Epizoda 65
Nismo mi od juče
Zoran Milojević
Kumovao sam u Nišu, gradu svog porekla.
Nišlije i dalje govore srpsko-niškim dijalektom, koriste izraze iz Sremčevih vremena.
Momci - džambasi, džumbuskije i devojačke
"lepotinjke", kao
jedan, pevaju srpske pesme i
igraju srpska kola. Beskrajno su srdačni
sa rođacima, kumovima, prijateljima.
Jedan kum mi kaže: "Takoj si je kude nas,
a vi, tam' u Beogradu, vi ste
si drugi ljudi."
Dirnu me ovo: "drugi ljudi". Zaista, mnogi Beograđani
odavno ne znaju za srdačnost i
prisnost. I ja sam danas malo
tužniji nego juče: nisam više odakle sam!
Na
svetski dan protiv dijabetisa, pozdravlja me Tića kafedžija:
"Srećan ti praznik, šećerašu, šta ćeš da popiješ?"
"Kafu i pivo
bez šećera," odgovaram.
Tića zastade: "Bez
šećera? Šećera nema, može li bez nečeg drugog?"
Odmahnuh rukom: "Onda daj pivo bez kafe."
Cane Bugarin se krsti: "Budalama je sve lako, pamet
im ne smeta."
Vuk se žali da mu prete ubistvom, Mrkonjić brine o
Mirinoj sudbini, Čeda uživa u brčićima i bradici, Vučić zapeo da bude
gradonačelnik, Ivicu nervira SPO, Velju ništa ne nervira, Dinkić se brine za
vojvođanske pare, a Koštunica ćuti i razmišlja kada li će Srbin u kosmos da
odleti?
A ja na glavi osećam magareće uši, jer sam najlepše
godine proveo na demonstracijama. Demokratija je narodu navukla ludačku
košulju. Nešto je trulo, ali ova trulež nije nastala u državi Danskoj.
Osnovci se bodu špricevima, noževima i viljuškama i svi
smo zgroženi kakva su nam deca. A niko da kaže ko su im roditelji, kakvi su to
ljudi, čime se bave.
Samoubice se rađaju, a ubica se postaje. Kada traže nekog
ubicu, onda se izlepe sve njegove
slike. A niko da prstom pokaže na
one koji rađaju decu, pa im ta deca postaju ubice. Zašto krivimo ogledalo što
smo u njemu ružni, prljavi i zli?
"Zbog štednje" u RTS-u, Tijanić odredio da nas
Željko Joksimović predstavlja na Evroviziji. Očekujem sada da "zbog
štednje" Boris ne raspisuje izbore već da odredi da nas Toma, Čeda i on
predstavljaju u EU.
Drakče bakalin me teši: "Eh, šta ćeš, prirodi je
trebalo miliona godina da od majmuna napravi čoveka, a demokratiji je bilo
potrebno samo deset godina da od Srba napravi majmune. Uzgred, nisam zaboravio
komuniste!"
Kod nastavnice biologije pronađen špric sa heroinom. Kod
advokata, profesora, sveštenika i njihovih pajtaša pronađeni snimci sa
pedofilskom pornografijom. Kao da je među nas sišao gospodar tamne strane
Meseca i gasi svetlo na putu kojim idemo. A u mraku se najlakše zaluta! Ko
pogodi mrak, promaši svetlost.
SANU
slavi sto sedamdeset godina postojanja. Oprosti mi, Bože, što ću da
vrisnem:" Akademci, bre, mislite li da mrete? Narod i
država vam se raspadaju. A vi čutite! Da ste Srbi
i da ste
ljudi, izašli biste na
Terazije i svakog Srbina bi ljubili u ruku da vam oprostimo
za zločine nečinjenja i zločin
ćutanja nad srpskom nesrećom!
A svaki od njih koristi privilegije
i raduje im se, iako je zarđao kao crtak
na plusu.
Na
Kosovu ništa novo! I "međunarodna zajednica" i Šiptari i srpska
parlamentarna anarhija kotrljaju se našim životima, jeftinijim
od čaše vode.
Sačuvajte osmeh na svom licu! Pa iako ne znate šta biste
sa njim. Sakrijte ga u unutrašnji džep kaputa, tamo gde se stavljaju naftalin
ili lavanda.