorom ovoj sumnjivoj kompaniji zajamčeno kako će nakon provedbe istraživanja i ove pripremne faze dobiti potrebne koncesije za iskorištavanje rudnog bogatstva kraj Ugljevika, kao i potrebne koncesije i ugovori za novi termoenergetski pogon Blok 3 u Ugljeviku. Ništa od ovih poslova nije ugovoreno prema zakonskim propisima u Republici Srpskoj, niti na javan i transparentan način, a što je još bitnije, tajnim ugovorom iz srpnja 2012. godine Dodikova vlast, bez provedene zakonske procedure, javnih natječaja i potrebnih postupaka za dodjelu takvih koncesija, jamči novoosnovanoj tvrtki sumnjivog kapitala kako će u potpunosti praktički preuzeti kontrolu nad ovim strateškim energetskim resursima u Republici Srpskoj.

Zbog svega toga, postavlja se logičnim pitanje tko stoji iza ove fantomske ciparske off shore kompanije? Jesu li točne informacije da se zapravo radi o pranju novca sumnjivog porijekla, kojeg kontrolira Milorad Dodik, a koji novac jednim dijelom dolazi iz Dodikove nekadašnje umiješanosti u međunarodni šverc cigareta, po čemu je ostao poznat njegov ratni nadimak "Mile Ronhill", a drugim dijelom je to novac kojeg su Dodik i njegova kriminalna mreža opljačkali preko institucija Republike Srpske, te pohranio taj novac na tajne račune u inozemstvu, a sada ga "pere" kroz nezakonitu privatizaciju energetskih kapaciteta RS-a?

 

 

Imovina van domovine

 

 

Ili, kada Dodik govori o tome da je on nekakav ultimativni zaštitnik nacionalnih interesa u Republici Srpskoj, bilo bi dobro da objasni, misli li na interese koje je štitio time što je na sumnjiv i nezakonit način za svoju obitelj priskrbio višemilijunsku imovinu u novcu, nekretninama i poduzećima, i to sve tijekom svojih mandata na različitim visokim političkim dužnostima u Republici Srpskoj: dva stana u Beogradu, kuća u elitnom dijelu Beograda, tvrtka njegovog sina Igora, tvrtka njegove kćeri, i konačno tajni račun njegovog sina Igora kod Hypo banke Banja Luka, na kojem se 2010. godine nalazilo preko pet milijuna eura.

Pitanje Dodikovih imovinskih kartica i dalje je, zapravo, glavni dokaz njegove korupcije i kriminala, jer za dobar dio imovine koju je stekao od 2006. do 2010. godine, dakle u samo dvije godine mandata u Republici Srpskoj, ne može dokazati zakonito porijeklo. Samo to, u civiliziranim, pravnim, demokratskim državama, danas je uobičajeni razlog za ostavku na sve političke dužnosti, a kasnije i za ispitivanje kaznene odgovornosti dotičnog dužnosnika. Dodik, naravno, misli da su mu građani RS-a glasom na izborima valjda dali i nekakvu punomoć za pljačku kojom će osigurati više generacija svojih nasljednika. Primjerice, u Sloveniji je  politička kriza dosegnula vrhunac upravo zbog porijekla novca kojim je bivši premijer Janša kupovao nekretnine, a čije zakonito porijeklo nije mogao dokazati, i koji se iznos nije poklapao s njegovim legalnim prihodima iskazanim u imovinskim karticama.

A to je samo jedan od zadnjih primjera, kada su zbog nedokazivog porijekla imovine iz imovinskih kartica politički dužnosnici bili prisiljeni na odstupanje.

 Dodiku je, pak, ostanak na političkim dužnostima pitanje opstanka ne samo njega osobno, nego i cijele njegove kriminalne organizacije i kompletne zločinačke hijerarhije mafije Kalderoze. Jer, jednom kad Dodik više ne bude na poziciji moći, njegov odlazak u zatvor i kazneno procesuiranje biti će pitanje sati, a njegovu će sudbinu dijeliti svi koji su s njim krali, kao i oni koji su im držali ljestve, među koje svakako ubrajam brojne medije, koje na sumnjivi način financira Dodikova zločinačka organizacija. Ne bori se, stoga, Milorad Dodik, za Republiku Srpsku i njezine nacionalne interese, kako to pokušava prikazati, nego se bori za očuvanje onoga što su on i njegova mafija opljačkali od građana RS-a. Dodik brani jedino kriminalne interese svoje mafije, brani ono što je osobno stekao organiziranim kriminalom i korupcijom. I ništa više!

 Osim navedenih kriminalnih i korupcijskih slučajeva povezanih s Dodikom, tu je i Afera Hypo, u kojoj je Dodik, također dokazao svoju brigu za nacionalne interese u Republici Srpskoj. Naime, uz pomoć Hypo banke Banja Luka, Milorad Dodik je korupcijskim vezama s bankom, na kriminalan način, odnosno metodama organiziranog kriminala uništavao uspješne domaće poduzetnike, od kojih je godinama naplaćivao politički reket, kako bi omogućio konkurentskim slovenskim tvrtkama ulazak na BiH tržište preko RS-a. radilo se konkretno o Dodikovim dogovorima sa Slovenijom, kao članicom EU, kada su mu trebali saveznici da mu unutar institucija EU "drže štangu" i čuvaju leđa. Dio tih dogovora bio je i u tome da Dodik kao tadašnji premijer omogući ulazak strateškim slovenskim tvrtkama na BiH tržište, preko Republike Srpske.

 

 

Pljačka u ime nacionalnih interesa

 

 

Jedna od prvih tvrtki za koju su Slovenci tražili takav zaštićeni status od Dodika, bila je Perutnina Ptuj, koja je dio svoje proizvodnje zbog uvjeta EU htjela prebaciti u RS,za što su tražili političko zeleno svjetlo tada premijera Milorada Dodika. Kako je u tom trenutku u RS-u poslovala uspješna konkurentska tvrtka, Dodik je uz pomoć Hypo banke, bankarskom prijevarom i zloupotrebom položaja i ovlasti, o čemu postoji sva policijska, istražna dokumentacija, uništio domaće poduzeće (koje je doduše do tog trenutka bilo pod njegovim političkim patronatom i dio njegove financijsko poslovne mreže), a kako bi omogućio ulazak Perutnine Ptuj na BiH tržište, čime je samo jednim Dodikovim potezom zatvoreno oko tisuću radnih mjesta, i zatvorena proizvodna tvrka s milijunskim prometom i perspektivnim proizvodnim razvojnim programom, praktički u trenutku kada je trebala prerasti u mali poljoprivredni kombinat. Tu je računica jasna: Dodik je uništavao domaće tvrtke, proizvođače i proizvodnju, zatvarao radna mjesta i gušio domaće poduzetnike kako bi zbog svojih korupcijskih dogovora sa tvrtkom iz Slovenije, trgovinom političkim utjecajem i čistom političkom korupcijom omogućio ulazak Perutnine Ptuj na tržište RS-a i BiH. Tako, valjda, Dodik vidi "zaštitu nacionalnih interesa" u RS-u.

 Još jedan slučaj Dodikove pljačke u ime "nacionalnih interesa", odnosno pod krinkom interesa RS, bilo je Dodikovo izvlačenje i pljačka novca kroz projekte gradnje zgrade Vlade RS u Banja Luci, zatim RTV doma RTRS-a, te izgradnje autoceste Banja Luka - Gradiška. Prema dokumentima iz istrage, jasno je kako su Dodik i današnji premijer Džombić, te jedan dio ministara iz tadašnje Dodikove Vlade, sa privatnim poduzetnicima i direktorima državnih i privatnih poduzeća, organizirali kriminalnu, zločinačku organizaciju sa ciljem pljačke proračunskog novca Republike Srpske na navedenim projektima.

Tajna dokumentacija iz istrage dokazuje kako su Dodik i njegova kriminalna organizacija u ovim projektima opljačkali iznos od 115 milijuna 235 tisuća 904,08 konvertibilnih maraka, odnosno iznos od otprilike 57,6 milijuna eura, koje su izvukli na private račune, a prema dokumentaciji koju posjedujem Dodik, Džombić i ostali članovi kriminalne organizacije opljačkani su novac oprali u zemljama regije kupnjom nekretnina i pokretnina, kako bi prikrili daljnji trag novca. I taj je posao Dodik u javnosti prikazivao kao projekte od strateškog interesa Republike Srpske, dok se zapravo radilo isključivo o strateškim financijskim interesima političke mafije kojoj se na čelu nalazi današnji predsjednik Republike Srpske.

Iako je cijeli slučaj zadokumentirala i istražila Državna agencija za istrage i zaštitu BiH (SIPA), koja je nakon završene istrage nadležnim tijelima podnijela kaznenu prijavu protiv Dodika i drugih, cijeli je slučaj zataškan klasičnom političkom zloupotrebom pravosudnih institucija koje kontrolira taj isti Milorad Dodik i njegova vlast. Potaknut ovim slučajem i istragom koju je SIPA vodila protiv njega, Dodik je u kasnijim pregovorima o formiranju vlasti na državnoj razini u BiH tražio da njegovi kadrovi preuzmu kontrolu nad SIPA-om, te je Dodikov čovjek Goran Zubac naposljetku imenovan šefom te državne policijske agencije, čime je, nakon kontrole pravosuđa, šef mafije Kalderoze stavio pod kontrolu i SIPA-u u Sarajevu. Činjenica je, međutim, da nakon ove pljačke, Dodik u svojoj imovinskoj kartici prikazuje znatno veću imovinu nego što ju je posjedovao 2006. godine, a za što nije imao niti prikazao legalne izvore prihoda, pa se postavlja pitanje je li dio novca opljačkanog na ovim projektima Dodik prao kupovinom nekretnina u Srbiji, ali i pohranjivanjem novca na tajne račune koji su nominalno glasili na članove njegove obitelji?

 

 

Propala kupovina prljavim novcem

 

 

Tu je ostao otvoren i slučaj crnih fondova Dodikovog SNSD-a, iz kojih nezakonitih financijskih sredstava Dodikova politička stranka financira svoje operacije. Postojanje ovih crnih fondova otkriveno je kada je blagajnik crnog fonda SNSD-a Goran Kljajčin, inače nedavno smijenjeni, dugogodišnji direktor Fonda zdravstvenog osiguranja RS-a i jedan od najbližih Dodikovih suradnika, novcem iz crne blagajne SNSD-a kupovao općinske vijećnike u Općini Srbac, te je tako pokušao osigurati na izborima izgubljenu većinu u općinskoj skupštini za SNSD strateški važne općine u kojoj je Dodikova stranka i osnovana, te koja je od osnutka SNSD-a slovila kao glavno uporište "Laktašenkove" političke mafije. Kako je postojalo više svjedoka ovih Kljajčinovih poslova i transakcija iz crne blagajne SNSD-a, cijeli je slučaj svojevremeno prijavljen policiji, nadležnim tužiteljstvima, te SIPA-i u BiH i RS-u, a i osobno sam o cijelom slučaju dao iskaz SIPA-inim istražiteljima u Sarajevu.

Upravo zbog toga što sam o cijelom slučaju tada i pisao, Kljajčinova operacija kupovine općinskih vijećnika u Srpcu, prljavim, nezakonitim novcem SNSD-a, na kraju nije uspjela. Nakon što sam prije dvije godine pisao seriju istraživačkih tekstova o tome kako SNSD, Dodik i njegova mafija preko Fonda zdravstvenog osiguranja izvlače proračunski novac Republike Srpske, te nakon što sam o tome objavio i određenu dokumentaciju, te poslije javne polemike s Kljajčinom koja je uslijedila, i službeno je utvrđeno kako zbog tih malverzacija Kljajčinov fond bilježi financijske gubitke u visini od 350 milijuna konvertibilnih maraka, za koje se ne zna gdje su i  na koji način "nestale".

Nakon što je afera "procurila" u javnost, te nakon što sam na objavio dokumente o Kljajčinovim financijskim malverzacijama u koje je bila umiješana i Hypo banka u Banja Luci, Goran Kljajčin je pod pritiskom javnosti bio prisiljen podnijeti ostavku, nakon što mu je Dodikov premijer Aleksandar Aco Džombić javno zaprijetio smjenom. Međutim, nikada nije kazneno prijavljen i procesuiran zbog nestanka 350 milijuna maraka iz Fonda zdravstvenog osiguranja, prije svega jer bi se istragom i mogućim sudskim postupkom u ovom slučaju razotkrili detalji o crnim fondovima SNSD-a i načinu na koji su preko državnih institucija Dodik i njegova mafija izvlačili novac i na taj način pljačkali proračunske institucije Republike Srpske. Ne sumnjam, pritom, da je i ovu pljačku tešku oko 175 milijuna eura, Milorad Dodik odradio u cilju očuvanja strateških nacionalnih interesa RS-a i njezinih stanovnika.

 

 

„Borio za Republiku Srpsku" gradeći svoju imperiju

 

 

Ne manje interesantan slučaj kriminala i korupcije, u kojem je Dodik u "strateškom interesu" pljačkao Republiku Srpsku, je i Slučaj Mišković, odnosno Slučaj Zekstra - Boska. Prema srbijanskoj istrazi u Slučaju Mišković, postoje dokumenti i dokazi kako je Milorad Dodik zajedno sa Draganom Đurićem i Miroslavom Miškovićem počinio kazneno djelo poslovne prijevare u slučaju privatizacije robnih kuća Boska, u čiju je privatizaciju umiješano i trgovačko društvo Zekstra, koje se u isto vrijeme povezuje s Dodikom, točnije Dodikovom kćeri, s Đurićem, te s Miškovićem, ali i Hypo bankom.

Prema dokumentaciji iz ove istrage Milorad Dodik je 2008. godine, kao tadašnji premijer RS-a, zloupotrijebio položaj i ovlasti prilikom prihvaćanja ponude konzorcija beogradskih poduzeća Delta i Zekstra za kupnju većinskog vlasništva robnih kuća Boska, u tadašnjem većinskom vlasništvu RS-a, i to za tri milijuna eura, uz uvjet preuzimanja svih 254 stalno zaposlenih radnika, te dodatno investiranje od tri milijuna eura i podmirenje svih financijskih obveza Boske. Međutim, konačni rezultat ove privatizacije govori o tome kako se zapravo radilo isključivo o operaciji preuzimanja vrijednih Boskinih nekretnina.

Boska je prošlu godinu završila s gubitkom od oko milijun eura dok ukupne nepodmirene obveze iznose oko 13 milijuna eura, a umjesto 254 zaposlenih u Boski je radilo tek devet radnika. Najveći vlasnik Boske je Zekstra grupa iz Beograda sa 38,9 posto dionica, a nešto više od 4,1 posto udjela ima i Investicijsko razvojna banka (IRB) Republike Srpske. Zbog sumnje da se radilo o nezakonitoj privatizaciji u kojoj je Dodik kao premijer RS-a pogodovao Đuriću i Miškoviću, cijeli se slučaj našao pod istragom u Srbiji u okviru predmeta Mišković.

I ovo je, stoga, samo jedan od primjera kako je Milorad Dodik u "nacionalnom interesu" zloupotrebljavao svoju političku funkciju tada premijera RS-a kako bi provodio privatizacijsku pljačku imovine koju su svojim radom stvarali građani RS-a. Kako su neki mediji u BiH i regiji navodili jedan od tajnih suvlasnika beogradske Zekstre bio je i Milorad Dodik, a tome u prilog je išla i činjenica da je Zekstra u Banja Luci bila smještena u prostorijama koje su bile u vlasništvu Dodikove kćeri. Ukoliko bi se tijekom srbijanske istrage ove informacije potvrdile, postalo bi jasno kako je osim zloupotrebe položaja i ovlasti kojom je na prijevaru privatizirana Boska, Dodik ujedno sudjelovao u toj operaciji kao novi suvlasnik Boske, odnosno kako je kao premijer pogodovao u privatizaciji Boske poduzeću čiji je bio suvlasnik, te bi u konačnici ispalo da je Dodik Bosku prodao sam sebi. Pretpostavljam, doduše, kako je i to bilo u "nacionalnom interesu" Republike Srpske.

Ne treba zaboraviti niti Dodikove ratnoprofiterske poslove međunarodnog šverca nafte i cigareta sa hrvatskim kriminalnim i vojnim podzemljem tijekom 1990.-ih godina. Dodik se tada „borio za Republiku Srpsku" tako što je s hrvatskim kriminalcima i vojnim dužnosnicima dogovarao međunarodno krijumčarenje nafte, naftnih derivata, duhana i duhanskih proizvoda, te cigareta uglavnom TDR-ove proizvodnje preko Republike Srpske, o čemu je prije par mjeseci cjelokupna dokumentacija s kaznenom prijavom za ratno profiterstvo predana Specijalnom tužilaštvu za organizirani kriminal u Beogradu.

 Čudan je taj nacionalni interes i što se sve pod njime krije. Neki su pod njime ubijali, Dodik je pod nacionalnim interesom krao, pljačkao, i ostvario višemilijunsko obiteljsko bogatstvo koje danas uživa njegova mafijaška obitelj. SNSD, Vlada, Ured Predsjednika, kao i druge institucije RS-a, Dodik je pretvorio u kriminalne instrumente svoje koruptokracije i mafiokracije, čime je Republiku Srpsku zapravo trajno doveo u poziciju taoca njegovog organiziranog kriminala i korupcije. Zato je smiješno slušati Dodikova prozivanja u kojima otkriva neprijatelje koji po njemu ruše Republiku Srpsku, jer doista taj posao ipak najbolje radi upravo Milorad Dodik. Nitko poput Dodika kriminalom, pljačkom, i korupcijom niti ruši niti može rušiti Republiku Srpsku. Ostane li na vlasti, Srpsku će srušiti Milorad Dodik osobno. Pokraj Dodika na vlasti ne treba tu nikakvo financiranje i akcije izvana, kako to paranoično tvrdi "Laktašenko".