Region

Koja i kakva grupica slavi dan neovisnosti RH

Domovinski sat otkucava

I ove godine, Hrvatska je proslavila Dan neovisnosti koji je protekao u sjenci velikih afera što ih stalno proizvodi vlada Andreja Plenkovića, u duhu i na način kako su to i neke ranije vlade činile. To je, kako izgleda, jedini kontinuitet kojim se hrvatska političko - gospodarska vrhuška može pohvaliti od kako je Domovinski rat završen i od kako Hrvatska živi životom članice EU periferije i životom saveznika NATO pakta, koji Hrvatsku takođe skupo košta. O vremenu onda i vremenu danas, nakon Dana neovisnosti 2018., piše Vjekoslav Škreblin, stalni dopisnik magazina Tabloid iz Zagreba

Vjekoslav Škreblin (Dopisnik iz Zagreba)

Nakon sto je Hrvatska izašla iz Jugoslavije, temelje države i državnosti moderne Hrvatske mahom su udarali pripadnici i članovi institucija bivše države. Dakle, svi oni bili su članovi bivše zloglasne komunističke partije Jugoslavije. Ne znam niti jednog člana novonastalog vrha RH koji nije bio ili pripadnik zloglasne JNA ili suradnik i član još zloglasnije UDBE, ili komunističke omladine SFRJ, ili pripadnik "narodne" milicije.

Ima smisla tvrdnja bivšeg udbaša, Josipa Manolića, koji danas tvrdi kako je UDBA stvorila Republiku Hrvatsku. Nisu bivši udbaši i kosovci, JNA oficiri, odjednom i "voljom naroda" postali čelnici novonastale Hrvatske. Bili su oni i na čelu Jugoslavije koju su zatrpale ruševine padajućeg Berlinskog zida. Skinula je crvena banda uniforme, petokrake te obukla odore i na glavu je stavila hrvatske grbove. Prevareni i naivni narod gladan hrvatske neovisnosti izabrao ih je. I dan danas plaća visoku, previsoku cijenu svojih krivih izbora. Prisjetimo se: na čelu propadajuće Yuge bio je vječiti udbaš i dokazani terorista i kriminalac Stjepan Mesić. Na čelu tadašnje Yugo vlade bio je Ante Marković. Na čelu zloglasne JNA bio je general Veljko Kadijević. On se negdje navodi kao Jugoslaven po narodnosti, iako je Imoćanin i Hrvat. Međutim, jugoslavenska je narodnost bila Tito-komunistička velika želja i još veća utopija. Likovi poput Veljka ili Ante ili Jadranke Kosor i mnogih drugih današnjih Hrvatina, uvijek su bili slizani sa režimima pa su se i na taj "jugoslavenski" način još više dodvoravali tadašnjem kao što se dodvoravaju i sadašnjem režimu. Dakle, i na čelu zadnje garniture bivše države bili su komunistički banditi i kriminalci - Hrvati!

Kako to da je do rata ipak došlo?! Kako to da je izvršena agresija i na Sloveniju od strane JNA? Poglavito, kako to da su JNA i srbočetnici napali i započeli rat u Hrvatskoj?! Bosni i Hercegovini?

Želim istaknuti kako je dio lopovskih struktura koje su bile na čelu zadnje političke garnitura SFRJ zasjela i na celo Republike Hrvatske. I da ovdje načelu Republike Hrvatske zasjedaju još i dan danas! Kao na primjer, Vladimir Šeks dokazani udbaški doušnik. Ili, Josip Manolić, koji je visokopozicionirani i još danas deklarirani oznaš i udbaš, kome se ovih dana hrvatski državni kriminalac Vladimir Šeks primarno obraća povodom Dana Hrvatske neovisnosti i otcijepljenja od Jugoslavije? Ne valjda Hrvatskom puku kojega izvan zemlje masovno tjera i današnja lopovsko-komunističko-banditska tzv. politička garnitura RH na čelu sa Kolindom Grabar Kitarović i Andrejom Plenkovićem. Ne valjda penzionerima koji ne mogu pobjeći iz Hrvatske te masovno iskapaju živež iz kontejnera za smeće. Ne valjda blokiranim građanima RH kojih je skoro pola miliona. Tko je ostao u Republici Hrvatskoj osim pripadnika opljačkanog naroda koji ne može pobjeći iz ove opustošene i spaljene i nerazvijene zemlje? Udbaši i bivši udbaši poput Vladimira Šeksa, koji sam sebe smatra temeljem Hrvatske države. Kriminalac se obraća svojim ortacima u pustošenju svehrvatskog. Zločinačkoj logistici na kojoj počiva ovaj hrvatsko-režimski lopovski šljam i ljudska sitnež. Njima se obraća "kolega" Vladimir Šeks, a hrvatski parlamentarac Furio Radin? Talijan po nacionalnosti, koji jako dobro živi u Hrvatskoj od Hrvatske "kolegu" Vladimira samo nadopunjuje u njegovom izlaganju.

Oni slave Dan neovisnosti od progona, i to zbog pljački, kriminala i počinjenim grijesima zbog kojih i nebo plače. Jer oni svoju državu imaju. Iako cijeli svijet danas zna kako ta Hrvatska država koju oni vode počiva na kriminalu. Međutim, likove poput Vladimira Šeksa ili onog talijančića Radina, ta činjenica uopće ne smeta. Oni slave i slaviti će do trenutka kada se narod i svi Hrvatski građani ne otrijezne ili osvjeste i ne pomrse im njihova slavlja "neovisnosti" od ikakvih konzekvenci za počinjeno...ili neučinjeno.

Hrvatska je i ove godine proslavila Dan neovisnosti. Spomen je to na 8. listopada 1991., kada je Sabor jednoglasno donio odluku da Republika Hrvatska više ne smatra legitimnim i legalnim nijedno tijelo dotadašnje SFRJ, te da ne priznaje nijedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije, koja, kao takva, više ne postoji. Odluku o dovršetku postupka razdruživanja pročitao je Vladimir Šeks u Ininoj zgradi u Šubićevoj ulici, u koju su zastupnici prevezeni s Markova trga zbog opasnosti od vojnih napada.

Već spomenuti Furio Radin, zastupnik u Saboru iz redova talijanske nacionalne manjine čestitao je i ove godine svim građanima Hrvatske ovaj dan rekavši da,iako tada nije bio u politici, osjeća svu snagu koju ima taj dan, jer su sloboda i neovisnost najveće društvene vrijednosti. Što, doista, Hrvatska ima od proteklih 28 godina u kojima su se smjenjivale vlade i koalicije, sastavljene od udbaško - kosovsko - kriminalnog "personala", zaduženog da obavi temeljnu pljačku državnih resursa i pljačku svakog građanina Hrvatske?

Evo, nakon 28 godina neovisnosti i nakon ulaska u Europsku uniju i NATO pakt, gdje je danas "lijepa naša": deseci tisuća mladih Hrvata danas živi od Irske do Njemačke i od Švicarske do Norveške i Švedske, pa i preko oceana, tamo u Americi, Kanadi, Australiji, Novom Zelandu...Od čega su pobjegli? Od dobra nisu sigurno. Hrvatska je pala ispod četiri milijuna stanovnika, ali to nije tema za režimsku propagandu. Smanjeno je i hrvatsko biračko tijelo u velikom procentu, ali, to je također tema za one režimske brojače glasova. Hrvatima se servira samo slika o "cvjetanju tisuću cvjetova" i gospodarskim uspjesima.

Protekloga tjedna, predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, navodno je preselila svoj ured u Brodsko-posavsku županiju. Bila je to je već šesnaesta seoba s Pantovčaka. Podigli su joj zastavu ispred zgrade županije, a ona je održala prigodan govor. Otkrila je kako je došla razgovarati s predstavnicima županije, gradova i općina o razvojnim planovima, ali i problemima koji tište građane Brodsko-posavske županije. Pričala gluposti o problemima onečišćenja zraka u Slavonskom Brodu, rekavši da je sazvala sastanak sa svim ključnim dionicima kako bi se taj problem razriješio. Podsjetila je kako je o tome već ranije razgovarala s ruskim Vladimirom Putinom. Predsjednicu su uz pljesak dočekali izabrani građani. U odboru za doček, našli su se i župan Danijel Marušić i gradonačelnik Slavonskog Broda Mirko Duspara. Pozdravljajući uvaženu gošću, župan joj je rekao da njezin dolazak predstavlja ohrabrenje za sve stanovnike te županije, od starih do mladih, s jasnom porukom da ostanu živjeti na rodnom tlu. Rekli su: "...Ako smo mi u Slavoniji pomalo pokleknuli, vi nam pružite ruku, pomozite da ustanemo i ostanemo ponosni, kakvi ljudi ovoga kraja i jesu". Bilo je to samo nekoliko sati prije eksplozije. To je bilo ujutro, svega nekoliko sati prije nego što je velika eksplozija u rafineriji Slavnonski Brod digla ljude na noge, i kad je predsjednica već bila gotovo 200 kilometara daleko, sigurna u Zagrebu. Odakle se više nije ni pomjerila. Hrvatski portal Index opravdano se upitao: čemu cijela predstava sa seljakanjem Ureda predsjednice? Zašto je Kolinda po šesnaesti put u mandatu preselila ured na drugi kraj Hrvatske samo da bi se navečer vratila 190 kilometara natrag u Zagreb i onda opet sutradan otišla u 190 kilometara udaljen Slavonski Brod? Zbog čega to radi? U travnju ove godine je rekla kako smatra da se premještanjem ureda približila građanima. Koji građanin Republike Hrvatske se može poistovjetiti s putovanjem 190 kilometara u ured, a zatim putovanjem novih 190 kilometara kući? Koji građanin ima ured udaljen 190 kilometara od kuće? Kojem građaninu, osim predsjednici, porezni obveznici plaćaju vozača i putovanje 190 kilometara do posla i natrag?

Predsjednička uloga u Hrvatskoj je većim dijelom figurativna. Posao predsjednika, odnosno predsjednice, uglavnom se sastoji od protokolarnih sastanaka s direktorima poduzeća, dekanima, predstavnicima udruga, obilazaka spomenika i polaganja vijenaca, a cijela ceremonija je redovito popraćena pljeskom okupljenih građana. Zbog kojih je, kako je i sama rekla, počela seljakati ured.

Vjerojatno nitko ne očekuje od Kolinde da obuče vatrogasno odijelo i krene gasiti požar, ali ako se već, kako kaže, želi približiti građanima, koliko je teško bilo ostati u istom gradu u koji je preselila ured i u koji se ionako namjerava vratiti sutradan?

Kuda ide Hrvatska, to je majka svih pitanja. Jer sa ovakvim orkestrom klauna i kriminalaca na vrhu političko - gospodarske nomenklature, neće još dugo izdržati. Netko je izračunao da je broj raseljenih Hrvata i broj onih koji su umrli u ovih 28 godina, čekajući na demokraciju i pravdu u neovisnoj Hrvatskoj, skoro deset puta veći od poginulih u Domovinskom ratu.

Hrvatski demograf Stjepan šerc, nedavno je upozorio: "...Hrvatska je jedina zemlja koja nakon svih ratova 20. stoljeća ima manje stanovnika nego prije njih. 'Samo nakon 2011. nestalo je 150.000 ljudi..."

Ovdje se, dapače, nema što dodati...