Na nišanu
'Maršalov
plan" Šešeljevog redova
Od Trumanovih, do Vučićevih
jaja
Kako srpska politička elita i njeni neformalni
centri međusobno sarađuju, i kako štite svoje kriminalne i koruptivne poslove.
Kako izbegavaju krivičnu odgovornost i prave pozorišnu predstavu u kojoj se
međusobno ubijaju i zatvaraju, a na kraju svi ustaju živi i zdravi, samo znatno
bogatiji. Zašto je Srbija opet dozvolila da joj jedan čovek, u ovom slučaju Aleksandar
Vučić, bude i prvi tužilac i prvi policajac i sveti apostol koji grmi i
optužuje svoje lažne političke protivnike, a onda im prašta i računa na njihovu
lojalnost i saradnju. Ovih dana je Šešeljev redov Vučić najavio da želi rekonstruisanu
Vladu, jer za narod ima Maršalov plan! Najavio je dovođenje stranaca koji će ga
savetovati, a oni su, suprotno Vučićevom obećanju, umesto Maršalovog plana,
najavili gladnim građanima da će još dugo morati da stežu kaiš. Vučić jeste, po
sopstvenom priznanju teško bolestan, a i lud, ali ko su ljudi koji slede
njegovu životinjsku nameru da, pre nego što ume, zauvek zgazi Srbiju?
major Goran Mitrović
Od kako je sastavljena dosadašnja "dvoglava"
srpska vlada, ovdašnja medijska služinčad je zaražena igrom lopova i žandara,
skoro svakodnevno koristila naslov "Vučić najavljuje hapšenja"
(ta rečenica na najvećem internet pretraživaču, za sada ima preko 90
hiljada rezultata, i jasno govori o kakvom je ludilu ovde reč). I zaista, čovek
koji je istovremeno ministar odbrane, prvi potpredsednik Vlade Srbije i
takozvani koordinator rada "svih službi bezbednosti", izdigao se
iznad svih drugih političkih lidera u državi, stavivši sebe u centar svih
srpskih poslova, kao sudbinska ličnost, "nepotkupljivi" Robespjer iz
Francuske revolucije, kome nema premca u poštenju! Istina je, na žalost, znatno
drukčija...
Kada je početkom prošlog leta formirana nova
Vlada Srbije, Tabloid je pisao da je Aleksandar Vučić dočekao svojih pet
minuta, da pokaže svojim prijateljima iz Demokratske stranke, kako je baš on
njihov istinski spasitelj, i kako će veštom kombinacijom medijske galame, i još
veštijim odabirom sporednih i beznačajnih krivaca za megalomansku pljačku
Srbije u poslednjoj deceniji, sačuvati glave najodgovornijim i najistaknutijim
ličnostima političko-privredne hobotnice koja nekažnjano i dalje hara Srbijom
Odgovor je ponudio on
sam, onog dana kad se nametnuo kao "capo di tutti capi"
nad ovom korumpiranom družinom prepunom opljačkanih para, i kad je rekao da nema
moralno pravo da od Đilasa oduzima mesto gradonačelnika ("Politika"
7. septembra 2012. godine), čime je samo potvrdio da je najbolji baštinik
demokratske pljačke i ključni čuvar njihovih "tekovina"! Jer, nije
reč o Đilasovoj izbornoj pobedi ili porazu, nego o tome da je on postao jedan
od najbogatijih ljudi, ne samo u Srbiji, nego i u celom regionu, koristeći
privilegije visokopozicioniranog političkog funkcionera. Ako to za Vučiću
nije bio razlog za istragu, nego je razlog za "pomilovanje",
onda je i on postao ozbiljan saučesnik u svim Đilasovim poslovima!
Siniša Mali, a lopov
veliki
Niko iz vrha Demokratske
stranke, dok je Vučić najavljivao ''bespoštednu borbu'' protiv korupcije i
organizovanog kriminala, nije ostao bez opljačkanih para.
Tabloid je objavio
prošle u decembru prošle godine izveštaj američke finansijske organizacije Global
Financial Integrity o iznošenju para iz Srbije. Iz naše zemlje je,
prateći tokove novca, ova organizacija utvrdila da su srpski oligarsi iz
Demokratske stranke, u poslednjih deset godina uzeli 51 milijardu evra! Ej, 51
milijardu evra.
Aleksandra Vučića to
nije interesovalo.
Da podsetimo: kada je 7.
jula 2008. godine formirana Vlada na čelu sa Mirkom Cvetkovićem, Vučić je odmah
prekinuo sve kontakte sa Aleksandrom Nikitovićem, šefom kabineta dotadašnjeg
premijera Vojislava Koštunice, i otišao u zagrljaj Miodragu Rakiću, šefu
kabineta predsednika Srbije Borisa Tadića.Tabloid je opisao ovu pedersku
vezu...
Rakić je snabdevao
ogromnim količinama novca Aleksandra Vučića, koji je, zajedno sa Tomislavom
Nikolićem, sa njihovim poslaničkim klubom Srpske radikalne stranke, dobijao
milionske svote novca da ''ne talasa''.
Dok su Tadićevi
mafijaši (Božidar Đelić, Mirko Cvetković, Dragan Šutanovac, Dragan Đilas, Dušan
Petrović, Bojan Pajtić...) nemilosrdno pljačkali Srbiju, kreditne linije,
banke, državna i javna preduzeća, fondove, Rakić je plaćao svog dečka Vučića da
radikali u narodnoj skupštini ne dižu glas.
Tek danas saznajemo da
je jedan od savetnika Aleksandra Vučića i Siniša Mali!
Siniša Mali je u timu
prvog potpredsednika Vlade i igra glavnu ulogu kada su finansijski sektor i
privreda u pitanju. Učestvovao je od samog početka u pregovorima Etihada
i države u vezi sa prodajom JAT-a, a i "mozak" je modela restruktuiranja
JAT-a i rešavanja spornih pitanja nacionalne kompanije koja su kočila dogovor
sa Etihadom. On je taj problem rešio, tako što je JAT poklonio emir
El Zajedu! Još pride je Vlada Srbije uzela na lizing devet aviona koji će raditi
u novoj firmi! Da smo pravna država, Vučić bi dobio doživotnu robiju.
Ko je Siniša Mali?
U njegovoj biografiji
stoji da je završio ekonomski fakultet u Beogradu, magistarske studije na Washington
University at St. Luis, Olin Business School, dok je doktorat branio na
beogradskom FON-u.
U naizgled besprekornoj
biografiji u oči upada podatak da je upravo gospodin Mali bio direktor za
tendere u Agenciji za privatizaciju i to baš u periodu od 2001. do
2003. godine, kada su na čelu Agencije bili najpre Vladimir Čupić (bivši
direktor Hypo Alpe Adria Banke, a sadašnji AIK Banke) i bivši
premijer i ministar finansija Mirko Cvetković. U
tom periodu sklopljeni su i štetni konsultantski ugovori sa Deloitte
& Touche i Ces Mekona, Zvonka Nikezića, koji je zbog njih bio godinu dana u pritvoru.
Prema
podacima koje je objavio CINS, u periodu kada je Mirko Cvetković bio direktor
Agencije za privatizaciju, a Siniša Mali direktor za tendere, raskinuto je
550 ugovora, što je najviše od formiranja Agencije! Siniša, kažu, jeste
mali, ali lopov je veliki. On se i danas u Demokratskoj stranci visoko kotira
među najbogatijim članovima žute partije. Tako je lopov iz DS-a ključni je
savetnik Aleksandra Vučića! Danas su potvrđeni svi tekstovi objavljeni u Tabloidu
prošle godine, u kojem smo tvrdili a Vučić ima glavni zadatak - da sačuva
opljačkani novac i da ostavi na slobodu mafiju Borisa Tadića, iz čije ruke je i
on puno pozobao. Da li Vučić zna šta je Maršalov plan? Na pitanje novinara Kurira
- Šta će biti najbolnije tačke u vašem Maršalovom planu? - Vučić je
rekao:
To je, po Vučiću, njegov, Maršalov plan! A na
pitanje kada će, prema tom planu, običnom čoveku biti bolje - Vučić je poručio:
- Važno je da običan čovek vidi da to ide u
nekom boljem smeru. A za godinu-dve očekujem da ljudi i na sopstvenom primeru
vide da im je nešto lakše. Mi to bez podrške običnih ljudi ne možemo da radimo.
Zato to niko nije ni hteo dosad da radi. Plašili su se da će ljudi izaći na ulice. Pa dobro, nek izađu. Mi to moramo da
izvedemo. Ako neko zna bolje rešenje, neka kaže. Ja mislim da nema
boljeg.
Da podsetimo čitaoce: Maršalov plan je program
američkog predsednika Hari Trumana donet nakon završetka Drugog svetskog
rata, a sadržao je program pomoći zapadnoevropskim državama od nekoliko
stotina milijardi dolara, pomoć u robi, mašinama, traktorima, avionima, kao i
pomoć u hrani. I u Srbiju je, nakon 1948. godine stizala pomoć u hrani, a najprivlačnija
su bila jaja u prahu, nazvana Trumanova jaja. Toliko da Vučić zna o čemu priča.
Umesto Trumanovih, on nam nudi svoja jaja. Ne hvala! Umesto novca i
hleba, Vučić najavljuje da će dovesti strance u Vladu koje ćemo skupo plaćati,
dok stežemo kaiš.
Ko je Lazar Krstić, novi ministar finansija? I o
njemu pišemo u ovom broju, u tekstu pod naslovom: Mali Laza, Vučićeva maza. Na
pitanje šta je savetovao Krstiću, kad mu je ponudio da bude ministar
finansija, i na šta ste ga je upozorio - Vučić je odbrusio:
- Rekao sam mu: „Sine, imaćeš mnogo
problema." Rekao sam mu da će sve biti mnogo gore nego što misli. Da su
trenuci slave kratki, da posle toga dolazi kritika, jer u Srbiji svi pokazuju
svoju snagu ako nekoga što jače opsuju. „To, sine, i tebe čeka. Ako si spreman
to da prihvatiš, uđi u arenu. Ako nisi, onda nemoj ni ulaziti. Da će te neko
čuvati u staklenoj kugli, da ćeš biti zaštićen - nećeš. Ja ću ti pomoći, ja ću te
štititi od svih teških poteza, reći ću da je to naša zajednička ideja, pa će to
iskoristiti da udare po meni. Ali moraćeš da očvrsneš, da se tučeš, da se
boriš, jer sve reforme koje mislimo da sprovedemo bolne su i teške, ali
napraviće nam normalnu zemlju."
Nekadašnji kancelar Austrije, Alfred Guzenbauer,
trebalo bi uskoro da za ogromne pare postane savetnik Aleksandra Vučića
"za ekonomska i politička pitanja". U svojoj biografiji on ima
takvih detalja koje bi svaki scenarista špijunskih filmova poželeo da pročita.
Za javnost u Srbiji je od izuzetne važnosti podatak da je Guzenbauer bio u nadzornom
odboru austrijskih građevinskih giganata, "Starbag" i "Alpina"
(koja je napravila multimilionske štete srpskoj putogradnji, i u međuvremenu
propala, a Vučićeva vlada je najavila da podnosi tužbu protiv Alpine tražećći
75 miliona odštete). Ali, ono po čemu će svakako biti upamćen, to je njegova
"epizoda" koju je odigrao u Kazahstanu, gde je takođe bio savetnik za
ekonomska i politička pitanja, nakon odlaska sa funkcije kancelara Austrije.
Epilog ove njegove avanture završio se više nego ružno: austrijsko tužilaštvo
pokrenulo je istragu protiv Alfreda Guzenbauera zbog prosleđivanja poverljivih
akata obaveštajnoj službi Kazahstana! Dojavu o "poslovima" Guzenbauera,
austrijancima su dostavile ruske obaveštajne službe!
Kao dotadašnji vođa austrijskih
socijaldemokrata, Guzenbauer se odjednom našao pod istragom zbog odavanja
državnih tajni obaveštajnoj službi Kazahstana, a tim povodom su svi
vodeći bečki mediji o bivšem kancelaru dopisivali do tada neobjavljene detalje.
U maju mesecu 2007. godine, sastaju se bivši
hrvatski premijer Ivo Sanader i tadašnji austrijski kancelar Guzenbauer, što je
kasnije, nakon pada Sanadera i optužbi povodom njegovih koruptivnih poslova,
postalo i predmet istrage hrvatske policije.
U početku, bečko pravosuđe je stidljivo davalo
izjave da postoje neke predistražne radnje, ali je kasnije postalo jasno da su
te "radnje" imale najveći mogući opseg, jer su u pitanju bile teške
optužbe koje su ruske službe dobro dokumentovale. Ipak, zbog opasnosti da ovako
šokantni podaci ne dođu u javnost, informacije su odmah dobile oznaku
"Strogo poverljivo". Svaka stranica pojedinačno u istražnom aktu,
zavedena je pod brojem 4St 21/13b. Guzenbauer se u njemu tereti za nedozvoljenu
obaveštajnu delatnost, opisanu paragrafom 256 krivičnog zakona - uspostavljanje
i održavanje obaveštajne mreže na uštrb državnih interesa Republike (Austrije).
Austrijsko tužilaštvo, prema dobijenoj
dokumentaciji od ruskih obaveštajnih službi, optužilo je bivšeg kancelara da
je, dostavio državnoj policiji Kazahstana više od 40.000 stranica sa kompletnim
podacima o pripadnicima kazahstanske opozicije koji uživaju politički azil u
Austriji, uključujući i podatke o Rahatu Alijevu, najvećem rivalu kazahstanskog
predsednika Nursultana Nazarbajeva. Cena za ovu informaciju nije bila
mala. Protivrečni su podaci iz austrijske štampe, ali je reč o milionima evra.
Kao zet predsednika Nazarbajeva, Rahat Alijev je
postao šef po zlu čuvene kazahstanske tajne policije KNB, a kasnije je bio
imenovan za ambasadora u Beču. Budući da je bio osoba od najvećeg poverenja,
Alijev je preko bečkih banaka prebacio više milijardi dolara na račune i u trezore
zapadnih i of-šor banaka. Deo novca, Alijev nije prebacio na državne već na
svoje lične račune. Alijev se kasnije pravdao da je taj novac bio odvojen kako
bi finansirao rad opozicije u ilegali. U međuvremenu, Alijev je promenio ime i
prebivalište kada je dospeo u sukob sa tastom, predsednikom Nursultanom Nazarbajevim.
Novo prezime Alijeva - Šoraz - kao i nova adresa prebivališta na Malti, odmah
su bili poznati "centrali" u Kazahstanu. Naravno, uz pomoć Guzenbauera
koji je i te podatke prodao.
Ali, gore od svega što je moglo da zadesi
političku elitu Austrije, bilo je odavanje niza podataka o istaknutim, bivšim
austrijskim političarima koji se danas profesionalno bave lobiranjem. Guzenbauer
se nije dvoumio ni oko denuncijacije svojih bivših kolega iz parlamenta. Među
žrtvama njegove špijunske aktivnosti, našao se ministar policije Karl Blehe
i Ginter Plater. Za njih je obelodanjeno da su se lično zauzeli da se Alijevu,
odnosnoŠorazu, odobri azil u Austriji, i to baš u vreme kada je u Kazahstanu u
odsustvu osuđen na 40 godina robije.
Na tržištu belosvetskih
stručnjaka za pljačku i ekonomsku propast, Guzenbauer se visoko kotira. Kažu da
tečno govori italijanski, francuski i španski, a mnogi austrijski investitori
imaju puno poverenje u njega, te su mu poverili i odgovornost za njihovu
imovinu.
Tako je šef Štrabag-a,
Hans Peter Hazelštajner, Guzenbauera postavio u Upravni odbor ove
kompanije, za godišnja primanja u visini od 50.000 evra. Bogataš iz austrijske
pokrajine Tirol, Rene Benko, doveo je Guzenbauera u upravni odbor svoje
firme Sinja prajm selkšn AG (Signa Prime Selection
AG), preko koje upravlja svojim carstvom nekretnina.
U Južnoj Americi, Guzenbauer
je savetnik u firmi "Novomatik", koja se bavi igrama na sreću, a u čileanskoj
kompaniji "Ekitas kapital" predsedava Evropskim fondom.
Svojim savetima pomagao
je i Hipo Alpe Adria banci (epilog: pljačka međunarodnih razmera,
jedan bivši predsednik vlade u zatvoru, na stotine javnih ličnosti iz Austrije
i sa Balkana pod istragim), nemačkoj VAC grupaciji...
Sve poslovne
transakcije, Guzenbauer obavlja preko svoje firme
Guzenbauer Projektviklung
und Beteiligung GmBH
(Gusenbauer Projektentwicklung & Beteiligung GmbH) koja ima sedište u
centru Beča.
Ako je sve ovako, onda
je pitanje ko je kome dobro došao. Vučić Guzenbaueru ili Guzenbauer Vučiću?
U prošlom broju, u
tekstu Zver na putu za Srbiju, predstavili smo lik i delo Dominika Štros
Kana, koga Vučić namerava, bez njegove saglasnosti, da postavi za svog
savetnika. Nije ni čudo što Vučić siromašnu Srbiji smatra svojim pašalukom.
Tako je, po njegovom nalogu, Vlada Srbije kupila hotel na Jahorini za 2,8
miliona, a navodno ga za 1,5 miliona prodala šeiku El Zajedu. Hotel ima 50
soba, a Vučić u njemu namerava da šenluči sa šeikom. Osim JAT-a, namerava da šeiku
da pokloni i Luku Novi Sad...
Za spas preostale zdrave
pameti u Srbiji, Aleksandra Vučića treba što odvesti u ludnicu, da svi mi
ne poludimo od njegovih ludorija!
A. 1
Na infuziji pet puta za tri dana
(Iz intervjua Kuriru)
Niste otišli na odmor, svaki dan ste na poslu do
20 časova. Kako izdržavate takav tempo?
- Kao što možete da vidite, primio sam pet infuzija
u poslednja tri dana, što mi se vidi po rukama.
Zbog čega?
- Zbog pada imuniteta. Ali to je sitnica,
nevažno je, traje sat vremena dnevno.
Dolazi doktor kod Vas u Vladu da Vam da
infuziju?
- Da. Moj doktor Zlatko Lončar dođe ovde,
dobijem infuziju kad god se osećam loše. Kad mi je pritisak loš, onda dođe
doktor Dinčić, to su dvojica mojih prijatelja koji mi pomažu da izdržim.
Ne bojite se da
možete da imate ozbiljne posledice po zdravlje?
- Baš me briga.
Zanima me samo kakav ću rezultat imati iza sebe i žuri mi se. Uopšte
mi se ne stoji i ništa mi se ne čeka. Mnogo, mnogo, mnogo mi se žuri. Pogledajte, ko je pre
samo nekoliko meseci mogao da pomisli da ćemo na ovakav način
uvoditi ministre? Ljudi traže ozbiljnost, da vide da neko hoće
nešto da menja u ovoj zemlji. I zato žurim, zato me ne interesuje da li mi se
odmara. Nisam slanu vodu ni pomirisao, a kamoli se okupao, ne pamtim otkad. Pa šta? Bio sam u Abu
Dabiju, nisam se okupao. Pa šta? Postoji drugi posao, mnogo bolji, lepši - da
nešto uradim u Srbiji. Kud ćete lepši i veći posao.
(Napomena redakcije: Zlatibor Lončar je anesteziolog
u Urgentnom centru u Beogradu, bio je član Zemunskog klana za čiji račun je
ubijao ranjenike koje dovedu u UC. Vučić ga je postavio za direktora ove
zdravstvene ustanove, kao prvoklasnog ubicu, a i njegov je, kako vidimo, lični
lekar)