Đilas
Svi smo mi 99 posto
Dok se samo jedan odsto
prebogatih pojedinaca besramno bogati na tuđ račun, gola egzistencija 99 odsto
građana Srbije je dovedena u ozbiljnu opasnost. Slučaj gradskog prevoza u
glavnom gradu Srbije, najrečitije govori kako u praksi funkcioniše krvnička
otimačina od najsiromašnijih i kako onaj jedan procenat najbogatijih postaje još
bogatiji. Zašto Beograd plaća ono što inače plaća punjenjem budžeta (u ovom slučaju
Gradsko saobraćajno preduzeće) i zašto Beograd, koji inače plaća 70 odsto tog
javnog preduzeća ne bi imao, kao i u nekim drugim gradovima u svetu, besplatan
prevoz, makar za najugroženije kategorije stanovništva?
M.Grabež
Prema proceni gradskog Sekretarijata za saobraćaj, usluge
javnog prevoza u Beogradu dnevno u proseku koristi dva miliona putnika koji za
to plaćaju najmanje 400.000 evra u proseku dnevno. Provizija koju privatne
kompanije iz sastava Bus Plus sistema uzimaju iznosi 8,53 posto, odnosno
34.120 evra dnevno, što je zarada na godišnjem nivou od oko 12,5 miliona evra.
Ovo su zvanične, frizirane procene, jer je apsurdno da
svaki putnik prosečno plaća samo 20 evrocenti, što bi bio ekvivalent od 25
dinara dnevno. Čak i da poverujemo da se polovina putnika vozi besplatno iz
nekog razloga, još uvek ostaje milion putnika koji plaćaju.
Čak i u slučaju
da svaki od njih plati samo po jednu kartu u jednom smeru, to daje sledeću računicu:
60 dinara puta dva je 120 dinara, pa to puta milion putnika jednako je 120
miliona dinara, odnosno milion evra i to - dnevno! Tako bi samo provizija Bus
Plus-u iznosila godišnje preko 31 miliona evra!
Pored toga, radnici Gradskog saobraćajnog preduzeća su u
obavezi da o trošku ovog javnog preduzeća na ispomoći rade i u sistemu Bus
Plusa. Koliko tačno karata proda Bus Plus niko sa sigurnošću ne zna.
Prema njihovim izjavama u javnosti, prodaja karata je, još od uvođenja
elektronskog sistema naplate, porasla za 20 odsto, dok iz Gradskog saobraćajnog
preduzeća stižu izveštaji da je prihod opao za 15 odsto. Razlika od 35 odsto
preko firmi u Bus Plus konzorcijumu završava na računima vlastodržaca...
Besplatni javni prevoz, to jest, 100 odsto javno
finansiran gradski i prigradski prevoz, način je da se izvrši pravičnija
preraspodela bogatstva u društvu, jer ogromna većina korisnika tog prevoza
pripada kategoriji stanovništva koja je ozbiljno ugroženo...
Besplatni javni
prevoz za sve građane je način i da vazduh u gradu bude čistiji, a grad mirniji
i manje bučan, jer bi mnogo manje ljudi, vođeno materijalnim interesom,
koristilo automobile u svakodnevnom odlasku na posao i nazad.
Danas javni gradski prevoz u Beogradu ostvaruje samo 30
posto prihoda potrebnih da funkcioniše, dok se preostalih 70 posto donira iz
budžeta grada koji solidarno pune svi Beograđani. Da bi se uveo potpuno
besplatan javni prevoz potrebno je, dakle, naći preostalih 30 posto potrebnih
para.
Kada bi se ukinula provizija za Bus Plus, kao i
monopol koji na reklamni prostor u vozilima i na stajalištima Gradskog saobraćajnog
preduzeća imaju samo dva čoveka (od kojih je jedan gradonačelnik Dragan Đilas)
i kada bi se strože kontrolisale javne nabavke za GSP, bilo bi i više nego
dovoljno para za potpuno besplatan javni prevoz.
Potpuno ili delimično besplatan javni prevoz već postoji
u više desetina gradova u svetu, između ostalih u slovenačkoj Novoj Gorici, ali
i u glavnom gradu jedne od najsiromašnijih zemalja na svetu, tajlandskom
Bangkoku...
Zato beogradski pokret Nezavisna
građanska direktno demokratska inicijativa
"99 posto" organizuje redovne proteste građana sa
zahtevima da se ukine Bus Plus (za koga kartice ekskluzivno proizvodi
preduzeće supruge Dragana Đilasa) kao i da se odmah uvede besplatan
prevoz za sledeće kategorije građana: đake osnovnih škola, srednjoškolce,
studente, invalide i osobe ometene u razvoju, trudnice, samohrane roditelje i
staratelje, nezaposlena lica, penzionere, članove malih poljoprivrednih domaćinstava
i sve ostale socijalno ugrožene kategorije stanovnika.
Više informacija o redovnim protestnim akcijama možete
dobiti na www.99posto.org. Pridružite se!