Najnovije djelo Akademika Kaplana Burovića

Ulcinjsko narečje

Danilo Dančetović

Pošto je diplomirao u Beogradu, pri XV Beogradskoj gimnaziji, i to sa odličnim uspjehom, Kaplan Burović je jedno vrijeme studirao na Pravnom fakultetu, zatim je prešao na Albanologiji u Skoplju, gdje je i diplomirao. Po drugi put je diplomirao na Fakultetu Istorije i Albanskog jezika pri Univerzitetu u Tirani (Albanija), septembra 1969, i to odlično odbranjenom diplômom, temom E FOLMJA E ULQINIT (ULCINJSKO NAREČJE), koju je otkucao pisaćom mašinom u deset primjeraka i razdao na sve strane. Naučna otkrića Kaplana Burovića, profesor Anastas Dode je unio u svoja predavanja na tom Universitetu, naglašavajući studentima ime njihovog autora Kaplana Resuli, kako su ga poznavali po pseudonimu. Drugi su ih unijeli i u prvu enciklopediju Albanaca, objavljena od Akademije nauka Albanije pod naslovom FJALORI ENCIKLOPEDIK SHQIPTAR, Tirana 1985, ali bez imena Burovića, pošto je u to vrijeme bio u zatvoru i njegovo ime postade tabu, nije se smjelo ni došaptavati.

Godine 1969. albanske vlasti su objavile listu onih studenata koji su te godine branili diplomu pismenim radom. Ime Kaplana nije nigdje. Albanske vlasti su objavile i fragmente iz pismenih radova ostalih diplomiranih. Od monografije Kaplana ni slova. Tada je sâm Kaplan poslao odlomak svog rada listu MESUESI, ali mu i oni, sigurno naređeni od vlasti, ne objavljuju ni vijest da je diplomiran.

Jednu kopiju tog djela Kaplan je predao svom prijatelju prof. dr Jup Kastrati, koji ga odmah uvodi za objavljivanje u materijale naučnog časopisa Višeg pedagoškog instituta u Skadar. I pri diplomiranju, predsjednik državne komisije prof. Mahir Domi, cijeneći visoko naučnu vrijednos ovog rada, izjavljuje da će se odmah objaviti u časopisu Universiteta STUDIME FILOLOGJIKE. Intervencijom vlasti ni u jednom od spomenutih časopisa ne objavljuju mu ni vijest da je Kaplan branio diplomu pismenim radom.

Dali su Buroviću i diplomu, pa - na radnom mjestu - i platu na bazi te diplôme, ali u registar diplomiranih Univerziteta unijeli su samo njegovo ime : mjesto gdje su trebali da zabeleže da je diplomiran i datum diplomiranja ostavili su prazno. Čim su ga uhapsili zabeležili su tamo : " Otjeran sa studija zbog lošeg političkog držanja " !!!

I dali su se odmah u prikupljanju svih kopija njegove monografije, uz pretnju da će biti kažnjeni svi oni koji je imaju a ne predaju, kao i za sve ostale rukopise ovog autora, posebno ona djela koja su mu već objavljena. Albanske vlasti su učinile sve da se njegovo ime izbriše ne samo iz svijesti Albanaca, već i iz svijesti njegove maloljetne djece.

Mnogi su predali i rukopise i objavljena djela, ali su ih neki i prikrili. Među ovima je i Profesor Kastrati. On nije predao kopiju monografije ULCINJSKO NAREČJE. Decenijama je to krio, uznemiren i u svakodnevnoj strepnji da mu je ne nađu i tresnu i njega kod Kaplana. Za djela Kaplana Burovića, koja nisu predata vlastima, na obije strane jugo-albanske granice (!) ne samo što su hapšeni, već su i isprebijani na mrtvo.

Da, da, na obe strane te granice ! Iako je za to i za sva ostala djela ovog stvaraoca Jugoslavija imali više potrebe negoli Albanija, što je danas očigledno i jasno za sve koji su upoznali Kaplana Burovića. Jugoslovenski ambasador u Ženevi dr Vladimir Pavićević će izjaviti: „Da sam znao ko je Kaplan Burović, uhapsio bih u Beogradu albanskog ambasadora i rekao Enveru Hodži: „Pusti mi Kaplana da ti pustim ambasadora!"

A kolege ovog ambasadora su upravo ti koji su Enveru Hodži tražili, kao uslov za uspostavljanje diplomatskih odnosa, hapšenje i fizičko likvidiranje Kaplana Burovića, držeći u ruke upravo djelo ULCINJSKO NAREČJE i ostala njegova djela. Zločine koje su oni učinili nad glavom ove izuzetne ličnosti kad je bio u njihovim rukama (Nastojali su i da ga fizički likvidiraju!) mislili su da prikriju novim zločinima, ovaj put rukama svog kolege krvavog Envera Hodže.

Po izlasku iz zatvora, albanske vlasti, uz svestranu podršku jugoslovenskih vlasti, nemajući kako da obore dokumenta Akademika Burovića da njihov Enver Hodža sa svojom klikom na vrh „komunističke" Partije rada Albanije i vlasti nije bio komunista, već jedan krvavi bandita, koji nije poštovao nikakve zakone, pravila i principe; nemajući kako ni da obore njegove albanološke teze, po kojima Albanci nisu ni autohtoni, niti Iliri, ponajmanje Pelazgi, učili su sve da negiraju ovome ne samo titulu akademika i naučna zvanja profesor i doktor, već i obrazovanje, ne samo diplomu Universiteta u Tirani, već i diplomu Albanologije u Skoplju. Štaviše - i diplomu XV Beogradske gimnazije! Rekoše nam da ju je kupio!!! Naravno, dodali su ovome sve moguće i nemoguće psovke, uvrede, pretnje, pa i svakakve falsifikate i monstruozne optužbe. Ovo su njihovi dokumenti, činjenice i argumenti kojima nam dokazuju da je Enver Hodža bio komunista i da su oni, Albanci, autohtoni, pa i genealoški sljedbenici Ilira i Pelazga.

Kad je Akademik izašao iz zatvora, profesor Kastrati mu baca ruke oko vrata, grli ga kao svog brata i predaje mu kopiju djela koje je uz samopožrtvovanje toliko decenija čuvao i krio. Ubijen je u toku rata od fašističkih okupatora,

Koliko da se zna: brat profesora Kastratija bio je opkoljen u Skadru zajedno sa bratom Akademika Burovića, koji je probio obruč i spasio se ranjen.

Oni koji su formirali Akademiju nauka i umjetnosti albanskih intelektualaca, za ovo djelo proglašavaju Burovića za svog akademika, pa ga imenuju i na položaj sekretara Otsjeka za albanski jezik i književnost. Za njegov roman IZDAJA su ga proglasili i za počasnog člana njihove Akademije.

U brazdi negiranja Akademika Burovića i borbe protiv njega, albanske vlasti, uz svestranu podršku eks-jugoslovenskih vlasti, pa i vlasti Švajcarske, sabotirali su mu svim mogućim sredstvima i na sve moguće načine stvaranje i objavljivanje njegovih djela. I pored toga, skidajući zalogaje hljeba od svojih usta i usta svoje djece, on pripremi i eto, prije nekoliko mjesec objavi nam u Ženevi i ovo djelo, kako je to do sada objavio i preko 100 drugih djela, koja razdaje na poklon, svidirajući ovako ne samo vlasti koje se bore protiv njega, već i one koji imaju pune džepove, kupuju kola od preko 100.000 euro i busaju nam se u prsa za rodoljublje, aktivizirajući se i oni svakako u sabotiranju stvaranja ovog odanog i odranog sina srpsko-crnogorskog naroda. Ili nije ovako Dragoljube?!

Na četvrtoj stani ovog izdanja piše: „Albanologu prof. dr Jup Kastratu - u znak zahvalnosti što mi je spasio ovo djelo i za podršku koju mi je dao".

Djelo ima 244 strana normalnog formata, bez GLOSARA i poglavlja tekstova, koja bi sigurno udvostručila broj stranica. Autor kaže da ih ne objavljuje jer nema finansijskih mogućnosti da se sučeli time.

Konstruktivni predgovor djelu napisao je Suad Sulejmanagić, koji ga završava ovim riječima : „za vječna vremena će ostati u istoriji albanskog naroda, kao jedna od njenih najcrnijih fleka, istina o najmonstruoznijem tretmanu Akademika Burovića, koji je učinjen ovom adoptiranom sinu albanskog naroda - kako ga nazvao dr Avdi Baleta. Tretman akademika, prof. dr Kaplana Burovića od dosadašnjoih albanskih vlada i od samog albanskog naroda, indoktriniran šovinizmom, rasizmom i enverizmom, potsjeća nas i kroz vijekove će nas postjećati na kriminalni tretman koji je učinjen i austrijskom pukovniku De Bronjar i italijanskom podoficiru Đovani Valencio, pokoj im duši i njihova slava bila neugasiva nikada, na vijek i vjekova!"

Kako se zna, navedeni pukovnik i podoficir su iskorišćeni od Albanaca i, u znak zahvalnosti, zabili su im nož u leđa, kako su to učinili i sa našim Akademikom. Ovakvim primjerima Albanci su već afirmirani u svijetu kao najnezahvalniji narod, što su pokazali i dokazali preko svog Ismaila Kadare i prema Kinezima, koji su kidali zalogaje hljeba od usta svoje djece, u jedno vrijeme kad su im umorali od gladi, i slali to Albancima da i oni ne umru od gladi.

Ovom izdanju su faksimilno dodata: frontespis rukopisa monografije, koja je predata Univerzitetu u Tirani za odbranu diplôme, faksimil 19-te stranice tog rukopisa i, na kraju knjige, službeno obaveštenje Akademije nauka i umjetnosti albanskih intelektualaca da se prof. dr Kaplan Resuli, kao književnik, proglašava od njih za počasnog člana njihove Akademije, a kao filolog se imenuje na dužnost sekretara Odsjeka za jezik i književnost. Kao sekretar tog odsjeka on je po statutu i podpredsjednik te Akademije.

U borbi za negiranje ove titule akademiku Buroviću, Albanci su stigli dotle da aktuelno negiraju i postojanje te Akademije. U očekivanju smo da jednog dana negiraju i postojanje Univeristeta „Enver Hoxha" u Tirani, koji mu je po izlasku iz zatvora izdao potvrdu sa se diplomirao na tom Univerzitetu 13.septembra 1969.godine.

Ali, kako nas narod kaže, ako koza laže, rog ne laže.

Ovo djelo akademika Burovića je jedan njegov značajan doprinos u albanologiji, od samih Albanaca ocjenjen kao doprinos sui generis. Potvrđuje nam to bjesomučna borba albanskih vlasti protiv djela i samog autora, a i samopožrtvovanje profesora Kastrati da ga sačuva i spasi. Potvđuje nam to, preko svega, i samo djelo, koje je sada u našim rukama i svako može pročitati i vidjeti.

Naglašavamo da nijedno drugo djelo, od onih koji su 1969.godine branili diplomu pismeno, do danas nije objavljeno ni od vlasti (sem pomenutih fragmenata!) ni od samih autora, iako nit su bili i niti su persekutirani. Naglašavamo da od djela akademika, prof. dr Eqrema Cabeja, kojim je u Beču branio titulu doktora, objavili su samo jedan mali fragmenat, koji možemo uporediti sa ovim djelom Kaplana Burovića i ubjediti se da je odbrana diplome ovog Burovića na mnogo većoj naučnoj visini od odbrane zvanja doktora njihovog akademika Çabeja, koga su Albanci proglasili za Boga albanologije.

I pored ovoga Enverovci nastavljaju da negiraju akademiku Buroviću i srednje obrazovanje, pa i ovo djelo, koje puni godinu što je objavljeno, a oni mu ni naslov još nigdje nisu spomenuli, kao i ostalim njegovim djelima, jer bi htjeli da ih tako učine nepostojećim. Kako se zna i noj, kad ga proganjaju po afričkim pustinjama lovci, zabija glavu i pijesak, jer misli, pošto ih on ne vidi, da i lovci ne vide njega. Akademik Burović i njegovo stvaranje danas sija ne samo na nebu Albanije, već i Balkana, Evrope i svijeta takvom snagom, da nema rešetke kojom se može prikriti. Svako nastojanje da se prikriva, vraća se dotičnom kao bumerang.