Na nišanu
ŠOKANTNO
Skandal veka: samozvanu albansku armiju na Kosovu naoružavao državni vrh
Srbije!
Veleprodajom do veleizdaje
Vodeće ličnosti iz
Ministarstva odbrane i Vojske Srbije, ali i druge ličnosti iz državnog vrha,
odgovorne su za dugogodišnji šverc naoružanja i vojne opreme, za korupciju i
pljačku, prevaru i lažna
prikazivanja saradnje sa stranim partnerima, a uz pomoć najodgovornijih ljudi iz
državnog vrha i Ministarstva
odbrane, čime su direktno naneli ogromnu materijalnu i nematerijalnu štetu koja
je procenjena na nekoliko desetina miliona dolara! Najveći deo sredstva,
naoružanja i vojne opreme, čija je prodaja odobrena poverljivim aktima
Ministarstva odbrane, kriminalnim kanalima završio je u rukama albanske armije
na Kosovu! Istraživanje Tabloidovog vojnog analitičara, potkrepljeno
autentičnim dokumentima, njihovim datumima, brojevima i šiframa, obuhvatilo je
glavninu ove organizovane veleizdaje, koja nesmetano funkcioniše više od sedam
godina...
Piše: pukovnik Milan Jovanović
Danas, kada je savršeno jasno da je Kosovo uz svesrdnu
pomoć demokratskih "preporoditelja" jednostavno oteto od Srbije,
svetski policajci sve čine da očuvaju nezavisnost te srpske pokrajine, kako
Srbi i srpska država više nikada ne bi ponovo došli u svoju duhovnu maticu.
Svaka teritorija najbolje se čuva snagom oružja i iz tih
razloga su Amerikanci poslednjih 12 godina, polako ali sigurno stvarali vojsku
nezavisnog Kosova. I to takvu vojsku koja će biti sposobna da očuva teritoriju
nelegalno proglašene države, ali i da interveniše širom Balkana! Činjenice
govore da je priča o tome da Kosovske bezbednosne snage uskoro prerastaju u
vojsku Kosova samo varka za neobaveštene. Takozvana Vojska Kosova se ne
formira. Ona je već formirana! Ona
postoji!
Takozvana nezavisna država Kosovo raspolaže sa odlično obučenom
i opremljenom aktivnom vojskom od 47.250 pripadnika! Za 48 sati može da formira
vojsku od 120.000 pripadnika! Dodamo li ovome 15.000 pripadnika međunarodnih
snaga (u stvari, NATO), onda je sasvim jasno zašto aktuelni ministar odbrane Dragan
Šutanovac nijednom nije dao decidiran odgovor na pitanje da li je Vojska Srbije
spremna da odgovori svojim ustavnim obavezama, ponavljajući stalno kao papagaj
da je Vojska Srbije spremna za učešće u multinacionalnim operacijama...
Danas kad ta armija u najbližem okruženju Srbije postoji,
jasno je da njena namena nije samo odbrambene prirode nego je reč o armiji koja je spremna za ofanzivna dejstva. Postavlja
se pitanje: prema kojim državama bi ova Vojska Kosova trebalo da ima ofanzivna dejstva?
Ono što je takođe poznato je da na vežbama Vojske Kosova danas, uvek se u prvi
plan stavlja napad na Srbiju i na brzo zauzimanje njene teritorije, koja je
odavno stavljena na mapu Velike Albanije (Preševo, Bujanovac, Medveđa,
uključujući teritoriju Toplice i Jablanice sve do Niša). Teritorija buduće
Velike Albanije pokriva i prostor Zapadne Makedonije, zatim sever Grčke,
uključujući i sever Crne Gore, a sve ove teritorije se već sada nalaze na
prioritetnoj listi Kosovske albanske vojske. Organi države Srbije i Vojske
Srbije o svim potezima i planovima Vojske Kosova već odavno su obavešteni!
Kako sada stoje stvari, Kosovo će biti jedina, do sada
još uvek nedefinisana i pravno neutemeljena država, koja će uskoro ući u NATO!
SAD, Nemačka, Velika Britanija, Francuska, Italija i Turska su svojom politikom
na Kosovu i Metohiji stvorile moćnu armiju kojoj na Balkanu nema premca! Već
sada su stvoreni svi preduslovi za stvaranje Velike Albanije. Sigurno da im je
za taj preduslov bilo potrebno i razbijanje Vojske Srbije.
Iako je mnogo toga do danas u Vojsci Srbije već preuzeto
iz NATO šeme ili učinjeno po NATO direktivama i željama (dosta srpskih oficira
odlazi na obuku u NATO zemlje, Vojska Srbije uskoro dobija 20 američkih džipova
"Hamer", a kupljene su i NATO uniforme), zvanično je u Srbiji i dalje
na snazi doktrina o vojnoj neutralnosti
Srbije. Pored toga Vojska Srbije nikad do sada nije odustala od obuke ili
svog učešća na raznim skupovima na kojima učestvuje Vojska Kosova.
Primer prvi: Deset pripadnika Kosovskih bezbednosnih snaga sa KiM prošlog
leta su učestvovali na vojnoj obuci pripadnika vojske Makedonije, Albanije
Hrvatske, Grčke, Srbije, Turske, SAD, Slovenije i drugih zemlja. Obuka je
održana u nekadašnjoj vojnoj bazi Vojske SFRJ, Krivolak u Makedoniji.
Primer drugi: U Rezoluciji 1244 i Kumanovskom sporazumu
jasno stoji da se OVK mora razoružati... Međutim, stvarnost je sasvim
drugačija. Po proceni američkih stručnjaka na KiM, i pored gotovo svakodnevnog
pristizanja NVO, posle rata a nakon razoružanja OVK-a, ostalo je preko
400.000 dugih cevi!
Kako i uz čiju pomoć je
naoružavana albanska vojska na Kosovu
Skoro sedam godina srpski državni vrh, preko Ministarstva
odbrane i državnih preduzeća "posebne namene", učestvuje u opremanju
vojske takozvane Republike Kosovo! Među istaknutim švercerima oružja koji su
učestvovali i još uvek učestvuju u ovom veleizdajničkom poslu, svakako su
sadašnji čelni ljudi Ministarstva odbrane Srbije (Ilija Pilipović, pomoćnik
ministra odbrane za materijalne resurse i kum ministra odbrane) i neke
kompanije iz Srbije i Crne Gore (Jugoimport SDPR Beograd; Jugoimport
Mont Podgorica, zapravo, sadašnji MDI-Podgorica; CPR Impexs
Beograd). Ali, kako je uopšte oružje iz Srbije dovlačeno na Kosovo?
Uvidom u dokumentaciju MO, pažljivom analizom dokumenta,
izjava najviših
zvaničnika MO i samih učesnika na nadmetanju i sprovođenju nadmetanja (u vezi sa pravom na prodaju naoružanja), može se zaključiti da su odgovorna lica iz MO i Vojske Srbije učinila brojne propuste
koji su omogućili pojedincima da uz mito i korupciju, prevaru i lažna prikazivanja saradnje sa stranim partnerima, a uz pomoć najodgovornijih ljudi iz državnog vrha i Ministarstva odbrane, švercuju naoružanje uz direktno višestruko nanošenje
štete Srbiji. Visina štete
procenjuje se na nekoliko desetina miliona dolara, a najveći deo sredstva
naoružanja i vojne opreme (NVO), čija je prodaja odobrena Odlukom MO pov. br. 1692-5 od 8. novembra 2004. god., najvećim delom je
završila na Kosovu!
Za prodaju sredstava NVO iz navedene odluke MO 18. januara 2005. godine
obavljeno je pisano nadmetanje prikupljanjem pisanih ponuda. Na navedenom
nadmetanju preduzeće Jugoimport Mont nije dostavilo ponudu iako je
zahtev za dostavljanje ponude i njima dostavljen. Nadmetanje nije uspelo. Došavši
do saznanja o postignutim cenama i da nadmetanje nije uspelo, iako na pisanom
nadmetanju nije učestvovao, o taktici nastupanja Zoran Damjanović
dogovora se sa novoformiranim timom "švercera" naoružanja - U.T.
Lenikom iz kompanije Talon Security Consulting and Trade Ltd.,
Davidom Galstyanom iz kompanije DG Arms
Corporation, Patrikom Henrijem iz kompanije Southern
Ammunition Co. (sada većinskim vlasnikom vojne fabrike iz Mojkovca,
CG), Pinarijem i Kostom Trebickim (obojica iz Albanije),
predstavnicima kompanija Ukrinmash iz Kijeva, predstavnikom
kompanije Mechanical & Chemical industreis corporation iz
Ankare, sa hrvatskim kompanijama Alan i Scout,
kompanijom iz Tirane Meico, a uz posredovanje kompanije A
& D international Trading iz Tortole sa Britanskih Devičanskih
Ostrva, potom Gromovićem i Svetozarom Crnogorcem iz Zastava-oružja (sada
penzioner i angažovan u sinovljevoj kompaniji CPR Impex), Ilijom
Pilipovićem, sadašnjim pomoćnikom ministra odbrane za materijalne resurse (kum
ministra odbrane Dragana Šutanovca i bivši direktor JP Jugoimport SDPR za
tržište Amerike i Zapadne Evrope), Veselinom Rudićem, pukovnikom u
penziji (bivšim načelnikom Uprave za snabdevanje), pukovnikom u penziji Radovanom
Ivanovićem (do penzionisanja radio u Upravi za snabdevanje), generalom u
penziji Milinom Kokanovićem (bivšim pomoćnikom ministra odbrane za
materijalne resurse). Preduzeće Jugoimport Mont 8. februara 2005. se za
saglasnost za ugovaranje sredstava NVO obraća aktom br. 315/1 sekretaru MO
gospođi Milani Rakić, aktom br. 315/2 pomoćniku ministra odbrane za
materijalne resurse general-potpukovniku Ivanu Đokiću i načelniku Uprave
za snabdevanje aktom 315/3.
Novim obraćanjem MO 22. februara 2005. godine, preduzeće Jugoimport
Mont je izmenilo ranije dostavljeni zahtev tražeći da izvrši ugovaranje
sledećih sredstava NVO: automatska puška 7,62 mm, raznih modela, u količini od
45.000 komada, po ceni od 55 USD/kom, puškomitraljez 7,62 mm, više modela, u
količini 12.000 kom., po ceni od 140 USD/kom, mitraljez 7,62 mm, u količini od
1.375 komada, po ceni od 900 USD/kom...
Na sastanku koji je održan u kabinetu načelnika Uprave za
snabdevanje 23. februara 2005. preduzeću Jugoimport Mont saopšteno je da
će sredstva NVO za koja su oni zainteresovani (Zabeleška pov. br. 27-39 od 24.
februara 2005) biti prodata neposrednom pogodbom sa svim preduzećima koja su
zainteresova. Aktima pov. br. 2458-72/04 od 24. februara 2005. i pov. br.
2458-73/04od 25. februara 2005. upućen je poziv za neposrednu pogodbu za
prodaju izvozom preduzećima YUCONSUP, Beograd, JP Jugoimport
SDPR, Beograd; Jugoimport Mont, Podgorica (sadašnji MDI
Podgorica);
JNJ, Export-Import,
Beograd; Zastava-oružje, Kragujevac; Meteor stil,
Kragujevac; MAG ETROL, Beograd; Jugohemija,
Beograd; COFIS Export-Impor Beograd; Krušik, Valjevo
i TRZ, Čačak...
Posledice sukoba ponude i
potražnje
Na neposrednu pogodbu koja je obavljena 28. februara
2005. došla su sledeća preduzeća: Zastava-Oružje, Kragujevac, Meteor
stil, Kragujevac, Mag etrol, Beograd, J.N.J. Export-Import,
Beograd, JP Jugoimport SDPR, Beograd, i Jugoimport Mont,
Podgorica. Istog dana kada je obavljena neposredna pogodba (28. februara
2005. godine (iako komisija još nije završila sa radom), upućene su anonimne
pretnje licima koja su ponudila najbolje cene i traži se od njih da odustanu od
kupovine! Lažnom informacijom preduzeće Jugoimport Mont animira
najviši vrh vlasti u Crnoj Gori (Filipa Vujanovića, Mila Đukanovića i dr).
Nakon održanog sastanka sa predstavnicima preduzeća
kojima su upućene pretnje (Službena zabeleška pov. br. 2458-85/04 od 4. marta
2005), a na osnovu predloga Komisije, načelnik Uprave za snabdevanje je doneo
Odluku pov br. 2458-87/04 od 10. marta 2005. godine o dodeli izvoza sredstava
NVO ponuđačima koji su ponudili najpovoljnije cene.
Aktom kojim se reguliše pravo na raspolaganje sredstvima
naoružanja, MO je obavestilo preduzeća najbolje ponuđače da im je dodeljena
prodaja izvozom sredstava. Preduzeću Jugoimport Mont nije mogla biti
dodeljena prodaja, jer je ponudilo najniže cene. Jugoimport Mont ulaže
prigovor na neposrednu pogodbu koja je održana 28. februara 2005. godine.
Rešavajući po tom prigovoru, nadležni organ MO je 24.
marta 2005. doneo rešenje kojim je prigovor odbijen kao neosnovan, jer su cene
koje su ponudile druge kompanije više od njegovih, dok su cene Jugoimport
Monta bile čak i niže od početnih.
I ne sanjajući da se radi o prevari udruženih švercera,
preduzeće koje je bilo najbolji ponuđač i kome je bila dodeljena prodaja
izvozom NVO, u najboljoj nameri obaveštava Ministarstvo odbrane Srbije da ima u
vidu sledeće činjenice:
"...da su za realizaciju izvoza napred navedenih
sredstava NVO sa stoka VSCG u angažmanu Jugoimport Monta Podgorica
zainteresovani i najviši državni organi Crne Gore i SCG, da su u tom pravcu
intervenisali kod nadležnih organa MO SCG, da je Jugoimport Mont sa
svojim inopartnerom u paketu pored napred navedenih sredstava dogovorio i
isporuku novih proizvoda iz proizvodnog programa Zastava-oružja i drugih
fabrika namenske iz SCG u vrednosti preko 14.000.000 USD, da je za celokupni
angažman njihov inopartner spreman da odmah uplati avans od 30 odsto, što
iznosi preko 4.300.000 USD, što bi bio veliki podsticaj namenskoj industriji,
da rasprave kome je trebalo, ili treba dodeliti realizaciju izvoza napred
navedenih sredstava, štete ugledu preduzeća, Ministarstvu odbrane i zemlji u
celini, te da zbog višeg državnog interesa, sa svojim inopartnerom, bez
obzira na gubitak velike zarade, uloženog truda, neće praviti nikakve smetnje
ukoliko MO SCG napred navedena sredstva dodeli Jugoimport Montu,
Podgorica, za izvoz sa stoka VSCG po istim cenama. Takođe, da se u cilju
sprečavanja svake manipulacije po predmetnom pitanju u što kraćem roku održi
sastanak u USN na kome bi u potpunosti službenom zabeleškom verifikovali napred
navedeni stav..." Ali, do takvog sastanka nikada nije došlo...
Dugim cevima do dubokih
džepova
Uprava za snabdevanje odgovorila je da će pomenuta
sredstva radi izvoza ponuditi Jugoimport Montu pod istim uslovima
postignutim na neposrednoj pogodbi sa najboljim ponuđačem. Takođe i to da ako Jugoimport
Mont ne prihvati ponuđene uslove, shodno Zakonu o obligacionim odnosima,
najbolji ponuđač ima obavezu da izvrši izvoz predmetnih stvari.
Preduzeće Jugoimport Mont je 28. marta 2005.
godine tim povodom obavestilo nadležnu Upravu Ministarstva odbrane da prihvata
da izvrši izvoz sredstava naoružanja i vojne opreme po sledećim cenama: AP
(automatska puška) 7,62 mm, razni modeli, 45.000 kom. po ceni od 55 USD/kom, PM
7,62 mm, 11.000 kom. po ceni od 140 USD/kom, mitraljez 7,62 mm, 1.375 kom. po
ceni od 900 USD/kom.
Na osnovu zamene
teza, stalno potencirajući da je najbolji ponuđač odustao od posla (što uopšte
nije tačno!), sprovedena je procedura i nakon konsultacija sa Vrhovnim savetom
odbrane (kome su prezentovani lažni pokazatelji) i dobijanja određene
saglasnosti od njega (br. 22-12 od 30. marta 2005) nadležne institucije
Ministarstva odbrane, sa preduzećem Jugoimport Mont sklopile su
komisioni ugovor o izvozu sredstava NVO u vrednosti 5.252.500 USD.
Rezultat sprovedene
procedure bila je smena pomoćnika ministra odbrane za materijalne resurse
general-potpukovnika Ivana Đokića i dovođenje na njegovo mesto
general-majora Miluna Kokanovića, te smena načelnika Uprave za
snabdevanje pukovnika Nikole Petrovića i dovođenje na njegovo mesto
pukovnika Mileta Bogdanovića.
Preduzeće Jugoimport Mont je bez instrukcija za
plaćanje, a pre zaključenja ugovora 8. aprila 2005. godine, uz zadržavanje tri
odsto na ime komisione provizije, izvršilo uplatu avansa u iznosu od 30 odsto
vrednosti ugovora, tj. 1.528.477,50 USD, na račun Ministarstva finansija Vlade
Crne Gore. Ministar odbrane je ovu uplatu priznao kao avans i dao nalog Upravi
za snabdevanje da zaključi predmetni ugovor. Do sada je ugovor realizovan u
finansijskom obimu od 62,96 odsto ugovornog iznosa, a preduzeće Jugoimport
Mont samostalno od svake uplate zadržava iznos komisione provizije tri
odsto vrednosti izvršenog izvoza.
Ovde se radi o očiglednom švercu naoružanja, u koji je
umešan najviši državni i politički vrh Srbije. Sredstva se ne isporučuju
američkoj kompaniji Taos Industries, za krajnjeg korisnika vojsku i
policiju Iraka, već se uz angažovanje avio-kompanije Bright Aviatio Services
isporučuju sa aerodroma Golubovci - Podgorica preko firme Talon Security
Consulting and Trade Ltd. navodno za Tanzaniju, a naoružanje završava
uglavnom na Kosovu, a nešto i u Maleziji, Čadu, Kongu (zemljama koje su pod
embargom UN!).
Zbog viših državnih interesa, između ostalog,
zahvaljujući aktuelnom pomoćniku ministra odbrane za materijalne resurse Iliji
Pilipoviću, posao je po 30 odsto nižim cenama od cena postignutih na
neposrednoj pogodbi dodeljen Jugoimport Montu iz Podgorice (sadašnji
MDI), koji je u tom periodu bio preduzeće s većinskim vlasništvom Jugoimporta
SDPR (60 odsto). U vezi s tim
nekoliko inokompanija je pred međunarodnom arbitražom pokrenulo postupak
za naknadu štete, s obzirom na to da je ovde reč o očiglednom švercu naoružanja
u koji je umešan najviši državni i politički vrh. U Srbiji se pred Višim sudom
u Beogradu, u predmetu Ki 591/10 iz čl. 359/3 KZ, vodi krivični postupak.
Da je reč o klasičnom švercu naoružanja vidi se i na
osnovu toga što je preduzeće Jugoimport Mont iz Podgorice, umesto da u
skladu s odredbama Zakona o spoljnoj trgovini naoružanjem i vojnom opremom i robom
dvostruke namene dobije saglasnosti za transport oružja od vojnih skladišta iz
Srbije do međurepubličke granice (carinskog punkta Brodarevo traži od MUP-a
Srbije, a od Brodareva do aerodroma Golubovci - Podgorica traži od MUP-a Crne
Gore), ono od MO pribavlja potvrde za transport oružja! U
potvrdama je navedeno da se naoružanje transportuje za potrebe snabdevanja
jedinica Vojske SCG u Crnoj Gori. Sa takvim (lažnim, dakle) potvrdama,
naoružanje je transportovano bez ikakve policijske i carinske kontrole preko
teritorije Srbije i Crne Gore. Kada je MUP Crne Gore kod Bioča slučajno
zaustavio jedan kamion, otkriveno je da je, suprotno navedenim podacima, u
potvrdi o transportu oružja u paking listi navedeno da se transportuju - kinder
jaja!
Sporni ugovor između MO i Jugoimport Monta,
sadašnjeg MDI, iz Podgorice, nije u potpunosti realizovan (nešto oko 63 odsto).
Deo naoružanja je još u depou Vojske Srbije, sa zahtevom od MDI
(pravnog naslednika Jugoimport Monta) da umesto njih, pošto su sada
strana kompanija, izvozni posao, gle čuda, izvrši CPR Impex iz Beograda.
MDI maše sudskom presudom koja je dobijena uz angažovanje pristrasnih i
pripremljenih svedoka od Jugoimporta i prećutno odobravanje predstavnika
MO, odnosno Ilije Pilipovića (koji je od samog početka dodele posla Jugoimport
Montu učestvovao kao predstavnik JP Jugoimport SDPR).
Svima je jasno da se ovde radilo i radi o naoružavanju
Albanaca na Kosovu! Gledano iz ugla potpisanih dokumenata Rezolucije 1244 kao i
Kumanovskog sporazuma između predstavnika međunarodne zajednice i vlade Srbije,
jasno je kao dan da su na KiM predstavnici takozvane međunarodne zajednice u
potpunosti prekršili rezoluciju 1244 i Kumanovski sporazum u kojima jasno stoji
da se OVK mora razoružati... Uz to, nigde se u ovim dokumentima ne pominje
stvaranje bilo kakve albanske vojske na KiM. Reklo bi se da je američka
samovolja i bahatost, uz prećutnu saglasnost Nemačke, dovela do otvorenog
kršenja i Rezolucije 1244 i Kumanovskog sporazuma. Imajući u vidu činjenice
da su u opremanju OVK učestvovali neki od čelnih ljudi MO Srbije kao i neka
srpska preduzeća, treba reći da je u celoj raboti učestvovao i deo srpskih
državnih organa!
Ko je koga oslobodio, još
nije utvrđeno
Oslobodilačka Vojska Kosova osnovana je 1994. godine, a
prvi put u javnost je izašla 1996. godine. Osnivač i vođa OVK sve do smrti
1998. godine bio je Adem Jašari. Od 1996. do 1998. godine OVK je
preuzela odgovornost za 21 ubistvo: 5 policajaca (Srbi) i 16 civila od kojih je
bilo petoro Srba i 11 Albanaca, označenih kao kolaboracionisti. Po podacima
Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije, OVK je odgovorna za ubistvo 10
policajaca i 24 civila. Komandna baza OVK je bila u selu Prekazu, opština
Srbica. Prilikom operacije srpske policije izvedene 5. marta 1998. godine na selo
Prekaze, ubijen je vođa Oslobodilačke vojske Kosova Adem Jašari sa preko 50
članova njegove terorističke OVK. Posle likvidacije Adema Jašarija, do
raspuštanja 1999, OVK je vodio Hašim Tači.
Kosovski Albanci OVK slave kao oslobodilački pokret, a
javnost zapadnih zemalja koje su učestvovale u agresiji na SRJ 1999. godine OVK
su nazvale "Vijetkong Evrope". OVK je u stvari bila i ostala
klasična teroristička organizacija, kako su je, istina, jedno vreme i tretirali
Amerikanci i Zapad. OVK, iako službeno raspuštena, i dalje postoji kao
kadrovska podloga za ilegalne paravojne formacije Albanaca u drugim državama:
Crnoj Gori, Makedoniji, na Jugu centralne Srbije, Severu Grčke.
Sve vreme rata 1999.
godine (i mnogo pre pomenutog rata) SAD, Nemačka i Turska su aktivno i
naoružavale i obučavale albanske teroriste za rat na KiM. Pripadnici OVK su iz
svojih redova na terenu stvorili i terorističku Oslobodilačku vojsku Preševa,
Bujanovca i Medveđe (OVPBM), zatim još dve terorističke organizacije, ONA u
Makedoniji i ANA, koja se svojim terorističkim dejstvima javlja kako na KiM,
tako i u Srbiji i Makedoniji. Rad ovih organizacija aktivno podržavaju SAD i
zemlje Zapadne Evrope pripadnice NATO Alijanse.
SAD, Nemačka, Turska,
Albanija i Švajcarska dale su veliki doprinos u obuci, objedinjavanju i
stvaranju jedinstvene terorističke vojske, tzv. Oslobodilačke vojske Kosova
(OVK). Završnu glazuru Kosovskoj albanskoj vojsci danas je dala Turska.
Kompletni oficirski kadar, nekadašnje terorističke OVK, obučavan je u bazama
Vojske Turske. Njeni instruktori su na KiM non-stop osposobljavaju podoficirski
kadar i vojnike. Manji deo podoficirskog kadra Albanske vojske sa KiM nalazi se
na obuci u jedinicama Albanske armije u Albaniji. SAD i Nemačka su, takođe,
odmah nakon NATO agresije na SRJ 1999. godine, stvorile na Kosovu i Metohiji
jedinicu kosovskih Albanaca pod nazivom Kosovski zaštitni Korpus (KZK), a reč
je o jedinici koja je zapravo nasledila terorističku OVK i to po svim njenim
atributima. Pripadnici KZK postali su najekstremniji članovi OVK, samo trebalo
ih je legalizovati i dati im lične dohotke. Ovim potezom SAD i Nemačke -
teroristi bivše OVK su dodatno nagrađeni za svoja nedela.
Stvaranje KZK, SAD su
pravdale time da na KiM nije stvorena vojska, već jedinica koja će biti
upotrebljavana za posebnu namenu - kod elementarnih nepogoda. Međutim, ta
američko-nemačka laž brzo je izašla na videlo. Pripadnici KZK su ubrzo bili
naoružani vrhunskim borbenim sredstvima (reč je o oružju nemačke proizvodnje).
Obuka pripadnika KZK je vršena u već stvorenim bazama KFOR-a na KiM, kao i u
američkoj bazi Bondstil.
Ni oni ne znaju koliko ih ima
Činjenice govore da je broj pripadnika KZK uporno minimiziran i da se taj
broj kretao između dve i tri hiljade pripadnika, a uz to komandanti KFOR-a
tvrde da je reč o multietničkoj jedinici, što je, naravno, i kod najvećeg broja
pripadnika međunarodne zajednice na KiM izazivalo podsmeh. Veliki broj mladih
Albanaca prošao je obuku u jedinicama KZK, a reč je o borbenoj obuci po NATO
standardima. Međunarodna zajednica na KiM je bila blagonaklona prema albanskim
teroristima, pa su za komandante u jedinicama KZK postavljali najozloglašenije
albanske teroriste, kao što su Agim Čeku i Sulejman Seljimi.
Takvima je međunarodna zajednica poverila, kako međunarodni predstavnici kažu,
jedinicu "vatrogasaca". Manje naivni odlično znaju da su međunarodne
snage na KiM od OVK stvorile KZK. Ovim potezom SAD i Nemačke preskočena je samo
još jedna stepenica ka jačanju buduće Vojske kosmetskih Albanaca. Iz redova KZK
regrutovani su i pripadnici terorističke ANA.
Kosovski zaštitni korpus (KZK) je 19. januara 2009.
godine prestao da postoji. Ulogu KZK odmah sutradan, 20. januara 2009. godine,
preuzimaju Kosovske bezbednosne snage (KBS). Bila je ovo još jedna podvala koja
je predviđala povećanje broja ljudi i povećanje borbene moći buduće Albanske
vojske Kosova. Treba dodati da udarnu snagu Kosovskih bezbedonosnih snaga čini
Kosovska policijska služba sa svojim specijalnim jedinicama ROSE. Tokom
2009. godine, Kosovske bezbedonosne snage su, kako kažu međunarodni zvaničnici,
od 2.800 pripadnika drastično narasle do 5.000 pripadnika. Reč je o lažnim
podacima koje su pojedini zapadni analitičari na KiM iznosili. Nakon stvaranja
KBS, malo ko je više pominjao da se radi o jedinici za brze intervencije kod
elementarnih nepogoda. Većini je postalo jasno da je reč o borbenoj jedinici,
za čije potrebe je vlada KiM nabavila najsavremenije pešadijsko naoružanje.
Na Regionalnu konferenciju ministara odbrana zemalja
regiona, održanoj 5. novembra 2011. godine u Peći, uz prisustvo zvaničnika
NATO-a i uz učešće ministara odbrane Albanije, Makedonije, Hrvatske, Slovenije
i Crne Gore (ministar odbrane Srbije Dragan Šutanovac nije pozvan), ministar
odbrane Kosova Agim Čeku je pred okupljenima jasno rekao da Kosovo neće
odustati od formiranja kosovske vojske. Agim Čeku je pritom potpisao
deklaraciju sa ministrima odbrane zemalja regiona i predstavnicima NATO koji
učestvuju na regionalnoj konferenciji NATO u Peći. Kako su čelnici NATO saveza
tad najavili Deklaracija, treba da pozdravi želju Kosova za učlanjenje u
međunarodne bezbednosne i odbrambene strukture, kako bi se Kosovo približilo
članstvu u Alijansi.
Nakon Pećke deklaracije iz novembra 2011 godine, politički
vrh Albanaca, podržan od SAD, odmah je u decembru 2011. godine obelodanio da se
na KiM formira Vojska Kosova. Jasno je da se sa ovim javnim nastupom o tome
zakasnilo - jer Kosovo svoju vojsku ima više od 10 godina! Jasno je i kako je
ta vojska još ranije postala dobro naoružana, uz pomoć međudržavnog šverca
oružja na relaciji Beograd-Podgorica-Priština. Nije jasno jedino kao do sada
niko nije odgovarao za ovaj nezapamćeni skandal.
Obelodanjivanje da će Kosovo uskoro dobiti svoju vojsku uklapa se u najavu
da Amerikanci uskoro odlaze sa KiM. Sigurno je da će se ulaskom Turske u vojnu
bazu Bondstil dodatno ojačati snagu Vojske Kosova. Da se na planu jačanja
kosovske vojske rade krupni zahvati, potvrdio je i nemački general, komandant
Kfora Erhard Drevs, koji je na nedavnom skupu povodom smene komandanata KBS-a u
Prištini, otvoreno preporučio komandi NATO-a da se Kosovskim bezbednosnim
snagama, na čijem je čelu bivši komandant terorističke OVK Agim Čeku, omogući
delovanje u kriznim situacijama.
Nedavno je i nemački general Drevs najavio da će KBS dobiti status
"pune operativne sposobnosti", a formalno odobrenje za ovu preporuku
može se očekivati od komande NATO u narednim mesecima. Bez obzira na to što KBS
još uvek nije na papiru "Vojska Kosova", u praksi Čekuovi specijalci
uz blagoslov NATO-a obavljaće sve vojne zadatke na teritoriji južne srpske
pokrajine. Te snage su formirane i obučavane pod komandom Kfora i u sklopu tih
snaga, podizanje operativne sposobnosti znači da mogu da budu upotrebljene za
rešavanje kriznih situacija. Američka vojska će nakon povlačenja sa KiM i
odlaska iz Bondstila kompletno naoružanje i ratnu tehniku ostaviti Vojsci
Kosova. Vojska Kosova je za upotrebu američkog naoružanja i ratne tehnike već
obučena, tako da joj preuzimanje ovog oruđa i oružja od Amerikanaca neće
predstavljati problem. Reč je o ratnoj tehnici od više helikoptera, tenkova,
haubica i druge ratne opreme. Inače, KPS policija već raspolaže sa više
oklopnih transportera i helikoptera, što jasno upozorava na to za šta se ova
albanska vojska na KiM sprema u prvom naletu.
Crni dani
crveno-crne albansko-atlantske brigade
Već 1998. godine,
dogovoreno je da se najbolji kadrovi tih organizacija uvrste u sastav čuvene
Atlantske brigade (njih oko 7.000 iz SAD i zemalja Zapada), koja je u sadejstvu
sa drugom albanskom armijom, (10.000 ljudi), 9. aprila 1999. godine sa
teritorije Albanije pokušala pešadijski da umaršira na teritoriju SRJ, na
liniji graničnih prelaza Morina i Košare. Taj pokušaj Atlantske brigade i Druge
albanske armije slomile su združene snage vojske i policije SRJ, i od tog
poraza teroristi, albanske falange i njihovi pomagači do kraja agresije NATO-a
na SRJ nisu se oporavili. Iz ovoga se jasno vidi da je Atlantska brigada
zapravo bila udarna pesnica NATO-a u ratu na KiM. Bez obzira na sve, 9. april
1999. godine se kod mnogih u svetu uzima i pominje kao dan prvog zvaničnog
pojavljivanja u borbi, i to organizovano, Albanske vojske sa KiM. Kako je
Atlantska brigada u sudaru sa bezbednosnim snagama vojske i policije SRJ
doživela katastrofalni poraz, taj dan se kod albanskih političkih lidera sa KiM
ne uzima kao dan stvaranja kosovske albanske vojske, premda je taj 9. april
1999. godine dugo važio kao kandidat za "crveno slovo"! Albanci sa
KiM ne prihvataju činjenicu da je čovek koji je stvorio Vojsku Kosova
Amerikanac Ričard Holbruk. Albanski politički lideri
nikada nisu postigli konsenzus po tom pitanju. Prema njihovom mišljenju, čovek
koji je začetnik OVK, a samim tim i začetnik današnje Vojske Kosova, jeste čuveni
albanski terorista Adem Jašari, koji je ubijen 5. marta 1998. godine u
selu Donji Prekaz u opštini Srbica... Treba podsetiti da, iako su čak i
Amerikanci dugo tretirali OVK kao terorističku organizaciju, ali je nakon ovog
događaja i razbijanja njihovog komandnog položaja Zapad promenio svoj odnos pa
od tada počinje da tretira OVK kao gerilu na KiM... Dakle, na krilima lažnog
mirovnog procesa koji su poslednjih dvadeset godina, rame uz rame sa Velikom
Britanijom, Nemačkom, Francuskom, Italijom (uključujući i Tursku) vodile SAD,
dugo pripremana kampanja stvaranja albanske armije na KiM je završena.
Najkritičnija od svih situacija je i dalje ona na severu Kosova... Drevs
doslovno kaže: "...kada NATO odobri 'punu operativnu sposobnost', to će
i de facto značiti da je formiranje KBS završeno i da KFOR više nema izvršnu
vlast nad njom". Na nesreću srpskog naroda, o tim i svim drugim
potezima komandanta Kfora i o planovima Vojske Kosova, vrh srpske države je
uvek bio na vreme obaveštavan, ali očito niko od njih nije imao ništa protiv
ovog okupacionog divljanja!
Epilog mučne decenije
Nakon objavljivanja "dosijea Diković" do kojeg je došlo u vreme tajnog
sastanka odlazećeg ministra odbrane Dragana Šutanovca sa Vilijamom Vokerom (bivšim šefom
posmatračke misije) i američkom ambasadorkom u Beogradu Meri Vorlik u motelu Predajane
kod Vranja, koju su za vreme susreta, 24. januara ove godine, obezbeđivali srpski vojni specijalci, u Ministarstvu odbrane
Srbije i Vojsci Srbije otvorila se "Pandorina kutija", pa brojne
bolne istine polako izlaze na videlo... Takozvana reforma Vojske Srbije i
navodna profesionalizacija nije bila ništa drugo nego agresivni politički
marketing odlazećeg ministra odbrane Dragana Šutanovca. Na takav način ne
rešavaju se suštinski i strateški problemi, već se guraju pod tepih. Jedino se
istrajava u delovanju organizovanog kriminala u MO i VS kao i u degradiranju,
ponižavanju i uništavanju Vojske Srbije. Cela priča o reformi i
profesionalizaciji vojske bila je velika prevara, to je u oblande zaogrnut
projekat razoružanja i ukidanja državnosti Srbiji. Razoružanju države koja je
prva u prošlom veku došla do slobode borbom, i tu slobodu u više navrata
oružjem branila!
Holbrukov
proizvod
Pokojni američki
diplomata Ričard Holbruk bio je
ključni čovek koji je objedinio sve albanske terorističke organizacije u svetu.
On je 1998. godine na jednom tajnom skupu u Nemačkoj javno saopštio da se na
KiM pravi nova albanska država, koja mora imati jaku vojsku. Holbruk je na tom
skupu u Nemačkoj udario temelje Albanskoj vojsci na KiM. Pod njegovim vođstvom
pripadnike nekadašnje OVK obučavali su penzionisani instruktori američke
vojske. Na skupu u Nemačkoj dogovoreno je da, kad počne agresija NATO-a na SRJ,
na KiM u borbu protiv združenih snaga bezbednosti SRJ uključe sve albanske
terorističke organizacije iz sveta i priključe već formiranoj ali nedovoljno
jakoj OVK.
Vani
grmi, a unutra veselo!
Dan za danom, mesec
za mesecom, godina za godinom (računajući period od 16. maja 2007. godine - dan
kada je Dragan Šutanovac preuzeo dužnost
ministra odbrane - do danas), predstavnici
MO i VS su učestvovali na oko 670 raznoraznih proslava, promocija, svečanosti
(svaki treći dan!).
Regionalna sila koja je to bila
Vojska
Srbije svedena je na šačicu profesionalaca, bez saveznika, sa zastarelom
tehnologijom, i niko je u svetu ozbiljno
ne shvata niti uzima u obzir. Ovakva oružana formacija ne može da predstavlja
ozbiljan "politički i vojni faktor". Ona je "moćna", po
najboljim "svetskim vojnim standardima", "vrhunski
obučena", ona je naj... naj... samo u klubu za aplaudiranje (na užem
kolegijumu odlazećeg ministra odbrane Dragana Šutanovca). Nalazimo se u
apsurdnoj situaciji: pojedinačno i dalje smo kao oružana sila jači od većine
zemalja u okruženju, ali smo suštinski 100 puta slabiji od svake od njih, jer
one, za razliku od nas, iza sebe imaju jake saveznike, a mi nemamo nijednog.
Poljska omladina protiv još jedne albanske države
Nedavno je jedan, slobodno
govoreći bizaran, događaj pokazao sve licemerje vremena i sveta u kome se
dešava komadanje Srbije. Usred Varšave, nedeljama je omladina Poljske
sprovodila akciju: Wspólna Sprawa Belgrad Warszawa! Kosowo jest serbskie!
Sve one srpske zastave u bastionu katoličanstva, u domovinu pokojnog pape
Jovana Pavla II, sva ona omladina koja je uzvikivala Kosowo jest serbskie, dok
u Srbiji traju ozbiljne pripreme za ulazak u NATO pakt, sve to rečito govori o
globalnom ludilu koje ne sluti na dobro. Jednostavno, da čoveku pamet stane!
Izdajnički
preokret
Pored silnih problema koje
su izazvale albanske institucije, te KFOR i EULEKS, Srbi na jugu Srbije sada
moraju da se bore i protiv sopstvene vojske i policije, koja je, inače, prema
Ustavu dužna da ih brani. No, situacija se potpuno okrenula naopako: srpska
policija i vojska sopstvenom narodu je uradila isto ono što im je uradila i
albanska "kaznena ekspedicija" ROSU, u junu 2011. godine. Neverovatno
zvuči da su se srpska policija i vojska, koje su 1999. godine branile Kosovo i
srpski narod, 13 godina kasnije okrenule protiv njega!
Bekstvo iz ministrovog Alkatraza
Zbog opšteg siromaštva u društvu, na školovanje u
vojno-obrazovnim ustanovama ne javlja se ni blizu dovoljno kandidata (uprkos
besomučnoj propagandi). Velikih broj njih napušta školovanje, pa je
Ministarstvo odbrane za samo deset godina pokrenulo čak 1.350 sudskih postupaka
zbog neizmirenih obaveza prema vojnim školama! To je prosečno 123 pitomca koja
su napustila vojno školovanje ili 50 odsto od upisanih u toku godine! Zašto
napuštaju vojno školovanje ako im je tako dobro?
(izveštaj
kosovskog ministarstva odbrane o saradnji sa Nacionalnom gardom Ajove)
Ministar odbrane Kosova Agim Čeku i komandant BSK-a
general-potpukovnik Sulejman Selimi su 18. maja 2011. primili general-majora
Timotija Ora i druge više oficire Nacionalne garde Ajove, SAD, koji su došli u
zvaničnu posetu MBSK-u i BSK-u. Delegacija je dočekana svečanom ceremonijom
svečanog voda BSK-a, kao i intoniranjem himni obe države, Kosova i SAD. Tom prilikom Čeku je
naglasio da je "počastvovan posetom generala Ora, koji je komandant
Nacionalne garde države Ajova, sa kojom je Priština uspostavila partnerstvo 18.
marta 2011."
Pripadnici
Nacionalne garde Ajove, nakon posete Ministarstvu SBK-a, posetili su i Komandu
kopnenih snaga (KKS), gde ih je primio komandant KKS-a general-major Rahman
Rama, komandant Brigade za brzo reagovanje brigadni-general Nazmi Brahimaj,
komandant Komande za obuku i doktrinu brigadni general Enver Cakići, kao i
brigadni-general Imri Ilazi, komandant Brigade za operativnu podršku Komande
kopnenih snaga. Komandant KKS-a i komandanti jedinica KKS-a američkoj vojnoj
delegaciji prezentirali su rad i aktivnosti jedinica kojima oni komanduju.
Srpski
studenti na Beogradskom univerzitetu - Fakultetu bezbednosti, studiraju Etiku
rata iz američkih udžbenika, gde ih uče da je albanska teroristička OVK (UČK)
demokratska snaga na Kosovu! Ovakav program Etike rata izučavaju vojni kadeti
radi karijernog usavršavanja na vojnoobrazovnim ustanovama.