Protivstav

Povodom intervjua američkog ambasadora u Srbiji, Majkla Kirbija, datog nedeljniku NIN, 29. januara 2015. godine

Kakvu Srbiju hoće Amerika?

Beogradski nedeljnik NIN izašao je sa dovoljno dugim i sažetim intervjuom sa ambasadorom SAD u Beogradu gospodinom Majklom Kirbijem. Bila je to prilika da Njegova ekselencija istakne američko viđenje zbivanja u Srbiji u ovim turbulentnim vremenima. Bilo je reči o Briselskim sporazumima i o njihovoj realizaciji, o problemu statusa ,"Trepče", o krizi u Ukrajini, o situaciji nakon bahatog odnosa vlasti prema ombudsmanu Saši Jankoviću, o američkim investicijama u Srbiji, i napokon, o pravcima srpske ekonomske i političke budućnosti. Ambasador Kirbi, međutim, nije se dotakao niti kršenja ljudskih prava od strane Vučićevog režima u Srbiji, niti medijskog mraka, a još manje američkog otimanja Kosova. Na ovaj intervju, polemički se osvrnuo sociolog Goranko Đapić, jedan od naslavnijih jugoslovenskih disidenata i nezaobilazni suorganizator i strateg i ideolog studentske pobune 1968. godine.

Goranko Đapić

Intervju koji je američki ambasador, gospodin Majkl Kirbi, dao beogradskom nedeljniku NIN u broju od 31. januara ove godine, očito je ostavio dobar utisak na vlastodršce u Srbiji, jer na njega nikakovih reagiranja nije bilo, mada bi neka odgovorna vlast to već učinila, s obzirom na to što je on tom prilikom rekao o zemlji u kojoj je gost. To je još jedan dokaz da se ova veleizdajnička vlada slaže sa većinom zapadnih diplomata, koji drže da Srbijom valja upravljati kao svojom kolonijom.

Može biti da je gospodin Kirbi vješti diplomata, koji na uljudan način kaže mnogo neprijatnih stvari. Ali, Kirbi nije odgovorio na pitanje, što, zapravo SAD žele učiniti od Srbije? Razumije se da je SAD, posljednjih četvrt stoljeća, sve od raspada Jugoslavije, pa kroz rušilačke ratove, nastupala veoma agresivno, sve do vođstva u bombardiranju Srbije.

Pod ulaskom u nešto novo, ambasador Kirbi podrazumijeva da najprije priznamo „Republiku Kosovo" pa da tek onda sjednemo sa njenim liderima i raščistimo pitanje ,,Trepče". A što da raščišćavamo ? Pa samim priznanjem sve je jasno, ,,Trepča" je u vlasti Prištine i točka? Imamo li ikakove garancije za drugačiji scenario? Valja i ovo znati: američke kompanije kriminalnih apetita, koje imaju podršku američke vlade, prinudiće Srbe i Albanci da im predaju "Trepču". Vojska SAD je, između ostalog, zato i okupirala Kosovo, kako bi izvlačila resurse, a ne kako bi zaštitila bilo koga.

Ne treba ni podsjećati, jer to gospodin Kirbi zasigurno zna, američke kompanije su surovo opljačkale srpska preduzeća (dakako, uz obilatu pomoć izdajničkih vlasti u Beogradu), tako da se šteta od njihovih "investicija", danas mjeri desetinama milijardi eura i dolara.

Zaposjeli su i opljačkali duvanske industrije u Nišu i Vranju koje su punile budžet Srbije i do nevjerojatnih 70 procenata, a ta nizozemska kompanija (derivat američkog "Filip Morisa", koja je ispred imena samo dodala prefiks "international"), na račun budžeta Srbije nikada nije uplatila 387 miliona evra, za koliko je zvanično "kupila" Duvansku industriju Niš!).

Gospodin Kirbi takođe zna, jer je američka ambasada u Beogradu u tome učestvovala, kompanija US Steel je "kupila" od Vlade Srbije Željezaru u Smederevu za jedan dolar, a kad je otišla iz nje, ostavila je Srbiji dug od 750 milijuna dolara! Lokalnu samoupravu su opljačkali, nisu plaćali račune za struju, doprinose radnicima, a svojim firmama-ćerkama su dali oko 650 milijuna dolara, na ime nepostojećih usluga. Danas ta ista družina, pod drugim imenom ("Esmark", takođe registriran u Nizozemskoj), hoće ponovo smederevsku Željezaru bez prebije pare, i još da Srbija uloži u nju najmanje novih pola milijarde evra!

Sa druge strane, i ambasador Kirbi i njegova vlada inzistiraju da Srbija uvede sankcije Rusiji, mada su ruske kompanije u Srbiji donijele spasonosne investicije. Samo u Naftnu industriju Srbije (NIS) uložili su, nakon kupovine, novih 2 milijarde eura, nanovo izgradili prerađivački kompleks i postrojenja Rafinerije Pančevo (uloženo 500 milijuna eura) i povećali godišnje investicije u iznosu do 62 odsto.

Novinaru NIN-a nije palo na pamet da gospodina Kirbija podsjeti da je zbog nasilja njegove vlade koje ona vrši nad cijelom Europom, obustavljena izgradnja "Južnog toka" i da je Srbija zbog toga na gubitku više milijardi dolara.

Kirbi takođe, u razgovoru za NIN, hoće da zaboravi da su SAD bombardirale Srbiju 1999. kao predvodnici NATO pakta. Neke od firmi koje su u tom bombardiranju planski devastirane (nekadašnji portparol NATO pakta Džejmi Šej se tada javno pohvalio kako je "pogođena" Duvanska industrija Niš), kasnije su nanovo podignute iz pepela, odricanjem i znojem danas gladnih radnika. Te preživjele državne firme, sada su plijen američkih kompanija.

Ambasador Kirbi, zna za taj podatak iz povijesti: 1944. godine, zračne snage SAD brutalno su sravnile gradove u Srbiji. Samo u Beogradu zrakoplovstvo SAD je ubilo za Uskrs 1944. godine puno više građana nego njemačka Luftvafe 1941. gradovi Leskovac, Niš i Vranje, ostali su bez trećine žitelja.

A, Rusija nas je oslobađala.

U daljem izlaganju za NIN, g. Kirbi kaže da Rusija ne može da se izvuče iz otimanja Krima. Jasno da uza svu diplomatsku etikeciju on kaže da je zapravo sve stvar gole sile. Silom ćemo uzeti Kosovo, silom ćemo Krim vratiti korumpiranoj i sluđenoj Ukrajini. Gle čuda! Zar su SAD zaista jedina sila? Zar svijet nije sve složeniji. Tu su Kina, Indija, Brazil i mnogi drugi sutra. Oni ne smatraju da je dolar predodređen kao svjetska moneta plaćanja do sudnjeg dana. Ambasador Kirbi mora da zna i ovaj istorijski podatak: kada su 1861. godine u građanskom ratu u Americi snage Konfederacije dovele u pitanje opstanak Unije, jedna je zemlja ogromnim kreditom spasla Vašington. Bila je to Rusija!

Kirbi ne smije da kaže (mada zasigurno zna) da će Rusija, braneći svoju granicu, svoju povijest i svoju budućnost, iskoristiti sva raspoloživa sredstva. Ovaj američki diplomata dalje kaže da Krim, koji je većinski nastanjen Rusima, nije Kosovo i da nema pravo na otcijepljenje. Te, tako tumači politiku svoje licemjerne vlade, da Rusi to pravo nemaju.

Ambasador Kirbi mora da zna da nam Rusija nije neprijatelj, nego da je u pitanju bratska zemlja koja nas nikada nije napala i bombardirala. Njeni su vojnici za vrijeme Drugog svjetskog rata, ginuli po Beogradu da bi ga poštedili od artiljerijskog uništenja. A mnogo puta i u ranijoj povijesti.

Zašto američkog ambasadora, između ostalog, ne zanima i medijski mrak koji se nadvio nad Srbijom kao i kršenje ljudskih prava? Zašto ne reagira na autokratsku vladavinu "voljenog vođe" i na to što policijski psi rovare po kombi-vozilu koje prevozi "nepodobne" novine, "Tabloid", na putu Podgorica- Beograd, jer niti jedna ovdašnja štamparija "nije raspoložena" da ih štampa? Sve to nije nimalo uznemirava gospodina Kirbija. A i što bi? Takav bahati i sve autoritarniji režim koji povazdan prijeti svojim građanima, to je ono što politika SAD želi!

Ambasador Kirbi se u NIN-u bavio i slučajem ombudsmana Saše Jankovića. Odbor za bezbednost Skupštine Srbije ustanovio je da je sve u skladu sa zakonom. To što pratnja i zaštita vojne policije, odnosno njenog ubilačkog eskadrona, uzdanice KOS-a, nimalo nije u skladu sa zakonom, za g. Kirbija uopće nije važno.

I takova vlast, svjetlosnim godinama udaljena od bilo kakovog demokratskog i civiliziranog sentimenta, nije mnogo na smetnji ambasadoru Kirbiju. Eto, tu i tamo treba je učtivo zamoliti da bude dobra. Uza sve to, mora da uveliko imponira spremnost da se, sve što se može, bagatelno proda anonimnim strancima. Najposle i sama zemlja. Ona na kojoj stojimo! I jedine koju imamo.

Dakle, eto kakovu Srbiju SAD žele - baš ovakovu kakova je sada! A ona je sada slika i prilika kriminalizirane oligarhijske vladavine koju nema nikakovog drugog političkog cilja izuzev svog vlastitog održanja. Nju podržava i gospodin Majkl Kirbi. I službeno i neslužbeno. Potpuna ekonomska, politička i kulturna impotencija u Srbiji, sasvim se uklapa u širu europsku pa i svjetsku strategiju SAD.

On u NIN-u kaže da SAD nisu članica EU ali da slušaju što drugi govore. Nadalje; g. Kirbi, kaže da prvo moramo ostvariti progres u eurointegracijama, a da onda uđemo u nešto novo. To znači da progres u eurointegracijama valja što prije uskladiti u Briselskim sporazumom i što prije priznati kako on kaže međunarodno priznatu državu Kosovo, čije priznanje SAD ohrabruje i kod drugih državica.

Srbija je temeljno ekonomski i društveno destruirana. To je djelo samih SAD neposredno; posredno se ispoljavalo i kao podrška svim garniturama srpske kleptokratske upravljačke elite.

Prostor bivše Jugoslavije onakav kakav je danas, upravo je željen od strane SAD. Narodi nekadašnje Jugoslavije, srozani su ekonomski u kulturno, a divljanjem kriminalizirane političke elite, konačno su preoblikovani u svijet novog barbarstva. Sve to je već dvije decenije u funkciji agresivne politike SAD, i to prema cijelom europskom prostoru. Ukupno gledajući položaj Srbije, nakon ratnih kalvarija, ona je samo dio tih globalnih zbivanja. Ambasador Kirbi to zna. Njegovo licemjerje je utoliko veće.

Simbol srpske tragedije jest oteto Kosovo i dakako američka baza Bondstil na njemu. Ni o tome ambasador Kirbi ne bi da priča. Ni za udvorički NIN, ni za druge režimske novine. Istina, Vučićev informativni mrak i ima zadatak da gospodu velenamjesnike sa Zapada ne uznemirava neprijatnim temama.

Mandat gospodina Kirbija, to se jasno vidi, ima samo jedan smisao: da obezbjedi pomirljiv stav srpskih vlastodržaca prema američkim interesima na ovom dijelu Balkana. Ništa više ili manje od toga. Dakle, drugim riječima rečeno: zbogom međunarodnom pravu.