Natrag

Uvodnik

(Pr)osudite sami

Kad sećanja izblede

Milovan Brkić

Novinarstvo, kao malo bolji zanat, izumire u Srbiji. Prvo je počelo sa masovnim otpuštanjem novinara na RTS-u, kasnije od milošte nazvanom TV Bastilja, pa onda redom.

U to vreme, ja sam bio tridesetogodišnjak, sa reputacijom ''žestokog novinara''. Svojatan sam od raznih grupa, a smatrali su me i saradnikom mnogih obaveštajnih službi, onako kako je kome odgovaralo. Danas su od tih vremena ostala samo sećanja.

I Srbija se izmenila. Oronula je, liči na staricu Jevrosimu majku.

Kolega Milan Milošević, tada novinar kultnih novina NIN, posetio je krajem osamdesetih godina, prošlog veka, u Parizu, kafanu Enternasional, opisanu u romanu Eriha Marije Remarka, "Trijumfalna kapija", sa olaisanim podom. Svi veliki gradovi sačuvali su svoje uspomene. Kafane, muzeje, pozorišta...

Srbija je sve izgubila, Beograd pogotovu. U Makedonskoj ulici su Politika i Radio Beograd, a nestale su i kultne kafane - Zora, sa olaisanim podom, Grmeč, Šumatovac. U Bulevaru nema Grgeča, Domovine, Starca Vujadina...

Valter Šelemberg, šef Spoljne obaveštajne službe Rajha, je u svojim memoarima " U lavirintu špijunaže" opisivao svoje susrete sa admiralom Kanarisom u restoranu ''Kod Krancela'' u Princ Albert štrase, u Berlinu.

Pre sedam godina, slučajno sam dobio telefonom funkcionera SPS-a (B.R) koji je bio u Berlinu. Zamolio sam ga da nađe ovu kafanu. Da, rekao mi je, ista je kao i pre rata!

Poslednjih četvrt veka Srbija je promenila svoj izgled. Oslobodila se svih znamenitosti. Danas su ona samo u sećanjima još živih, koji ih pamte.

Već deceniju je zatvoren Narodni muzej u Beogradu! Banda iz DOS-a (Demokratske stranke, a potom SNS-a) ostavila je naciju bez najznačajnije kulturne ustanove, koja bi trebalo da je simbol grada i Srbije. Renoviranje Narodne biblioteke Srbije trajalo je četiri godine, bila je zatvorena, Muzej savremene umetnosti je u ''fazi rekonstrukcije'' od 2008. godine.

U ovom periodu nije sagrađeno nijedno pozorište, nije otvoren nijedan muzej. Likivdirane se su sve izdavačke kuće, zatvorena je i knižara Geca Kon.

Za vreme Drugog svetskog rata nekoliko desetina hiljada Rusa u Lenjingradu (danas Sankt Petersburgu) položilo je svoje živote da bi od studeni i bombi spaslo Ermitraž, i umetnička dela.

Dolaskom DOS-a na vlast, početkom 21. veka, počelo je recikliranje istorije, uništavanje kulturnih dobara...Više nema književnih časopisa, polemika među piscima, koje su dizale naciju na noge. Danas, 15 godina kasnije, čovek koji odlučuje o kulturnim vrednostima u Srbiji je spečeni narkoman Željko Mitrović sa svojom ružičastom imperijom, koji truje naciju i čitave generacije pretvara u mentalne invalide, promovišući najniže vrednosti.

Ološ je danas na vlasti u Srbiji. Okot, takoreći, na čijem je čelu šizofreni Aleksandar Vučić, koji se nikada nije prekrstio. Zato mi i nemamo budućnosti, sa ovakvim spodobama na vlasti.

Rusi imaju i budućnosti, imaju se čemu i nadati.

Na prijemu za pomoć deci oboleloj od raka, održanom u Sankt Petersburgu, okupila su se velika imena šou biznisa i politike iz SAD i Evrope. U publici su bili Šeron Stoun, Žerar Depardje, Pol Enka, Kurt Rasel, Miki Rurk, Monika Beluči...

Ruski predsednik Vladimir Putin je na molbu domaćice odsvirao solo deonicu na klaviru, a zatim i zapevao na engleskom čuveni hit Fetsa Domina, "Blueberry hill". Pratio ga je orkestar Mejsija Parkera.

"Volim da pevam, ali nisam siguran koliko sam dobar u tome, moraćete da izdržite", rekao je Putin gostima, koji su nakon otpevane pesme ustali i priredili prave ovacije.

Putin je kasnije otpevao i jednu staru rusku pesmu, a na bini mu se pridružilo još nekoliko slavnih ličnosti. Pola godine kasnije, Putin je zapevao i jednu tradicionalnu rusku pesmu, zajedno sa ruskim agentima deportovanim iz Amerike, posle razmene sa američkim agentima.

Danas živimo od sećanja. Ali, šta će biti s nama kad sećanja izblede? Kada Hram Svetog Save zasene kule ili džamije sa Save?

www.milovanbrkic.com

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane