Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi
Evropa
Samit bogatih i osiromašenih na Starom kontinentu
Italija - Nemačka dva prema
nula
Italijanski premijer Mario
Monti jeste evropski tehnokrata, ali je njegovo viđenje stanja u Italiji i ostatku Evropske unije veoma realno, a njegova
upozorenja značajnija od onih koje bi dao
neki populistički političar. Na poslednjem samitu EU konačno se krenulo sa idejom
investiranja umesto daljih štednji na račun građana. Moguće da će to biti dovoljno da se
spreče masovni protesti u Evropi.
Bernardo Vitulano
dopisnik iz Rima
Italija je 28. juna uspela dva puta da pobedi Nemačku.
Prva pobeda je bila u polufinalu Evropskog prvenstva u fudbalu, a druga, mnogo
važnija, na samitu šefova država i vlada Evropske unije. Dok su sve oči analitičara
bile usmerene na dijalog Berlina i Pariza, smatrajući
da bi njihov dogovor o daljim koracima u krizom zahvaćenoj
evro-zoni najviše uticao na konjukturne promene, dotle su se tri države
na pragu bankrota (Italija, Španija i Portugalija) iz potaje
pripremale da izvedu pravi puč na samitu.
Još uoči početka samita italijanski premijer Mario Monti je javno upozorio ostale
lidere EU da bi dalje zaoštravanje politike štednje moglo da dovede do toga da na vlast u Italiji dođu
snage kojima nije posebno stalo ni do Evropske unije, a ni do zajedničke
valute. Italija tradicionalno ima snažne sindikate koji svakog
leta održavaju masovne proteste. Ove godine izlasci na ulice bi mogli da budu još
masovniji ukoliko Brisel nastavi da od vlade u Rimu traži dalje zatezanje
kaiša.
Italijanski premijer Monti je evropski tehnokrata koji je
politički sazreo u raznim institucijama EU i pod pokroviteljstvom Bilderberg
grupe. Zbog toga je njegovo upozorenje imalo još veću
težinu nego da je došlo od nekog lider populističke orijentacije. Kako se videlo na prelasku
iz 28. u 29. juni posle čak 15 sati teških i ozbiljnih pregovora, ostali lideri EU su Montijeve reči
uzeli veoma ozbiljno.
Jedan od najvažnijih zahteva Italije na
ovom samitu bio je da se institucije Evropske unije dogovore šta
konkretno traže od zemalja dužnika kako bi im pritekle u finansijsku pomoć. "Ako sprovedemo dogovorene reforme ne želimo da se kasnije od nas
traže i dodatne mere štednje", rekao je Monti italijanskim medijima samo nekoliko dana pre početka
samita, "Ne ide da nam se stalno ispostavljaju novi zahtevi i uslovi." Građanima Srbije je već dobro poznata sklonost Evropske unije da redovno izmišlja
nove ultimatume. Za razliku od vlade u Beogradu, Montijev kabinet je ovoj
politici jasno rekao "ne".
Italija, Španija i Portugalija su na kraju uspele da
proguraju svoj plan ekonomskog oporavka zemalja evro-zone, u kome ne samo da
nema više nepoznatih (ali očekivanih) drastičnih mera štednje, već ni fiskalnih komesara koji bi nadgledali budžetsku potrošnju u zemljama
dužnicima (kako je to tražila nemačka kancelarka Angela
Merkel), a data je i mogućnost poluautomatskog pristupa spasilačkim fondovima (što
je do nedavno odbijala Nemačka, kao najveći
donator, želeći da zadrži kontrolu nad zemljama dužnicima).
Ono što najviše treba da raduje stanovnike Evropske unije
jeste činjenica da se ovim dogovorom bitka za stabilnost evra vraća
na finansijske berze odakle je kriza svojevremeno i krenula. Od svih zemalja
evro-zone se očekuje ispunjenje određenih standarda do kojih zemlje dužnici mogu da dođu
kroz reforme svojih fiskalnih sistema. Posle toga Fond za finansijsku
bezbednost (nazivan i Fondom spasa) može da krene u kupovinu obveznica država u
krizi i da tako na berzi stabilizuje njihove cene. Posle smanjenja kamata na
državne obveznice zemlje u krizi mogu povoljnije i same da se zadužuju
na međunarodnom tržištu kapitala.
Nemački pristanak na ovakav sporazum iznuđen
je političkom realnošću. Kako je italijanska štampa izvestila upravo na dan održavanja
samita, lideri EU imaju samo dve mogućnosti: da prihvate ublažavanje
mera štednje ili da se suoče sa masovnim nemirima u celoj južnoj Evropi. Čak
je i nemački ministar finansija Volfgang Šojble, suočen
sa ovakvim razvojem situacije, pred početak samita ublažio
tvrdi stav kancelarke Merkel izjavivši da su mogući i
razgovori o izdavanju zajedničkih evropskih obveznica, preko kojih bi
sve zemlje evro-zone postale solidarni jemci.
Da li je postignuti dogovor dovoljan da se spreče
velika nezadovoljstva osiromašenih građana Evropske unije,
ostaje da se vidi. On u svakom slučaju, predstavlja pomak u
pravcu povratka na ideju humane Evrope, Evrope solidarnosti sa najslabijima,
umesto Evrope banaka i krupnog kapitala koju danas imamo.