Vojska
Nastavak odbrambene
agonije Srbije, kontinuitet pljačke vojnih resursa, tuđi standardi...
Pokorno javljam
da NATO sanjam
Za pola godine od
kako je imenovan za ministra odbrane, Aleksandar Vučić je pokazao sve odlike
dobrog evroatlanskog poslušnika, koji je još servilniji od svoga prethodnika
Dragana Šutanovca. I ne samo to, nego je pokazao da će svom snagom nastaviti da
širi merkantilnu mrežu vojnih liferanata, zapravo, prodavaca i preprodavaca
proizvoda srpske vojne industrije. Istovremeno, zarad interesnih grupa
okupljenih oko šverca naoružanja i opreme, Vučić je pokazao da je spreman da
zaboravi na kriminalna dela svojih prethodnika u Ministarstvu odbrane, pa čak i
da se potpuno ukloni iz uloge ministra vojnog, osim kad su u pitanju trgovački
"poduhvati" od kojih on lično i njegovi intimusi mogu imati koristi...
pukovnik
Milan Jovanović
Ono što se još uvek
neosnovano zove Vojskom Srbije (VS), sistemom odbrane Srbije i
odbrambenom industrijom Srbije (OIS), ustvari je bastion organizovanog
kriminala i centrala belosvetskih švercera naoružanja i vojne opreme (NVO).
Novi ministar odbrane Aleksandar Vučić, umesto da iskoristi istorijsku
priliku i istraži kriminal svojih prethodnika, pre svega Dragana Šutanovca,
umesto da spreči dalje urušavanje odbrambenog sistema Srbije i uhvati se u koštac sa
organizovanim kriminalom u Ministarstvu odbrane (MO), Vojsci i odbrambenoj
industriji, on se dohvatio "kontinuiteta", pridružio se postojećoj
mafiji i nastavio da radi ono što su radili i pre njega...
O skandaloznim i neistraženim
nesrećama koje su se desile za samo nekoliko meseci, još niko i nigde na
odgovarajućim mestima nije progovorio. Na zapisniku o primopredaji dužnosti između Vučića i Šutanovca
mastilo se nije ni osušilo, a desila se pogibija pirotehničara na Kopaoniku. Iako je Vučić budističkom mirnoćom lica i jezuitski sklopljenim
rukama i utihnulim glasom uveravao da će uzrok nesreće biti veoma brzo ispitan
a "odgovorni uzeti na odgovornost ", rezultat datih obećanja
je bio da su krivci i danas na slobodi, da neki od njih bivaju nagrađeni
i da su porodice nastradalih postale socijalni slučajevi i preživljavaju
zahvaljujući kazanima solidarnosti!
Usledila je pogibija
pilota u Staroj Pazovi koji je imao probni let na avionu tipa Lasta.
Uzrok tehnička neispravnost novog aviona. Međutim stvar je bila drugačije
prirode...Avioni tipa Lasta su uvedeni u naše vojno vazduhoplovstvo a da
prethodno nisu prošli kompletnu fazu tehnološkog ispitivanja i proceduru
usvajanja sredstava za opremanje Vojske! Niko zbog toga nije odgovarao!
Da je
Aleksandar Vučić kao novi ministar odbrane istinski hteo da poradi na
istraživanju kriminalnih radnji svojih prethodnika u vojsci i vojnoj
industriji, morao je da krene od gorućeg pitanja-šverca naoružanja i vojne
opreme. Na primer, da se pozabavi Komisionim ugovorom broj 461-96-5-05 od
22.07. 2005. godine i Ugovoru o ustupanju broj 930-11 od 09.02. 2011. godine,
koji je ustvari "na zakonu zasnovan" šverc naoružanja iz vojnog
skladišta Pančevo!
Epilog ovog velikog
posla, a to Vučić svakako zna, bio je taj da je "zbog višeg društvenog
interesa" posrednim putem naoružana vojska takozvane države Kosovo! Čak ni
u ovoj kriminalnoj prodaji, nijedan dolar nije uplaćen na račun Ministarstva
odbrane Srbije, već na račun Ministarstva finansija vlade Crne Gore, a država
Srbija je ostala ošetećena za nekoliko desetina miliona američkih dolara! Na
stranu to što je lako dokazivo da je vojna industrija Srbije, zahvaljujući SDPR-ovoj
"sestrinskoj" firmi u Podgorici naoružala svoje neprijatelje,
albanske separatiste na Kosovu, nego je još od te "transakcije" bila
i na gubitku! Naravno, na dobitku su bili oni prema kojima je novi ministar
vojni Aleksandar Vučić blagonaklon i sa kojima intenzivno sarađuje na ovakvim i
sličnim "obrtima".
Pojedini
učesnici u ovom projektu od "višeg državnog interesa" u koji je
bio umešan najviši državni i politički vrh, novčano su ili stambeno nagrađeni
(poput Stevana Nikčevića, Ilije Pilipovića, generala Jokića, Dragana Šutanovca...)
a neki su naglo napredovali u službi (kao, recimo, brigadni general Goran Zeković koji je postao načelnik
Uprave za obuku i doktrinu Generalštaba).
Neki su postavljeni na visoke državne funkcije kao što su državni sekretari u
ministarstvu za spoljnu i unutrašnju trgovinu (Nikčević), državni sekretar u
ministarstvu rudarstva (gospođa Milana Rakić) a kumu
Dragana Šutanovca, Iliji Pilipoviću, omogućen je odlazak na mesto direktora Zastava
Impex!
Organizaciona struktura švercera naoružanja i vojne opreme je
ostala netaknuta zahvaljujući Aleksandru Vučiću, kome je uloga ministra odbrane
od početka periferna rabota kad je u pitanju istraživanje kriminala, a primarna
kad je prodaja oružja i opreme u pitanju. neki strani vojni atašei su primetili
da je Vučić, odmah po preuzimanju dužnosti vojnog ministra, sebe stavio u službu
lobiste domaćih i međunarodnih švercera i trgovaca naoružanjem i vojnom
opremom.
Mnogima je još
u sećanju ostalo spektakularno otvaranje takozvane Srpske kovačnice u
valjevskom Krušiku koji su upriličili prethodni ministar Dragan
Šutanovac a nezaboravan i neizbežan dekor bio je Stevan Nikčević, brigadni
general Zrnić i drugi miljenici režima. Potpuno ista scena sa istim
akterima desila se u Velikoj Plani samo što je na mesto Šutanovca bio
Aleksandar Vučić.
Vojni of-šor
biznis
Slika govori
više od hiljadu reči, među vojnim liferantima ništa se novo nije desilo: ostalo
je sve isto, ostale su prevare, pljačke i njeni akteri...O delovanju
organizovanog kriminala u Vojsci Srbije i Ministarstvu odbrane Srbije
mnogo je argumentovanih dokaza. Afera za aferom - afera pancir, afera satelit,
afera stanovi (posebno naselje "Stepa Stepanović" u Beogradu, Bežanijska Kosa i generalski stanovi u Kumanovskoj ulici
broj 22, koji još nisu završeni, mada su po nekoliko puta prodavani!), afera Cepotin,
afera Pohulek, afera VTI, farmakologija, protekcionaški sukobi,
javni sukobi između Ministarstva i Generalštaba, dovođenje civilnih lica koja
su radila u inostranim ambasadama na mesta koja su bezbednosno veoma osetljiva
(savetnik, pomoćnik ministra odbrane...),
kriminalno poveravanje Sektora za materijalne resurse MO, vojnotehničkih zavoda i instituta i celokupne odbrambene industrije
Srbije...
Tu su još i favorizovanje pojedinih kompanija, poslovanje preko sopstvenih of-šor kompanija, mito, odlivanje
podataka i akata označenih kao državna tajna ili strogo poverljivo,
nezakonito pribavljanje stanova, zloupotrebe u oblasti rešavanja statusnih pitanja kao što su penzije i invalidnine i
svesno ugrožavanje egzistencije
vojnih penzionera i članova njihovih porodica,
zloupotrebe u vojnom zdravstvu (VMA), potpisivanje nepotrebnih ugovora za vojnu
opremu, dovođenje stranih visokih oficira za
savetnike, smeštaj
oficira NATO u isti objekat sa personalom Ministarstva odbrane (na istom spratu
na kojem je i ministar odbrane)...
Ništa iz tog kriminalnog arsenala
nije impresioniralo novog ministra odbrane Aleksandra Vučića, koji se uporno
predstavlja kao veliki borac protiv kriminala i korupcije, mada do danas nije
dirnuo ni u jedno vojno osinje gnezdo, nego je u tom gnezdu i sam postao važan
faktor. Naime, ovih dana je na sceni jedna od većih njegovih manipulacija sa
prodajom vojne opreme i naoružanja princu Ujedinjenih Arapskih Emirata, Šeiku
Muhamedu bin Zajed el Nahjanu. Njemu, odnosno njegovoj zemlji, Vučić je
spremio "ponudu" o unapređenju ekonomskih odnosa, investicijama
u Srbiju i razvoju odbrambenih tehnologija! Šta će Srbija isporučiti Emiratima,
ako ne proizvode pančevačkih majstora za pravljenje letećih maketa sa instaliranim
softverom uvezenim iz srećnijih zemalja? Zapravo, Emiratima treba najvredniji
domaći resurs, poljoprivredno zemljište u Srbiji, i kako stoje stvari dobiće ga
tako što će Šeik kupiti nepotrebnu srpsku vojnu "tehnologiju"
za mnogo manje para nego što koštaju neprocenjive vojvođanske oranice...
I na ovim primerima, jasno je da
delovanja Ministarstva odbrane i Vojske
Srbije ne može biti bez uticaja organizovanog kriminala (obuka, donacije, stanogradnja,
održavanje tehnike, remont, kadrovanje, usavršavanje, nabavka, prodaja...Pod
velikim uticajem zapadnog vojnog saveza, instruisanom sistematskom
reorganizacijom Vojske Srbije značajno je urušena, skoro uništena
odbrambena moć zemlje. Učinjeni su reformski zahvati, u čijem središtu je bilo
prilagođavanje standardima NATO. Dakle, mimo zvanične politike o neutralnosti
zemlje, odvijao se proces približavanja alijansi, kopiranjem rešenja ustaljenim
u tom političko-vojnom savezu. Nekritički usvojene norme, s vremena na vreme,
demantovala je praksa. Pobornici brzih i temeljnih promena lansirali su tezu da
su u savremenom svetu jedino standardi NATO-a izdržali probu vremena. Tako je pronatovska
organizacijsko-formacijska struktura Vojske Srbije (VS) bila alfa i omega u
svakodnevnom delovanju tog najvažnijeg i najsnažnijeg podsistema odbrane
zemlje.
Srbin rado ide u vojnike, ali ne u plaćenike
Dobro se zna i to zašto amerikanci investiraju u
"vojnu saradnju" sa Srbijom. Znaju koliko su milijardi štete naneli
našoj zemlji i teško da će je ikada platiti. Sa druge strane, tu je i
"prisvajanje" naših oficira koji postaju "njihovi" za
kratko vreme boravka na "obukama". Sadašnji ministar odbrane
Aleksandar Vučić, prešao je američki ubrzani kurs munjevitom brzinom. Ne tako
davno, u Skupštini Srbije je isticao javno kako zna engleski ali neće da se
služite njime jer ne volite Amerikance, a danas se " kune u
Amerikance" pred poslanicima i bivšim ministrom Šutanovcem koji ima puno
razloga za zadovoljstvo, jer je Vučić svom snagom nastavio gde je on stao.
Umesto bivšeg, sadašnji ministar ističe potrebu za učešćem naših vojnika u
mirovnim operacijama UN i EU. Svojim učešćem u mirovnim misijama, kaže Vučić, oni predstavljaju naše najbolje ambasadore - pohvalio je Vučić pripadnike vojske,
prilikom obrazlaganja njihovog učešća u multinacionalnim operacijama tokom ove godine: "Naši vojnici koji učestvuju u operacijama UN i EU u Libanu, Kongu, Liberiji, Obali Slonovače, Ugandi, Somaliji i na Kipru ,svoj posao obavljaju na najprofesionalniji
način podižići tako ugled naše Vojske i države". Prirodno
je da se svako danas upita: kakav li je tek ugled vojske i države Fiđži koja
ima u mirovnim misijama 616 vojnika, Malavi 882 vojnika, Ruanda koja je poslala
čak 3.257 svojih vojnika u mirovne misije, Togo 542, Gvatemala ima 322 vojnika
i policajca od Konga do Sudana? A Srbija u devet mirovnih misija ima 110
pripadnika oružanih snaga! Je li Ruandi nešto pomoglo oko ugleda vojske i
države tih 3.257 vojnika u mirovnim misijama? Izrael ima vrlo poštovanu vojsku,
ali nijednog vojnika u mirovnim operacijama. Sređuju prvo svoje probleme kod
kuće, pa onda idu ako treba i u druge države... A kakav je stvarno
"ugled" naše vojske i države u svetu, najbolje se ogleda kroz stav
Zapada (međunarodne zajednice) prema Kosovu i Metohiji, presudama u Hagu i još
šta drugo.
To što je u našoj vojsci primenjen svojevrsni kalup NATO,
prethodna vlast pravdala je i navodnom nasušnom potrebom da stvorimo interoperabilne
snage sa savremenim vojskama sveta (NATO). Da li to znači da ćemo, rame uz rame
sa ostalim vojskama sveta, pod okriljem NATO-a, učestvovati u osvajačkim
pohodima, kao podrška pobunjeničkim snagama koje finansira i oprema Severnoatlantski
savez? Da li nam je u bloku formiranom zarad sopstvene odbrane, a posle
agresije na SRJ, prerasle u agresivno-osvajačku vojnu mašineriju, namenjena
uloga pešadije? Otkud uopšte ideja da odbrambeni sistem prekrojimo po ugledu na
NATO? Zašto bi se unapred odbacivala rešenja koja su ustaljena u mnogim drugim
vojskama sveta, poput ruske, kineske, izraelske, brazilske...Gde su naša
iskustva, gde su ovdašnje specifičnosti, a gde racionalan odnos prema svemu što
u svetu postoji? Jer, ne treba ni to zaboraviti, da je NATO najbolje postrojena
vojna formacija na svetu, da raspolaže najnaprednijim načinima oružane i svih
drugih vidova borbe, ratovi u Iraku i Avganistanu (ranije i u Vijetnamu)
ne bi toliko dugo trajali.
Šta znači izjava Aleksandra Vučića da Srbija ima Vojsku
koja nikoga ne ugrožava?! Znači li to da Srbija ima vojsku koja nije u stanju
da odbrani ni sebe, a kamoli da nekoga ugrožava? Jer, uprkos tome šta
govore političari radi popularnosti i glasova na izborima, srpska vojska, ono
što je od nje još ostalo, promenila se "u skladu sa NATO
standardima". A to znači, izgubila je sve ono što je vredelo, zajedno sa
njenim pripadajućim resursima. Prevara je najobičnija da sada dobijamo
školovani kadar iz belosvetskih visokih škola. Ukratko, izgubili smo dobre oficire
a dobili loše pastire kojima je bitno samo da oglobe ovu zemlju za još koji
kvadrat i uvećane troškove života. Slikovito rečeno, naša je vojska kao
prosečni muškarac od preko sedamdeset leta. Paradira, prsi se, afirmativno
priča o sebi i svojoj prošlosti, ali, vreme snage i značaja je prošlo...
A 1.
Predaja umesto puča i vojnog udara
Od kako je na mestu takozvanog prvog potpredsednika
vlade i ministra odbrane, Aleksandar Vučić i njegova koalicija, Srbija se svakog minuta zadužuje
oko 200 evra u proseku, život je drastično poskupeo, a firme
dnevno otuštaju po 330 radnika, investitori zatvaraju kapije i beže glavom bez obzira, na Kosovu su postavljeni granični prelazi, uvedena je carina i prihvaćene
"model" ambasada (kancelarije Prištine u Beogradu i Beograda u
Prištini), a na glavna rukovodeća mesta dovedeni su
najgori partijski poslušnici veoma sumnjivog
kvaliteta. Da postoji ozbiljna vojna sila u Srbiji, zbog takve situacije bi odavno
izbio državni udar ili vojni puč, kojim bi bila razvlašćena banda pljačkaša
koja se ulogorila na svim strateškim mestima u državi. Ovako,
"kontrolor" NATO pakta sedi u sred zgrade Generalštaba i ne plaća
kiriju za poslovni prostor koji koristi za svoje obaveštajne poslove u hronično
dezinformisanoj ili potpuno neobavešetnoj Srbiji.
A 2.
Juče
heroji a danas robovi
To što je u našoj vojsci primenjen
svojevrsni kalup NATO, prethodna vlast pravdala je i navodnom nasušnom potrebom
da stvorimo interoperabilne snage sa savremenim vojskama sveta (NATO).
Da li to znači da ćemo, rame uz rame sa ostalim vojskama sveta, pod okriljem NATO-a
učestvovati u osvajačkim pohodima, kao podrška pobunjeničkim snagama koje
finansira i oprema Severnoatlantski savez? Da li nam je u bloku formiranom
zarad sopstvene odbrane, a posle agresije na SRJ, namenjena uloga pešadije?
Otkud uopšte ideja da odbrambeni sistem prekrojimo po ugledu na NATO? Zašto bi
se unapred odbacivala rešenja koja su ustaljena u mnogim drugim vojskama sveta,
poput ruske, kineske, izraelske, brazilske...
A 3.
Može li ministar vojni biti nešto
drugo?
Gomilanje funkcija u jednoj ličnosti postaje
poguban za Srbiju. Takođe, manir da iste takve funkcije budu ad hoc još
je gori (prvi potpredsednik Vlade zadužen za borbu protiv korupcije?!). Kao što
Ivica Dačić ne može voditi istovremeno i MUP i Vladu, tako ni Aleksandar Vučić
ne može voditi istovremeno Ministarstvo odbrane i obavljati neku izmišljenu
funkciju, koja će objedinjavati sudiju, porotu i dželata, i to sve na nivou
Vlade.