Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi
Druga
Tunis: Ima li mesta u avionu?
Kako je to sve slično
Tunis je svima poručio da korumpirane
vlade ljudima uzimaju sva prava,
lišavaju ih osnove življenja
i uništavaju
svaki zrak demokratskog života, da su demonstracije
izraz volje naroda i da
im nije potrebna
pomoć sa strane. Aktuelno stanje u Tunisu analizira naš urednik
Vlada Dragićević, nekadašnji
pomoćnik načelnika Resora državne bezbednosti, načelnik Uprave za odnose sa
stranim službama u BIA i član Saveta
za nacionalnu bezbednost u Vladi premijera Zorana Đinđića
Vlada Dragićević
Dvadesetšestogodišnji
Muhamed Buazizi, iz provincijskog gradića Sidi Buzid
u Tunisu, prodavao je na ulici voće
i povrće, a da za to nije
imao dozvolu. Na ovo je bio prinuđen jer, iako je fakultetski
obrazovan, nije mogao da nađe
posao. Kada su ga inspektori
legitimisali i oduzeli mu robu, Sidi se polio benzinom i zapalio.
Bio je to početak krvavih nemira u Tunisu, molotovljevih koktela, prebijanja i ubijanja demonstranata,
paljevine i rušenja. Za
nekoliko dana, neredi i protesti
proširili su se do glavnog grada Tunisa.
Budući
strogo kontrolisana (kako je to sve slično), tuniska štampa, te međunarodne
novinske organizacije, u početku nisu pridavale
značaj ovim događajima.
Izveštaji
su bili retki,
da bi uskoro ceo svet postao
očevidac raspada jednog sistema konstruisanog da spreči ljude da
se organizuju, komuniciraju
i izražavaju svoje mišljenje. Da nemaju svoje
ja, da postaju
bezlični, zatupaveli i nezainteresovani. A onda je tako lepo
i lako vladati
(kako je to sve slično).
Zvanično, stopa
nezaposlenosti u Tunisu je oko 13 odsto, mada
je ovaj procenat realno mnogo veći, posebno među
visokoobrazovanim stanovništvom. U Sidi Buzidu
je oko 25 odsto muškog i 44 odsto
ženskog visokoobrazovanog stanovništva bez
posla. U suštini, oni su
žrtve jednog obrazovnog sistema koji im je omogućio kvalifikovanost koju ne mogu da
iskoriste i očekivanja koja ne mogu da ispune
(kako je to sve slično).
Režim je snažno
udarao u talambase i glorifikovao ekonomski progres Tunisa. Iako je kriza, zemlja je svake godine bila
sve uspešnija. Ako je to tačno, pitali su
se Tunižani, odakle onda socijalni bunt i gde su
pare. Odgovor su dobili na kraju,
kada su videli
da je razvoj lažan, da je statistika
nešto van realnosti, a da
je novac u džepovima porodice Ben Ali i njihovih saradnika (kako je to sve slično).
U jednom od Vikiliks dokumenata,
američki ambasador u Tunisu kaže da
je režim izgubio vezu sa narodom,
da ne toleriše savete i kritiku,
te da je u tolikoj meri korumpiran
da je svaki prosečni Tunižanin toga svestan (kako je to sve slično).
Tuniski predsednik
Zin-al-Abidan Ben Ali, došao je na vlast
1987. godine, kada je tadašnjeg predsednika
Burgibu proglasio nesposobnim da vlada. Godine 2011. Ben Ali je sa svojom porodicom
pobegao u Saudijsku Arabiju, a vlast je preuzeo premijer Mohamed Ganuši. U zemlji
je proglašeno vanredno stanje, zabranjena su okupljanja
i uveden policijski čas. Ulicama Tunisa još uvek
tumaraju bande pljačkaša, a stanovništvo živi u neizvesnosti.
Nazaposleni, mladi,
radnici i sirotinja nemaju više vere u bilo koji
režim ili vladu "nacionalnog spasa" koji bi ispunili njihove socijalne i ekonomske
potrebe i uspostavili pravu i dugotrajnu demokratiju.
Veliko je pitanje
da li je premijer Mohamed Ganuši u stanju da
smiri situaciju u zemlji nakon što je predsednik otišao. Analitičari smatraju da nije.
Neki čak tvrde da je on, u stvari, deo problema,
još jedan član vladajuće elite koja se ne razlikuje od ostalih (kako
je to sve slično).
Događaji u Tunisu
će se zasigurno duboko odraziti na arapski
svet. Maroko, Egipat, Jordan, Sirija, Libija, Alžir - ogrezli su u korupciji
i imaju veliki
broj mladog stanovništva koje
traži posao i mogućnosti
za obrazovanje. Vlade ovih zemalja
će događaje u Tunisu shvatiti kao pretnju
sa kojom bi se i one mogle suočiti.
To bi tada bila bitka za preživljavanje.
Zato se sa skepsom može reći da je malo
verovatno da će bilo koja zemlja
reagovati liberalnijim potezima i demokratizacijom.
Represija je uvek bila viđena kao
najbrža i najlakša mogućnost,
pa i od strane
onih koji su se protiv nje
nekada i borili (kako je to sve slično).
Ipak, Tunis je svima poručio da
korumpirane vlade ljudima uzimaju sva prava, lišavaju ih osnove
življenja i uništavaju svaki
zrak demokratskog života, da su
demonstracije izraz volje naroda i
da im nije
potrebna pomoć sa strane. U svemu
ovome, postavlja se pitanje: a šta je rezultat ove revolucije?
Najverovatnije serija političkih reformi kako bi se smirile mase, a onda donošenje reformskog programa koji bi koliko-toliko rešio nagomilane probleme i suzbio osećaj poniženosti, odsustva ljudskog dostojanstva, otupelosti i beznađa.
Za utehu,
ako je verovati Oskaru Vajldu, nezadovoljstvo je prvi korak ka napretku jednog čoveka, ili ka napretku jednog naroda. Avion je opet bio sredstvo da se od nečega pobegne
i nešto izbegne. Da li će u avionu
uvek biti mesta za sve?
Represija je uvek bila viđena
kao najbrža i najlakša mogućnost, pa i od
strane onih koji su se protiv
nje nekada i borili (kako
je to sve slično).