Pogledi
Poslednja linija evropske odbrane: izmeðu
Moskve, Berlina i Pariza
Novo roblje civilizacije siromaštva
Jedan od
najslavnijih jugoslovenskih disidenata i nezaobilazni suorganizator, strateg i ideolog
studentske pobune 1968. godine, sociolog Goranko Ðapiæ, specijalno za Tabloid piše o istorijskom projektu
"izabranih bankara" koji su se preko Britanije borili da uvedu u rat Nemaèku
protiv Rusije, a danas se bore preko SAD da poraze Nemaèku i izoluju Rusiju od njenog prirodnog
interesnog podneblja, sve sa konaènim ciljem da suspenduju Evropu kao veliku,
kontinentalnu silu.
Goranko Ðapiæ
Ispada da æe prve decenije 21 stoljeæa
biti ne samo krizne , veæ æe se jedino kriza zdravo
i dobro razvijati. Rod takvog dobrog razvoja sve komponente bezmalo svih društava, vrlo æe se brzo urušavati, a neke koje smo smatrali vjeènim civilizacijskim tekovinama na naše æe oèi otiæi kao vjetrom odnešene.
Više nema
nikakve sumnje da svijet nikako neæe ostati isti prije i
poslije krize. Doæi æe
do potpune prekompozicije svijeta, ovako ili onako, ali krajnja posljedica bit æe svijet koji æe malo lièiti na onaj sa kraja prošlog
stoljeæa za koji smo bili uvjereni da je
stabilan i zreo izašao iz svih kobnih iskušenja, ratova i totalitarizma.
Nitko
pouzdano ne može znati što nas još èeka i da li nas išta uopæe èeka. Pa, ipak sav ovaj opasni galimatijas, planetarnih
razmjera ni izbliza nije sluèajan.
Znamo da u vremenima
kriza bujaju revolucije, kontrarevolucije, anarhije, lokalni i najzad svjetski
ratovi. Iskustvo nam govori da su Prvi i Drugi svjetski rat proizašli iz kriza
koje su još tada brzo postale svjetske.
Danas
kad govorimo o informatièkoj epohi i svijetu kao
jedinstvenom ekonomskom podruèju, dalje se kapital i i
tehnologija prepliæu po svim paralelama i
meridijanima i kriza ne može biti drugo do
planetarna. Iskustvo oba rata voðena u prošlom stoljeæu govore nam da svijet
posle njih nikada nije bio isti.
Malo je tko
tamo neke 1910. godine vjerovao da æe biti užasnog rata, da æe pasti tolika silna
carstva, da æe nastati SSSR i nacionalistièka Njemaèka, a potom strašni Drugi svjetsku rat i podijela svijeta u Hladnom ratu.
Gornji i
donji svijet
Iskustvo
nas uèi da su promjene uvijek bile sve
dublje i sve šire. Ova sadašnja kriza, rekosmo nije sluèajna.
Ona nije proistekla bezuslovno iz razloga ekonomskih zakonitosti, premda se i
one moraju smatrati znaèajnim.
Ona je štoviše u prvom redu posljedica
tajne, vaninstitucionalne rabote skrivene od vlastitih i inozemnih javnosti. To
nikako nije bilo od juèe, ali danas je
urgentnije i sve ubrzanije. Cilj te rabote jeste preureðenje svijeta u skladu sa jednim separatnim interesom. To
nikao nije moglo i nikada neæe ni moæi da bude bez sukoba, ukljuèujuæi i one svjetske.
Jednom rijeèju kriza je izazvana i dio je jednog projekta koji traje
stoljeæima, ako ne i mnogo duže. Nosioci projekta su najèešæe banke i kredit sa znaèajnim
interesom, kao izuzetno moæno oružje. Ni to ne bi bilo dovoljno za tako znaèajan projekat da njegovi nosioci nisu disciplanirano
slijedili ideal Izabranih koji svojom umiješnošæu imaju pravo na svijet
stvoren po svojoj volji...
Sve što se zbivalo u zadnjih 300 godina u Europi i svijetu veæ je u mnogome bilo djelo Izabranih. Ratovi su
izazivani ili korišæeni kreditima za naoružavanje armija, a nakon kriza u koje su upadale ratujuæe strane, davani su krediti sa golemim kamatamaza obnovu
nakon sukoba. I jedni i drugi krediti uèinili su ratujuæe zemlje potpuno zavisnima i to ne samo jednu generaciju,
veæ odmah potom i slijedeæih dvije i tako u nedogled. Nakon što su se udomaæili u glavnim centrima
Europe, Izabrani su vrlo brzo preuzeli udruženi naporima cijeli finansijski
sektor i ništa manje ni poèetke štampe, ali i
intelektualnu javnost.
Opišimo to u
nekoliko primjera...
Kada je
engleski kralj Henrih VII ušao u sukob sa Španjolskom i Francuskom, raskrstivši sa papom našao se suoèen sa praznom kasom. Veliki bankar Izabranih, stigao je iz
Firence u London. Bio je to Menakem Ben Izraeli.
Dotada
je bilo zabranjeno širom engleskih gradova prijem Židova, a naroèito bankara iz
konfesionalnih razloga , ali je nužda zakon menjala i Henrih VII je
uveliko dopustio da se u srcu Londona naseli svijet firentinskog bankarstva židovskog porijekla.
Danas je to Siti,
posebna opæina u Londonu koja ima vlastitog
gradonaèelnika, pored londonskog gradonaèelnika!
I samo širenje Britanske imperije, tako naglo i tako planetarno bogato
je kreditirano, a bogatstvo i politièka moæ bankara ubrzo æe osvojiti europski
kontinent. Oni æe se truditi da na svojim tajnim
sesijama kreiraju politiku koja im je izvanredno odgovarala, a to æe biti britanska zvanièna politika sve do dana
današnjeg.
Osnovno
polazište te politike bilo je
razdrabljivanje politièko i ekonomsko Starog
kontinenta, dakle onemoguæavanje bilo kakve veæe kontinentalne sile. Tako pocijepana Europa uvijek je
bila u unutarnjim sukobima i skupo je plaæala takvu politiku svojom
krvlju i periodiènim zapadanjem u sveopæu ekonomsku i politièku impotenciju.
Vraæana je na taj naèin u ranije epohe. Onda su dolazili
krediti usred opæe slabosti, pa oda su kamate bile
veæe od glavnice i tako su mnoge generacije bile
trajno zadužene. Tako je jasno da bankarima nimalo nije odgovaralo bilo kakva
prosperitetna i moæna nacionalna država. Europa je bila sputana britanskom politikom ,
a moæ Izabranih je stalno bila u prošlosti.
Razumljivo, s
vremena na vrijeme u Europi se izdizala po neka nacionalna država. Britanija je
odmah koristila razne koalicije , ponaosob malih država , pa je tako sputala Burbonsku Francusku. Njenoj
narastuæoj moæi i rastu manufakture i trgovine, mito i moænim duhovnim poletom enciklopedita, Britanija je
ogranièila izlaz na moru i u ratu je
otela gotovo sve što je Francuska teško stekla.
Tako je
graðanska klasa u usponu, vraæena na poèetak, ohrabrena je
feudalna reakcija, a time i stvoreni uslovi za buduæu Francusku revoluciju. Tako je opasnost otklonjena.
Otkriæe i kolonizacije Amerike i južne i sjeverne, otvorila je novo veliko podruèje za buduæi izuzetni rad Izabranih.
Pokazat æe se da je Novi kontinent od
sudbonosnog znaèaja za cijeli svijet.
Bit æe to fantastièno smještan svijet, na dva oceana, nedirnutih potencijala,
potpuno branjen nadmoænom flotom i potpuno
sjajno mjesto za širenje svjetskog gospodstva.
Postepeno
æe Izabrani naæi u SAD, obeæanu zemlju, veoma povoljnu za umnožavanje kapitala. Vremenom æe
to ultrakapitalistièko društvo biti Meka za bankare i transakcije i u buduænosti osnovna baza za ovladavanje svijetom.
Iz
Londona i Nju Jorka Izabrani æe poslije toliko stoljeæa biti mnogo bliži svom snu,
a to je potpuno ovladavanje sudbinom èitavog svijeta.
U stožeru toga svijeta bit æe Izabrani sa novcem.
Ispod njih æe biti sav razdrobljeni ostali
svijet. On æe biti integiran dužnièkom krizom. Tom Donjem
svijetu bit æe osim preživljavanja nepotrebni razvoj, kultura, samopoštovanje i ma kakova smisla sloboda. Taj æe svijet stvarati ljude radi upotrebe ma koje
vrste.To æe biti svijet apsolutno siromašan, a samo proživljavanje æe mu biti predoèeno kao poklon
gospodara.Vojska, policija i tehnološki razvijena represija
održavat æe za sva vremena kraj Historije.
Ovako
stvoreni svijet, Treæi svijet, uveliko veæ postoji. On ne išèezava, niti se smanjuje.
On suprotno od toga stalno raste, obarajuæi standarde i
ekonomske i humane.Taj svijet bogom je dan za Izabrane. Oni su odavno svjesni
ogromnog potencijala tog svijeta za svako zlo i nepoštovanje. Samo je potrebno
tim svijetom dodatno barbarizirati Europu.
Put prema
globalnom Treæem svijetu
Najnovija
kriza je i zamišljena da bankarskim diverzijama uništi našu maticu, srce naše grèko - rimskokrišæanske kulture i domovine naše
arijevske rase u èijem srcima još kuca drevna ljubav za slobodom i samopoštovanjem.
Cilj projekta
je da krizom destruira i osiromaši Europu. Još prije krize uz pomoæ intelektualaca
petokolonaša (svakako dobro plaæenih) i suludih socijalista, ubacili su milijune
muslimanskih okupatora, potpunog antipoda svih temelja europske kulture graðene kroz tri tisuæe
godina.
Tim
kombiniranim naporima Europa bi veæ odavno bila klasièni Treæi svijet, nemoæna i u potpunom dužnièkom ropstvu. Niti arijevski narod Amerike neæe biti pošteðeni. Danas veæ 14 odsto stanovništva SAD èini crna populacija koja
svoj doprinos društvu daje iskljuèivo natalitetom i 89% kadrovima za državne i savezne zatvore.
Rast arijske
populacije takoðe je vrlo brz, a pristiže i stanovništvo od Meksika do
Gvatemale inaèe poznatog po tome da dnevno, u mirnim uslovima, gine više nego u
ratu. Bijelo stanovništvo SAD, ono koje je tako
hrabro naseljavalo Zapad, stvaralo moæ i dušu bijele Amerike i sve ono što
u njoj pamtimo i volimo, sada je u povlaèenju i svakako æe do 2050. godine biti u apsolutnoj manjini. Dakle,
ponovo Treæi svijet...
Ali da pobliže vidimo kako su to èinili Izabrani u Starom
kontinentu. Britaniju (èitaj Izabrane) vrlo je
zabrinula nakon srozavanja Francuske rastuæa moæ Pruske.
Pruska bi
najvjerojatnije doživjela propast i bila još usitnjenija da se nije sasvim iznenada pojavio èovjek po imenu Petar Veliki, inaèe car svih Rusa po užem zanimanju.
Taj Petar je
uznemirio svoj dremljiv narod tako daleko od interesa svih u Europi. Petar,
uskoro Petar Veliki usudio se da svoj narod uvede tamo kuda mu je mjesto- u
porodicu svoje arijevske subraæe. Odjednom se nakon švedskog poraza pojavila nova, moderna, disciplinirana i
hrabra Rusija...
Medvjed se
probudio i uplašio sve oko sebe. Panièno, bankari su odmah poèeli
stvarati raznorazne kombinacije za obuzdavanje Rusije, a to vrijedno rade i
danas , osobito iz podružnice Vol Stritu. Tako su
Prusku huškali na Rusiju , bez mnogo
uspjeha. Postalo im je jasno da je kolos odviše
veliki i da je potrebna mnogo veæa akcija. Nakon Francuske
, nikla je rastuæa moæ Bonaparte i potonje Napoleona I, cara Francuske. Za samo
nekoliko godina Francuska je postala prvoklasna kontinentalna sila i ostvarenje
najgorih snova Izabranih, pravi slom britanske europske politike.
Zastrašeni
Britanci stvaraju jednu za drugom koalicije koje propadaju. U to uvlaèe i Rusiju, koja se meðutim izvlaèi iz sukoba i 1808. godine ulazi u mir sa Napoleonom, štaviše uspostavljen je savez kojim
je Rusija mogla biti zadovoljna jer nije imala nikakovih teritorijalnih
pretenzija. Napoleon je potpuno milom ili silom ujedinio Europu i prvi put
uspostavio kontinentalnu moæ...
Izabrani
na zgarišti stare Europe
Sada je bilo
jasno da je pitanje vremena kada æe Napoleon
izgraditi snažnu mornaricu i osporiti moæ Britanije na moru, a uskoro poæi i u osvajanje britanskog otoka. Tada na nesreæu Rusije ( i još više Srbije!) bankari obeæavaju Aleksandru I
obilne kredite i drobljenje Turske, te izlaze preko Bosforai Dardanela na toplo
Sredozemlje, ako grubo prekine kontinentalnu blokadu Britanije i njene
robe. Aleksandar uz nagovor Crkve i krupnog plemstva, pometenog od moguænosti da se i ruski kmetovi (piši skoro sav narod) uzvrpolje. Rezultat, tako poguban za
Napoleona, ali ništa manje ni za Rusiju - poznat
je. Francuska je srušena, Europa je ponovo
razdrobljena, a Rusija koja je 1812. godine gorjela do Moskve, a gorjela je i
Moskva; pretrpjela je takve udarce; demografske i materijalne - enormne za to
vrijeme. Za dugo vremena Rusija je bila zauzeta sama sobom, udaljenija od
europskih zbivanja...
Njoj je
samo ostavljeno da sa Austrijom èuva status kvo u ponovo
usitnjenoj Europi. Novac, Bosfor, Dardanele i Konstantinopolis (turski
okupacioni naziv: Istanbul) naravno nije dobila.
Izabrani su
nakon svega izašli još bogatiji zadužujuæi još osirotjelu i usitnjenu
Europu. Turska je bila britanskom politikom spašena u toj mjeri da je Galipolje sa
Konstantinopolisom i dalje okupirano podruèje. Posljedice te
okupacije su da je Turska danas u statusu europske zemlje i da je njena
stoljetnja uzurpacija dostigla meðunarodno priznanje.
Srbija je padom u turske ruke izgubila te isto steèene tekovine svoje revolucije i još æe dugo i muèno èekati na svoju slobodu.
Grobni mir je
vladao Europom dugo i teško. Pa ipak, uprkos
naporima Izabranih malo po malo europski su narod dizali glave. Poèela se izdizati Pruska , a nakon rata sa ruševnim Francuskim carstvom, osvanula je nova Njemaèka, Drugi njemaèki Rajh. Poduzimljiv,
discipliniran i nadahnut, njemaèki je Rajh, veoma brzo
izmijenio kompetnu politièku mapu Europe. Veoma
brzo je izrastao u ekonomsku i prvorazrednu vojnu silu.
London se
opet našao pred iskušenjima da se suoèi sa snažnom i dominatnom kontinentalnom silom. Da nevolja bude veæa, nije samo Njemaèka bila problem. Nakon
sloma prve ruske revolucije 1905. godine i smirivanja meteža došle su èudesne godine kancelara Stolipina, kada se rusko
carstvo poèelo ubrzano menjati.
Njena
industrija, trgovina i ubrzano naoružavanje vojske, te mnogo veæe ulaganje u ogromne resurse dali su ogromne plodove,
tako da je privreda rasla po stopi od 12,80% godišnje.
Do 1914 godine ona je udvostruèila nacionalni dohodak.
Raslo je i bogatstvo sela. Naroèit je polet bio u
industriji i željeznicama, te u prosvjeti,
nauci i kulturi.
Slobodno se
može reæi da je Rusija uveliko
diktirala kulturne standarde na Starom kontinentu. I predala mu je zaveštaje koje je ušlo u tkivo naše civilizacije.
Sporo, ali
rasle su i politièke slobode. Rusiji je bilo
potrebno vrijeme za cjelovite reforme i puno vremena da uðe u još dinamièniji rast. Rusiji je bio iznad svega potreban mir, a
upravo na svoju neizmjernu nesreæu nije dobila. Štaviše, od toga doba uglavnom
nije imala mira zaduga, što zbog inozemnih što zbog unutarnjih razloga. Doživjela je potpunu demografsku katastrofu i skrajnuta je
boljševièkim
režimom u hladnoratovsku izolaciju iz koje je izašla bez velikih djelova drevnih carskih teritorija.
Izgubila je jednom rijeèju i ljude i vrijeme.
Vidjet æemo kako je došlo do te besprimjerne
tragedije, èije posljedice nosi kao ogroman
teret Rusija i dan danas...
Kad su
Rusi ginuli za spas Zapada
Bankari su
primjetili da je rastuæa moæ Rusije još mnogo veæi problem od Njemaèke. Oni su znali da je
Rusija odviše velika, da je svijet za sebe, a
da bi je mogli uèiniti zavisnom u onoj mjeri koja
bi je zaustavila i uèinila nemoænom. Oni su takoðe znali da je samo pitanje vrijemena
kada æe Turska biti prisiljena na preðe
Bosfor i Dardanele i grad svetog Konstantina i da Rusija neæe nikoga pitati da joj da dozvolu za to poduzeæe. Znali su naravno da æe
time but za Sredozemlje i Bliski istok biti široko otvoren. Tada su
riješili da jendostavno unište Rusiju, u svakom smislu i privredno, vojno i naroèito demografski. Taj poduhvat biæe apsolutno najgenocidniji poduhvat Izabranih od njihovog
postojanja.
Uništavanje tako golemih razmjera bilo je moguæno samo ako Rusiju uvuku u Antantu, kao saveznika protiv
Njemaèke, uvjeravajuæi ih da æe im upravo oni bez
problema dati moreuze, grad i možda cijelu malu Aziju.
Uistinu cilj projekta je bio da u sukobu sa Njemaèkom
budu urušena oba Carstva. Gro sukoba se
trebao odvijati nakon stabilizacije fronta na Marni na Istoku. Prethodno je
nedovoljno spremna ruska vojska herojski izginula na blatištima Mazurskih jezera i stepama Galicije, sve zarad
stabilizacije fronta na Zapadu. U ponovljenoj ofanzivi ruska je vojska 1915.
godine spašavala zapad i u tolikoj meri je
izginula, da je njemaèka protivofanziva poput
malja pala na njena leða, odbacivši je 500 km na Istok u
povlaèenju koje je ponekad više izgledalo kao bjekstvo u kaosu. Teškim napadima i enormnim žrtvama,
front je stabiliziran. Obeæana ofanziva na Zapadu
je, razumije se, izostala...
Vojni neuspjeh
još je bio najmanja nevolja Rusije. Ono što je bilo mnogo opasnije bilo je društveno rasulo, pad privrede i morala, a uslijedile su
slabe žrtve. Svi problemi izbili su
jedni za drugim kao iz Pandorine kutije. Bilo je previše. Poèeli su štrajkovi, dezerterstvo, uèestali
teški neredi. Svaka ozbiljnija pomoæ je izostala. Bilo je sve oèitije
da je nepromišljena odluka da se Carstvo veže za Antantu prerasla u nezaustavljivu katastrofu. Usred
tog strašnog kaosa u zemlju su
doputovali Lenjin sa odabranim društvom bizarnih umišljenika i propovjednika kojeèega nestvarnog...Ali sa porazima na frontu,
kolapsom privrede i velikim gubicima, narod je imao sluha za ovo društvo
opasnih demagoga bez imalo kolebanja.
Izabrani
su izabrali
Postoje
brojni dokazi da su Izabrani doveli ovo društvo u Rusiju sa
destruktivnim ciljevima. Nijemci su to znali, ali veæ i sami iscrpljeni prihvatili su tu igru i propustili
najveæe moguæne nesreæe u Rusiji, otkako je
nastala formiranjem Kijevske kneževine. Konaèno i Britanija, zajedno sa Francuskom bila je umorna i
iscrpljena, pa je poèela planirati da dovede u
Europu novi snagu u usponu, podružnicu londonskih
bankara - SAD. Po prvi put u historiji Europe stigla je vojska preko
debelog mora da za svagda zameni posrnulu Britaniju.
Od toga doba
strategija Izabranih da sprijeèe bilo kakvu veæu kontinentalnu silu u Europi, postaje strategija podjele
Europe i izoliranje veæ izolirane Rusije.
Taj zadatak
do dana današnjeg uredno izvršavaju sve amerièke administracije, a naroèite one iz Demokratske stranke koja je u potpunosti i bez
ostataka pod kontrolom bankara sa Vol Strita.
Izabrani
su SAD pretvorili u svoju državu. Sve ostalo je samo
privid. Ruzvelt, to èedo Izabranih, jednom je
truæao kako je sve što se dešava (Drugi svjetski rat)
veæ mnogo ranije zamišljeno.
Ostaje da se
vidi tko je to zamislio i realizirao.
Nakon
Drugog svjetskog rata i tužne podijele Europe na Zapad i Istok, te
formiranja OUN, projekat ,"svjetske vlade" se ubrzao i ušao je u
finalnu trku. Razumije se da OUN ne može biti nikakva svjetska vlada, što samo po sebi ne mora biti loše jer je svijet po prirodi samog napretka sve više jedan jedinstveni dom.
Ali
nije isto da li je to dom ravnopravnih i suverenih naroda koji sporazumno i u
zajednièkom interesu suraðuju ili
ekspozitura uzurpatorskih Izabranih da kvazisvjetsku vladu uèine onim što im je krajnji
cilj, a to je ostvarenje vladanja Izabranih, shodno ,,Protokolu sionskih
mudraca". Takozvana OUN je nakon
poraza nacionalsocijalistièke Njemaèke javno proglašena stožerom demokratizacije svijeta, širenja ljudskih prava i borbe za vjeèni mir.
U
stvarnosti, Izabrani se nisu toliko preko SAD borili da poraze Njemaèku zbog prirode njenog režima, nega da suspendiraju u Europi veliku
kontinentalnu silu, pa ma kakva ona bila i kako god da se zvala.
Rusiju
su izolirali od njenog prirodnog interesnog podneblja, a to je Europa kao
zajednièki cilj i ostavili da izgori u
svojim naporima das a neodgovornom upravom i privredom održi imerijalni status , svakih malo šaljuæi vojsku širom Istoène Europe. Bili su
uvereni da æe joj se Imperija raspasti, a
sa njom u bijedi i nevoljama i sama Rusija. Kada se raspad završi, Izabrani æe pokupiti ostatke
u nekoliko sukobljenih država i pretvoriti ih
u lovište za dužnièku krizu, vodeæi slijedeæih tisuæu godina njena ogromna prirodna bogatstva za jaèanje moæi svoga dosada
tajnog, a u buduænosti,veoma javnog carstva
Izabranih.
Rusija
na njihovu nevolju nije propala, bori se da se izdigne i zaštiti svoj opstanak, a Njemaèka se ponovo podigla u status velike sile. Od te dvije
zemlje sada prirodno upuæene jedna na drugu
zavisi sudbina Starog kontinenta. SAD se sve više približavaju statusu Babilona.
A 1.
Barak
Prvi Husein Obama
Najnovija
lutka u Bijeloj kuæi koja se zove
Barak Husein Obama. Navedena lutka u Bijeloj kuæi ,"nastupa" u velikom frontu barbarizacije svijeta, a osobito
u izazivanju razorne krize, kojom treba uz muslimanske okupatore i europske
petokolonaše razbiti maticu naše civilizacije, uništiti našu arijevsku rasu i time
stvoriti prostor za pravi galimatijas Treæeg svijeta. Ako
ikada to uspiju Izabrani su dobili svoju stoljetnju i iskljuèivu bitku, iskljuèivog cilja.
Naše znanje, hrabrost naših predaka koji još živi u nama, pomoæi æe nam da se
izborimo za našu slobodu. Naši su pogledi uprti u Rusiju i Njemaèku i sve one u Europi koji su ljubitelji slobode i
dostojanstva èovjekovog. U suprotnom æe u carstvu Izabranih židovskih bankara biti novih Šajloka i pitanje je
samo da li æe novi predsjednik SAD biti Obama
Husein Barak I, II, III ili XXII i još dalje...