DNO
Branko Dragaš
SMETOVI -
Ne pada sneg da pokrije ravnicu, nego da režim pokaže svu svoju osionost.Ništa
nije slučajno. Takav haos koji se napravio na putevima u Vojvodini je programirano
sabotiranje državne vlasti od strane pokrajinske. Pajtić i autonomaši su
hteli da se osvete za smanjivanje budžeta i za ustavni položaj pokrajine.
To je
subverzivna delatnost pokrajinske vlasti da bi uneli nemir u stanovništvo.
Ukoliko bi Vojvodina bila samostalna država,
sve bi besprekorno funkcionisalo! Ovako, teret imena Srbije samo smeta
Vojvodini u njenom evropskom kretanju u bankrotstvo. Bio sam zarobljen u
koloni kod Sivca i svedok sam svega šta se događalo. Sneg je počeo da pada u Zagrebu u petak
oko deset uveče i ja sam, sa svojim saradnicima, krenuo za Beograd da
izbegnemo sneg.
Ujutru u sedam sam krenuo u Mađarsku
na poslovni sastanak i sneg je već padao. Niko auto-put nije čistio. Usput sam
sretao vozila, najčešće kamione, koji su iskliznuli sa puta. Sastanak u
Mađarskoj sam završio oko 13 časova i krenuo sam nazad, jer sam imao
delegaciju Italijana u Beogradu, koja me je čekala.
Između Kljajićeva i Sivca sam naišao na
kolonu. Sneg je padao, ali nije bila mećave.
Vetar hladan i jak je duvao i nanosio je sneg sa oranica na pojedine delove
magistrale. Doživeo sam mećavu u Sibiru, Švedskoj i Kanadi. Prava mećava za dva
sata nanese snega više od
metra. Mi smo stajali u koloni do 21 sat, punih osam sati i na putu nije
bilo velikog snega. Zašto smo stajali? Niko nije došao da nam objasni.
Koliko ćemo stajati? Niko to ne zna. Na vestima javljaju da su svi putevi
prohodni. Smešno!
Otišao sam nekoliko stotina metara
napred da se uverim u čemu je problem i shvatio da se kamion prevrnuo i da će
potrajati da se raskrči put. Nisam mogao ništa da preduzmem. Kolona se
velika stvorila iza mene. Nisam više mogao da se vratim nazad.Satima se
ništa nije dešavalo. Niko nije dolazio. Imao sam sreću da sam imao pun
rezervoar, da sam imao kesicu keksa i vodu. Ljudi su posle nekoliko sati čekanja
morali da ugase motore,jer su bili na rezervi. Padala je veče i
bilo je hladnije.
Kod mene u kolima su se menjale porodice i
grejale. Onda se pojavio jedan traktor sa grtalicom. Vozač je toliko
divljao u vožnji da je to bilo nesnosno gledati. Posle pola sata se
zaglavio u snegu.Oko 19 sati pojavio se ogroman traktor, sa velikim točkovima
i lako je prolazio kroz njive i sneg, ali on nije napred imao grtalicu. Imao je
sve priključke, ali samu kašiku nije imao. Bilo je žalosno gledati kako
takva grdosija šeta snežnim oranicama, ali nema ubojito dejstvo. Meni je
delovalo da spasioci nemaju nikakvu strategiju .Prošao je još jedan sat dok se
nisu pojavila dva velika buldožera i počeli da probijaju put kroz njive.
Na jedvite jade smo provukli preko njiva, prošli Sivac i krenuli dalje.
Autobusi i kamioni su ostali u koloni. Na nekoliko kilometara ispred
Crvenke stajala je kolona. U susret nam je dolazio kamion sa grtalicom.
Okrenuo se i vratio nazad. Očekivao sam
da će
kolona krenuti. Posle pola sata čekanja, izađem iz kola i odem napred da vidim u čemu je
problem.
Slika je bila žalosna. Kombi, mali pežo i šleper
su bili zaglavljeni u nanosima snega, dok je spasilački kamion sa grtalicom,
koji je treba da nas spašava, bespomoćno stajao zaglavljen u snegu koga je sam
gurao.
Nisam mogao da verujem! Situacija je bila
beznadežna. Počeo sam da zovem lokalnu policiju, da vidim kakav im je plan
i šta se dešava, dok su moji saradnici iz Beograda zvali republičke i
pokrajinske organe. Tada sam saznao da je čitava Vojvodina u blokadi.
Policija mi je rekla da se još jedan buldožer zaglavio i da neće par sati moći
da pošalju nikoga. U 22,30 sam shvatio da noćas ne mogu da putujem za
Beograd.
Odlučio sam da noćim u Crvenki. Pozvao sam
moje poznanike porodicu Gibulović iz Crvenke i oni su me raširenih ruku
dočekali na konak. Ostalo mi je samo da se probijem.Izašao sam iz kola i
otišao do mesta gde su se svi zaglavili. Vozač kamiona sa grtalicom nije znao šta
da radi.
Pomoćnom radniku sam zatražio lopate. Imao je dve.
Obe žalosne. Nekoliko ljudi je izašlo iz kola.
Počeli smo da se organizujemo. Morali smo kombi da oslobodimo snega. Uzeo
sam jednu lopatu i počeo
da razgrćem
sneg. Oslobodili smo kombi i onda ga gurnuli unazad, da se vrati na deo
puta gde nije bilo nanosa.Vetar je snažno duvao.
Hladno je bilo da su se prsti kočili
od zime. Onda smo zajednički mali pežo izgurali na deo puta gde nije bilo
nanosa. Šleper više nije smetao, jer je bio pokraj puta. Sada je trebalo
osloboditi kamion sa grtalicom. Jedan momak se popeo na prikolicu i bacao
je rizlu na sneg, ja sam rizlu bacao pod točkove kamiona. Kopali smo sneg da
oslobodimo kamion. Na kraju, kamion je bio delimično oslobođen. Nije imao
veliki manevarski prostor. Imao je letnje gume, bez lanaca. Nije imao
snagu da se sam izvuče iz
snega koga je sam gurao ispred sebe.
Pomoćni radnik na kamionu je bio sjajan, ali
vozač je bio izbezumljen. Vozač uopšte nije bio spreman za ovakvu situaciju. To sam mu
i rekao.
Umesto da čisti malo po malo puta, on se kao
sivonja zaleteo u sneg i sa letnjim gumama nije mogao ništa da uradi.Izgubili
smo dva sata i ništa nismo uradili. Imali smo samo one dve lopate.
Tvrdim, kao sedmostruki udarnik sa radnih akcija, da su nam doneli pedeset
lopata, da bismo, na smenu, mi sami za nekoliko sati pročistili put. Sneg je
prestao da pada i imali smo volju da pomognemo putarima. Šta
se moglo još uraditi?
U doba komunizma bi odmah podigli vojsku.
Somborski garnizon je bio veliki i imao je,čini
mi se, preko 12.000 vojnika. Ali evropejski skorojevići su uništili našu
vojsku. Zalažem se da se ponovo vrati služenje vojnog roka. Na način kako
sam predvideo svojim programom.
Šest meseci u mestu življenja.
Ujutru ideš u vojsku, posle podne si kod kuće.
Muškarci nisu muškarci ako ne odsluže vojsku. Ne ideološku vojsku, nego
patriotsku vojsku koja će ih naučiti redu, disciplini i organizaciji. Novo doba
će biti okrutno i surovo. Muškarci moraju da očvrsnu da bi preživeli i da
zaštite svoje porodice. Nova srpska armija nam treba za spas države i naroda.
Mogli su pokrajinski vlastodršci da pozovu
sve seljake da izađu sa mehanizacijom i da im plate po 100 evra za sat rada
u snegu. To je mnogo manji trošak od dnevnica za putovanje u Brisel po mišljenje.
Oni namerno ništa nisu uradili.
Napravili su programirani haos. U doba
komunizma se nikada ovako nešto nije dogodilo u ravnoj Vojvodini. Nije se
dogodilo ni u vreme Miloševića. Stalno sam na putu i znam kako je sve izgledalo
ranije. Svi mi koji smo ostali u kolonama smo žrtve podlosti pokrajinske
administracije. Njihova političarka prepucavanja su nastavljena poigravanjem
sa zdravljem i živcima sopstvenih građana. Da li je neko dao ostavku?
Nije. Da li je smenjen? Nije. Nastavlja se programirani haos. U tri sata
noću sam se dokopao Crvenke. Zahvaljujem se porodici
Gibulović na konaku. Bački doručak i ručak su me potpuno oporavili.
Medenjaci zasladili. I toplina doma razgalila. Gospodo drugovi, miris bačke
kuhinje ne može da uništi ni nametnute evroatlantske integracije. Hvali Evropu,
ali se drži svoje kuće i svoje
kuvane hrane.
REŽIM -
Sve maske su pale. Režim je pokazao svoje pravo lice. Mislim da je sada svakome
jasno ono što sam pisao pre izbora da su se Kurta i Murta dogovorili.
Naime, administracija u Vašingtonu i Briselu su odlučile da Tadića puste
niz vodu, da se formira nova stranka SNS, da se dovedu provereni
nacionalisti i da oni, slušajući naredbe Vašingtona i Brisela, priznaju
Kosovo. To je politika suočavanje sa realnošću. Ponašanje Dačića je odraz takve
jedne politike. Mali Slobin je potpuno prolupao.
Sramno je da političar koji je svoju
karijeru deceniju gradio na odbrani Kosova, sada priča o realnosti. Kakva
realnost? Kakva žurba? Čemu žurba? Dačić tvrdi da je zadatak njegove vlade da
reši problem Kosova.
Kaže - ako ja
mogu da se sastanem sa Tačijem i vi možete
da očistite sneg. Kakve su ovo gluposti? Kakve veze
ima čišćenje snega sa Kosovom? Koga Dačić
zamajava u zdrav mozak? Da li je on normalan?
Kao on se nešto ljuti na sve nas.
Mi smo mu krivi što je nesposoban i ucenjen. Mi
smo mu krivi što je čitavu deceniju branio Kosova, da bi ga sada u žurbi
priznavao. Demagoški nas ubeđuje da neće da taj problem ostavlja sledećim
generacijama. To je prevara. Podvala. Podlost. Izdaja. Nema žurbe.
Najavljuju platformu nedeljama. Veliki umovi Dačić, Vučić i Nikolić smišljaju
kako da nas ponovo obmanu, ali da se mi ne dosetimo.
Njihovi nalogodavci su sve smislili.
Isti scenario se primenjuje za sve srpske političare.
Ucenjuju ih , jer imaju kompromitirajući materijal o njihovim krađama i
proneverama. Sećate se da su svi srpski vlastodršci odlazili u SAD na
ispiranje mozga.
CIA ima specijalne tretmane kako to radi.
Najbolje se to videlo na Tadiću. Uporedite Tadića kada je postao predsednik i danas.
Sve će vam biti jasno. Istu transformaciju danas doživljava i Vučić.
Njegova nebeska mirnoća je posledica
specijalnih tretmana kroz koje prolazi u SAD. Obraća nam
se kao da smo mi zaostali u razvoju i kao da mi ne znamo šta nam se
sprema. Moram biti realan i otvoren. Treba odmah obustaviti pregovore sa
Tačijem
i kompanijom. Srbija nikada ne treba da prizna Kosovo. Neka se taj problem rešava
za sto godina. Jevreji su 420 godina bili u Egiptu. Ušlo
je 62 čoveka iz plemena Jakova, Mojsije je izveo preko 1,8
milion ljudi. Ušlo je jedno malo porodično pleme, izašao je čitav narod. Čemu
žurba?
Građani Srbije moraju hitno da sruše
ovu vlast. To je jedino hitno.Nagovestio sam uoči izbora da ćemo morati
to da uradimo.
U opštoj narodnoj pobuni
nezadovoljnog i opljačkanog naroda.Izneo sam svoje mišljenje da će nova vlast
nastaviti po starom i da ćemo morati demokratski na uličnim protestima da
ih menjamo. Izbori su bili besmisleni. Ekonomski ubica Dinkić nastavlja
da uništava privredu. Zadužuje nas i vodi na dno.
Neverni Toma je bezbrižan u svojoj opijajućoj
banalnosti. Aca Sila je najmoćniji čovek za najavljivanje novih hapšenja.Aca
Sila nema nijedan dan radnog iskustva. Čitav život se bavio samo mlaćenjem
prazne slame. Sada nas on treba da izvede iz ove bolne situacije. Kaže da će
mnogo da nas boli. Njega ne boli što je izdao svog stvoritelja i učitelja.
Njega ne boli što radi sve suprotno od onoga što se decenijama zalagao.
Režim je dotakao dno. Rušenjem režima spašava
se Srbija. Naveo sam da je jedini spas Treći put. Politika bez političara.
Direktna demokratija.
OPOZICIJA -
Posle više od dve decenije uvođenja parlamentarizma došli smo u poziciju da
danas nema opozicije u Srbiji. Svi su bili na vlasti i svi su krali. Čitavu
političku strukturu trebamo promeniti, jer je zastarela i prevaziđena.
Ostao je prostor otvoren za jednu građansku, patriotsku, evropsku i
kosmopolitsku političku opciju, koja će imati operativan ekonomski
program i ljude sa iskustvom da nas izvuku sa ovog društvenog dna. U taj
prostor danas uleću politički diletanti i prevrtljivci koji su nekada
branili naš svetli put u EU, molim da se razlikuje pojam EU od pojma
Evrope, politički smutljivci koji su veličali Hag, dok danas pljuju po
tom istom Hagu. Oni nastupaju kao patriotske snage i tvrde da pare nisu
problem za njihov politički angažman. Šta nam to govori?
Sprema se nova politička prevara.
Nemojte nasedati na te provokacija. Nova politika mora da izraste iz
utrobe nezadovoljnog naroda. Nova politika i novi ljudi. Obnova morala. To
je uslov da se podignemo sa dna. Sve ostalo je već viđeno. I
dosadno.