Nismo mi od juče

Knjige i priče sa izvora

Zoran D. Milojević

U četvrtak, 23. juna, u novoj sali Studentskog kulturnog centra u Kosovskoj Mitrovici, održan je prikaz moja dva romana ("Orlovi beli, orlovi crni", koga prošle godine nisam prikazao zbog bolesti i "Nepomenici"", moj osmi kosovsko metohijski roman).

Prof. dr Darinka Vučinić, mr Jordan Ristić, dr Predrag Pajić i profesor Miladin Raspopović, govorili su o romanu uz opštu saglasnost: "...Posle ovakvih romana, nijedan Srbin od Kosova i Metohije pa širom srpskih zemalja, više ne može da se pita šta nam se i zašto nam se sve desilo"!

Studentski kulturni centar na čelu sa gospodinom Jovom Popovićem i gradska biblioteka "Vuk Karadžić" na čelu sa Oliverom Stević, potrudili su se da zaista budu dobro domaćini.

Tih dana boravka u Mitrovici, stalno je lebdelo pitanje: šta se to nama Srbima dogodilo? Pokušao sam da odgovorim.: "...Neki Srbi su pobegli od sebe i postali Crnogorci, Bošnjaci, Makedonci i Hrvati Novokatolici. Neki su pobegli od sebe, zagubili se u sebi, pobegli unutra, što još nijedan narod nije učinio sa sobom"!

Pomalo tužno, a više ironično, pričali smo kako srpskim jezikom više niko ne želi da govori. Čak ni beogradski Crnogorci. A, najviše podsmeha izazvala je činjenica da sve više beogradskih Makedonaca počinje da govori ijekavicu.

Sa posebnom gorčinom smo govorili o činjenici da u Kosovsku Mitrovicu više ne može slobodno da uđe nijedna knjiga, a da je carinici albanskog Kosova ne ocarine. Knjige nose u skladište, u južnom delu Mitrovice. Ko dođe i plati carinu, nosi knjige!

Problema ima i sa stručnom literaturom za Univerzitet. Knjige iz obaveznog otkupa za biblioteke, mitrovačka biblioteka nije dobila. Beograd i priština se još nisu "dogovorili", a ja zna da se neće ni dogovoriti, je Albanci i zapad imaju samo jedan cilj: Kosovo i Metohiju bez Srba!

Pitan sam i za lični status. Odgovorio sam: "...Okrećem novi list, sve moje gluposti ne mogu da stanu na jednu stranicu!"

Ostareli Jegda, negdašnji đak moga oca, šaputao mi je posle promocije: "...Isti si otac, svrbi te jezik, moraš da izgovoriš i ono nikad izgovoreno! Brale, bre, ne izuvaj cipele da bi zagazio u reku, pre nego što dođeš do obale!" Sa puno sete me zagrlio...

Sutradan nas je dočekala vest da je Britanija izašla iz Evropske unije. "Odlično", trljali smo ruke i uz gorki smeh nastavili: "...Ona (Britanija) je ostavila mesto za nas!"

Odmah sam predložio da Srbi sa Kosova i Metohije upute predlog EU: "Ukinuti engleski jezik kao službeni!"

Severno Kosovo je danas jedan deo srpskih zemalja sa najvišim natalitetom. Divne li slike: Pored restorana "Polet", mama i tata drže za ruke dvoje dece, jedno drugom do uveta, a nasmejana mama je u poodmakloj trudnoći. Od ovakve slike se i Albancima i zapadnjacima diže kosa na glavi. Ona je garancija da "albansko Kosovo" niti jeste niti će biti ikada nezavisno.

Na prostoru "Sunčane doline", studenti volonteri pripremaju teren za gradnju naselja za povratnike. Poželeo sam da svakoga od njih zagrlim i uzviknem: "Ti si čovek veličine svoje!". Kad smo kretali za Beograd, moja Olivera Stević me poljubila i uz osmeh rekla: "...Uskoro ćeš ti opet na izvor, po vodu! Ožednećeš brzo!"