Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Na nišanu

Resursni kolonijalizam u Republici Srpskoj

Dodikove ptice grabljivice

U vreme kada zapadne korporacije napuštaju svoje kolonije po Afričkim zemljama, kada su prinuđene da napuste svoje zaposednute rudnike, kada globalizam doživljava svoj konačan slom, marionetski, izdajnički, despotski, diktatorski režimi na teritoriji bivše Jugoslavije, u prvom redu Srbije i BiH, velikodušno i oberučke prizivaju zapadnu korporatokratiju, ekonomske ubice, i sa Zapada i sa Istoka da dođu u svojstvu „stranih investitora" i preuzmu sve postojeće prirodne resurse, zasposle radnike i opljačkaju koncesiono preuzete prirodne resurse. Sve sa najboljim namerama i vlasti i stranih investitora.I kako što su nekada velike imperije, poput Otomanske, anglosaksonske sile na čelu sa Hitlerovim Trećim Rajhom osvajali zemlje i teritorije okupirali zemlje vojskom, ognjem, mačem, puškama, topovima, tenkovima, danas su ekonomske ubice i korporativi predatori usavršili metode zarobljavanja zemalja i naroda. Nastupaju kao strani investitori, koncesionari, veliki „prijatelji" našeg naroda.

P. Simić

Za proteklih sedamdeset godina dogodila su se značajna unapređenja u zarobljavanju i uništenju (nekih) malih naroda. Neposredni pritisak više ne dolazi sa strane kao što je to bilo kod Morgentau-ovog plana. Posao uništenja vlastitog naroda je preuzela domaća vlast. To je bitno unapređenje koje uvećava izglede za uspjeh. Pritisak sa strane izaziva otpore koji vremenom narastaju. Menja se odnos snaga. Izdržljivost pritiska sa strane popušta i događa se oslobođenje naroda.

Sasvim je drugačije kada se radi o pritisku iznutra, o vlastitoj kolonizaciji. Tada se formiraju moćne unutrašnje snage koje preuzimaju politiku i koje su veoma zainteresovane za održanje takvog stanja, sve do potpunog i biološkog uništenja vlastitog naroda. Način da se to ostvari, da se dođe do tih snaga je privatizacija. Kada se ona obavi po volji inostranih kolonizatora proces samouništenja dobiva svu svoju snagu i neprekidno se obnavlja.

Na osnovu privatizacije ostvaruje se potpuna prevlast kapitala nad radom. Poništavaju se skoro sva prava radnika. Formiraju se partije kapitala. Ucjenjujući radnike, njihove porodice i prijatelje dolazi se do potrebnog broja glasova za održanje na vlasti, sve do potpunog uništenja naroda.

Smeštajući je u istorijsku prevaziđenu sitnosopstveničku svojinu privreda se nakon privatizacije guši i nestaje. Prvi se ruše njeni osnovni stubovi, njena krupna industrijska preduzeća. To pokreće snažan proces deindustrijalizacije, kao sigurnog načina konačnog biološkog uništenja naroda.

Nema izgleda da će tvorce Vašingtonskog sporazuma ganuti suze i patnje naroda koji izumire u siromaštvu kako bi odustali od svojih namera. Nema izgleda da će to učiniti i domaći vlastodržci. Obuzeti pohlepom nisu u stanju da podignu pogled sa svojih računa da bi videli sudbinu naroda, kojoj tako tragično doprinose.

Privatizacija je vredan proizvod Vašingtonskog sporazuma koji dovodi do bitnog unapređenja načina biološkog uništenja naroda. Umesto da pritisak dolazi sa strane, kao što je to bilo u početnom Morgentau-ovom planu, ovdje se formiraju moćne unutrašnje snage čija je efikasnost u uništenju vlastitog naroda izuzetna. Oni su odani čuvari slobodnog tržišta koje im omogućava ostvarenje vlastite skoro bezgranične pohlepe, bezgraničnog individualnog bogaćenja bez doprinosa bogatstvu naroda. Oni su visoki učesnici u preraspodeli bogatstva i tu poziciju žele da što druže zadrže.

Oni jednostavno nastoje da sve uzmu, a da ništa ne daju, o čemu imaju izuzetnih uspeha. Za takvu poziciju spremni su da pritiskaju vlastiti narod do krajnjih granica. Izuzetno su zahvalni strancima koji ih održavaju na vlasti. Zahvaljivanje je beskrajno. Slepilo i strast pohlepe ne dozvoljavaju im da sagledaju konačne posledice.

Uništenje skoro da ide bez otpora. Narod ne može da veruje da mu to čini domaća vlast. Privatizacija i na njoj zasnovana deindustrijalizacija, koju provodi domaća vlast, bitno je unapređenje koje Vašingtonskom sporazumu daje posebnu snagu. Umesto neefikasnog pritiska sa strane (Morgentau-ov plan) ovdje se radi o efikasnom domaćem pritisku, razvijajući moćne snage samouništenja.

Svi problemi oko otimačine prirodnih resursa počeli su donošenjem jednog kolonijalnog nametnutog Zakona o koncesijama koji dozvoljava koncesiono zaposedanje naših resursa od strane stranih korporacija, koje dobijaju koncesije na korištenje prirodne resursa po istim uslovima kao državna preduzeća koja su u vlasništvu države, tako da prirodni resurs koji eksploatiše državno preduzeće i dalje ostaje u vlasništvu države.

Prema ovom Zakonu ne postoji nikakva država sa svojim vlasništvom nad resursima, niti interesu države u pogledu tih resursa, postoje samo interesi stranih korporacija, i prirodni resursi pripadaju krupnom kapitalu, onima koji mogu da ga eksploatišu, kapitalističkim korporacijama, onima kojima korumpirana vlast koncesiono predaje prirodne resurse. Kolonijalizam i kapitalističko ropstvo tokom svoje 2500 godišnje istorije samo su menjali svoje oblike i usavršavali virtuoznost kolonijalnog zarobljavanja naroda, a suština je ostala ista. To savršenstvo zarobljavanja država imamo danas u Srbiji i BiH.

To se sve medijski prikriva stranim invesitranjem, kao pojavni oblik kolonijalizma samo se prikazuje zapošljavanja, razvoj, ulaganje, otvaranje rudnika, fabrika za preradu rude ili termoelektrana i hidroelektrana. Svi elektronski i skoro svi pisani mediji u okviru našeg medijskog prostora već odavno su stavljeni pod finansijsku kontrolu globalne korporatokratije. Informacije koje se tiču interesa ove korporatokratije prenose se dozirano, jednostrano, kao poluistine, sve sa ciljem da se otkrive celina istine o konecsonom zaposedanju i pljački naše zemlje od strane korporatokratije, a svim njihovim investicijama daje se privid normalnosti.

Za tu svrhu sprovodi se gebelsovska propaganda o dobrobiti svih stranih investicija, dok se nigde ne pominje kolika je cena gubitka prirodnih resursa za njih plaćena. Narodi vlast nude primamljive očaravajuće priče o boljem životu, većem „životnom standardu", većim platama, zapošljavanjima, izbavljenju iz siromaštva i nezaposlenosti. Mediji izveštavajući o stranim investicijama sagledavaju samo ekološki stranu investicija, a često čak ni to, a potpuno zanemaruju ekonomsku aspekt ovih investicija. To se smišljeno radi da se ne zamere finansijerima.

Nažalost takva manipulacija kontrolisanih medija prolazi kod širokih narodnih masa koji žive u virtuelnoj stvarnosti Platonove alegorije pećine, gde su ljudi prikazani kao okovani robovi u pećini koji ne mogu da izađu na svetlost, a od stvarnosti vide samo njene senke na zidovima pećine. Okovi simbolizuju informaciono ropstvo i informacione robove. Platon je još pre 2500 godina genijalno vizionarski video šta će se dešavati i kako će vlastodršci narodom vladati narednih 2500 godina.

Kako u Srbiji tako i sa druge strane Drine, Republici Srpskoj na delu je koncesiono preuzimanje svih vrednijih prirodnih resursa, rudnika od strane kako zapadne tako i istočne korporatokratije. Odmah po uspostavljanju okupacije u prvom godinama XXI veka krenulo se sa otvaranjem rudnika lignita Stanari sa tendencijom da tokom godina eksploatacije lignita engleska korporacija EFT na njemu izgradi termoelektranu i eksploatiše ga dok ima šta da eksploatiše. To se i desilo. Rudnik je pretvoren u okupacionu zonu ograđenu visokim žičanim ogradama iznad zakona i institucija sistema. 2016 godina, po prvi put u istoriji na teritoriji bivše Jugoslavije otvorena je jedna strano - okupaciona termoelektrana snage 400 MW koja celokupnu proizvedenu električnu energiju izvozi na tržište Evropske Unije.

Za ovu „stranu investiciju" narod može da zahvali svojoj marionetskoj okupacionoj vladi koja od samog otvaranja rudnika a posebno od izgradnje termoeleketrane hvali ovu investiciju. Kolike su razmere pljačke nacionalnih resursa i izvlačenja kapitala iz RS može se sagledati ako se ima u vidu tržišna cena električne energije i koliko je ta cena rasla od izbijanja pandemije a posebno od početka specijalne vojne operacije, poslednje dve i po godine, kada je kilovat čas električne energije dostigao cenu od 0,30 evra sa tendencijom daljeg rasta. Ako termoelektrane godišnje efektivno radi 11 meseci, 333d x 24h x 400.000KW=3.196.800.000 kwh. Ili izraženo u količini uglja, za parni kotao od 400MW dnevna potrošnja je 12.000 tona, ako to pomnožimo sa 333 dana, dobijamo 4 milione tona godišnju potrošnju uglja u parnom kotlu termoelektrane.

Ako količinu proizvdene električne energije i izvezene na tržište EU pomnožimo sa trenutnom cenom od 0,30 evra, dolazimo do 958,04 miliona evra za 11 meseci. Kapital od 958 miliona evra je iznos koji se samo po osnovu proizvedene električne energije za 11 meseci izvuče iz Republike Srpske sa rudnika Stanari. Ovome treba dodati prodaju uglja za termoelektrane u Obrenovcu i ostale prodaje u komemrcijalne svehe. Narod kome domaće i stranoinvestiorske krvopije isisavaju toliko krv ne može da preživi.

U FBiH je po istom principu ove godine koncesiono preuzet - otet rudnik cinka u Varešu od strane engleske firme Lycos.

Najkvalitetnija ruda željeza na teritoriji Evrope u rudniku Ljubija kod Prijedora koncesiono je data kompaniji Mital stil. Ovaj rudnik je u SFRJ snabdevao željeznom rudom četiri željezare: Sisak, Zenicu, Nikšić i Smederevo, a postojao je i plan gradnje željezare na samom rudniku kod Prijedora koji je propao raspadom SFRJ.

Takođe su date koncesije na čitav niz manjih rudnika lignita, kao i na obardivo zemljište i hidroenergetske potencijale.

Sa razvojem električnih automobila u auto-industriji Evropske Unije javila se potreba za proizvodnjom litijuma za baterije ovih automobila. Budući da Balkan predstavlja sirovinsku bazu i izvore svih prirodnih resursa za EU i Kinu zapadne korporacija su bacile oko na rudnike litijuma kako na području Jadra tako i na Majevici i Ozrenu.

Majevica i Ozren branjeni i odbranjeni u najkrvavijim ratovima sa mudžahedinima 90-ih i bombardovanju NATO pakta 1995. predati su bez ispaljenog metka zapadnim korporacijama pod aktuelenim režimom u RS.

Kada je u pitanju rudarenje litijuma pogrešno je celokupan javni diskurs svoditi na ekološku ravan a ne i na ekonomsku i na probleme koju otuda proizlaze. Čak i da je to ekološki najčistija tehnologija rudarenja, kao što se u aktuelnim studijama uticaja na životnu sredinu želi predstaviti, ostaje ekonomski problem, otimačine rude litijuma u vreme kada cena litijuma na svetskom tržištu dostiže vrtoglave visine. Ruda litijuma, za činije eksploatisane količine se nikada neće ni znati daje se za neku mizernu koncesionu rentu od 2%.

Priča sa litijumom na Majevici počela je 2010. godine kada je dozvola za geološka istraživanja data firmi Litium Balkan.

Prema Zakonu o koncesijama Republike Srpske za korištenje mineralnog resursa za metalične mineralne sirovine je propisana koncesiona naknada u iznosu od pet posto prihoda iz obavljanja koncesione delatnosti, na godišnjem nivou, a uplaćuje se i jednokratna naknada za dodelu prava u iznosu od 0,5% na predviđena kapitalna ulaganja. To javnost percepira kao izuzetno nisko u odnosu na ono šta koncesionar dobija i uz to često ne poštuje ekološke standarde i na šta nadležne inspekcije najčešće "žmire", a najbolji primjeri za to su rudnici u Bistrici i Mednoj.

Kako republičke tako i lokalne vlasti podržavaju projekat ekspolatacije litijuma i asocijacije drugih elemenata, magnezijma, bora, natrijuma, stoncijuma, kalijuma. Načelnik opštine Lopare je sve do kraja prošle godine javno lobirao za kopanja litijuma, govorio u televizijskoj emisiji Izazovi na BN televiziji da će otvaranje rudnika na Majevici zaposliti preko 500 radnika, da će to po osnovu koncesione rente višestruko uvećati lokalni budžet opštine koji iznosi 7,5 miliona KM. A onda je početkom 2024 godina promenio priču i preko noći postao zaštitnih životne sredine, naroda, deklarišući se kao zaštitnik naroda. Treba imati u vidu da su ove godine lokalni izbori.

Projekat Lopare je bor-litijumski istraživački projekat sa milion i po tona rude čija se vrednost procenjuje na 10 milijardi dolara prihoda samo na jednoj lokaciji.

Švajcarska firma Arcore je 2020. godine preuzela istraživačka prava označivši potencijalne površine južno od mesta Lopare iskopavši osam bušotina. Arcore je angažovao renomirane svetske stučnjake u ovoj oblasti - „CSI - Global". Arcore je zatim ubrzo angažovao vrhunske strateške partnere koji su bili zaduženi za ekonomsku procenu u vezi sa dizajnom rudnika. „Fluor" je uspešno završio studiju o izvodivosti za „Riona Bridge" za bor-litijumsko nalazište u Nevadi, veoma slično kao u Loparama - u geološkom i mineralskom pogledu. Zemlja na Majevici prozvodi nešto važnije od zlata - resurs koji je potreban industriji, Evropi i celom svetu.

Litijum kao veoma važan dio baterija i električnih automobila, čija potražnja raste širom sveta.

Prema proceni firme Arcore ovde postoje nalazišta do deset miliona tona bora, milion i po tona litijuma, samo na ovoj lokaciji na kojoj je vršeno geološko istraživanja i za koje se smatra da sadrži najveću koncentraciju asocijacije ovih elemenata.

U Loparama je predviđeno veliko površinsko kopanje. Potvrđena je dobra mineralizacijska zasićenost terena, i to nakon bušenja rupa dubine 5 kilometara, i potencijal rasta još uvek postoji, sa mogućnošću širenja severno, istočno i južno.

Narodu se serviraju veoma zavodljive očaravajuće priče o boljem životu ako otvorimo rudnik litijuma, ako prodaju svoja imanja, kuće.

Krajnje je simptomatično što je OEPS decembra 2023. godine u Tuzli pozivao na sastanak načelnike pet majevičkih opština, navodno zbog turizma na Majevici, a sa puno razloga se može sumnjati da je tema pregovora bilo otvaranje rudnika litijuma.

Vlada RS nije ponudila nikakvu studiju ekonomske opravdanosti za dodelu koncesije na ekploataciju litijuma nezavisnog ekonomskog instituta kojim bi opravdala davanje ovog resursa strancima.

Jedini argument koji je ponudila u prilog davanju ovog resursa je da je to dobro i korisno zato što je vlast rekla da je davanje resursa litijuma i asocijacija pretećih elemenata dobro i korisno za narod.

Kako se povodom donošenja Zakona o koncesijama koji je predvideo mogućnost davanja prirodnih resursa strancima nisu oglasili ni Ustavni sud niti jedno tužilaštvo na očito nanošenje štete državi i narodu ovim Zakonom, tako se niti jedna institucija nije oglasila povodom nanošenja ogromne štete, davanjem koncesije na izvlačenje ogromnih dragocenih izuzetno vrednih prirodnih resursa iz BiH u neke inostrane korporacije na Zapadu.

Iz Arcore naglašavaju da su tokom cijelog projekta istraživanja blisko sarađivali sa opštinom Lopare i vlastima u RS i u okviru procesa propisanog zakonom.

"To je omogućilo nezavisno, pravno osigurano istraživanje prema najvišim geološkim i ekološkim standardima. ARCORE AG ovim putem potvrđuje pozitivan stav svih relevantnih institucija u Republici Srpskoj i njihovu punu podršku razvoju projekta Lopare", naglašavaju u ARCORE AG.

Vladimir Rudić iz Arcore nam je u izjavi rekao da će obrada litijuma i ostalih ruda biti ekološki prihvatljiva, ukoliko do otvaranja rudnika dođe.

"Vrlo je jasan način naše metode geološke prerade rude, a to je ektrakcija rude površinskim kopom površinskih stijena. Neće biti nikakvih upumpavanja kiselina ili vode pod zemlju. Iskopavanje i tehnološka prerada rude biće obavljana u zatvorenim fabričkim i industrijskim pogonima, zatvorenog ciklusa, bez doticaja zemljišta i vode, gdje će ciklusi u kojima budemo prerađivali našu rudu biti u potpunosti nezavisni kada je u pitanju životna sredina i koristeći dodatne mehanizme kontrole mi ćemo upravo da obezbjedimo u potpunosti bezbednu ekstrakciju", - kaže Rudić.

Iza of-šir firme ARCORE AG, koja je registrovana u poznatoj of-šor zoni CUG u Švajcarskoj, stoji izvesni Aleksandar Petrović, a sve je urađeno, kao i u slučaju Batagon, da se prikrije stvarni kapital. Prema mojim saznanjima iza svega stoji američki, kao i kapital domaćih tajkuna i moćnika koji žele da unište Majevicu kako bi obezbedili litijum za evropske koncerne, a ovo je jedan od tajnih dilova iza kulisa koji je Dodik postigao sa strancima kako bi mu omogućili opstanak na vlasti.

U informaciji koju je Ministarstvo energetike i rudarstva dostavilo Opštini Lopare 31.oktobra 2023.godine, odnosno više od godinu dana nakon završenih istraživanja, uopšte ne spominje magnezijum!

U informaciji se navodi da resorno ministarstvo Rješenjem broj : 05.04/310-484-4/22 od 15.3.2023. godine potvrđuju privrednom društvu Ar Core ulaganja doo Banjaluka rezerve B, Li, Na, K, Sr i asocijacije pratećih elemenata ležišta "Lopare" u istoimenoj opštini, sa stanjem na dan 31.7.2022. godine.

Firma Arcore AG iz Švajcarske je imala generalnu skupštinu u januaru 2023 godina na kojoj su u ime te firme Aleksandar Petrović i Matijas Šmit predstavili ovaj projekat akcionarima. Rezultati geoloških istraživanja ponuđeni su na prodaju zainteresovanim kompanijama na Londonskoj berzi.

Načelnik opštine Bijeljina Ljubiša Petrović odbio je molbe firme Rodon, unuka firme Rio Tinto da vrši geološka istraživanja na području opštine Bijeljina. On je najavio pozivanja naroda na odlučno suprotstavljanje sa svim vidovima građanske neposlušnosti. Firma Arcore AG je podnela tužbu protiv načelnika Petovića.

Firma ARCORE AG osnovala je ćerku firmu Arcore ulaganja doo sa sedištem u Laktašima čiji je direktor Vladimir Rudić. On je naveo - „da će garantovati da će biti realizovano odgovorno, održivo i rudarstvo prema najvišim ekološkim standardima, da će koristiti zatvorene krugove cirkulacije vode u pogonima, eliminišući njeno oslobađanje u prirodu. Bitno je napomenuti i da naša ruda ne sadrži teške metale arsen, živu i olovo, te je manje zahtevan proces skladištenja i zbrinjavanja jalovine. Da mineral koji nosi našu rudu je sirlezit i nalazi se u glinovitom okruženju. To traži poseban tretman kada je u pitanju tehnologija prerade.

Prema informacijama koje su javno dostupne, radi se o drugačijem tipu ležišta u odnosu na Jadar. Tehnologija prerade će se vršiti u zatvorenom sistemu, koji podrazumeva korištenje vode i određenih suplemenata za izdvajanje ovih sirovina striktno smanjujući emisije i imisije kroz korištenje zatvorenih krugova i sistema filtera. U zatvorenom sistemu će se jednom dopunom tehničke vode vršiti prerada bez daljeg ispuštanja vode u okruženje. To je prvi i najbitniji segment kad je u pitanju tretman vodom. Novi ciklusi prerade biće vršeni uz reciklažu postojeće vode, koja je već u prvom ciklusu korištena, a dopuna će se raditi tehničkom vodom u slučajevima kada ona bude potrebna". „Projekat Arcore-Lopare spada u vrh evropskog lanca snabdevanja kada je u pitanju zelena tranzicija. Neophodno je naglasiti da nema zelene tranzicije bez metala koji će se proizvoditi i u Loparama." „Arcore AG je međunarodno aktivna rudarska kompanija, organizovana kao akcionarsko društvo, sa sjedištem u švajcarskom gradu Cugu i specijalizovana je za razvoj identifikovanih mineralnih nalazišta u jugoistočnoj Evropi."

Za sve ove navode Vladimira Rudića, o ekološkom rudarenju i zatvorenom sistemu ekstrakcije rude litjum-karbonata nema nikakvih dokaza niti primera u svetu koji su ponudili.

Čak i da mu poverujemo na reč bez i jednog dokaza i da je to načistije rudarenje, šta je sa ekonomskim aspektom problema, sa kompletnim koncesionim preuzimanjem rude litijuma, vredne desetine milijardi evra i odnošenjem iz neše zemlje, kakav je tu interes vlasnika ovog dragocenog resursa, države. Kako država može da bude zainteresovana za koncesionu predaju strancima najvrednijih resursa.

Zamislimo situaciju da su komunisti 1945. godine rekli razvijaćemo državu, privredu, podizati je iz pepela na bazi stranih investicija, otvorićemo granice za strane investitore, predaćemo im sve prirodne resurse, sve ćemo dati pod koncesije, neka oni grade termoelektrane, hidroelektrane, ravzijaju privredni sistem države, mi ćemo samo da ubiramo poreze i potpuno se povlačimo iz razvoja privrednog sistema. Šta bi danas od nas ostalo?

Potrebno je oštro se suprotstaviti otvaranju rudnika, pošastima i ekološkoj katastrofi koja preti Majevici, a temeljno se pripremamo kako bi raskrinkali novu prevaru i pozadinu, povezali sve kocke i alarmirali javnost da krene u borbu za opstanak, očuvanje ognjišta i životne sredine.

Da vrh režima u Republici Srpskoj stoji iza ovog projekta, kao i Rudnika uglja koji se otvara u Prijedoru, govore natpisi na ATV i drugim režimskim medijima kako su otkrivene zalihe litijuma vredne milijarde dolara, koje bi naravno završile u džepovima nekolicine moćnika, narod ne bi imao koristi ali ga treba obmanuti slatkorečivim obećanjima kako se ne bi pobunio, što je pogubno. Treba znati da je Afrika najbogatija rudnim bogatstvima a najsiromašniji kontinuitet, i da se nijedna država i narod nisu razvili eksploatacijom ruda.

Nakon što je narod pre dve godine sprečio da Rio Tinto otvori rudnike u zapadnoj Srbiji, strani mešetari planiraju da se prebace preko Drine na naše prostore, a poznato je da su nas stranci pretvorili u koloniju kako bi nas pustošili i da ne mare za ekološke standarde i životnu sredinu jer nas posmatraju kao sirovinsku bazu za svoju ekonomiju i ne mare šta će iza njih ostati i da li će vađenje litijuma uništiti reke, planine i cela podneblja.

Poltičari i vlasti su prodali opštinu Lopare i Majevicu, našu zemlju, naša imanja zapadnim korporacijama da kopaju litijum narednih 70 godina i da Majevicu pretvore u afričku pustinju, to će se i desiti ako se ne organizujemo i ne borimo kao u Srbiji. Ako je rudnik otrovan za Srbiji otrovan je i za naod u RS, jesmo li i mi ljudi, ili na tretiraju kao životinje za odstrel. Oni najpre uzmu pare i dozvole im istraživanja, daju koncesiju i dozvole za kopanje onda se jadni narod mora da organizuje i suprotstavlja i bori zato što su političari uzeli provizije i pustili da stranac dođe i preuzme resurse. To više ni u Africi ne mogu da rade, i tamo se oslobađaju od kolonijalizma. Jadna li je ovo zemlja i narod u njoj sa ovakvom vlašću i političarima.

Neće biti nikakvog zapošljavanje u firmi podružnici Arcore koja zaposeda naše rudnike na Majevici u opštini Lopare, to je samo navlačenje naroda da prihvati da se bez otpora rudnik daje na poklon stranoj korporaciji uz silne provizije koje će uzeti političari i vlasti na republičkom i lokalnom nivou. I sad su političari uzeli pare i pustili da to ide svojom tokom pa ako se narod organizuje i bori i izbori neće biti našeg trovanja, uništenje, otimanja hiljada hektara imanja, i našeg iseljavanja.

Pa ako se narod izbori za svoj život, svoje kuće svoja imanja, kopanje rudnika na Majevici i u Loparama će stati, onda će političar reći strancima, e ovde je otpor naroda kao i u Srbiji suviše jak, ne možemo dozvoliti da kopate jer je ustalo sto hiljada ljudi da se bore za svoju zemlju, svoje kuće imanje, svoju životnu sredinu. I onda iako su političari uzeli silne milione mita koji su im strane korporacije za rudnik dali, zaustaviti takav jedan samoubilački projekat, i neće im vraćati pare koje su uzeli, jer će im reći, ne možemo sada to u ovom trenutku, dok se steknu uslovi čekajte još nekoliko godina, možda deset, možda dvadeset dok narod ovde ne izumre, dok ga ne uništimo siromaštvom i nezaposlnošću.

Za sada ne postoji nikakav organizovani otpor, niti su bili ikakvi veći protesti kojim bi se vlasti jasno stavilo do znanja da se narod odlučno protivi otvaranju rudnika litijuma.

Otvaranjem ovog rudnika litijuma, mineralima s područja Lopara EU želi da smanji zavisnost od trećih zemalja, posebno od Kine koja raspolaže najvećim svetskim nalazištima retkih zemnih metala i najveći je izvoznik litijuma koji se do sada uglavnom iskopavao iz slanih jezera Latinske Amerike. U tom procesu Arcore AG želi učestvovati koji ima velike planove, ova firme je najavila strateško partnerstvo sa kanadsko-nemačkom firmom Rock-Tech Litium.

Minerali planine Majevice su među strateški važnim resursima kojima Evropska unija želi da postane nezavisna od trećih zemalja - posebno Kine, koja ima najveća svetska nalazišta retkih zemalja i najveći je izvoznik prerađenog litijuma do sada. uglavnom se kopao u slanim jezerima Latinske Amerike. Kao globalni pionir, EU želi da završi transformaciju sa fosilne na proizvodnju obnovljive energije do 2050. godine. Ali za proizvodnju električnih vozila, stanica za punjenje, energije vetra i fotonaponskih sistema i dalje su potrebne sirovine kao što su olovo, bor, bakar, kobalt, nikl, cink i litijum. Arcore AG želi da se uključi ovde i ima velike planove.

U saopštenju za javnost iz novembra 2023. godine, kompanija je najavila strateško partnerstvo sa kanadsko-nemačkom kompanijom Rock Tech Lithium, koja je specijalizovana za proizvodnju litijum hidroksida i gradi fabriku pretvarača u Gubenu, Brandenburg. U ovoj rafineriji, Arcore-ov litijum će biti prerađen u litijum hidroksid, koji je neophodan za proizvodnju automobilskih baterija. Guben se smatra jednim od ključnih projekata nemačke energetske i transportne tranzicije. Rock Tech Lithium je aplicirao za finansiranje od 200 miliona evra iz saveznih i državnih fondova za izgradnju vodeće fabrike u Brandenburgu.

Međutim, odluka o tome još nije doneta. Rečeno je da je Mercedes-Benz grupa spremna da kupi litijum hidroksid iz planirane rafinerije Rock Tech i da ga koristi za proizvodnju do 150.000 akumulatorskih baterija za automobile godišnje. To je posao vrijedan dvije milijarde dolara koji i te kako privlači pažnju industrije. Rock Tech Lithium se na svojoj internet stranici predstavlja kao čista tehnološka kompanija koja svoje sirovine nabavlja prvenstveno iz kanadskih rudnika litijuma. Ali ispostavilo se da bi moglo proći još nekoliko godina pre nego što litijum zaista stigne u Guben iz inostranstva. Zbog toga se pojavio Arcore AG i ponudio da ovaj dragoceni resurs dovede iz obližnjeg evropskog područja Bosne i Hercegovine.

Prema procjenama Arcorea, u planiranom rudarskom području na planini Majevici, na površini od oko 25 kvadratnih kilometara, nalazi se 1,5 miliona tona litijumskog karbonata, 14 miliona tona borne kiseline, 35 miliona tona kalija i 94 miliona tona magnezijevog sulfata. Mineralni nalazi trebali bi se prema planovima Arcorea eksploatisati površinskim kopanjem tokom 70 godina.

Plan otvaranja rudnika litijuma na Majevici ide postupno u etapama organizovanjem čitavog niza prevara, počev od obećanja da će u samom procesu proizvodnje zaposle 1000 radnika, a indirektno da će biti angažovano još između 3000 i 5000 radnika. Prema ovom planu rudnik bi se otvorio i do 6000 radnih mesta.

Ogromne snage su uz firme koje planiraju da otmu ove mineralne resurse, vlada koja je zgazila sve institucije ove zemlje, svi su zapeli iz sve snage, svim propagandnim sredstvima ubede javno mnenje u korisnost i benefite koje jedan ovakav rudnik donosi. Plan je da se postepeno krene sa otvaranjem rudnik kopova tamo gde nema stanovništva, na državnom zemljištu, da ne bi bilo velikog otpora. A kada se jednom krene u ekploatacju ovih mineralnih resursa neće se zaustaviti dok poslednje količine ovih resursa ne uzmu, a teritoriju Majevice u narednih 70 godina ne prekopaju, zatruju i pretvore u afričku pustinju.

Ako se ništa radikalno ne preduzme da se spreči dodela koncesije ovoj firmi i otvaranje rudnika litijuma, bora, magnezijuma, natrijuma, stroncijuma, kalijuma plan je da cela Majevica bude prekopana rudnicima narednih 70 godina, a stanovništvo postepeno raseljavano i terano na izumiranje.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane