Svedoèenje
Ekskluzivno: Istina o èoveku koga je
Zapad osudio na smrt (4)
Tribunal je trebalo
optužiti za ubistvo
Holandski teolog i istorièar Robin
De Rajter (1951-2007), napisao je fascinantnu knjigu o smišljenoj likvidaciji
Slobodana Miloševiæa, kojom pobija globalnu propagandu o bivšem predsedniku
Srbije kao zlotvoru i masovnom ubici. Rajter izmeðu ostalog u knjizi tvrdi:
"...Miloševiæev politièki cilj bio je da Kosovo ostane u okviru Srbije i
da se spreèi da albanska veæina protera sa Kosova srpsku manjinu. Nije se
podsticala rasna mržnja, niti se sprovodilo etnièko èišæenje. Naprotiv,
Miloševiæ i èlanovi socijalistièke partije stalno su naglašavali koje prednosti
za Srbiju ima njen multinacionalni sastav...". Nepunu godini po završetku
rukopisa, i Robin je umro. Beogradska izdavaèka kuæa Metaphysica
ustupila je Tabloidu ekskluzivno pravo da objavi u nekoliko nastavaka delove iz
ovog Rajterovog dela, napisanog poslednje godine njegovog života.
Robin De Rajter
Miloševiæ je prvih mesec
dana svog boravka u zatvoru u Shejveningenu proveo u samici u kojoj je
neprekidno gorelo svetlo. Video kamere su bile ukljuèene 24 sata na dan. Miloševiæ je u više navrata izrazio želju da bude u
zajednièkoj æeliji sa ostalih trideset devet zatvorenika, ali je
Tribunal tu njegovu molbu redovno odbijao. Meðutim,
to je u medijima predstavljeno tako kao da je Miloševiæ sam izabrao da bude
izolovan. Miloševiæ je
bio ogorèen zbog uvredljivih i ponižavajuæih uslova pod kojima je
video svoju ženu. Meðutim, bio je to snažan èovek i takve okolnosti ga nisu slomile, iako je to bio
cilj. U razgovoru sa advokatom Kristiforom Blekom, izjavio je da je zdrav i pun
optimizma. Takoðe je rekao i sledeæe: "Ja sam moralni pobednik i
ponosan sam na sve što sam uradio za svoju
zemlju, u èemu sam do kraja ostao
pošten. Jedino sam branio svoju zemlju, na šta sam imao pravo; zato i
nema opravdanja za moje hapšenje. Ne postoje dokazi protiv mene, pa me ne mogu ni osuditi.
Savest mi je èista i ne plašim se."
Prvi dan suðenja bivšem predsedniku
Jugoslavije bio je politièki dogaðaj i medijski cirkus. Prvo saslušavanje Slobodana Miloševiæa jedva da je trajalo deset minuta. Miloševiæ je za tu priliku
pripremio politièki govor, ali mu sudija Rièard Mei nije dozvolio da ga proèita...
Pravo na
iskljuèenje mikrofona
Sudija Mei: "Gospodine Miloševiæu, kao što vidim, vi nemate
branioca. Vi, doduše, imate pravo da se sami
branite, ali vam savetujem da dobro razmislite da li je to u vašem interesu. Vi imate pravo i na sudskog savetnika. Biæe to dug i komplikovan proces i valjda želite da
razmislite o svojoj odluci. Da li vam je potrebno vreme da o tome
razmislite?"
Miloševiæ: "Ja ne priznajem ovaj Tribunal i smatram optužbu protiv
mene lažnom optužbom. Ovaj Tribunal je nezakonit jer nije osnovan na opštem
sastanku UN i zato mi sudski savetnik nije potreban jer je ovo nelegalna institucija"
Sudija
Mei: "Gospodine Miloševiæu, kasnije æete imati prilike da postavljate pitanja. Poæi æemo od toga da za
sada ne želite sudskog savetnika, ali o
tome možete kasnije još da razmislite. Ovo prvo zasedanje suda ima za cilj da
se razjasni sledeæe: kao prvo, optužba i, kao drugo, da li se smatrate krivim ili ne. Da
li želite da se optužnica proèita?"
Miloševiæ: "To je vaša stvar."
Sudija
Mei: "Gospodine Miloševiæu, vama se na ovom
sudu sudi i morate da poštujete pravila ovog
suda. Ovaj sud tumaèi vašu reakciju kao odbijanje da iskoristite vaše pravo da se optužnica proèita. Kasnije, u toku suðenja, upoznaæete se sa sadržajem optužnice. Gospodine
Miloševiæu, kada vi to zaželite, dobiæete vremena da pripremite vašu odbranu. Pravila dozvoljavaju maksimalno 30
dana za to. Meðutim, vi možete i odmah da poènete sa vašom odbranom. Da li želite sada da poènete sa odbranom, ili bi ste to radije odložili?"
Miloševiæ: "Cilj ovog sudskog procesa je da se opravdaju zloèini koje je NATO poèinio u Jugoslaviji."
Sudija
Mei: "Gospodine Miloševiæu, postavio sam vam
jedno pitanje: da li želite sada da poènete sa odbranom, ili bi ste to radije odložili?"
Miloševiæ: "Dao sam vam odgovor. Štaviše, ovaj takozvani Tribunal je…" (pritiskom na dugme, sudija Mei iskljuèuje mikrofon).
Sudija
Mei: "Ako optuženi ne poène sa svojom
odbranom, onda po pravilu, ovaj sud zakljuèuje da on sebe ne
smatra krivim. Gospodine Miloševiæu, vaš odgovor se tumaèi kao da odbijate da poènete sa odbranom te æe u zapisnik uæi da ni po jednoj taèci optužnice ne smatrate sebe krivim."
Miloševiæ: "Kao što sam vam veæ rekao, cilj ovog suðenja je da se opravdaju zloèini protiv
Jugoslavije. Ovo je nezakoniti sud, jedan nelegalni…(Sudija Mei opet iskljuèuje mikrofon).
Sudija
Mei: "Gospodine Miloševiæu, ovo nije
trenutak za držanje govora. Kao što sam veæ ranije rekao, za to æe vam se kasnije pružiti prilika. Ovim se ovo
suðenje odlaže."
Zdenko
Tomanoviæ, jedan od najvažnijih Miloševiæevih saradnika, obavestio je štampu o sadržaju onoga što je Miloševiæ tom prilikom hteo da kaže.
Njegov govor je objavljen 18. jula 2001. godine u èasopisu Danas:
"Ja
ovaj sud ne priznajem, ne zato što je nelegalan i ne zato što je optužba protiv
mene nelegalna; veæ zato što je ovaj sud sastavni deo mehanizma koji je poèinio genocid protiv srpskog naroda, mehanizma èiji je cilj da od svih naroda i svih ljudi naèini roblje u jednom novom obliku kolonijalizma. Jedini
krivac za zloèine poèinjene u Saveznoj Republici Jugoslaviji jeste NATO.
Moji dželati, kao i ceo svet,
vrlo dobro znaju da ja nisam u Hagu zbog ratnih zloèina koji mi se pripisuju, veæ zato sto smo se suprotstavili NATO-u i zato što smo pokazali celom svetu da NATO nema apsolutnu moæ jer, ako je jedna zemlja, ma kako mala, èvrsto odluèila da brani svoju
slobodu, onda je èak i ona u stanju da se suprostavi
najveæoj ratnoj mašineriji na svetu. Ja sam ponosan na ono što sam uèinio za odbranu svoje
zemlje i svog naroda."
"Mi do sada nismo imali sliène
sluèajeve"
U Vašingtonu
su Karla del Ponte i tadašnja amerièka ministarka spoljnih poslova, Madlen Olbrajt, objavile
optužnicu protiv Slobodana Miloševiæa, koja je, pre svega,
predstavljala politièko opravdanje za
bombardovanje Jugoslavije. Miloševiæ se iskljuèivo teretio za etnièko èišæenje i genocid na Kosovu (dosije IT-99-37-I). Kasnije je
postalo oèigledno da se ova optužba ne može dokazati. Meðutim, povlaèenje optužbe imalo bi ogromne politièke
i moralne posledice po zemlje NATO-a. Zbog toga je optužba naknadno proširena na Hrvatsku i na
Bosnu, èime je, za Tribunal, ceo sluèaj postao samo još teži. Bilo je jasno da æe se suðenje završiti totalnim fijaskom, a
to se po svaku cenu moralo spreèiti.
Novinska
agencija Rojters je, 2. avgusta 2001. godine, izvestila da æe Miloševiæ sam voditi svoju dobro pripremljenu odbranu. Bivši amerièki ministar pravde, Remzi
Klark, pošto je proveo tri dana u razgovoru
sa Miloševiæem,
izjavio je sledeæe: "Miloševiæ je
èovek koji je navikao da uvek sam sebe zastupa i da
sam u svoje ime govori, pa to i sada namerava da èini,
iako ne odbija profesionalnu pomoæ." Neuobièajena Miloševiæeva želja da ima oko sebe advokate koji æe mu u toku suðena pružati pravnu pomoæ, stvarala je zvaniènicima Tribunala velike glavobolje. Portparol za
Tribunal, Džim Lendel, je u vezi sa ovim
izjavio: "Mi do sada nismo imali sliène sluèajeve. O tome moraju
sudije da odluèe." A zatim je dodao: "Ako Miloševiæ zaista bude sam vodio
svoju odbranu, koja æe verovatno poèeti sledeæe godine, onda æe on biti prvi koji æe to raditi na ovaj naèin."
Pravni stuènjaci su smatrali da je takva strategija glupa. Meðutim, advokati koji su Miloševiæa podržavali, rekli su da se,
time što Miloševiæ sam vodi svoju odbranu,
ostvaruje direktan kontakt sa tužiocima, èemu je Miloševiæ i težio. Miloševiæ je uvek iznova govorio da ne priznaje Tribunal za bivšu Jugoslaviju. Da li je ovaj sud uopšte bio opunomoæen da donese
presudu Slobodanu Miloševiæu? Ni meðunarodno pravo, ni
Povelja UN ne nude pravnu osnovu po kojoj bi se dobio mandat za uvoðenje kaznenih tribunala. To znaèi da ova institucija nema zakonsku osnovu. Tribunal za
bivšu Jugoslaviju nema ovlašæenja ni da sudi, ni da presudi. Sudovi u pravnoj državi donose presudu na osnovu zakonika utvrðenom po demokratskom principu donošenja zakona. Ovaj
Tribunal ne raspolaže takvim zakonikom, te ne može ni da se bavi takvim sudskim
procesima.
Profesor Hans
Kuher smatra da: "Tribunal u Hagu, na kome
se sudi za ratne zloèine, nema važeæu pravnu osnovu. On
postoji zahvaljujuæi rezoluciji Saveta bezbednosti,
koji, meðutim, nije ovlašæen da reguliše takva sudska pitanja.
Pošto u Hagu od samog poèetka nedostaje važeæa pravna osnova, protivzakonita je i optužnica iz 1999.godine, kao što
je protivzakonito i izruèenje Miloševiæa. Povrh toga, Haški tribunal je pod velikim uticajem moænih zemalja iz Saveta bezbednosti, tj. zapadnih sila. Da
je Tribunal èak i kompetentan, a to nije, ni
tada, po mom mišljenju, sudije ne bi mogle da
nezavisno donose odluke. Veæ samo zato Miloševiæ ne može u Hagu da oèekuje pravedno suðenje." Savet bezbednosti je
1993. godine, pre svega pod pritiskom Madlen Olbrajt, dao sam sebi ovlašæenja koja dotle nije imao, i na taj naèin pogazio odrednice Povelje UN.
Da li je
Miloševiæ mogao u Hagu da oèekuje pravedan proces?
Na Tribunalu za bivšu Jugoslaviju vrvilo je od funkcionera NATO-a. Kada
je Graham Blevit, 2004. godine, podneo Tribunalu ostavku na funkciju
zamenika tužioca, dao je intervju za holandske novine NRC Handelsblad, u
kome je rekao da mnogi funkcioneri Tribunala provode isto toliko vremena
u amerièkoj ambasadi kao i u tribunalskim
kancelarijama. Kanadski vrhovni tužilac za Tribunal, gospoða
Luiz Arbur, izdala je nalog za hapšenje Slobodana Miloševiæa na osnovu podataka koje
je, dan ranije, dobila od vlade Sjedinjenih Država,
zemlje koja je protiv Jugoslavije vodila rat. Obaveštenja na kojima se zasniva optužnica, potièu od amerièke obaveštajne službe Interagency Balkan Task Force, koja je bila u
okviru CIA-e i bila povezana sa organizacijama Defence Intelligence Agency
(DIA) i National Secutity Agency (NSA), kao i sa ministarstvom spoljnih
poslova.
Dobar primer da su rat koji je NATO
vodio i pravni status Haškog tribunala povezani,
jeste poziv predsednice Tribunala, uruèen 6. aprila 1999. svim
zemljama èlanicama NATO-a, za pomoæ sudu time što æe prikupljati dokazni materijal o zloèinima poèinjenim na Kosovu.
Gospoða Luiz Arbur, vrhovni tužilac
i gospoða Gabriele Kirk MekDonald,
vrhovni sudija, vrlo èesto su za javnost
nastupale zajedno sa Madlen Olbrajt, koja se inaèe
smatra majkom Tribunala. Sudija MekDonald je, još pre rata u Jugoslaviji,
proglasila tu zemlju za 'banditsku zemlju'. Vrhovni tužilac Arbur i sudija Mek Donald velièale su Sjedinjene Države zbog njihovog
finansijskog doprinosa i podrške Tribunalu.
Na konferenciji za štampu,
Madlen Olbrajt je, u vezi sa finansiranjem Tribunala za bivšu Jugoslaviju, izjavila da su Sjedinjene Države snosile najveæi deo troškova i da æe se za to i ubuduæe odvajati sredstva. Kada je Džejmiju Šeju, portparolu
NATO-a, postavljeno pitanje šta bi se dogodilo da sam NATO mora da se pojavi na
Tribunalu, on je odgovorio da bez NATO-a ne bi Tribunala ni bilo jer je NATO i
odredio kako æe Tribunal funkcionisati, a takoðe ga je veæim delom i
finansirao. Haški Tribunal je tvorevina
one iste sile koja je zapoèela nelegalni rat protiv
Jugoslavije i koja je, pod maskom 'intervencije', poèinila ratne zloèine: bombardovanje
civilnih ciljeva! Dokaz za to je jednostavna èinjenica
da su Sjedinjene Amerièke Države glavni inicijator i organizator Tribunala za bivšu Jugoslaviju u Hagu.
Harold Pinter, dobitnik Nobelove
nagrade za književnost 2005.godine, je rekao: "Taj SAD-NATO sud, pred kojim Miloševiæ mora da odgovara, je od
samog poèetka nelegalna
institucija i ne može se smatrati pravnom ustanovom."
Jerom Caifman, koga je opunomoæila organizacija International Ethical Alliance (IEA),
zahtevao je od Luiz Arbur da podnese ostavku na funkciju tužioca zato što je
ona sastavljala selektivne optužnice na osnovu proizvoljnog dokaznog
materijala. Štaviše, on je nalazio da je dovoljan dokaz da je u pitanju
objedinjavanje interesa to što èlanice NATO-a najveæim delom finansiraju
Tribunal. Takoðe je zamerao Tribunalu na stalnim
i jednostranim izjavama u korist NATO napada na Jugoslaviju. Caifman je takoðe zahtevao da se, pored vrhovnog tužioca, smeni još pet sudija i,
umesto njih, imenuju nove, nezavisne sudije iz zemalja koje nisu èlanice NATO-a. Caifman je smatrao da bi se samo od takvog
jednog neutralnog suda mogla oèekivati objektivnost.
Karla del
Ponte imenovana je za vrhovnog tužioca, iako je od švajcarske policije dobila oštru
opomenu zato što se, svojevremeno, kao sudija,
izjasnila u korist kartela droge. Gospoða Karla del Ponte,
dozvolila je sebi, pritom se nimalo ne stideæi, da izjavi, još pre poèetka suðenja u Hagu, da Miloševiæ treba da bude osuðen na doživotnu robiju i,na taj naèin,
prekršila osnovno pravilo sudskog
procesa. Jugoslovenska vlada pokušala je 29. aprila 1999.
godine da pokrene na Meðunarodnom sudu pravde u
Hagu, postupak protiv zemalja-èlanica NATO-a zbog poèinjenih ratnih zloèina i zloèina protiv èoveènosti. Ovaj sud odbio je tu optužnicu zato što UN nikada nisu
priznale zakonsku osnovu po kojoj je u Beogradu ta optužnica sastavljena.
Vojnici 82.
amerièke vazdušno-kopnene divizije su, u okviru mirovnih trupa (KFOR),
zlostavljali stanovnike, jednu jedanaestogodišnju
albansku devojèicu silovali, a zatim i ubili. Meðutim, poèinioci ovih zloèina nisu morali da se pojave na Tribunalu.
Organizacija
International Ethical Alliance (IEA) optužila je predsednika Klintona i ministra odbrane, Koena, za agresivne
napade na bivšu Jugoslaviju. Tim advokata iz
Kanade i Evrope uruèili su Luiz Arbur
pismo u kome optužuju Sjedinjene Države i NATO za ratne zloèine, kao što su 'namerno razaranje
gradova i sela, rušenje civilnih
ciljeva, bombardovanje i drugi napadi na nebranjene gradove, sela i zgrade.'
Nemaèki advokat iz Hamburga, Hainc-Jurgen
Šnajder je 1999. godine, tužio mnoge državnike iz NATO
zemalja. Usledili su preliminarni razgovori. Meðutim, Tribunal je zakljuèio da se nipošto ne može govoriti o ratnim
zloèinima, veæ samo o omaškama. Istraga se
iskljuèivo zasnivala na zvaniènim informacijama NATO-a. U Holandiji je optužen i bivši predsednik Vim Kok.
Tribunalu su iz celog sveta stizale optužbe protiv politièkih i vojnih voða NATO-a. Te optužbe posebno su naglašavale èinjenicu da je, ratom protiv Jugoslavije, pregažena humanitarna osnova meðunarodnog prava. Sve tužbe su odbijene, a juna 2000. godine, Karla del Ponte je definitivno
zatvorila dosije NATO-a.
Zakljuèci Nirnberškog suda pravde iz
1945. godine, koji inaèe èine osnovu meðunarodnog prava, su
jasni: "napadaèki rat nije samo ratni zloèin, veæ i najstrašniji meðunarodni zloèin, koji se razlikuje od ostalih ratnih zloèina po tome što sadrži u sebi celokupno zlo." Robert Džekson, sudija u Amerièkom vrhovnom sudu pravde i vrhovni tužilac u Nirnbergu, rekao je sledeæe: "Za kažnjavanje ratnih zloèina moraju se primenjivani
isti kriterijumi, bez obzira da li su oni poèinjeni u Sjedinjenim Državama ili u Nemaèkoj." Meðutim, oèigledno se ovaj princip ne odnosi na Sjedinjene Države - Vašington ne prihvata
nijedan meðunarodni sud pravde. Amerika
bojkotuje meðunarodno pravo tako što primorava vlade drugih država da garantuju slobodu svim amerièkim graðanima i svim amerièkim vojnicima. Haški Tribunal za bivšu Jugoslaviju je
jedna monstruozna institucija, koja se neæe ustruèavati, ako je u pitanju njen opstanak, ni od
zlostavljanja, ni od ubistva. Èinjenica da
se tako nešto dogaða na holandskom tlu, jasno pokazuje do koje mere
je holandska elita skliznula u sluganstvo prema velikim silama, koje su
osnovale Tribunal s namerom da prikriju sopstvene zloèine...
(Nastaviæe
se)
A 1.
Ubistvo s predumišljajem
Prema reèima Nika Varkenvisera, èlana
meðunarodnog centra za slobodu Slobodana Miloševiæa (Slobodan Miloševiæ Freedom Centre), smrt bivšeg srpskog predsednika je po Ugovoru o nezlostavljanju
(èlan 16) posledica surovog i neljudskog tretmana. "Naèin na koji se postupalo
sa Slobodanom Miloševiæem, a pogotovu kada je reè o sudijama Robinsonu, Kvonu i Bonomiju, dovoljan je
razlog da se Tribunal optuži za ubistvo."
Beleška o
piscu
Robin de Rajter roðen je 6. marta 1951. godine u Enšedeu, Holandija. Rano
detinjstvo proveo je u svom rodnom gradu. Kasnije se sa svojim
roditeljima preselio u Španiju gde je studirao teologiju, istoriju i španski.
Diplomirao je 1974. godine. Robin de Rajter je, posle kraæe bolesti, umro 2007. godine.
Narudžbenica
Izdavaèka kuæa Metaphysica,
ul. Solunska br. 10, Beograd, Stari Grad, tel. 011/2920062, 064 3073668, 062
336460, 063 8295488, kao i na e-mail adresu metaphysicsterŽgmail.com