Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi
Veze
Slučaj Janko Nicović: Ne zna kako mu se zove brat, ali zna da broji tuđ novac
Daj pare, jare zadrži
Kada
se u Srbiji nakitite titulama, pa još
imate rođake i prijatelje dobro raspoređene
po važnim mestima, kao što
ih ima Janko
Nicović, onda vam treba još
samo naivčina poput Ivana
Ivanovića pa da lepo zaradite
Igor Milanović
Devedesete prošlog veka bile su
godine u kojima su u svakom pogledu napredovali mutni likovi sa jakim vezama.
Sa nekolicinom njih, na svoju žalost i štetu, u poslovni odnos je stupio i Ivan
Ivanović, vlasnik SSGR Ivan
Ivanović.
Početkom devedesetih Ivan je sa svojim poslovnim partnerima
iz PP Grampex odlučio da kupi poslovni
prostor u Beogradu i za to investitoru Radetu Lauševiću platio 400.000 nemačkih maraka. Klasična prevarantska priča, poznata mnogima koji su tada ali i danas pokušali da kupe nekretnine u Beogradu, tada počinje da se odvija - iste lokale investitor prodaje
različitim osobama, zgrada nikako da
bude sazidana, zatim se ne dobija upotrebna dozvola... Krajem 1997. Ivan i
njegovi poslovni partneri odlučuju da tuže pomenutog Lauševića.
U stanu Ivanovog brata je živeo Sloba
Ćulafić koji se ponudio da ga poveže sa Jankom Nicovićem, doktorom pravnih nauka i bratom
suvlasnika agencije za zaštitu Protektor. Kako proizilazi iz
zapisnika o glavnoj raspravi, sastavljenog 19. oktobra 2007. u III Opštinskom
sudu u Beogradu (predmet broj 186/06) Nicović je Ivanu obećao
pomoć u rešavanju pomenutog imovinsko-pravnog spora uz protivuslugu
u visini od 10 odsto od vrednosti spora. Prevedeno u pare - 40.000 maraka.
Nicović jednog od narednih dana Ivana odvodi kod svog prijatelja
Slaviše Šćekića, tadašnjeg načelnika za imovinske
delikte PU Beograd. Ivanu tada garantuje da će sve biti u redu, jer je, navodno, Šćekić obećao da će
biti raspisana međunarodna poternica za Lauševićem, koji se tada već nalazio u bekstvu. Posle toga odlaze i u Okružni
sud kod sudije Stevice Čukića, u Vrhovni sud kod sudije Gorana
Čavline, a i kod predsednika IV
Opštinskog suda Boškovića.
Svaki put je Nicović garantovao da je sve u najboljem redu, da
postupak ide pravim tokom i da Ivan nema zbog čega da se brine. Ivan, naravno, uredno plaća za ove aktivnosti, sve dok decembra 1998. nije
dosegnuta dogovorena svota od 40.000 maraka. Onda u postupku dolazi do zastoja.
Septembra 2000. godine, pod
pritiskom svojih poslovnih partnera, Ivan uspeva da stupi u kontakt sa Nicovićem i da se dogovori o izdavanju priznanice na
primljeni honorar. Priznanica je potpisana 19. septembra 2000. godine na
Terazijama, u automobilu Janka Nicovića,
i danas predstavlja jedini, ali i najvažniji dokaz o prirodi poslovnog odnosa između Nicovića i
Ivana. U njoj profesor ustavnog prava na Univerzitetu u Podgorici i
Fakultetu za poslovno pravo u Novom Sadu Janko Nicović prihvata da je novac primio "...na ime
usluga u vezi sa zastupanjem i pozitivnim rešenjem spora...". Pri
tome, doktor i profesor prava Nicović
nije advokat, te ovo sluti na nadripisarstvo, koje zakon sankcioniše.
Da li iz tog ili nekog drugog
razloga, Nicović na sudu negira da je
novac uzeo za sebe i tvrdi da je samo bio posrednik između svoga brata, suvlasnika Protektora, i
Ivana kome je, navodno, bila potrebna fizička zaštita od dužnika, Lauševića. Ovakve izjave Janko Nicović daje i u sklopu parničnog postupka koji je Ivan inicirao, ali i kao okrivljeni
za krivično delo prevare u postupku Ki
1870/05 koji je obustavljen zbog zastarelosti.
Interesantno je da Janko svog
brata naziva Miodragom, kako je i uneto u zapisnik pred III Opštinskim
sudom. Po našim saznanjima nijedan od
rođene braće Janka Nicovića
ne zove se tako, a suvlasnik Protektora je Marko Nicović. Da li je profesor toliko zaboravan da već više ne zna ni kako mu se
zove rođeni brat?
Zaboravan ili ne, tek Janko
Nicović očigledno nikada nije zaboravljao da od naivnog Ivana
Ivanovića naplati honorar koji mu po
zakonu nikako ne pripada.