Pogledi
Islamski juriš na "meki trbuh
Evrope" uz pomoć veleizdaje srpske političke elite
Preko Balkana do
Atlanskog okeana
Dramatični događaji kojima svet
ali i Srbija, idu u susret, određeni su zastrašujućom, sveopštom ekonomskom
krizom, ali i nepomirljivim etničkim, rasnim i verskim sukobima. O tome, u
svetlu istorijskih uzroka i posledica, specijalno za Tabloid piše sociolog Goranko
Đapić, jedan od najslavnijih jugoslovenskih disidenata i nezaobilazni suorganizator,
strateg i ideolog studentske pobune 1968. godine...
Goranko Đapić
Mnogo se nagađa, i još više krije, oko gotovo dvomjesečnog odsustva
američke sekretarke Hilari Klinton sa radnog mjesta. Zvanično, radi se o
zdravstvenim razlozima, a nezvanično riječ je o povredama nastalim kao posljedica
prinudnog slijetanja aviona. Zna se da je poginuo pritom i komandant specijalne
jedinice mornaričkih ,,Foka,,. Ta jedinica je među najboljima, ako ne i
najbolja u oružanim snagama SAD. Njena namjera je ofanzivna, a ciljevi naročito
važni. Eliminaciju Osame Bin Ladena pripremila je i sprovela upravo ta jedinica.
Dakle, sada je već izvjesno da su u avionu bili i pripadnici te jedinice sa
svojim palim komandantom. Nema sumnje da se radilo o veoma važnom zadatku,
ovoga puta u samom vrhunskom obezbjeđenju sekretara za vanjske poslove SAD.
Kuda je zapravo išao
taj avion? O kakvom nasilnom slijetanju aviona se radi? Senat SAD formirao
je komisiju za ispitivanje okolnosti pogibije komandanta specijalne jedinice.
Da li će rezultati rada te komisije biti obnarodovani javnosti još se ne zna.
Elem, ono malo
podataka ukazuju na to da je sekretar g-đa Klinton krenula ni manje, ni više nego
u južni Iran, gdje ju je čekao iranski predsjednik. Zna se da na tu destinaciju
nije htjela. Zna se i da je avion skrenuo i prisilno sletio. Pritom je g-đa
Klinton, a navedeni komandant je poginuo. Gdje je letjelica prinudno sletjela ?
Zbog čega je sletjela?
Drugo; pitanje nad
svim pitanjima je o čemu su g-đa Klinton i Ahmadinedžad imali da
pričaju u pustarama Južnog Irana? I to u tako neobičnim okolnostima, ako se zna
da je za priču bilo mnogo raznih uveliko utabanih diplomatskih puteva. Moramo
odmah istaći , da je povrijeđena dama već deceniju gorljivi pristaša promuslimanske
politike SAD, njen promoter i istaknuta ličnost proislamskog lobija. Još kao
supruga predsjednika Bila Klintona istakla se u promociji ofanzivne politike
SAD u Bosni u potpunosti držeći stranu bosanskim muslimanima.
Posljedica toga bit
će i 11. septembar i još mnogo toga. Nakon izbora za predsjednika SAD, Barake
Huseina Obame, gospođa Klinton je kao sekretar za vanjske poslove dala i
nadalje bogat doprinos promuslimanskom lobiju. Uprkos stradanjima od 11.
septembra od više nego koketiranja sa islamizmom nije se odustalo, već se, štoviše,
i bogato nastavilo. Dotična dama je čak predlagala prilikom europske turneje da
se u zemljama Unije uvedu drakonske kazne za vrijeđanje islama!
Što god učinili europski
muslimani u ruganju sa kulturom Unije; nekažnjivo je. Što god da uradi građanin
Unije da zaštiti sebe, svoj način života i pravo da slobodno ukaže na teror
islamskih okupatora - kažnjivo je.
Eto, tako je gospođa Klinton predlagala da
se drakonski kažnjava odsustvo ljubavi za srednjovjekovni islamski napad na
same temelje europske civilizacije. Kako veliki demokratski potencijal počiva u
liku i djelu navedene sekretarke?! Dolaskom"arapskog proljeća" pokazalo
se da u kvazidemokratskim ili čak i u demokratskim izborima sekundarne snage ne
mogu pobijediti islamiste.
Mnoge kulturološke, ekonomske, moralne
i druge okolnosti ukazuju da je koncept demokratskog - građanskog društva u
osnovnoj suprotnosti sa samim učenjem islama. Sami osnovni postulati su potpuno
prilagođeni korporativnom društvu, jednom riječju posebnoj varijanti islamskog
fašizma. Egipat je egzemplaran primjer
te žalosne činjenice. Despot Mursi je na putu da od Egipta učini zemlju,
prema kojoj će i Iran biti ''carstvo slobode".
Vlada SAD je mnogo učinila da izostane
reakcija egipatske vojske kod već uočljivih naznaka kuda ide Mursi. Otpor sekularnih
snaga je slomljen. Gospođa sekretar je izjavila kako je Mursi umjeren i i
poštovanja vrijedan političar, koga treba podržati i sa kojim valja plodonosno surađivati.
Pogibija ambasadora SAD-a u Libiji tretirana je kao incident kojega treba
što prije zaboraviti!
Događaje u Siriji, zorno pokazuju kuda
vodi vanjska politika SAD. Upletenost SAD u politiku razbijanja
koliko-toliko sekularnog režima Bašira al Asada, ne ostavlja mjesta
sumnji koje bi to snage, nakon Asada, valjalo da upravljaju sudbinom zemlje.
Javno rečeno, Sirija bi bila prepuštena sunitskom fašizmu.Ti fašisti i ne kriju
kakova sudbina čeka alavitsku i hrišćansku manjinu. Pa ipak kao da je dužnost
Zapada kako da pomogne tim fašistima u uništavanju hrišćanskog svijeta, sa puno
entuzijazma. Da ne govorimo da je stožerna politika odrednica gospođe Klinton i
vlade SAD, puna podrška islamističkoj i neoosmanističkoj Turskoj.
Ponovnim izborom Barake Huseina Obame, proislamska
politika SAD bit će još agilnija i bit će potpuno instrumentaliizirana u
ostvarenju strategijskog cilja. Taj cilj je da se Evropa islamizira iznutra i
ugrozi izvana preko egejsko-vardarsko-moravske doline. Radi se na pretvaranju
Starog kontinenta u pakao Trećeg svijeta.
Razaranje Europe putem angažiranja sveislamskog
fašizma, vlada SAD pod punim vođstvom Izabranih bankara sa Vol Strita, otklanja
bilo kakovu konkurenciju svevlasti sutrašnjice. Lomljenjem stožera naše
hrišćansko- grčko- rimske kulture našeg Europskog doma, valjalo bi uspostaviti svijet
koji će počivati na potpunoj potčinjenosti dužničkoj krizi i biti siromašniji i
nekulturniji, što će svevlast Izabrane manjine učiniti još moćnijom, milenijskom
- vječnom! Ako se pažljivije pogleda američka proislamska politika, ona nije nikakova
novost. Evo već najmanje dvije decenije svjedoci smo toga strategijskog pravca
svih vlada SAD.
Naš nesrećni raspad SFRJ i potonji ratovi,
također su dio te strategije. Napad na integritet Kontinenta počeo je na
njegovom mekom stomaku. Nož koji je zarinut u njeno tkivo neće biti izvađen.
Uz katastrofalnu demografsku sliku i divljanje
lokalnih razbojničkih bandi koje ovdje zovu vladama, stvarni cilj je da Izabrani
iza sebe ostave pustoš. Tu pustoš na egejsko-vardarsko-moravskoj dolini; pa uz
dolinu Dunava, treba ispuniti islamskim agresorima; presjeći Europi i razbiti
veće Rusije i Njemačke. Tada će cilj biti uz pomoć kvislinga širom Europe
uveliko ostvaren. Da bi se lako vladalo većinom , manjina je mora obezvrijediti
, materijalno i kulturno barbarizirati, učiniti je zavisnom i beznačajnom. Tako
je zamišljena rekonstrukcija svijeta i na tome se vrijedno radi.
Povrijeđena gospođa Klinton krenula je u
Iran. Namjera je jasna. Iran treba učiniti saučesnikom. Treba ga angažirati na
cilju slamanja Europe , zajedno sa svim udruženim islamističkom zemljama. Treba
formirati udruženi savez islamskih fašističkih zemalja. Taj Savez će dobro doći
islamistima, ostvariti će mnoge od njihovih ciljeva. Islamisti znaju u kakovom
cilju im vlada SAD pruža ruku suradnje. Oni sa prezirom koji kriju, prihvataju
tu ruku, budući ubijeđeni da će iz cijele priče oni izaći kao pobijednici. To
naravno nije nemoguće, pa da i u nepovrat ode igrač koji će svoju igru platiti
nestankom. Ali prije toga moramo iščeznuti mi, europske civilizacije.
Ali kako da do tog susreta nije došlo?
Kako je došlo do prinudnog sletanja i do povređivanja i pogibije? Sam pojam
prinudnog slijetanja, podrazumijeva da je letjelica u kvaru ili je
vrijeme nestabilno, dapače orkansko. Ali to znači i da je primorana na slijetanje
direktnom uptrebom neke sile, recimo upotrebom protuavionskog oružja ili što je
mnogo vjerojatnije upotrebom borbenih lovaca. Sama nejasnoća u iznošenju
čitavog slučaja - upečatljiva je. Iz karaktera posjete vide se i mogućni
razlozi za nasilno prizemljenje. I da li je prizemljenje moguće bilo
predviđeno, ili je čist srećan slučaj. Pogibija govori o mogućnoj upotrebi
vatrene moći, a možda je i ovakav oblik incidenta planiran? Ako postoji
mogućnost da se baš ovako dogodilo , a i da je ta mogućnost izgledna, krucijalno
je pitanje tko bi mogao biti napadač?
Možda je i sam vrh moći u
SAD-u raspolućen. Možda je Izrael u centru zbivanja? Možda su oko
ili zbog Izraela nesložni i Izabrani? Možda je strategija Saveza sa sveislamskim
fašizmom apsolutno rizična za sam opstanak Izraela? Zaista je nemoguće
izgraditi dugoročnu strategiju saveza sa sveislamskim fašistima, a ostaviti u
životu Izrael.
Čini se da bi žrtvovanje Izraela bilo
apsolutni i neophodni vezivni element saveza sa islamističkim svijetom. Tu je
kompromis nemoguć. Možda su u očajanju sami Izraelci upotrijebili zračni napad
na avion sa g-đom Klinton, bilo sa namjerom da upozore, ili sa namjerom da
obore. Ipak prije će biti da je namjera- upozorenje. Izrael nesumnjivo računa
na raskorak koji postoji oko njegove sudbine u vodećim vrhovima SAD. Mogućno
je da mnogi u SAD smatraju da je tolika ljubav prema islamskim fašistima, od
strane g-đe Klinton i onih koji iza nje stoje, suvišne rizična i za
budućnost SAD, te da one zapravo uzgajaju vlastitog krvnika. I dok turski
satelit, izbačen u orbitu kineskom raketom nosačem pomno snima obodne krajeve
bivšeg SSSR-a, nastanjenim brojnim islamskim življem, demostrirajući neoosmanističku
ljubav prema subraći, jedna europska zemlja je riješila da svoju avioagenciju,
svoje aerodrome i svoju zemlju stavi na raspolaganje jednom nasljednom princu
iz Abu Dabija. Ta zemlja je Srbija, a autori tog prekrasnog projekta su
unuci partizanskih osvajača iz 1944 godine.
Taj umilni program dovodi drage nam
prijatelje u samu neutralnu Evropu, u dolinu Dunava, europske žile kucavice.
Dunav je vezan kanalom sa Majnom. Majna sa Rajnom, a Rajna sa Atlantikom.
Toliko.