Druga strana

Biskup banjalučki, Franjo Komarica o nesnosnim uslovima života u Bosni i Hercegovini

Držimo do sebe

Niko u Srbiji i Republici Srpskoj nije upućen u sadržaj rezolucije koju priprema vlada Velike Britanije, a koja je posvećena žrtvama u Srebrenici, ali se očekuje da zemlja koja je odgovorna za najcrnje zločine u civilizaciji, optuži Srbe kao genetske zločince, suprotno odluci Međunarodnog suda pravde u Hagu, da genocida nije bilo. Povodom posete pape Franje Prvog Sarajevu, biskup banjalučki Franjo Komarica opisao je, gostujući na sarajevskoj OBN televiziji obespravljenost građana u ovoj državi, bez obzira na veroispovest i nacionalnost, za koju je, po njemu, najodgovornija međunarodna zajednica, preko svojih predstavnika, koji njegovim sugrađanima oduzimaju svaku nadu da će im biti bolje. Ovaj govor posvećujemo patrijarhu srpskom Irineju, koga ne dotiču rane roda svog, već ga zanima samo novac...

......

Pitam u ime nezadovoljnih ljudi, zašto ih kažnjavate i dalje? Ovdje je stanje još nesređeno politički, ekonomski i društveno. Stanovnici su zbunjeni i deprimirani i treba malo jačeg svjetla i podsticaja onima koji u ime nas odlučuju, ne pitajući nas šta i kako hoćemo.

Nemam odgovora, odgovor je prkos. To trebaju odgovoriti političari koji su ih istjerali odavde, koji stoje iza tog zločina i koji se ne distanciraju od tog zločina. To su i domaći i međunarodni političari. I srpski, i bošnjački, i hrvatski, i evropski i američki. Pitam ih zašto to radite i nisam zadovoljan s vašim ponašanjem. To je zločin u mojim očima i prema međunarodnom pravu, i veliki je grijeh u božjim očima. Utemeljeno ću prigovarati u ime onih koji nemaju pravo otvoriti usta da prigovore.

Znam tisuće koji meni svoju gorčinu ridaju, jer nemaju priliku da u svojoj sredini sretnu političara kojem bi to rekli, taj im političar nikad neće doći. Smatram svoju obavezu kao crkveni čovjek da se zalažem za čovjeka, za njegove materijalne i duhovne potrebe, i zato kucam uvijek iznova na vrata domaćih političara pitajući ih zašto nam ne omogućite temeljna ljudska prava.

Meni je došao šef OESS-a i kaže: biskupe, ja znam da je gradonačelnik ratni zločinac, ali ja sam njemu ipak dao certifikat. Pa pitam kako ste mogli to uraditi, a on mi kaže biskupe bolje itko nego nitko. Iza toga stoji Bruxelles (Brisel). Zato prozivam sve garniture političara do sada, zašto ste zločinci, u mojim ste očima zločinci i u Božjim grešnici.

Naši katolici da budu otvoreni prema svojim susjedima, bilo pravoslavnim kršćanima bilo muslimanskim vjernicima, ili Židovima, i da se smatraju dužnicima da grade ovu zemlju s drugima. Da se ne povlače u geto, da ne bježe iz ove zemlje, nego da ovdje spoznaju da nisu sami, da ih crkva treba pomagati.

Imamo u Bosni svih vrsta, bolesnih, gladnih obespravljenih...Zato pitam političare zašto se iživljavate nad nama, igrate se sa živcima...nebrojeno puta sam ih podsticao na ta pitanja, zašto ne kažete zašto nećete pomoći, nećete priznati.

U ovoj mojoj kući su mi rekli to stranci, raznih profila da će nas istrijebiti. Ja sam ih pitao zašto ljudi moji, kada vi zastupate civilizacijske i europske vrijednosti. Pitao sam ih zašto nas kažnjavate, a oni su mi rekli da smo trostruko krivi, kao katolici, kao Hrvati i kao Banjalučani, i morate biti kažnjeni. To je strašno. To su mi rekli predstavnici međunarodne politike, od Bruxellesa pa do drugih centara moći. Ja vidim da je to nažalost istina. Svjedok sam dobrih stvari koje je međunarodna zajednica uradila, ali i mnogo loših, i ja im to kažem smatrajući to svojom dužnošću. Pitam ih zašto me ne smatrate čovjekom, zašto građanin Banjaluke ili BiH nema osnovna ljudska prava!

Ako kažemo da smo vjernici, pozitivni i konstruktivni mirotvorci, ljudi koji želimo normalan život, onda to želimo nekako i ostvariti. Ovisi i od samog čovjeka, koliko i on sam umije da bude poruka, a ne samo konzument. U prvom redu to očekujem od vjernika. Svi vjernici, kojoj god religiji pripadali, pozivaju se na istoga Boga i božji autoritet, i tako bi svaki dan trebali živjeti vjerodostojno.

Da žive po onome što je sadržaj vjere. Moje životno opredjeljenje je da se istinski trebamo zalagati za onoga koji je u božijim očima najvjerniji, a to je čovjek. Govorim o čovjeku, ne o vjerniku, od vjernika očekujem da bude prvi, da radi kao mirotvorac na praštanju i pomirenju.

Obični ljudi se istinski trude da žive u svojoj vjeri da su otvoreni drugima kao drugačijima, ali po nesreći, nemojte mi zamjerati, mediji su često prisutni sa nekim drugim ponudama i varijantama, pa sijući strah i nepovjerenje, zamute im mozak. Tu je ta borba, ljudi su smušeni i zbunjeni.

Molio bih sve sugrađane i ljude oko mene, za koje se pred Bogom i pred njima smatram dužnikom da im pomognem, da se upitaju ko su, šta su i kako se prezentiraju drugome. Kakav sam ja to čovjek? Šta znači za mene biti čovjek? Šta znači za mene čovjek u Banjoj Luci, u BiH? To je za mene čast i obaveza i šta ja mogu ponuditi svome ukućanu u porodici u komšiluku.

Dakle, počnimo od sebe prije nego što očekujemo od politčara, od crkvenih predstavnika ili bilo koga drugog. Hajdemo mi vidjet šta mi možemo ponuditi jedni drugima u ovoj zemlji.

Očekujem od vjernika da oni snagom svoje vjere budu avangarda, bilo da se radi o muslimanima, pravoslavcima, katolicima ili židovima. Da budu vjerodostojni, da se trude u duhu svoje vjere imati otvoreno srce za svoga bližnjega. Ako se budemo tako postavljali, može se smanjiti apatija. Ljudi su željni uzora. Ima nažalost mnogo negativnih uzora, ali hajdemo davati jedni drugima pozitivne primjere. Idemo plesti mrežu dobra, onda će nas i drugi uvažiti. Ima poslovica koja kaže, drži do sebe da i drugima bude do tebe.