Pogledi
Dilema oko koje nema dileme: sumrak ili
osvit hrišćanske civilizacije?
Stari dobri put unazad
Jedan od najslavnijih jugoslovenskih disidenta
i nezaobilazni suorganizator, strateg i ideolog studentske pobune 1968. godine
u Beogradu Goranko Đapić, specijalno za Tabloid piše o planskoj varvarizacije
Evrope i pretvaranja Starog kontinenta u takozvani treći svet, a sve sa ciljem
da bankarska klika Izabranih u Londonu i Njujorku, spreči stvaranje moćnog
saveza Moskve, Berlina i Pariza, protiv koga je Velika Britanija vekovima
radila, huškajući na zločinačke saveze koji su doveli do najvećih ratova u
ljudskoj istoriji. Dakako, ni Moskva ni Berlin ni Pariz nisu više ono što bi
lihvarska elita iz Londona htela da vidi. Svet se dramatično menja, ovaj put na
štetu nekadašnjih gospodara ratova i ratnog profita.
Goranko Đapić
Već izvjesno vrijeme, svjedoci smo lakoće
kojom zemlje bivše Jugoslavije smjelo i radosno jezde punom brzinom u prošlost.
Drugim riječima rečeno, ovo je područje nesumnjivo destabilizirano, ali izuzev
domaćih izvršilaca radova, gdje je gužva respektabilna; malo što je smišljeno
ovdje. Prvo je Haški tribunal našao da je nakon tolikih godina baš sve od
dokaza, dokazalo samo, da nikakvog zločina nad Srbima u Hrvatskoj nije ni bilo!
Žrtve su se same uništile, a stotine tisuća izbjeglica krenule su u bjekstvo iz
čiste objesti - avanture radi!
Odmah potom, u Zagrebu i
mnogim drugim gradovima u Hrvatskoj, na ulice su izašle mase razdraganih ljudi
kao da su tog dana proslavljali nezavisnost, prvi puta nakon bitke kod Gvozda
1102. godine, kada je za duži niz stoljeća nestala hrvatska država. Čini se da
Hrvatska ni izbliza nema većih problema od zdravlja i veselja oslobođenih
generala.
Odavde su, dabogme, pojedini
skočili da prokunu neprijatelje srpstva, osobito oni kojima se sve obilo o
glavu, ali i dežurni rodoljubi koji se i Kosova sjete samo kad im je
potrebno za malo dnevne politike, tražećo nemoguće, vičući o izdaji i
izdajnicima, zanemarujući zdrav razum i nemajući nikakav konkretni plan za ma
kakvo smišljeno rješenje.
Tako se u malo vremena, namah
učinilo da smo u dvadesetim godinama i spremni na učešće u nekom ratu u kome
inače nećemo učestvovati, jer ga kao i onih nije ni bilo, pošto
"nismo učestvovali mi u jednom ratu".
Sve ideje u vremenu koje za nama, teško su
razočarale dobronamjerne ljude i naprosto nismo mnogo ni naučili, još manje
napredovali, a nema, također i nikakve garancije da ćemo napredovati.
Zapravo, Balkan u stalnoj krizi, nimalo slučajnoj, i dalje je ekonomski, politički
i kulturno duboko stagnantan.
Posljedice ratova i raspadanja
zajedničke države nimalo se nisu ublažile već čini se da su veoma zdravom
stanju. Ali, mi građani koji ubrzano trošimo vrijeme naših života samo u
odricanju i nedaćama nismo ni blizu izlaska iz
tunela. Taj tunel, avaj, postao je naš
svakodnevni život, a moguće i život potonjih i sve malobrojnijih naraštaja. Ta
sudbina, lažna je i nimalo nije slučajna. Ona je u zločinima prije nekoliko
decenija smišljena i oročena na našu neizmjernu nesreću...
Kome odgovara vulkan koji spava?
Svako bi mogao da se sa pravom
upita: ima li slučajnosti u ovom nepovoljnom nizu događaja? Ne, nema baš nimalo
slučajnosti; mi smo žrtva mnogo složenije i mnogo veće strategije, svjetskih
razmjera sa ciljem da se u skladu sa interesima autora preuredi čitava
budućnost ljudske rase.
Što se našeg podneblja tiče
isti je autor programa ratova devedesetih, kao i destabilizacije koja teče.
Balkan je najosjetljiviji meki trbuh Europe. Svi osvajači, sve kuge i kolere išle
su egejsko-vardarsko-moravskom dolinom u samo srce Europe. Nestabilnost
na Balkanu neprekidno se održava već četvrt stoleća, baš, kao kada bi netko
mogao aktivirati vulkan koji spava u svakom trenutku kada mu to odgovara.
Funkcionalnost takve politike vidjeli smo ovih tužnih dana. Pa, tko onda
i zašto stoji iza toga? Da li ta strategija ima više pravaca?
Nema nikakove dileme da iza
svih domaćih zala u novijoj historiji ovoga podneblja, neizbježno stoje
interesi britanske politike u Europi, stare nekoliko stoljeća, a to su vlade,
bivše, sadašnje i sigurno potonje- Sjedinjenih Američkih država!
Da, istina je, postoji više
strategijskih pravaca te politike, ali cilj je uvijek isti - barbarizacije
Europe i pretvaranje Staroga kontinenta u Treći svijet.
Dolaskom bankara i trgovaca, članova
ekskluzivnog Izabranog naroda, britanska politika uobličena je u
konstanti da na europskom kontinentu ne smije biti nikakve značajne sile
koja ima potencijale da postane kontinentalna velesila.
Štaviše, naročito je opasno,
ako se stvori još neka kontinentalna sila i ako se istom takvom silom sklopi
ekonomski i politički savez, koji po prirodi stvari postaje dogovoreno političko
i ekonomsko integricanje starog svijeta. Britanija je naročito bila zabrinuta
jačanjem Napoleona i njegovim kontinentalnim sporazumom sa Rusijom u Tilzitu
(poznati Tilzitski mir)...
Naročito je podozrijevala da će
moć Rusije i njen utjecaj u Europi rasti , da će Rusko - Francuska saradnja
imati posredni značaj za kontinent već i zbog ogromnog ruskog prostora i
uveliko u Aziji, sve do Persijskog zaliva. Znamo kako je 1811. g. ruski car
Aleksandar I, obećanjima i kreditima nagovoren da u britanskom interesu
nanese udarac kontinentalnoj blokadi. Ostalo znamo...
Britanija pripremila teren za dva
totalitarizma
Napoleon je poražen, Rusija
je bila zgarište do Moskve i zadugo vraćena unazad u političkom i ekonomskom
smislu. Ona je zapravo Velikom Alijansom umrtvljena i udaljena iz Europskih
poslova, a i sama Europa je razorena i vraćena stoljeće nazad. Njena
razdijeljenost činila ju je uvijek samo britanskim težištem i mjestom zelenaškog
kapitala sveuropskih Tajloka. Jednim udarcem, dakle, uništeno je jedno znatno
unazađeno drugo Carstvo...
Ne treba nikako zaboraviti da
je u Prvom svjetskom ratu rastuća moć Njemačkog i Ruskog Carstva na potpuno isti
način je zaustavljena, da bi konačno oba ta Carstva potonula u haos recesija i
revolucija...
Britanija je ponovo
razdijelila Europu, opet je vrativši stoljećima unazad, pripremivši teren za
pojavu dva totalitarizma koji će presudno kreirati sudbinu ponovo i
drastično podijeljene Europe. Naša tragedija sa prisustvom u Antanti ista
je tragedija koja nas i cijeli naš europski dom pritiska i dan danas. Ali,
ovoga puta Britanija po prvi put nije imala snage da cijeli projekat izvede
sama i u igru je ubacila svoju bivšu koloniju koja je narasla do
imperije. Da, bilo je to novo središte Izabranog naroda - SAD! Peršingov
korpus od dva milijuna američkih vojnika bio je samo uvod u ono što će
uslijediti 1945. godine kada će Staljin sa SAD, praktično učiniti Stari
kontinent okupiranom zonom pobjednika.
Hladni rat, taj motor pokretač
i za SA" i za SSSR, podjelom Europe stabilizirao je i Staljinov i američki
imperijalni status ne samo u razdrobljenoj Europi, već i u svjetskim
razmjerama. Tako je Vrli novi svijet decenijama na veselje Londonskih i Njujorških
bankara ispunio sva očekivanja.
Nakon Berlinskog zida, čiji
pad možda i nije tako oduševio Ameriku, nije sa sobom povukao u ambis čitavu Rusiju
i ona se uz teške muke i mimo očekivanja održala. Ali Njemačka je ojačala,
mogla je postati stožer Europe, velika sila i velika opasnost da se omogući
vaskrs Europe i da matica naše grčko - rimske kršćanske civilizacije postane
najveći ekonomski i politički gigant.
Kroz pijesak i krv "arapskog
proljeća"
Kako je postojala velika mogućnost
da se Rusija znatno oporavi, a to se i dogodilo, te da se sa Njemačkom (i ne
samo sa Njemačkom) stupi u povijesni politički i ekonomski Savez, zazvonila je svemoguća
zvonjava za uzbunu u Štabu Izabranog naroda u londonskom Sitiju i u Vol stritu.
Naravno, zadatak im je bio više nego jasan: trebalo je sve učiniti da se Europa
od Antlantika do Vladivostoka potpuno i u korijenu onemogući.
Dakle, strategija je bila
uvoziti što više muslimana u Europu, pretvoriti sve žene u bolesne aseksualne
kreature Kelvina Klajna, promovisati što više homoseksualne pošasti, omogućiti što
više istospolnih brakova u kojima će biti što više upropašćene usvojene djece i
mnogo, mnogo druge destrukcije u svim oblicima.
Dakako, strategija je
podrazumjevala da gdje god je moguće odmah treba otpočeti ratove, ili, po svaku
cijenu, u zemljama sa etničkim antagonizmima, ohrabrivati secesije.
Jasno je i na primjeru
ubijanja jugoslavenske države da su preko muslimanskih Albanaca i
Izetbegovićevih muslimanskih fundamentalista, te nesrećne prokomunističke vlade
u Beogradu, bili stvoreni svi uslovi da se uzdigne jedan neoustaško-islamistički
relikt prošlosti i krene tradicionalnom egejsko - vardarsko-moravskom dolinom,
ušćem Save u Dunav sa pravcem kojim je nekoć krenuo "omiljeni"
osmanski silnik, sultan Sulejman Veličanstveni - ka samom srcu Europe.
Taj balkanski opus poljuljao
je Stari kontinent, probudio ponegdje separatizam, ali nije oborio Njemačku, štaviše
ona je nastavila da jača kao i Rusija sa svim svojim enormnim resursima.
Sada je već došlo vrijeme da
Izabrani, čiji je instrument vlada SAD krenu u novu akciju dok još ima vremena.
Otpočela je smišljena i organizirana kriza koja je izazvana povlačenjem novca i
stvaranjem vještačkih monetarnih praznina. Jednom pokrenut zamajac izazvao je
lančanu reakciju. Velika Pomoć Kongresa SAD u onom od 600 milijardi dolara,
bankarima je poslužila da novac strpa u džepove, a za isti iznos izda hartije
od vrijednosti. Tako je kriza izazvana da se izazove prekompozicija
svijeta čija će posljedica biti urušavanje privrede naročito u Europi, Rusiji i
još ponegdje.
Paralelno sa tim, kroz
pijesak i krv arapskog proljeća, dovedeni su i još se dovode najordinarniji
fundamentalistički režimi na vlast.
Jedan takav istinski fundamentalistički
satrap- Muhamed Morsi, u Egiptu se nalazi pred epohalnim pokušajem da sebe
instalira za pravog kalifa, uz upotrebu tenkova, dok odlazeća američka državna
tajnica, Hilari Klinton izjavljuje da je Morsijev obračun protivu
terorista, dokaz da postoji faktor stabilnosti u regionu, a onda, u međuvremenu,
svi su brzo poradili da Hamas preko baze UN postane član - promatrač u OUN!
Naprosto, da legaliziraju svoju strategiju i iskoriste priliku, te uđu tamo
gdje im nikako nije mjesto...
Izabrani misle da su jedini i od
Boga dati
Neosmanisti su u dobrom
napredovanju, pa se čeka potpuno iščeznuće tradicionalno sekularnih režima u
cijelom regionu. Taj za njih važan i vrijedan napredak, valja još agilnije
unaprijediti preko petokolonaša u srcu Europe. Tako, uskoro će Stari kontinent
biti muslimanski Treći svijet koji će biti konstruktivan po povećanju broja
vjernika, a neće valjda zaostajati ni rastući crni svijet, pa će uz "Božju"
pomoć cijela Europa dogledno izgledati kao globalni Magadiš ili Harlem.
Taj Babilon svega i ničega
bit će Meka za dužničko ropstvo dok traje Sunčev sistem. Iznad toga svijeta
stajat će Izabrani narod koji će novcem gospodariti na svesrdnu pomoć plaćenih
odreda visokosofisticirano opremljenih sa obiljem sredstava za uništenje.
Bijeda ogromne većine bit će
izvor ogromne moći manjine. Što više bijeda bude bijesnila, to će manjina
biti bogatija i moćnija. Neće biti nikakve konkurencije, monol moći, omogućit će
da povijest prestane. Ubuduće Izabrani će za gomilu imati samo jedan dan -
danas.
Sam iz navodno falsificiranog
Protokola Sionskih mudraca konačno će biti okrunjena java, jedna i posljednja.
Zato je štih proba na Balkanu zadovoljila
izazivače krize. Nakon balkanske turneje državne sekretarke SAD (nasljednice
britanske tradicionalne antieuropske politike i oživljavanja osmanskog
neofundamentalizma u Europi) ubrzo smo imali pregršt događaja kojima slaba državnost
svih ponaosob bivših jugo - zemalja nije dorasla. Bit ćemo europljani onoliko,
koliko toga budemo svjesni. Dok do toga ne dođemo toplo se nadamo da će nada
Europe - Njemačka i Rusija biti uspješna brana razularenoj pošasti koju
Izabrani stvaraju, vjerujući da samo oni koji su božiji narod, narod, jedan i
jedini i imaju pravo na život dostojan čovjeka...
Evropski sveti rat protiv
muslimanskog fašizma
Kad smo već kod Izabranih,
pogledajmo što se danas tu sada zbiva... Kakav je zapravo položaj države
Izrael? Sve govori da jedino politika izabranih kojom će sav svijet biti jedan
barbarski ocean, a dio, i to samo dio SAD, biti neprikosnovena oaza njihove
svetosti i potpune vlasti na osnovu dužničkog ropstva, može očuvati i sam
Izrael.
Ako politika protežiranja i
ohrabrivanja muslimanskog fašizma pod parolom arapskog proljeća, predstavlja
izvor nasrtaja na osnove Europe i ako taj projekat dug više decenija
predstavlja osnovnu strategiju njenog razaranja, onda je sasvim slobodno
pretpostaviti žrtvovanje samog Izraela...
Uklanjanjem Izraela predstavljao bi orkan
u jedra muslimanskom fašizmu, za pregnuće koje bi napokon riješilo sudbinu
Europe a time i samog izabranog naroda...
Cionistička ideja manje je vrijedna od
ispunjenja sna mjenjača iz jerusalimskog hrama.
Možda ovo zvuču čudno, ali
ako egipatski predsjednik Muhamed Morsi biva proglašen poželjnim partnerom za
kooperativnost prema Stejt departmentu oko Gaze i Hamasa, onda je sasvim jasno
da je Hamas na punom dobitku i još sa sigurnim leđima "poželjnog"
saveznika-budućeg kalifa u Kairu. Time Izrael dobija kudikamo ranjiviju južnu
granicu nego što je ikada prije imao...
Ali i angažman SAD u i oko
Sirije, kao zakasnjeli dašak takozvanog arapskog proljeća, ne ostavlja mnogo
sumnje tko bi trebao da bude budući pobjednik i partner. Naravno, sunitski
fundamentalisti!
Sljedstveno tome, Izrael
dobija novog, nepromjenljivog protivnika na Golanskim visovima. To je druga
ugrožena granica, ona sjeverna. Na istoku Izraela ostaje klimavi režim u
Jordanu, za koji je malo vjerovatno da bi se opirao plimi islamizma...
Tu je još jedna ugrožena granica, a dalje
na sjeveru oružjem zvecka nova fundametalističko-neoosmanistička zvijezda,
negdašnja Ataturkova Turska.
U pogledu ekonomskog i političkog
ustrojstva, Izrael je dio, i to onaj cvjetajući, same srži naše europske
matice. Izraelci su jednako djeca Semova, kao i djeca Arijevaca od Atlantika do
Vladivostoka. Europski Židovi dali su toliko Europi da u svakom smislu
pripadaju njenom domu. Valja ovdje razlučiti od toga opasan san o Izabranom
narodu od Židova u dubini europske povijesti.
Zato je islamizam tako obuzet
idejom da europski Izrael mora biti uništen, jer je u pitanju njegovo samo
civilizacijsko postojanje, sve ono što sljedbenici posljednjeg proroka "i
jedine moguće prave vjere", sa gnušanjem odbacuju.
Destabilizacija Balkana i
islamistički požar od Afrike do Jelisejskih polja, dio je iste strategije.
Moramo biti svjesni da samo udružena Europa od Atlantika do Vladivostoka može i
mora sačuvati našu civilizaciju, jer to nije borba samo za nju, već i za
sudbinu cijeloga svijeta. To će biti planetarna borba dobra i Zla, Krista i
Sotone, to će biti Armagedon!