Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi
SAD
Predsednički izbori sa poznatim kandidatima i nepoznatim ishodom
Beli Mit protiv crne politike
Predsednički izbori, koje prati ceo svet, održaće se za pet meseci u Sjedinjenim Državama. Istraživanja javnog mnenja o pobedniku objavljuju se svakoga dana, a biće ih još mnogo to sledećeg 4. novembra kada će se jedino istraživanje koje se računa odigrati na izbornim
mestima. Predsednik Barak Obama brine se da li će biti ponovo izabran, ali
je ta briga samo jedna od stavki opisa predsedničkog posla. Predviđanja su da će izborni rezultat biti
"tesniji" od onog iz 2008. godine. O ovoj centralnoj američkoj temi piše Milan Balinda urednik Tabloida i dugogodišnji
novinar američkog Majami Heralda
Milan Balinda
Postoje mnogi razlozi da sadašnji američki predsednik
Barak Obama ne treba mnogo da brine o svom drugom predsedničkom mandatu, koji
će Amerikanci verovatno overiti na novembarskim predsedničkim izborima ove
godine. Istorijska iskustva su na njegovoj strani. Na samom vrhu tih razloga
ističu se sledeći:
1) Sjedinjene Države biraju i nesavršenog kandidata ako
se on nalazi u Beloj kući. Oba prethodnika Baraka Obame, i Bil Klinton i Džordž V.
Buš, lako su pobedili u svojim trakama za drugi mandat, mada ni jedan ni drugi
nisu ocenjeni kao izuzetno uspešni predsednici. Klinton je bio nešto
iznad proseka, a Buš nešto ispod. Amerikanci dozvoljavaju, i zahtevaju, da
aktuelni predsednik završi započeto.
2) Republikanska partija je slaba i podeljena. Njihov
kandidat, Mit Romni (Willard Mitt Romney), je, po procenama analitičara,
jedan od najslabijih kandidata u istoriji partije.
Ne može da se pobedi neko ni-sa-kim. Naravno
da će Republikanci da se okupe oko svog kandidata s namerom da poraze Obamu,
ali je ponor između radikalne baze republikanaca i centra američkih glasača
veoma dubok. Čak i njihova baza sumnja da je Romni dovoljno konzervativan. Koliko se
predstavlja kao konzervativan, već je isuviše
za crnce, žene i hispano glasače.
3) Obama je uzoran. Ako predsednik vodi normalan život
onda je to veliko plus u njegovu korist. Naročito ako ima "kul" ženu,
dražesnu decu i psa. Glasači hoće da imaju poverenje u
onoga za koga glasaju. Ovo ne važi za rasiste i sve one koji
tvrde da Obama nije rođen u Americi, da je skoro vanzemaljac, ali, ako se vratimo na zemlju,
poslednja istraživanja potvrđuju da je Obama prosečnom glasaču simpatičniji od svog protivnika.
4) Ekonomija je u lošijem stanju, ali Obama pobeđuje
na poene. U američkim izborima ekonomija je uvek najvažnija. U suštini,
Barak Obama ne trči protiv Mita Romnija već protiv stanja u ekonomiji. Na jesen,
sadašnji predsednik će imati u rukama samo naznake sporog ekonomskog oporavka. Kad dođe
do glasanja Amerikanci se ipak pitaju ko je odgovoran za slabu ekonomiju i da
li aktuelni predsednik daje sve od sebe da se takvo stanje poboljša.
Takođe pitaju, da li druga strana ima bolja rešenja.
5) Teško je poraziti ustoličenog predsednika.
Predsednik može da deluje s predsedničke pozicije do dana samih izbora. On
igra na svom terenu - iz Bele kuće. Druga je stvar što
je Obama već krenuo predizbornu kampanju protiv Romnija i to izvan Bele kuće.
Izgleda, makar za sada, da je odlučio da ne koristi impozantni
dekor Ružine bašte, Ovalne kancelarije, Zapadnog krila i Linkolnove spavaće
sobe…
Da telefon ne zazvoni posle
ponoći
Ekonomija, kako nam pokazuje iskustvo, je u izboru
američkog predsednika neuporedivo važnija od spoljne politike. Ipak, svaki
predsednik strepi od telefonskog poziva u tri sata ujutru. Poziv u to gluvo
doba noći ne može da bude dobra vest. Uistinu - može da bude samo veoma gadna.
Bilo da se nešto dogodilo u svetu, bilo da je neko napao Sjedinjene Države.
Postoje nekoliko spoljnopolitičkih scenarija koje mogu da uzdrmaju
stabilnu predsedničku kampanju:
1) Sukob sa Iranom. Amerikanci vide Iran kao zemlju koja
predstavlja najveću opasnost za Sjedinjene Države. Po nedavnim istraživanjima
javnog mnenja 63 odsto Amerikanaca je spremnu da uđe u
rat protiv Irana ako je to potrebno da bi se sprečio Teheran da
napravi atomsku bombu. Mit Romni je posvećivao više
pažnje takvom scenariju, ali su oba kandidata podvukla da je "svaka opcija na stolu". Napeta situacija sa Iranom može da pobrka Obamine napore za stabilizaciju
ekonomije i njegov "izgled jakog vođe".
2) Kinesko ekonomsko usporavanje. Razvoj kineske
ekonomije u poslednje tri godine doveo je do pada na 8.1 odsto u prvim mesecima
2012. Prošle nedelje Svetska banka spustila je svoje ekonomska očekivanja
za Kinu i predvidela da će evropska ekonomska kriza pogoditi i Peking. Kineska ekonomska kriza
direktno bi pogodila sve zemlje u okruženju ali i Sjedinjene Države.
Amerikanci su počeli da strepe da li kad Kina kine, Amerika dobije upalu pluća.
3) Raspad evrozone. Izgledi da na Grčkim
izborima predviđenim za juni mesec pobede partije koje su protiv mera štednje
i samim tim Grčka bude primorana da napusti evro kao svoju valutu budi strah šta će
se nakon toga dogoditi. Šta će biti sa Španijom, Portugalom i Italijom? Hoće li svet upasti u novu i
produženu recesiju? Mada u Sjedinjenim Državama postoje dvoumljenja
koliko je evropska ekonomija važna za Ameriku, strah od ekonomskog
kolapsa Starog kontinenta veoma je prisutan. Ezra Klajn je u svojoj kolumni u Vašington
postu pre par meseci procenjivao Obaminu šansu da bude ponovo
izabran: „… biće uglavnom odlučenu na osnovu ekonomske situacije. A stanje ekonomije uglavnom će
biti odlučeno događajima u Evropi. To evropsko stanje ne izgleda dobro".
4) Teroristički napad na domaćem
tlu. Amerikanci su sprečili, kako to autoriteti tvrde, nekoliko terorističkih
akcija na svom tlu. U svakom slučaju, za vreme Obamine
administracije Sjedinjene Države nisu imale značajnu
terorističku akciju na svojoj teritoriji. S druge strane, Obama je postigao veći
broj uspešnih akcija protiv Al Kaide a među njima i eliminaciju Osame
bin Ladina. Ipak, jedna značajnija teroristička
akciju u samoj Americi mogla bi mnogo da utiče na glasače.
5) Oktobarsko iznenađenje. Pošteno
govoreći niko ne može da predvidi šta sve može da utiče na izborni rezultat sve do samog dana izbora. Termin "oktobarsko iznenađenje" skovano je 1972. godine kada je tadašnji Nacionalni savetnik za
Bezbednost, Henri Kisindžer, izjavio dve nedelje pred izbore da je mir u
Vijetnamu "na dohvat ruke". To je pomoglo predsedniku Niksonu da dobije izbore. Istina, Nikson bi te
izbore dobio i bez Kisindžerove pomoći ali "sigurno je sigurno". Potom je u doba izbora 1980. godine Ronald Regan strepeo da će Džimi
Karter postići dogovor sa Iranom u poslednjem trenutku u vezi oslobađanja
američkih taoca u Teheranu. To se nije dogodilo jer je Teheran pustio Amerikance
uskoro nakon što je Regan položio zakletvu kao novi predsednik.
Civilne zajednice
Ipak, ono što najviše ide u korist Baraku Obami je sam
Mit Romni. Možda je to najbolje opisanu u jednom od aprilskih izdanja Vašington
posta gde je crno na belo pisalo i sledeće:
„… nemamo izbora
već da priznamo da suština problema leži u Republikanskog partiji… Republikanska partija je
ideološki ekstremna; odbojna ka kompromisima; nespremna da normalno shvati činjenično
stanje, dokaze i nauku; i prezire legitimitet svoje opozicije. Kad se jedna
partija odvoji toliko daleko od svoje većine, skoro je nemoguće
za politički sistem da konstruktivno deluje sa izazovima društva…
Ono što imamo je Demokratska stranka puna socijalista, zelenih, progresivnih,
umerenih, socijalno konzervativnih, fiskalno konzervativnih… a onda imamo
Republikance. To je otprilike sve što imamo… Demokrate nisu perfektne… ali takođe
nisu konzervativni."
To što Demokratska partija nije konzervativna, makar za američke
uslove, možda se najbolje pokazalo prošlog 9. maja. Tog dana se predsednik
Obama jasno izrazio u pogledu gej brakova. Podržao ih je. Pre svega
u svoje lično ime, ali je podržao jedan veoma kontroverzan stav u Sjedinjenim Državama.
Većina Republikanaca osetila je da je trenutak da taj Obamin stav napadnu
paljbom iz svih artiljerijskih oružja ali se odmah pokazalo da Obamina
deklaracija nije naišla na "očekivanu" negativnu
reakciju Amerikanaca. Bez obzira što je Barak Obama postao
prvi američki predsednik koji je izjavio da veruje da bi gej parovima trebalo omogućiti
stupanje u brak, ispitivanja javnog mnenja pokazala su da su nakon te izjave 23
odsto crnih Amerikanaca bili protiv gej brakova u poređenju
sa 34 odsto od pre Obaminog deklarisanja. Republikanci su odmah pokušali
da razjedine crnački glasački blok, ali se pokazalo da to nije lak zadatak.
Podrška Hispanoamerikanaca za gej brakove porasla je pet
odsto postigavši cifru od 51 odsto. Pre Obamine izjave podrška u ovom segmentu
stanovništva bila je 46 odsto. Opozicija gej brakovima pala je sa 23 na 20
odsto. Stav belaca najmanje se promenio i neslaganje je palo samo za dva odsto:
sa 27 na 25 odsto. Podrška je porasla sa 39 na 41 odsto. Sve skupa među
svim građanima neslaganje sa gej brakovima pala je sa 27 na 24 odsto. Ipak najviše
Amerikanaca smatraju da je rešenje u "civilnim
zajednicama" pre nego u brakovima. U svakom slučaju, taktika Republikanaca
da rasloje Obamine glasače, koristeći pri tome i religiozne stavove, izgleda da neće
biti uspešna na ovogodišnjim izborima.
Koliko glasači znaju?
U kom sloju stanovništva republikanski kandidat Mit Romni
prolazi najbolje? On ima najveću podršku među
radnicima i službenicima bele kože koji su imali ili imaju ekonomske nedaće
zbog ekonomske recesije. U toj grupaciji Romni vodi protiv Obame sa 58 prema 32
procenta. Glasači koji nisu belci, radnici i službenici, bez obzira na svoje ekonomsko
stanje, daju Obami veliku prednost kada je u pitanju predsednikova briga o
njihovom finansijskom stanju. U tom sloju stanovništva
Mit Romni najviše dobija među ljudima koji nemaju fakultetsko obrazovanje. Na prethodnim izborima,
2008. godine, Obama je izgubio među belcima bez fakultetskog
obrazovanja sa 18 odsto razlike. Sve skupa, belci i oni koji to nisu, smatraju
da bi se Romni mnogo više od Obame zalagao za blagostanje bogatijih građana.
Čak 23 odsto više glasača smatraju da bi se Romni više od Obame zalagao za
Volstrit.
Sva predviđanja su samo predviđanja
ali ipak ostaje pitanje - koliko glasači znaju? Sudeći
po mišljenjima upućenih - glasači su neznalice. Jedan od primera koji podržava taj stav je i činjenica
da su Amerikanci ljuti na Baraka Obamu zbog visoke cene benzina, mada
predsednik Amerike ne može ništa da uradi u tom pogledu. Isto tako, Obama je
eskalirao rat u Avganistanu i Amerikanci ne misle da je taj rat na prvom mestu
vredno voditi, ali ti isti smatraju da Obama taj sukob vodi izuzetno uspešno.
Takvi kontradiktorni stavovi, a njih je veoma mnogo, graniče
sa čistom šizofrenijom. Naravno da bi ovde trebalo istaknuti da ima izvestan broj građana
koji misle da je Obama musliman iako postoje jake evidencije da on to nije.
Nekom glasaču iz, recimo, Ohaja ne vredi pokazivati Obaminu krštenicu
jer će on i dalje da tvrdi da predsednik nije Amerikanac. U najboljem će
slučaju reci da "po mom mišljenju on nije stvarni Amerikanac". Ne radi se o krštenici
već o mržnji koji mnogi osećaju prema prvom crnom predsedniku.
Izvesni Tom Džensen, stručnjak
u jednoj firmi za ispitivanje javnog mnjenja, otvoreno priča o
obrazovanosti glasača: "Prvu lekciju koju naučiš o ispitivanju javnog mnjenja je da je narod glup. Uvek kažem klijentu,
pokušavajući da razjasnim brojeve, da su oni po prirodi kontradiktorni i menjaju se
najmanje jednom nedeljno". U sličnom
stilu ide i činjenica da glasači Obamin zakon o zdravstvenoj zaštiti odbacuju u celosti
mada im se svaki deo tog zakona ponaosob dopada. O čemu
se ovde radi? Cena benzina, na primer, samo je surogat za Obamin celokupni učinak.
Isto tako nekih 54 odsto Amerikanaca veruje da Predsednik može
mnogo toga da uradi u kontroli cene benzina, mada činjenice
da on skoro nikako ne može da deluje na cenu nafte na svetskom tržištu. Ipak,
ako se sve sumira, u političkom poslu glasač je
uvek u pravu kao što je tržište uvek u pravu. U političkom poslu niko se ne suprotstavlja
tržištu jer bi to bilo suludo.
Zabava za političke
zavisnike
Znaju ili ne znaju, glasači vole da nagađaju.
Vole da se klade u budućnost, a jedna od tih igrica je i ko će da bude kandidat
Demokratske stranke na sledećim izborima iz 2016. godine.
Pretpostavlja se da je ove već dobio Barak Obama. Na listi mogućih
kandidata dominiraju nekih osam demokrata a među njima tri su najjača:
1) Hilari Rodham Klinton. Postigavši
jako drugo mesto, odmah iza Obame, za nominaciju Demokratske stranke 2008.
godine, Hilari Klinton ako se kandiduje za predsednicu 2016. izborne godine
postaviće se odmah kao vođa demokratskog čopora mada će tada već biti blizu 70 godina starosti. Tokom poslednjih 10 godina bila je na vrhu Galup
ispitivanja kao najcenjenija žena na svetu.
2) Džo Bajden. Ukoliko Obama pobedi ove godine a potom se
ekonomija popravi u njegovom drugom mandatu, bez nekih većih
svetskih potresa, Bajden bi mogao da pretenduje na Obamin "treći mandat". Bajden je već dva puta vodio trku za predsedničkog kandidata i 2016. biće u
svojim srednjim sedamdesetim godinama. Verovatno da će
Demokrate gledati za sledeću generaciju političara
te 2016. ali Bajden nije odbacio mogućnost da se kandiduje.
3) Andru Cvomo. Guverner države Njujork, Andru
Cvomo svojim radom već je postigao političku reputaciju na nacionalnom nivou. Njegovoj prepoznatljivosti nesumnjivo
je doprinela i činjenica da je sin Marija Cvoma, bivšeg popularnog guvernera
Njujorka i jednog od lidera Demokratske partije. Mladi Cvomo još
nije povukao oroz ali njegovo famozno prezime najverovatnije će
ga gurnuti u trku za kandidata 2016. godine.
Nagađanja o izbornim kandidatima za Obaminog
naslednika ipak je preuranjeno i za sada u domen špekulacija i zabave
za "političke zavisnike". Naravno, ukoliko Obama ne pobedi ovog novembra čitav
scenario okrenuće se naopačke.
Iran ne prihvata ponude
Nakon
ne mnogo uspešnih pregovora u Istambulu i Bagdadu, Iran i šest svetskih sila (Sjedinjene Države, Rusija, Kina, Velika
Britanija, Francuska i Nemačka) dogovorili su se da će se sledeći skup odigrati u Moskvi
18. i 19. juna. Zapadne sile strepe da bi Iran mogao da obogati svoj uranijum
do 90 odsto čistoće što bi bilo i potrebno i dovoljno za atomsku bombu. Sa
svoje strane, iranski glavni pregovarač, Said Džalili, negira da Iran namerava da napravi atomsko oružje te da ima "apsolutno pravo" da obogaćuje uranijum za miroljubive
svrhe. Izjavio je za medije da su razgovori u Bagdadu bili detaljni ali
nezavršeni.
Nada
da će biti postignut brzi progres u razgovorima između Irana i svetskih sila jedva je vidljiva nakon pregovora u glavnom gradu
Iraka. Naime, svetske sile zahtevale su mnogo od Teherana uz zamenu za malo
popuštanja embarga pod kojim se Iran nalazi. Kako su
najavljene zabrane uvoza nafte iz Irana od sledećeg jula, čini se da Zapad nigde ne žuri sa pregovorima jer osećaju da je Iran u veoma teškoj situaciji. Osim zahteva
da Iran zaustavi bogaćenje uranijuma na 20 odsto,
svetske sile traže da Teheran zatvori pogon
u Fordou koji jeste pod kontrolom međunarodne komisije, ali je
toliko duboko ukopan u planinu da ne može biti uništen
bombardovanjem iz vazduha bilo da to pokušaju američki ili izraelski avioni.
Iranu
su već godinama potrebni rezervi delovi za svoju civilnu vazdušnu flotu ali najverovatnije nerealno da samo u zamenu za tako nešto odustanu od obogaćivanja uranijuma. Iran
traži da se sankcije odmah olabave, ali svetske sile insistiraju da Iran prvo
uradi nešto a potom bi veoma malo
popustili embargo. Ta vrsta trange-frange čini se nedovoljna Teheranu.
Izrael
pomno posmatra razgovore između Irana i šest svetskih sila, ali ni u jednom momentu ne daje svoj komentar događaja. Jedino što su rekli tokom
poslednjih pregovora je da se Iran "igra sa svetom da bi dobio
na vremenu". Nedostatak izraelskih
komentara nisu dokaz da Tel Aviv nije poprilično nervozan uzimajući činjenicu da je obogaćivanje uranijuma od 20 do
90 odsto tehnički lakši posao od stizanja do prvih 20 odsto čistoće.
Romni i Mormoni
Republikanski
kandidat za predsednika je Mit Romni. On je Mormon i aktivni član crkve. A, ko su Mormoni?
Crkvu
Isusa Hrista svetaca poslednjeg dana osnovao je Džozef Smit 1820. godine u
državi Njujork. Po predanju Smit je nastojao da spozna koja grana hrišćanstva je ona prava a onda mu je stiglo predskazanje da ni jedna od njih
nije istinska Božja namera i da osnuje svoju sopstvenu denominaciju. Takođe ga je posetio anđeo Moroni koji ga je uputio
da pronađe zakopane zapise
najranijih američkih hrišćana. Tekstovi su bili zapisani na zlatnim pločama. Smit ih je preveo i složio u knjigu koja je danas
poznata kao Knjiga Mormona. Mormoni veruju da su i ta knjiga, kao i sama
Biblija, delo Boga.
Oni
veruju da su Isus i Sveti Duh dve ličnosti koje su odvojene,
odnosno nisu isto, što i Otac na nebu. Takođe veruju da postoji živi prorok na zemlji kome
Bog neprestano prestavlja svoja otkrovenja. Smita je ubila u Ilinoisu
razdražena masa 1844. godine.
Potom
je Brigam Jung poveo Crkvu na Juta teritoriju gde je ona postigla solidnu snagu
i moć. Mormoni za sebe kažu da su hrišćani i pridaju veliki značaj crkvenim obredima i
hijerarhiji. Neka od svojih učenja su napustili vremenom,
a jedna od njih je i poligamija. Jung je, po priči, imao 34 žena. Sve do 1979. godine crnci nisu mogli biti članovi njihove crkve. Takođe su svojevremenu
insistirali na teoriji Adam-Bog. Teorija tvrdi da je Bog sišao na zemlju kao Adam i započeo ljudsku vrstu. U suštini, Mormoni su jedna specifičnija grana protestanata i
veoma su konzervativni mada su vremenom njihove doktrine liberalizovane.
Neki
smatraju da ako bi Mit Romni postao predsednik SAD-a da bi on više uticao na
mormonsku crkvu nego što bi Mormoni uticali na njega. U ovom trenutku Mormonska
crkva nije u raspoloženju da „osvoji svet", nego više samo pokušava da
preživi u savremenim uslovima.