https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Pogledi

Pogledi

 

Poslednja linija evropske odbrane: izmeðu Moskve, Berlina i Pariza

 

Novo roblje civilizacije siromaštva

 

Jedan od najslavnijih jugoslovenskih disidenata i nezaobilazni suorganizator, strateg i ideolog studentske pobune 1968. godine, sociolog Goranko Ðapiæ, specijalno za Tabloid piše o istorijskom projektu "izabranih bankara" koji su se preko Britanije borili da uvedu u rat Nemaèku protiv Rusije, a danas se bore preko SAD da poraze Nemaèku i izoluju  Rusiju od njenog prirodnog interesnog podneblja, sve sa konaènim ciljem da suspenduju Evropu kao veliku, kontinentalnu silu.

 

Goranko Ðapiæ

 

Ispada da æe prve decenije 21 stoljeæa biti ne samo krizne , veæ æe se jedino kriza zdravo i dobro razvijati. Rod takvog dobrog razvoja sve komponente bezmalo svih društava, vrlo æe se brzo urušavati, a neke koje smo smatrali vjeènim civilizacijskim tekovinama na naše æe oèi otiæi kao vjetrom odnešene.

Više nema nikakve sumnje da svijet nikako neæe ostati isti prije i poslije krize. Doæi æe do potpune prekompozicije svijeta, ovako ili onako, ali krajnja posljedica bit æe svijet koji æe malo lièiti na onaj sa kraja prošlog stoljeæa za koji smo bili uvjereni da je stabilan i zreo izašao iz svih kobnih iskušenja, ratova i totalitarizma.

Nitko pouzdano ne može znati što nas još èeka i da li nas išta uopæe èeka. Pa, ipak sav ovaj opasni galimatijas, planetarnih razmjera ni izbliza nije sluèajan.

Znamo da u vremenima kriza bujaju revolucije, kontrarevolucije, anarhije, lokalni i najzad svjetski ratovi. Iskustvo nam govori da su Prvi i Drugi svjetski rat proizašli iz kriza koje su još tada brzo postale svjetske.

 Danas kad govorimo o informatièkoj epohi i svijetu kao jedinstvenom ekonomskom podruèju, dalje se kapital i i tehnologija prepliæu po svim paralelama i meridijanima i kriza ne može biti drugo do planetarna. Iskustvo oba rata voðena u prošlom stoljeæu govore nam da svijet posle njih nikada nije bio isti.

Malo je tko tamo neke 1910. godine vjerovao da æe biti užasnog rata, da æe pasti tolika silna carstva, da æe nastati SSSR i nacionalistièka Njemaèka, a potom strašni Drugi svjetsku rat i podijela svijeta u Hladnom ratu.

 

Gornji i donji svijet

 

 Iskustvo nas uèi da su promjene uvijek bile sve dublje i sve šire.  Ova sadašnja kriza, rekosmo nije sluèajna. Ona nije proistekla bezuslovno iz razloga ekonomskih zakonitosti, premda se i one moraju smatrati znaèajnim.

Ona je štoviše u prvom redu posljedica tajne, vaninstitucionalne rabote skrivene od vlastitih i inozemnih javnosti. To nikako nije bilo od juèe, ali danas je urgentnije i sve ubrzanije. Cilj te rabote jeste preureðenje svijeta u skladu sa jednim separatnim interesom. To nikao nije moglo i nikada neæe ni moæi da bude bez sukoba, ukljuèujuæi i one svjetske.

Jednom rijeèju kriza je izazvana i dio je jednog projekta koji traje stoljeæima, ako ne i mnogo duže. Nosioci projekta su najèešæe banke i kredit sa znaèajnim interesom, kao izuzetno moæno oružje. Ni to ne bi bilo dovoljno za tako znaèajan projekat da njegovi nosioci nisu disciplanirano slijedili ideal  Izabranih koji svojom umiješnošæu imaju pravo na svijet stvoren po svojoj volji...

Sve što se zbivalo u zadnjih 300 godina u Europi i svijetu veæ je u mnogome bilo djelo Izabranih. Ratovi su izazivani ili korišæeni kreditima za naoružavanje armija, a nakon kriza u koje su upadale ratujuæe strane, davani su krediti sa golemim kamatamaza obnovu nakon sukoba. I jedni i drugi krediti uèinili su ratujuæe zemlje potpuno zavisnima i to ne samo jednu generaciju, veæ odmah potom i slijedeæih dvije i tako u nedogled. Nakon što su se udomaæili u glavnim centrima Europe, Izabrani su vrlo brzo preuzeli udruženi naporima cijeli finansijski sektor i ništa manje ni poèetke štampe, ali i intelektualnu javnost.

Opišimo to u nekoliko primjera...

Kada je engleski kralj Henrih VII ušao u sukob sa Španjolskom i Francuskom, raskrstivši sa papom našao se suoèen sa praznom kasom. Veliki bankar Izabranih, stigao je iz Firence u London. Bio je to Menakem Ben Izraeli.

 Dotada je bilo zabranjeno širom engleskih gradova prijem Židova, a naroèito bankara iz konfesionalnih razloga , ali je nužda zakon menjala i Henrih VII je uveliko dopustio da se u srcu Londona naseli svijet firentinskog bankarstva židovskog porijekla.

Danas je to Siti, posebna opæina u Londonu koja ima vlastitog gradonaèelnika, pored londonskog gradonaèelnika!

I samo širenje Britanske imperije, tako naglo i tako planetarno bogato je kreditirano, a bogatstvo i politièka moæ bankara ubrzo æe osvojiti  europski kontinent. Oni æe se truditi da na svojim tajnim sesijama kreiraju politiku koja im je izvanredno odgovarala, a to æe biti britanska zvanièna politika sve do dana današnjeg.

Osnovno polazište te politike bilo je razdrabljivanje politièko i ekonomsko Starog kontinenta, dakle onemoguæavanje bilo kakve veæe kontinentalne sile. Tako pocijepana Europa uvijek je bila u unutarnjim sukobima i skupo je plaæala takvu politiku svojom krvlju i periodiènim zapadanjem u sveopæu ekonomsku i politièku impotenciju.

Vraæana je na taj naèin u ranije epohe. Onda su dolazili krediti usred opæe slabosti, pa oda su kamate bile veæe od glavnice i tako su mnoge generacije bile trajno zadužene. Tako je jasno da bankarima nimalo nije odgovaralo bilo kakva prosperitetna  i moæna nacionalna država.  Europa je bila sputana britanskom politikom , a moæ Izabranih je stalno bila u prošlosti.

Razumljivo, s vremena na vrijeme u Europi se izdizala po neka nacionalna država. Britanija je odmah koristila razne koalicije , ponaosob malih država , pa je tako sputala Burbonsku Francusku. Njenoj narastuæoj moæi  i rastu manufakture i trgovine, mito i moænim duhovnim poletom enciklopedita, Britanija je ogranièila izlaz na moru i u ratu je otela gotovo sve što je Francuska teško stekla.

 Tako je graðanska klasa u usponu, vraæena na poèetak, ohrabrena je feudalna reakcija, a time i stvoreni uslovi za buduæu Francusku revoluciju. Tako je opasnost otklonjena. Otkriæe i kolonizacije Amerike i južne i sjeverne, otvorila je novo veliko podruèje za buduæi izuzetni rad Izabranih. Pokazat æe se da je Novi kontinent od sudbonosnog znaèaja za cijeli svijet.

Bit æe to fantastièno smještan svijet, na dva oceana, nedirnutih potencijala, potpuno branjen nadmoænom flotom i potpuno sjajno mjesto za širenje svjetskog gospodstva.

 Postepeno æe Izabrani naæi u SAD, obeæanu zemlju, veoma povoljnu za umnožavanje kapitala. Vremenom æe to ultrakapitalistièko društvo biti Meka za bankare i transakcije i u buduænosti osnovna baza za ovladavanje svijetom.

 Iz Londona i Nju Jorka Izabrani æe poslije toliko stoljeæa biti mnogo bliži svom  snu, a to je potpuno ovladavanje sudbinom èitavog svijeta. 

U stožeru toga svijeta bit æe Izabrani sa novcem. Ispod njih æe biti sav razdrobljeni ostali svijet. On æe biti integiran dužnièkom krizom. Tom Donjem svijetu bit æe osim preživljavanja nepotrebni razvoj, kultura, samopoštovanje i ma kakova smisla sloboda. Taj æe svijet stvarati ljude  radi upotrebe ma koje vrste.To æe biti svijet apsolutno siromašan, a samo proživljavanje æe mu biti predoèeno kao poklon gospodara.Vojska, policija  i tehnološki razvijena represija održavat æe za sva vremena kraj Historije.

Ovako stvoreni svijet, Treæi svijet, uveliko veæ postoji. On ne išèezava, niti se smanjuje. On suprotno od toga stalno raste, obarajuæi standarde  i ekonomske i humane.Taj svijet bogom je dan za Izabrane. Oni su odavno svjesni ogromnog potencijala tog svijeta za svako zlo i nepoštovanje. Samo je potrebno tim svijetom dodatno barbarizirati Europu.

 

 

Put prema globalnom Treæem svijetu

 

 

 Najnovija kriza je i zamišljena da bankarskim diverzijama uništi našu  maticu, srce naše grèko - rimskokrišæanske kulture i domovine naše arijevske rase u èijem srcima još kuca drevna ljubav  za slobodom i samopoštovanjem.

Cilj projekta je da krizom  destruira i osiromaši Europu. Još prije krize uz pomoæ intelektualaca petokolonaša (svakako dobro plaæenih) i suludih socijalista, ubacili su milijune muslimanskih okupatora, potpunog antipoda svih temelja europske kulture graðene kroz tri  tisuæe godina.

Tim kombiniranim naporima Europa bi veæ odavno bila klasièni Treæi svijet, nemoæna i u potpunom  dužnièkom ropstvu. Niti arijevski narod Amerike neæe biti pošteðeni. Danas veæ 14 odsto stanovništva SAD èini crna populacija koja svoj doprinos društvu daje iskljuèivo natalitetom i 89% kadrovima  za državne i savezne zatvore.

Rast arijske populacije takoðe je vrlo brz, a pristiže i stanovništvo od Meksika do Gvatemale inaèe poznatog po tome da dnevno, u mirnim uslovima, gine više nego u ratu. Bijelo stanovništvo SAD, ono koje je tako hrabro naseljavalo Zapad, stvaralo moæ i dušu bijele Amerike i sve ono što u njoj pamtimo i volimo, sada je u povlaèenju i svakako æe do 2050. godine biti u  apsolutnoj manjini. Dakle, ponovo Treæi svijet...

Ali da pobliže vidimo kako su to èinili Izabrani u Starom kontinentu. Britaniju (èitaj Izabrane) vrlo je zabrinula nakon srozavanja Francuske rastuæa moæ Pruske.

Pruska bi najvjerojatnije doživjela propast i bila još usitnjenija da se nije sasvim iznenada pojavio èovjek po imenu Petar Veliki, inaèe car svih Rusa po užem zanimanju.

Taj Petar je uznemirio svoj dremljiv narod tako daleko od interesa svih u Europi. Petar, uskoro Petar Veliki usudio se da svoj narod uvede tamo kuda mu je mjesto- u porodicu svoje arijevske subraæe. Odjednom se nakon švedskog poraza pojavila nova, moderna, disciplinirana i hrabra Rusija...

Medvjed se probudio i uplašio sve oko sebe. Panièno, bankari su odmah poèeli stvarati raznorazne kombinacije za obuzdavanje Rusije, a to vrijedno rade i danas , osobito iz podružnice Vol Stritu. Tako su Prusku huškali na Rusiju , bez mnogo uspjeha. Postalo im je jasno da je kolos odviše veliki  i da je potrebna  mnogo veæa akcija. Nakon Francuske , nikla je rastuæa moæ Bonaparte i potonje Napoleona I, cara Francuske. Za samo nekoliko godina Francuska je postala prvoklasna kontinentalna sila i ostvarenje najgorih snova Izabranih, pravi slom britanske europske politike.

Zastrašeni Britanci stvaraju jednu za drugom koalicije koje propadaju. U to uvlaèe i Rusiju, koja se meðutim izvlaèi iz sukoba i 1808. godine ulazi u mir sa Napoleonom, štaviše uspostavljen je savez kojim je Rusija mogla biti zadovoljna jer nije imala nikakovih teritorijalnih pretenzija. Napoleon je potpuno milom ili silom ujedinio Europu i prvi put uspostavio kontinentalnu moæ...

 

Izabrani na zgarišti stare Europe

 

Sada je bilo jasno da je pitanje vremena kada æe  Napoleon izgraditi snažnu mornaricu i osporiti moæ Britanije na moru, a uskoro poæi i u osvajanje britanskog otoka. Tada na nesreæu Rusije ( i još više Srbije!) bankari obeæavaju Aleksandru I obilne kredite i drobljenje Turske, te izlaze preko Bosforai Dardanela na toplo Sredozemlje, ako grubo prekine kontinentalnu  blokadu Britanije i njene robe. Aleksandar uz nagovor Crkve i krupnog plemstva, pometenog  od moguænosti da se i ruski kmetovi (piši skoro sav narod) uzvrpolje. Rezultat, tako poguban za Napoleona, ali ništa manje ni za Rusiju - poznat je. Francuska je srušena, Europa je ponovo razdrobljena, a Rusija koja je 1812. godine gorjela do Moskve, a gorjela je i Moskva; pretrpjela je takve udarce; demografske i materijalne - enormne za to vrijeme. Za dugo vremena Rusija je bila zauzeta sama sobom, udaljenija od europskih zbivanja...

 Njoj je samo ostavljeno da sa Austrijom èuva status kvo u ponovo usitnjenoj Europi. Novac, Bosfor, Dardanele i Konstantinopolis (turski okupacioni naziv: Istanbul) naravno nije dobila.

Izabrani su nakon svega izašli još bogatiji zadužujuæi još osirotjelu i usitnjenu Europu.  Turska je bila britanskom politikom spašena  u toj mjeri da je Galipolje sa Konstantinopolisom i dalje okupirano podruèje. Posljedice te okupacije su da je Turska danas u statusu europske zemlje i da je njena stoljetnja uzurpacija dostigla meðunarodno priznanje. Srbija je padom u turske ruke izgubila te isto steèene tekovine svoje revolucije i još æe dugo i muèno èekati na svoju slobodu.

Grobni mir je vladao Europom dugo i teško. Pa ipak, uprkos naporima Izabranih malo po malo europski  su narod dizali glave. Poèela se izdizati Pruska , a nakon rata sa ruševnim Francuskim carstvom, osvanula je nova Njemaèka, Drugi njemaèki Rajh. Poduzimljiv, discipliniran i nadahnut, njemaèki je Rajh, veoma brzo izmijenio kompetnu politièku mapu Europe. Veoma brzo je izrastao u  ekonomsku i prvorazrednu vojnu silu.

London se opet našao pred iskušenjima da se suoèi sa snažnom i dominatnom kontinentalnom silom. Da nevolja bude veæa, nije samo Njemaèka bila problem. Nakon sloma prve ruske revolucije 1905. godine i smirivanja meteža došle su èudesne godine kancelara Stolipina, kada se rusko carstvo poèelo ubrzano menjati.

Njena industrija, trgovina i ubrzano naoružavanje vojske, te mnogo veæe ulaganje u ogromne resurse dali su ogromne plodove, tako da je privreda rasla po stopi od 12,80% godišnje. Do 1914 godine ona je udvostruèila nacionalni dohodak. Raslo je i bogatstvo sela.  Naroèit je polet bio u industriji i željeznicama, te u prosvjeti, nauci i kulturi.

Slobodno se može reæi da je Rusija uveliko diktirala kulturne  standarde na Starom kontinentu. I predala mu je zaveštaje koje je ušlo u tkivo naše civilizacije.

Sporo, ali rasle su i politièke slobode. Rusiji je bilo potrebno vrijeme za cjelovite reforme i puno vremena da uðe  u još dinamièniji rast. Rusiji je bio iznad svega potreban mir, a upravo na svoju neizmjernu nesreæu  nije dobila. Štaviše, od toga doba uglavnom nije imala mira zaduga, što zbog inozemnih što zbog unutarnjih razloga. Doživjela je potpunu demografsku katastrofu i skrajnuta je boljševièkim režimom u hladnoratovsku izolaciju iz koje je izašla bez velikih djelova drevnih carskih teritorija. Izgubila je jednom rijeèju i ljude i vrijeme.

Vidjet æemo kako je došlo do te besprimjerne tragedije, èije posljedice nosi kao ogroman teret Rusija i dan danas...

 

Kad su Rusi ginuli za spas Zapada

 

Bankari su primjetili da je rastuæa moæ Rusije još mnogo veæi problem od Njemaèke. Oni su znali da je Rusija odviše velika, da je svijet za sebe, a da bi je mogli uèiniti zavisnom u onoj mjeri koja bi je zaustavila i uèinila nemoænom. Oni su takoðe znali da je samo pitanje vrijemena kada æe Turska biti prisiljena na preðe Bosfor i Dardanele i grad svetog Konstantina i da Rusija neæe nikoga pitati da joj da dozvolu za to poduzeæe. Znali su naravno da æe time but za Sredozemlje i Bliski istok biti široko otvoren. Tada su riješili da jendostavno unište Rusiju, u svakom smislu i privredno, vojno i naroèito demografski. Taj poduhvat biæe apsolutno najgenocidniji poduhvat Izabranih od njihovog postojanja.

Uništavanje tako golemih razmjera bilo je moguæno samo ako Rusiju uvuku u Antantu, kao saveznika protiv Njemaèke, uvjeravajuæi ih da æe im upravo oni bez problema dati moreuze, grad i možda cijelu malu Aziju. Uistinu cilj projekta je bio da u sukobu sa Njemaèkom budu urušena oba Carstva. Gro sukoba se trebao odvijati nakon stabilizacije fronta na Marni na Istoku. Prethodno je nedovoljno spremna ruska vojska herojski izginula na blatištima Mazurskih jezera i stepama Galicije, sve zarad stabilizacije fronta na Zapadu. U ponovljenoj ofanzivi ruska je vojska 1915. godine spašavala zapad i u tolikoj meri je izginula, da je njemaèka protivofanziva poput malja pala na njena leða, odbacivši je 500 km na Istok u povlaèenju koje je ponekad više izgledalo kao bjekstvo u kaosu. Teškim napadima i enormnim žrtvama, front je stabiliziran. Obeæana ofanziva na Zapadu je, razumije se, izostala...

Vojni neuspjeh još je bio najmanja nevolja Rusije. Ono što je bilo mnogo opasnije bilo je društveno rasulo, pad privrede i morala, a uslijedile su slabe žrtve. Svi problemi izbili su jedni za drugim kao iz Pandorine kutije. Bilo je previše. Poèeli su štrajkovi, dezerterstvo, uèestali teški neredi. Svaka ozbiljnija pomoæ je izostala. Bilo je sve oèitije da je nepromišljena odluka da se Carstvo veže za Antantu prerasla u nezaustavljivu katastrofu. Usred tog strašnog kaosa u zemlju su doputovali Lenjin sa odabranim društvom bizarnih umišljenika i propovjednika kojeèega nestvarnog...Ali sa porazima na frontu, kolapsom privrede i velikim gubicima, narod je imao sluha za ovo društvo opasnih demagoga bez imalo kolebanja.

 

Izabrani su izabrali

 

Postoje brojni dokazi da su Izabrani doveli ovo društvo u Rusiju sa destruktivnim ciljevima. Nijemci su to znali, ali veæ i sami iscrpljeni prihvatili su tu igru i propustili najveæe moguæne nesreæe u Rusiji, otkako je nastala formiranjem Kijevske kneževine. Konaèno i Britanija, zajedno sa Francuskom bila je umorna i iscrpljena, pa je poèela planirati da dovede u Europu novi snagu u usponu, podružnicu londonskih bankara  - SAD. Po prvi put u historiji Europe stigla je vojska preko debelog mora da za svagda zameni posrnulu Britaniju.

Od toga doba strategija Izabranih da sprijeèe bilo kakvu veæu kontinentalnu silu u Europi, postaje strategija podjele Europe i izoliranje veæ izolirane Rusije.

Taj zadatak do dana današnjeg uredno izvršavaju sve amerièke administracije, a naroèite one iz Demokratske stranke koja je u potpunosti i bez ostataka pod kontrolom bankara sa Vol Strita.

 Izabrani su SAD pretvorili u svoju državu. Sve ostalo je samo privid. Ruzvelt, to èedo Izabranih, jednom je truæao kako je sve što se dešava (Drugi svjetski rat) veæ mnogo ranije zamišljeno. Ostaje da se vidi tko je to zamislio i realizirao.

Nakon Drugog  svjetskog rata i tužne podijele Europe na Zapad i Istok, te formiranja OUN, projekat ,"svjetske vlade" se ubrzao i ušao je u finalnu trku. Razumije se da OUN ne može biti nikakva svjetska vlada, što samo po sebi ne mora biti loše jer je svijet po prirodi samog napretka sve više jedan jedinstveni dom.

Ali nije isto da li je to dom ravnopravnih i suverenih naroda koji sporazumno i u zajednièkom interesu suraðuju ili ekspozitura uzurpatorskih Izabranih da kvazisvjetsku vladu uèine onim što im je krajnji cilj, a to je ostvarenje vladanja Izabranih, shodno ,,Protokolu sionskih mudraca". Takozvana OUN je nakon poraza nacionalsocijalistièke Njemaèke javno proglašena stožerom demokratizacije svijeta, širenja ljudskih prava i borbe za vjeèni mir.

U stvarnosti, Izabrani se nisu toliko preko SAD borili da poraze Njemaèku zbog prirode njenog režima, nega da suspendiraju u Europi veliku kontinentalnu silu, pa ma kakva ona bila i kako god da se zvala.

Rusiju su izolirali od njenog prirodnog interesnog podneblja, a to je Europa kao zajednièki cilj i ostavili da izgori u svojim naporima das a neodgovornom upravom i privredom održi imerijalni status , svakih malo šaljuæi vojsku širom Istoène Europe. Bili su uvereni da æe joj se Imperija raspasti, a sa njom u bijedi i nevoljama i sama Rusija. Kada se raspad završi, Izabrani æe pokupiti ostatke u nekoliko sukobljenih država i pretvoriti ih u lovište za dužnièku krizu, vodeæi slijedeæih tisuæu godina njena ogromna prirodna bogatstva za jaèanje moæi svoga dosada tajnog, a u buduænosti,veoma javnog carstva Izabranih.

Rusija na njihovu nevolju nije propala, bori se da se izdigne i zaštiti svoj opstanak, a Njemaèka se ponovo podigla u status velike sile. Od te dvije zemlje sada prirodno upuæene jedna na drugu zavisi sudbina Starog kontinenta. SAD se sve više približavaju statusu Babilona.

 

A 1.

 

Barak Prvi Husein Obama

 

Najnovija lutka u Bijeloj kuæi koja se zove Barak Husein Obama. Navedena lutka u Bijeloj kuæi ,"nastupa" u velikom frontu barbarizacije svijeta, a osobito u izazivanju razorne krize, kojom treba uz muslimanske okupatore i europske petokolonaše razbiti maticu naše civilizacije, uništiti našu arijevsku rasu i time stvoriti prostor za pravi galimatijas Treæeg svijeta. Ako ikada to uspiju Izabrani su dobili svoju stoljetnju i iskljuèivu bitku, iskljuèivog cilja.

Naše znanje, hrabrost naših predaka koji još živi u nama, pomoæi æe nam da se izborimo za našu slobodu. Naši su pogledi uprti u Rusiju i Njemaèku i sve one u Europi koji su ljubitelji slobode i dostojanstva èovjekovog. U suprotnom æe u carstvu Izabranih židovskih bankara biti novih Šajloka i pitanje je samo da li æe novi predsjednik SAD biti Obama Husein Barak I, II, III ili XXII i još dalje...

 

 

 

 

 

podeli ovaj èlanak:

Natrag
Na vrh strane