Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi
Raspad
Kako i koga sve pljačkaju službenici
Agencije za restituciju u Beogradu i Novom Sadu
Otimači već otetog blaga
Jedna od najzahvalnijih ustanova za
neometanu pljačku je i Agencija za restituciju, koja na prvi pogleda radi bez
nadzora viših institucija, a zapravo zgrće novac za portrebe određenih ljudi iz
državnog vrha i nekoliko ličnosti u samoj agenciji. Vera Čelić u Novom Sadu i
Strahinja Sekulić u Beogradu, u rukama imaju "zlatnu koku". Ponovo
pljačkaju već opljačkano. Meta jeste ista, ali su metode promenjene...
Arpad Nađ
Agencija za restituciju kao javna
ustanova, slika je i prilika državnog kriminala u Srbiji. Rukovodeći kadar skupljen
je na brzinu, na čelu sa Strahinjom Sekulićem, bivšim gradskim pravobraniocem
Beograda, čovekom koga je Dragan Đilas, kad mu je trebalo, izvukao iz
svog šinjela i tako ga početkom 2012. godine doveo da tamo sprovodi njegovu
ličnu volju. Osim njega, na rad u Agenciju, dovedeni su ljudi bez neophodnih
znanja i veština u rukovodećem i organizacionom smislu. Pripravnici su postavljani
na mesto savetnika, odmah posle položenog državnog ispita, bez ijedne godine
radnog staža i bez iskustva, posebno u imovinsko-pravnim poslovima. Ovo je
posebno karakteristično za Područnu jedinicu agencije u Novom Sadu, gde
se Strahinja Sekulić zajedno sa svojim potrčkom, Brankom Lakićem,
posebno isticao na primanju novih pripravnica koje su Lakiću za posao dale
danak jedne noći u postelji, pa posle toga postajale sve do i jedne „savetnice".
Stanje u Agenciji za restituciju je katastrofalno.
Strahinja Sekulić i njegov šef kabineta Branko Lakić (pripravnik Sekulića
u pravobranilaštvu, kome je prvo radno mesto bilo šef kabineta, čemu je
pridodao i mesto direktora Sektora za koordinaciju i nadzor), ponašaju se kao
da je Agencija njihova privatna firma, i funkcionišu bez kontrole i nadzora od
strane neposredne više instance! Izmenjena je celokupna organizaciona struktura
Agencije u odnosu na usvojeni Plan rada sa početka 2012. godine, tako što su izmišljena
radna mesta za pedagoge, profesore književnosti, filologe i diplomirane filozofe,
fizioterapeute, pa čak i frizere!
Rukovodstvo Agencije nema odgovore
zbog čega više od polovine predmeta u kojima je izvršena komasacija na
poljoprivrednom zemljištu stoji u ormanima i nije podobno za rešavanje,
Agencija nije preduzela nijednu pravnu i faktičku radnju da bi navedene
predmete i pokušala da rešava, a zakonski rokovi su veoma striktni i jasno
definisani.
Evidentno je nepostojanje profesionalne
atmosfere u radu Agencije, rukovodstvo ne neguje pravno usavršavanje među
zaposlenima, kao ni pravne konsultacije i pravnu edukaciju, ali zato
svakodnevno forsira najniže porive koje podstiče među zaposlenima, što se
ogleda u tračevima, intrigama i spletkama najnižeg nivoa...
Kao i drugde u srpskim državnim
institucijama, tako i u Agenciji za restituciju, da bi se predmeti završili u
korist posebno interesantnih, dobrostojećih, značajnih i zanimljivih stranaka,
razrađen je sistem kojim stranke plaćaju i daju mito Strahinji Sekuliću i
njegovim saradnicima, kako bi im ovi „ispravili istorijsku nepravdu"! Ovaj
sistem posebno je razvijen u Novom Sadu, a funcioniše na sledeći način...
Direktorka Agencije u Novom Sadu je
Vera Čelić, a njena glavna saradnica za prijem novčanih sredstava je
kontroverzna savetnica Marijana Radoš na koju upućuju stranke da plate „predujam
troškova postupka"! Ova novčana sredstva se plaćaju najčešće u kafeu
obližnjeg hotela „Master", u efektivi ili u nekom od elitnijih restorana
Novog Sada, gde ih Radoš „vodi" na ručak!
Po uplati, Marijana Radoš obaveštava Veru Čelić
da je predmet spreman za rad, a Vera Čelić najčešće ove predmete
dodeljuje savetniku od poverenja Bojanu Nikoliću koji „savesno i
brižljivo" ispituje sve činjenice, proverava i utvrđuje dokaze koji se
nalaze u spisima predmeta i posle održane rasprave donosi predlog rešenja o
vraćanju imovine koje u Beogradu treba da potpiše Strahinja Sekulić, direktor,
uz prethodni paraf i blagoslov Branka Lakića ili njegove pomoćnice Radmile
Nikšić, doktorese za mutne poslove.
Novčana sredstva Marijana Radoš predaje
Veri Čelić, koja sva sredstva predaje osobi od poverenja-posredniku Stefanu Samardžiću,
trećerazrednom asistentu na novosadskom državnom Pravnom fakultetu, i to, da
ironija bude veća, asistentu na krivično-pravnoj grupi predmeta.
Samardžić je u ovim rabotama stekao poverenje radeći u timu Nikole Tanurdžića,
„simbola" novosadske denacionalizacije i veoma lako potkupljivog igrača
kome novca nikad nije dosta.
Ovi transferi odigravaju se u neupadljivoj
i neuglednoj kafani „Rujne zore" koja se nalazi na novosadskoj Ribljoj
pijaci i to u ranim popodnevnim satima, kad se Samardžić vraća sa fakulteta
kući, jer stanuje u neposrednoj blizini pijace.
Ova novčana sredstva Samardžić nosi Sekuliću
u Beograd, i to celokupan iznos, gde polovina iznosa ostaje Sekuliću i Lakiću,
a sa drugom polovinom Samardžić „nagrađuje" svoje saradnike u podeli
plena!
Na kraju, Sekulić potpisuje rešenje i „posao"
oko ispravljanja istorijske nepravde se završava na zadovoljstvo svih aktera. „Tarifu"
kreira i određuje Branko Lakić, uz saglasnost Strahinje Sekulića, a o tome se
informiše Stefan Samardžić da „primenjuje" u predmetima koje prati i o
kojima daje usmene naloge Veri Čelić i uputstva o radu na predmetima i primeni „tarife".
Direktorka Agencije za restituciju u Novom
Sadu, Vera Čelić, je nepoznata u pravničkim i stručnim krugovima i to ne samo u
Novom Sadu i Vojvodini, nego i u mesnoj zajednici u kojoj stanuje! Ali, za
bolje upućene, to je osoba koja je bila bliska bivšem gradonačelniku Novog
Sada, Igoru Pavličiću i učestvovala u pljački pivare u Čelarevu, još za
vreme čuvenog direktora Mirka Stupara.
Vera Čelić je direktno odgovorna za jad i
bedu nekadašnjih radnika čelarevske pivare i ona je sama svim bivšim
radnicima podelila otkaze i nanela nenadoknadivu bol, a tako i njihovim
porodicama. I to sve zarad kolaboracije sa imenovanim mafijašima koji su je
bogato nagradili! Za svoje „velike zasluge", a potpomognuta i motivisana
od strane imenovanih, prelazi u Fond za kapitalna ulaganja Vojvodine gde
je kapitalno punila vlastite džepove i dšepove svojih mentora, da bi
konačnu nagradu dobila marta 2013. godine postajući rukovodilac Agencije za restituciju,
Područne jedinice Novi Sad, a da je za materiju restitucije možda čula preko
televizije ili uz jutarnju kafu pročitala iz dnevne štampe!
Svojim „savetima" i „konsultacijama",
Vera Čelić stiče bezrezervno poverenje ljudi i počinje da manipuliše i upravlja
njihovim sudbinama, isto kao što je izmanipulisala i prevarila veliki broj
nesrećnih, neukih, a lakovernih radnika čelarevske pivare!
Na ovaj način, a po prethodno utvrđenom
dogovoru i saradnji sa Igorom Pavličićem, zaključivala je ugovore o
doživotnom izdržavanju na svoje ime i na imena članova svoje porodice,
prijatelja i dalje rodbine kako bi sebi i svojim nalogodavcima, iz restitucione
mase pribavila imovinsku korist! Toliko lukavo je razradila ovaj način lopovluka
da se ugovori ne overavaju na sudu već se sa nesrećnim, starim i neukim
strankama sklapaju interni sporazumi sa odložnim dejstvom i na taj način
prikriva svoje nečasne radnje!
Ova "metodologija rada"
preporučila je i novim poslodavcima u Agenciji za restituciju da pokradu što se
još u ovoj osiromašenoj i jadnoj državi ukrasti može!
A 1.
Solisti bez dirigenta
Nad radom Agencije za restituciju ne
postoji kontrola i nadzor neposredno višeg organa i zbog toga je sam rad
Agencije i unutrašnja pitanja ostavljen na slobodnu ocenu direktoru Agencije,
koji isto zloupotrebljava maksimalno! U formalno pravnom smislu jedino postoji
kontrola upravnih akata Agencije, u smislu kontrole Ministarstva finansija i
privrede, Sektora za imovinske pravne poslove, kao drugostepenog organa, i to
samo po izjavljenoj žalbi stranke, ili kontrola u upravnom sporu od strane
Upravnog suda povodom tužbe stranke.
A 2.
Boža i klub derikoža
Zakon o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju
(„Sl.glasnik RS", broj: 72/2011) donet je u Srbiji kao jedan od poslednjih
uslova od kojih je zavisila kandidatura Srbije za članstvo u EU.
Zakon nisu pisali diplomirani pravnici sa višedecenijskim
iskustvom u normativno pravnim poslovima, već ekonomisti okupljeni oko
tadašnjeg podpredsednika Vlade Srbije zaduženog za evropske integracije
Božidara Đelića. Takođe, svoj „doprinos" Zakonu nisu dali iskusni
pravnici, već politički pigmeji i poslušnici Demokratske stranke koji pre ovog
angažmana nisu imali ni jedan jedini dan radnog staža upisanog u radnu
knjižicu.