Feljton

Ekskluzivno: ispovest Tomislava Merčepa, njegovo viđenje uzroka i posledica srpsko-hrvatskih sukoba devedesetih (2)

Bez oštrih reči, sa punim puškama

Magazin Tabloid, bez svojih komentara, u nekoliko nastavaka objavljuje tumačenje Tomislava Merčepa (koji je dva puta pred hrvatskim sudovima osuđen za ratne zločine) o tome kako je i zašto počeo rat devedesetih godina u Hrvatskoj i činjenice koje je u prilog tome izneo, a na poziv Matice hrvatske iz Vukovara. Čitaocima ostavljamo da sami prosuđuju o ovom tragičnom periodu za oba naroda.

......

Tada počinju političke igre u kojima zbog slabosti vlasti u Zagrebu i zbog kukavičluka pojedinaca instruiranih od bivših političara s ovog područja na mjesto gradonačelnika SDP-SKH dovodi Slavka Dokmanovića. Osobu skromnih mentalnih dosega i životnih sposobnosti dok okorjeli velikosrbi poput Bogdana Makse, Miloša Vojnovića, Slobodana Tripića, Đorđa Prokića, Gorana Hadžića, Bore Savića i organizatora SDS-a iz Kooperacije "VUPIK-a" na slijedeći način povlače poteze.

Dogovor da Hrvat iz SDP-SKH-a bude predsjednik općine Vukovar bio je prihvaćen jer su Hrvati bili u većini i tako je došlo do najjadnijeg rješenja za Hrvate i predložen je Vladimir Štengl. To smo morali prihvatiti i mi iz HDZ-a bojeći se da čelni čovjek ne bude netko iz SDP-SKH-a i koji će prijeći u SDS i prouzročiti nam poslije nevolje. No preko noći došlo je do obrata. Vladimir Štengl dobiva od Dokmanovića i kompanije mjesto direktora Vodovoda, a od mjesta predsjednika općine odustaje što nas sve iznenađuje. Na samoj sjednici i za predsjednika skupštine općine Vukovar odabire se Slavko Dokmanović sa posljedicama koje su Vam poznate. Da bi se ovo moglo provesti bili su potrebni neki hrvatski glasovi. Članovi vijeća hrvatske nacionalnosti koje su za ovu varijantu digle ruke su: Marijan Matijević, Jakob Nemčić, Ferdo Galić i Vladimir Štengl, a ruke su digli kao obvezu stranačke stege.

Udaljavaju s čelnog mjesta SDS-a, dr. Milu Mlađenovića, građanskog Srbina iz Osijeka koji je bio cijenjena osoba i među Hrvatima i koji je dolazio i na skupove HDZ-a gdje bi nam uvijek zaželio dobar rad za dobrobit svih građana, a što je uvijek bilo pozdravljeno.

U to vrijeme sve je više pravoslavaca dolazilo na naše skupove, a na mjesto predsjednika SDS-a postavljen je Slobodan Tripić koji se nije htio odazvati na skupove HDZ-a. U to vrijeme previranja u SDS-u smrtno stradava direktor Kooperacije "VUPIK" Mladen Mrkić.

Istražujući razloge zbog kojih je stradao odlučio sam osobno zaštititi Slobodana Tripića jer sam dobio obavijest da se pojedinci i njega žele riješiti. Pri odlasku u nadzor ratarskih površina u to vrijeme uveli smo dozvole za izlazak iz grada i osobno sam zabranio Tripiću da ide obići žetvu što ga je tada zasigurno razljutilo, ali zahvaljujući tome on je sada živ i danas sigurno razumije moj postupak. Sve druge osobe dobile su potrebnu dozvolu za izlazak iz grada.

Incidenti s hrvatske strane ali i u suradnji sa srpskom stranom

Dogodio se incident na Vučedolu kada je dugim oružjem demoliran motel. U tom incidentu sudjelovali su Marin Plišo i Ferdinand Jukić i dva Srbina, jedan iz Šida i jedan iz Sremske Mitrovice, te neke beznačajne osobe iz Vukovara. Nakon moje zabrane da se ispali i jedan metak bez dozvole Marin Plišo i Ferdinand Jukić organiziraju konvoj koji puca i izaziva strah te troše municiju koja je doduše bila njihova, ali dragocjena. Ti isti manipuliraju pojedincima i dolazi do miniranja pet ili šest ugostiteljskih objekata u vlasništvu Srba te kioska "Borbe".

Prvi incidenti počeli su na osnivačkim skupštinama HDZ-a gdje se vidjelo da moramo sami osigurati te skupove jer se pretežno srpskoj Miliciji nije moglo vjerovati, odnosno ta i takva Milicija davala je domaćim Srbima snagu i samopouzdanje da ometaju naše skupove.

Radi toga sam donio odluku da se dana 08. travnja 1990. godine formira Tehnička služba HDZ-a, a za ustroj zadužujem Zvonka Ostojića i zamjenike Josipa Gažu i Vladu Rimca. Tehnička služba vrlo brzo narasta do 600 vrlo kvalitetno organiziranih dragovoljaca koji su bili kadri spriječiti sve naše protivnike u zlim namjerama. Kao primjer snage i organiziranosti treba spomenuti osiguranje Predsjednika RH, dr. Franje Tuđmana na skupu u Osijeku, osiguranja skupa u Vukovaru, odlazak u Dalj kroz Borovo Selo, osiguranju skupa u Berku (jer smo dobili preporuku da u Berak ne idemo, no mi smo organizirali besprijekoran skup), osiguranje skupa u Belom Manastiru sa pridošlih cca 400 vozila vukovarskih HDZ-ovaca, te organiziranje skupa HDZ-a Slavonije i Baranje u Bogdanovcima gdje je odlučeno da se ne dozvoli više niti jedno uhićenje, a da već uhićene Virovitičane oslobodimo pri postavljanju Zvonka Ostojića za šefa Tehničke službe.

Za Zvonka sam se odlučio, iako sam znao da je prije ovih događanja bio suradnik UDB-e jer mi je to i sam priznao, a prije svega zbog razgovora s njim i moje molbe da nam kao Hrvat pomogne i da prevari svoje nalogodavce, da nam da vremena za organiziranje i mogućnost da UDB-a i KOS pomisle da nas imaju pod kontrolom.

Ratni put Zvonka Ostojića

Gospodin Zvonko (Ivan) Ostojić iz Borova naselja, Ustanička 42/30, JMBG 2904957303203, dragovoljno se uključio u obranu područja Općine Vukovar od 05. kolovoza 1990. do 25. siječnja 1991. godine kada je izvršio suicid te je u navedenom vremenu registriran kao pripadnik pričuvnog sastava MUP-a RH.

Početkom demokratskih promjena u Republici Hrvatskoj gospodin Zvonko Ostojić bio je bolje upućen od nas drugih te je u kontaktu s SUP-om RH i policijskom stanicom Vukovar tj. sa zamjenikom komandira i komandirom stanice, g. Subotićem i g. Pole organizirao tehničku službu HDZ-a odnosno službu koja je osiguravala red i mir na sve većim skupovima HDZ-a. Tehnička služba se izrazito dobro pokazala jer je na taj način izbjegnuto rivalstvo između aktualne policije i HDZ-a iz razloga što je u tadašnjoj policiji bilo više od 80% starih milicajaca, a od toga više od 50% milicajaca srpske nacionalnosti. S većom naznakom i gotovo sigurnim putem u nasilno rušenje demokratski izabrane vlasti, g. Ostojić je sve više koristio u Osijeku (g. Boro Ivanović-vojarna i g. Branimir Glavaš-slavonsko-baranjski HDZ) i tako doprinosio umanjenju nervoze i mogućnosti da neinformirani pojedinci izazovu izgred koji se mogao pretvoriti u krvoproliće, koji se mogao pretvoriti u krvoproliće.

Zbog posjedovanja revolvera na dozvolu i uređaja za snimanje razgovora, te zbog slobode pristupa od SUP-a do osječkih prijatelja, znao sam da se radi o čovjeku koji kotira u obavještajnom miljeu, ali sam isto tako znao da on stabilizira stanje i da zbog svoje obitelji ne bi trebao biti zao čovjek. U to vrijeme mi nismo imali što niti skrivati jer smo organizirani isključivo provoditi demokratsku volju većine.

Sa g. Ostojićem sam odlično surađivao, a svaki povjereni zadatak korektno je i profesionalno izvršio, pa je najvjerojatnije kobnog dana i prikazan KOS-ov film o generalu Martinu Špegelju u kojem se vidi i Zvonko Ostojić kako sprema revolver. Iako sam osobno bio obaviješten od strane g. Pere Mlinarića i drugih o obavještajnim aktivnostima g. Zvonka Ostojića u Australiji među hrvatskom dijasporom i iako sam bio obaviješten o događajima iz Pule gdje je g. Ostojić "nastradao" odnosno bio zavrbovan od strane KOS-a, smatrao sam da je ideja o pomirenju i zajedništvu najvažnija za opstojnost mlade hrvatske države.

Sa g. Zvonkom Ostojićem sam radio i surađivao, a o njegovoj aktivnosti u pripremama za obranu slobode i demokratski izabrane vlasti nemam nikakvih primjedbi, iako sam ja osobno zbog tih aktivnosti bio nekoliko puta upitan i povrijeđen.

Mislim da je i samoubojstvo koje je nakon, nažalost smišljenog i kao kazna prikazanog dokumentarnog filma počinio bilo iz razloga što g. Ostojić nije mogao podnijeti da se svakom opravdava za svoje postupke. Sve to bio je dovoljan pokazatelj njegovog stvarnog sudjelovanja, u okviru svojih pozicija, u organiziranju, stvaranju i potpori razrješenja svih dilema o tome da li je g. Ostojić volio ili ne ovu našu domovinu. O tome govore djela, a sva njegova djela do trenutka samoubojstva su više nego korektna.

O njegovom doprinosu svjedoči i činjenica da je već potpisao ugovor o radu u Policijskoj upravi Vinkovačkoj gdje je trebao početi raditi u ponedjeljak, a dokumentarni film je prikazan kao kazna i žigosanje u petak, kada je i počinio samoubojstvo.

Uz pokojnog Blagu Zadra, Mirjanu Tvorek, Gavru Petrušića i druge, vodio sam štrajk radnika Kombinata "Borovo". U tome nam je svesrdno pomagao i gradonačelnik Slavko Dokmanović. Vidio sam da nije bio pokvaren kao osoba jer kada je vidio radnike koji mjesecima nisu primili plaću rastužio se i ponudio im sve što je imao i džepu. No čim je došao u dodir s velikosrpskim ideolozima postao je poslušnik.

Pri odabiru gradonačelnika SDP-SKH je predložio Dokmanovića za gradonačelnika, a HDZ mene za dogradonačelnika što je bilo u redu SDP-HDZ. No kada su se povukli na vijećanje nikako nisu mogli prihvatiti moje imenovanje za dogradonačelnika jer su procijenili da sam organizaciono, moralno i mentalno bio bolji kandidat od Dokmanovića i da ću dominirati. Uvjetovali su da za dogradonačelnika moramo predložiti Marina Vidića Bilog koji je isto tako bio "trkač" političkih ideologa Ivana Vekića, Vladimira Šeksa, Franje Gregorića i Josipa Manolića te kao takav neefikasan i štetan po hrvatsko stanovništvo u Vukovaru.

Intervju s Tomislavom Merčepom objavljen u "Hrvatskom Vijesniku" 22.12.1990. godine

Mi ne razmišljamo o tome da li su izbori bili namješteni. Sigurni smo da su bili namješteni i to u više izbornih jedinica. Zahvaljujući sprezi vlasti, kontroliranju izbornih mjesta gdje nije bilo predstavnika HDZ, iako su imali uredno prijavljene kandidate za izborna mjesta, iako su imali kandidate predložene za vijećnike, došlo je do toga da mi nemamo svoje predstavnike, znači predviđeno je da se treba prevariti na tim mjestima. Posebno bi naglasili mjesne zajednice: "Bratstvo-jedinstvo" Borovo, "Nikola Demonja" Borovo i "Braća Đurđević" Borovo, gdje je po svim pokazateljima HDZ trebala da pobjedi bez obzira na to što je u tom periodu izbora, možemo to sa sigurnošću tvrditi, jedan dio hrvatskog naroda iz straha da će izgubiti radna mjesta, koji su bili na višim funkcijama, glasao je za SDP. Znači, i bez tih desetak posto Hrvata, mi smo na tim mjestima trebali pobijediti. To dokazuje podatak da smo u prvom izbornom krugu dobili s par stotina glasova više, a u drugom izbornom krugu smo izgubili s par glasova razlike. Isto tako se dogodilo u selu Berak gdje nam nisu priznati vijećnici koji su prošli. Poslije je bilo da su vjećnici HDZ-a iz sela Ćelija prošli kao nezavisni kandidati, a iz sela Tompojevci prošao je kroz Savez socijalista Hrvatske i niz gospode iz VUR-a. Pobjedi SDP može zahvaliti i tome što je Srpska demokratska stranka nastala poslije toga i što je veliki broj vijećnika SDS upravo član SDP-a.

Vrla novinarka "Vjesnika", Krunoslava Banić, u dva navrata je pisala sa simpatijama o takozvanoj miroljubivosti SDS-a u Slavoniji. Mene zanima da li je SDS u Vukovaru osudila četničke pokušaje razbijanja hrvatske države, da li je osudila taj banditizam?

- Sa sigurnošću možemo tvrditi da u SDS-u, koja je do sada postojala na općini Vukovar, nije nikad osuđen banditizam, ulično razbojništvo, ja bih to tako nazvao, ali srpski narod na području općine Vukovar ne prizna SDS i osnovao je Demokratsku narodnu stranku pod vodstvom jedne umjerene srpske struje koja štuje Hrvatsku kao svoju Domovinu, koja ne želi tzv. "balvan revoluciju", što treba uzeti uslovno, ne želi drumsko razbojništvo, ne želi neregularan put dogovora, nego želi upravo jednim dogovorom s HDZ, s hrvatskim narodom, naći zajedničko rješenje za bolje sutra.

Znači, na području SO Vukovar jedan dio SDS-a se razbio, a jedan veliki dio pučanstva, posebno domaćeg srpskog življa koje je ovdje vjekovima, nije pravilo probleme hrvatskoj državi i hrvatskom narodu. A što se tiče novinarke Krunoslave Banić, mogu da kažem da je u više navrata sa simpatijama gledala na SDS, a u više navrata je, ne znam zbog čega, pokušala razbiti jedinstvo čak i HDZ-a lažnim natpisima u "Vjesniku".

U svezi rečenoga, da li HDZ ima ikakvu suradnju s SDS u Vukovaru?

- Sa SDS jako slabe kontakte, ne zahvaljujući tome što mi nismo htjeli. Svaki put na višestranački sastanak na koji se pozivala SDP, Socijalistički savez hrvatske i HDZ, oni se nisu odazvali, osim jednom kada su na naša pitanja odgovore telefonski potražili u Kninu, kako bi dobili uputstvo da li mogu izdati priopćenje za tisak, da li mogu potpisati ono što smo se tamo dogovorili. U najmanju ruku neozbiljna stranka s kojom dogovora nema, jer mi znamo da bi svaka stranka na području određene općine, jer nisu isti uvjeti za djelovanje, nisu isti problemi u Kninu i Slavoniji gdje se narod godinama dobro slagao i da na taj način, upravo slušajući glasove iz Knina, odnosno iz Beograda, može doći do rascjepa koji će najteže pogoditi srpski narod.

Dosad smo izdali dva broja "Hrvatskog vjesnika". Zanima nas Vaše mišljenje o "Hrvatskom Vjesniku" ukoliko ste ga uspjeli pročitati ili barem pogledati.

"Hrvatski Vjesnik" na žalost nisam imao mogućnosti pročitati, ali sam o njemu puno čuo i drago mi je da se pojavila jedna takva novina na našem području. Smatram da će imati izuzetno veliku prođu na terenima područja općine Vukovar. Prije svega priopćenja koja je izdavao "Hrvatski Vjesnik" neke su pogodila, zahvaljujući tome što ne štuju termine iz hrvatskog književnog jezika, a poslije toga što im smeta, odnosno ne godi im uhu sve ono što je vezano uz hrvatsku državu i sam pridjev "hrvatski". Određeni ljudi moraju da nauče , da jednom prihvate da je ovo hrvatska država i da prihvate sve ono što je normalno u okvirima hrvatske države, odnosno u jednim normalnim uvjetima koji će sutra vladati, jer ne vidim razliku ukoliko bi se sutra pojavio neki srpski tjednik da bi ga mi trebali odbaciti, odnosno ne poštivati ga ako bi pisalo "ponedeljnik" ili recimo neki njihov termin koji nama nije toliko blizak. Znači treba poštovati i s uvažavanjem uzimati osobnosti naroda, odnosno termina u izgovaranju koji napokon moraju postati nešto normalno i na području Slavonije i Baranje.

Što mislite o mnoštvu poluistina i neistina što ih ostaci poraženih boljševičkih snaga uputiše putem tiska, "Vjesnik", "Večernji list", pa i "Danas", da ne govorim o bivšim "Vinkovačkim novostima", svekolikoj javnosti glede pretvaranja "Novosti" u Javno poduzeće i izbora novog v.d. ravnatelja?

- Mogu Vam reći da su to snage koje su naučile živjeti u debeloj hladovini, uzimati društveni novac, znači ne ostvarivati ga, uzimati ga na bazi niskih budžeta i fondova i onda se smatrat bogom danim ljudima koji će služiti vladarima, ljudima vlasti u određenom trenutku. Njima je neprimjereno i nije im normalno da se moraju ponašati tržno, da se sve mora pretvoriti u javno poduzeće gdje će na osnovu prihvaćanja slušatelja i čitatelja biti pravi pokazatelji da li to pučanstvo prihvaća ili ne. Jedan svoj sud "Vjesnika, "Večernjeg lista" itd. možemo prihvatiti kao takav jer te novine još uvijek nisu prestrojene onako kako bi to trebalo. Poglavito to govorim za "Vjesnik", kuću čija nam je djelatnost dobro poznata prilikom prijašnjih čistki u Složenom poduzeću "Borovo" i u određenim poduzećima u Vukovaru , djelatnost Pere Stanivukovića i njemu podređenih osoba.

Slažete li se da presporo ide imenovanje predsjednika sudova i javnih tužilaštava, jer bivši još uvijek obavljaju v.d. dužnosti?

- Slažem se s ovim Vašim upitom. Rekli smo da je Hrvatska demokratska država. Mi poštujemo proceduru izmjena i promjena, što znači da idemo zakonskim putem. Da bi išli u treći razred osmogodišnje škole, prvo moramo završiti prvi, pa onda drugi razred. Znači poštiva se jedna zakonska procedura. To je dokaz više, iako je stvarna potreba da se to izvrši brže, mi poštujemo zakon.

Da li će svi suci i tužioci koji su nas sudili i tužili za djela "Protiv naroda i države", ostati i dalje u sudu i tužilaštvu, ili se slažete da bi se ta radna mjesta trebala popuniti putem javnog natječaja pa da bude mogućnosti izbora boljih s kojima bi sudstvo i tužilaštvo stvarno mogli biti nezavisni.

- Smatram da je među tim sucima i tužiocima bilo i dobrih i pozitivnih osoba, međutim situacija je takva u društvu da su morali služiti ili izgubiti radno mjesto. To znači da ne bi valjalo u globalu osuditi sve te ljude, ali one koji su svjesno i samovoljno radili, koji su optuživali ljude samo zato što su Hrvati i što vole svoju Domovinu, mislim da im nije mjesto u sudstvu i tužiteljstvu.

Smatrate li da je politički mudro da bivši službenici Službe državne sigurnosti, mislim na čelnike iz 1971., ostanu na položajima ili čak napreduju u službi?

- Smatram da nije mudro. Smatram da su te osobe postavljene isključivo da bi ukrotile hrvatski narod. Način njihovog djelovanja je nama svima dobro poznat, koji smo i u to vrijeme bili Hrvati, tako da tim osobama nije mjesto u Službi državne sigurnosti. Ako je netko tako slučajno zalutao i nije se ogriješio o nešto što se zove demokracija, odnosno nešto što se zove zlostavljanje, zbog interesa i zbog dodvoravanja onima koji su im to naređivali, nemamo ništa protiv da ostanu, ali treba dokazati da nije napravljeno ni jedno od djela koja im se pripisuju.

Postojeći direktori poduzeća uglavnom "izabrani" u proteklom boljševičkom periodu postaju sve sigurniji i pokušavaju se nametati novoj legalno izabranoj hrvatskoj vlasti. Ima među njima i kvalitetnih, ali ne bi li bilo normalno da se putem javnog natječaja dade svima prilika, te da se na taj način odstrani ološ koji direktno radi protiv interesa hrvatskog naroda.

- Za mene nije temeljno da se raspiše javni natječaj. Ne znam kako bi se taj natječaj trebao bodovati, ali ja tvrdim da bi se sva direktorska mjesta trebala staviti na raspolaganje, a onda na osnovu ponuđenih gospodarskih programa da jedna komisija na nivou Republike Hrvatske u većim poduzećima, koja su od bitnog interesa za Republiku Hrvatsku, daju povjerenje, ne čovjeku, nego programu koji nudi.

Možda ovo nije pravo pitanje za Vas, nego jednog pravnika ili eto, da priupitam. Ima li ikakvih pravnih mogućnosti da Hrvatski sabor preko saborskog povjerenstva za proračun, obustavi sva davanja za tzv. JNA, zbog kojeg mirno ne spavamo?

- Na ovo pitanje bih odgovorio onako kao ja znam, kao arhitekt. Hrvatski narod nije obavezan plaćati onog tko ga na bilo koji način uznemirava. JNA je stvorena da štiti vanjske granice i suverenitet Jugoslavije. Od hrvatskog naroda suverenitet Jugoslavije nije ugrožen. Hrvatski narod je rekao kakvu republiku hoće. Mi hoćemo demokratsku Republiku Hrvatsku prema tome, vezat ćemo se ugovorom s federalnim jedinicama prijašnjim, danas konfederalnim, u budućnosti, ali ćemo se vezati isključivo na bazi ugovora i nikakva JNA i nitko nas prinuditi neće ukoliko smo mi rekli da želimo takvu zajednicu, nikakvi strah da bi popustili.

Što se tiče izdvajanja iz JNA, smatram da ih treba obustaviti. Ne mogu da prihvatim da Hrvatska i Slovenija izdvajaju 68 posto u budžet za JNA, a broj hrvatskih i slovenskih oficira u JNA je izuzetno nizak. Mislim da bi trebali biti adekvatno zastupljeni i financijskim ulaganjem.

Da li se slažete sa stavom da oštra riječ i oružje kod hrvatskog naroda obuzdava mogućnost međusobnog sukoba.

- Ja bih rekao ovako. Oštra riječ - ne. Hrvatski narod je viteški narod. Hrvatski narod se nikada nije bojao tko je i što je. Hrvatski narod nema potrebe da upotrebljava oštre riječi, ali na upućene provokacije, hrvatski narod treba da odgovara jednim mirnim tonom. Znači, oštre riječi nisu potrebne, ali hrvatski narod kao i svaki drugi narod ne može prstom braniti svoj integritet. Hrvatski narod kao i svaki narod za tako nešto treba oružje. Hrvatski narod ako je ugrožen, on će sebi oružje pribaviti, što znači mislim da oštre riječi nisu potrebne, da za sad ni oružje nije potrebno, a bude li to potrebno hrvatski narod je spreman i sposoban i jedno i drugo si pribaviti. Znači, bude li potrebno bit će oštrih riječi, bude li trebalo bit će i oružja.

Da li bi nešto dodali ili posebno poručili vašim vukovarskim budućim i sadašnjim biračima?

- Ja bih poručio, prvog dana kad sam se prihvatio funkcije predsjednika HDZ, odredio sam si da ću pošteno zastupati svoj hrvatski narod. Zastupajući pošteno svoj hrvatski narod zastupam i sve druge narode, jer živimo pod istim uvjetima, jedino ukoliko nas ne dijeli to što je netko Hrvat, a netko Srbin. Znači, temeljno bi bilo da nam je interes u općini Vukovar da Republika Hrvatska napreduje, a uz to da napreduje i hrvatska općina Vukovar, pa da nam svima sutra bude bolje, jer u jednoj demokratskoj Republici Hrvatskoj bit će svima bolje, jer demokratska Republika Hrvatska nudi svim žiteljima sva građanska prava po uzoru na zapad. Znači, svatko tko bude radio za učvršćenje Republike Hrvatske, radi za učvršćenje svog građanskog suvereniteta.