Zadnja strana
Sve priznajem
Piše: Hašim Tači
Mir dita,
dobar dan. Taman sam hteo da
pregovaram malo sa ovaj vaš
prezident Tadić, kad evo ti
ga sad... Ne da nam se da ostvarimo
jedno poštovanje, priznanje (da priznamo sve
jedan drugome, ja njemu zločine
on meni pljačku), i da svoju
dušu olakšamo malo...Ali, kad ne ide, ne ide. Zato
ću ovim putem jednostrano sve da priznam. Kako
je bilo, i šta sam sve
radio.
Ja, Hašim
Tači, zvani Zmija, rođen u Srbici (gde baš
u Srbici i ko je to mesto tako nazvao...), bio sam oduvek za
to da bude jedna Veeeeelika Alllbaaaanjiiija, od... do... Još
ne znam dokle, ali... će vidimo.
Prošo sam vojnu obuku
u Albaniju, ja i Adem Jašari, pa smo posle
napravili jedan glavni štab, gde sam ja 1993. godine,
u mesecu maju, kod mesta Glogovac
krenuo u akciju da pobijemo neke
Srbe policajce, i tu smo
ih pobili jedno dvojicu i
ranili petoricu. Eto, tako sam
počeo svoj terorizam kao komandant
OVK za oblast Mališevo, i stalno sam
do 1999. učestvovao u napadima
na vojsku i policiju. Od
tada pa sve do 1999. godine, ja i
moji teroristi stalno napadamo srpsku policiju, i tako sve
dok nisam postao glavni politički
vođa OVK. Posle više i nije imalo
šta da se napada i ubija,
sve Srbe koji su preživeli,
proterali smo ili su sami
pobegli.
E, sad ide ono glavno!
Kad sam postao
nešto kao politički vođa, zove mene
ona baba Medlin Olbrajt, kaže: "Ti gospon Tači, da
dođeš u Pariz, da ideš u dvorac
Rambuje i da tražiš državu
od Miloševića, a mi će da te podržimo.
Ako kaže nešto protiv, ima odma
da ga bombardujemo!"
Evo, ovoga mi što gledam, sve tim
rečima! I nije prošlo malo, vidim ja
da neće Srbi da daju Kosovo, vide i Amerikanci. Vide i Srbi biće bombardovanje.
Ja, šta ću, pobegnem za Albaniju,
usput ubijem onoga, kako se zvaše, Ahmet Krasnići, taj je bio neki
ministar odbrane kod Rugove. I to u ilegali. Onda odlučim
da pobijem celu tu ilegalu.
Sve da ih
smaknem, najbolje će biti. Tako sam
ja razmišljao. I tako sam
i uradio. Vidim prijavili me posle Interpolu, kažu i Srbi
i Rugova da je Tači kriminalac.
Ja, Hašim
Tači zvani Zmija, učio sam
u Švajcarskoj deset godina sve o terorizmu
i tamo sam
slušao predavanja
o mudžahedinima i kako oni sprovode
svoju pravdu. Meni se to mnogo dopalo. Evo, neka
potvrdi moj profesor Albert A. Stahel, stručnjak za vojnu
strategiju koji mi je držao predavanja, on se mene dobro seća. Neka kaže je
li Hašim Tači bio dobar i vredan student!
Kad je došlo vreme za krenem
u praksu, prvo sam organizovao da skupimo pare od droge da
kupimo oružje, a onda, kad smo
se dobro naoružali, krenuli smo da
pucamo na policiju i vojsku.
I kad smo malo zaratili, onda su nas
Amerikanci podržali, skinuli su OVK sa spiska terorista,
a ja sam postao omiljen kod Medlin Olbrajt. Da kažem da
se baba zaljubila u mene nema smisla,
ali, sad me sramota da pričam, svašta sam ja
morao da uradim za ovo
Kosovo. Da ti se život smuči. Ajde
kud sam dilovao
drogu i ubijao,
nego još sa babama u krevet
da idem, tome se stvarno nisam nadao niti
želim o tome da pričam. Bilo - ne povratilo se. Ni sad ne mogu u ogledalo da se pogledam od sramote...
Ima jedan izraz kod nas
Albanaca, ali vama ne znači ništa. Vi bi rekli: mučibabić!
I taman
kad sam to preživeo, pobio ili sklonio sve
političke protivnike, podelio teritoriju za trgovanje drogom,
oslobodio se Srba i Srbije (malo
proterao malo istranžirao i prodao
u delovima), postao premijer Kosova i uvažena politička
ličnost, čovek koji obećava,
poziva na mir, slobodan protok
droge i kapitala,
evo ti ga
ovaj Švajcarac Marti da mi život zagorča.
A što bre Švajcarac kad
sam ja deset
godina tamo živeo kao miran
i skroman čovek, išao
u večernju terorističku školu, družio se sa plaćenim
ubicama i nikoga nisam dirao!?
I zašto
sad taj Zapad kreće na mene
kad sam ja
sve radio kako mi je rečeno u Vašingtonu:
udri ti g. Tači, sad je tvojih pet minuta, zbriši
ti te Srbe
da ih nema
nikako, a mi ćemo te podržati kao
i do sada, novcem, oružjem, drogom, a za kurve
sam se snađi...
Tako je i
bilo. Organizujem ja prostituciju o svom trošku,
a od njih sam dobio sve
ostalo. Da kažem poštena
je to radnja bila, sve dok se ovaj
Marti nije pojavio da nam upropasti
preduzeće. E, sad čekam da vidim šta
će da kažu iz Amerike. Vidim
svi ćute. Ali ja da ćutim
ne mogu. Sve ih imam na video-produkciji. I kad su se kurvali u mojim javnim kućama, i kad
su probali moju drogu, i
kad su jeli,
pili i spavali
u mojim motelima, hotelima i sl. A posebno ih imam kako su žmurili
na granicama i kako su
otvarali jedno oko kad smo
im davali velike pare da ćute. Mislim, taj
mito. Mito je i kod Srba poznat.
Plaćao sam
ja i tamo
i još plaćam.
Ima i njih
da prikažem samo ako krenu
na mene. Baš da vidim.
Ovo što me napada ta Evropa
da sam ja
neki kasapin, malo morgen što će da dokažu. Ali, ja ću da budem
pošten i da priznam: znao
sam i Amerikanci
su znali i svi su
znali, samo je moj greh težak
jer sam ja
to organizovao, ali izgleda ne dovoljno dobro. A šta ako
kažem da su me na to nagovorili
moji bivši prijatelji Amerikanci
i da sam
ja u stvari radio ono što i oni
rade po svetu.
To je jedan biznis, ta trgovina ljudskim
organima, i sad ako nekoga neko
treba da strelja, ubije, i ako mu je presuđeno,
što da neko ne iskoristi njegove delove, i da
to prodamo, onako u rinfuzu, da barem
bude neke koristi.
Ne znam,
možda sam ja ogrezao u krvi
i kriminalu i nema mi više spasa, možda je to sve što imam da kažem pre nego što dušu skroz đavolu predam,
ali ja sam
tako verovao a na to me ohrabrivao najveći đavo
na svetu, ta Amerika, koja
nam je, sad vidim, pravila državu, a u stvari napravila sebi jednu bazu
i zaposela teritoriju i neće da ide odavde.
Ako je to tako, onda ću ja
nazad u terorizam i sad ima da
pobijemo Amerikance, ima da prođu
gore nego u Avganistanu. Pa
ja sam učio
taj mudžahedinski zanat u Švajcarskoj - a ne oni! Sad će da vide! Samo neka me pipnu!
Oko za oko
ima da bude,
u vazduh ima da lete, a njih
što ću da rasprodam u komadu bogatim Arapima i Jevrejima,
to tek ima da se čuje. Evo,
dajem i glavu
i besu, ako
budem živ, oni neće!