Drugi pišu

Preko trnja do zvijezda: Od sovjetskog špijuna do doživotnog predsjednika

Putinov put prema vječnosti

Vjerovali ili ne, Putin je početkom devedesetih bio politički komesar na nuklearnoj podmornici "Crveni oktobar" iz klase Tajfun (ruski: Akula). Posao mu je bio osigurati lojalnost časnika i mornara tada još postojećem SSSR-u. Pri redovnom radu razotkrio je dezerterske namjere, odnosno dogovoreni bijeg kapetana Marka Remiusa, zajedno sa zbunjenom posadom i podmornicom, u imperijalističku Ameriku. Zato je Putina sovjetski kapetan litvanske nacionalnosti Remius, dok je podmornica bešumno klizila kroz dubine mora, prema ušću rijeke Penobscot u Atlantski ocean u državi Main, zadavio golim rukama te mrtvog strpao u vreću i sakrio u kabini ispod kreveta.

Piše: Dario MAJETIĆ, Glas Slavonije

Bilo kako god, ova je priča iz "Putinove povijesti" dio radnje Oscarom nagrađenog holivudskog filma iz 1990. "Lov na Crveni oktobar" (The Hunt for Red October), snimljenog prema romanu pisca tehnotrilera Toma Clancyja, čiju je istoimenu knjigu predsjednik SAD-a Ronald Reagan hvalio kao "knjigu po svome ukusu".

Dakle, osim što su se Amerikanci preko filma narugali nesposobnoj Baltičkoj floti Sovjetske ratne mornarice, prvi put su u javni diskurs ubacili do tada potpuno nepoznato prezime - Putin! I nije trebalo dugo čekati da Clancyjeva virtualnog Ivana Putina zamijeni stvarni Vladimir Vladimirovič Putin, kao i da Litva i Baltik postanu realna, a ne samo filmska neuralgična točka u srazu Zapada i Rusije.

Naime, Litva je od "Lova na Crveni oktobar", isto kao i litavski lik kapetana Remiusa (Sean Connery), pod izgovorom žudnje za američkim lifestyleom, munjevito pretrčala s Istoka na Zapad. Međutim, stvarni sadašnji Putin ih zbog toga, baš kao i u filmu, i dalje tlači sveobuhvatnim mehanizmima nadzora i prijetnji, što je natjeralo sve tamošnje male baltičke narode da zatraže pomoć velikih te je područje Baltika postalo prva linije obrane Zapada od Rusije (i obrnuto).

U tom se smislu, i ove koronagodine, na prostoru Litve i Baltika održala NATO vojna vježba Defender Europe 20. Glavni cilj bio je razmještaj, odgovor na napade i grupiranje savezničkih snaga poradi obrane "Suwalki džepa", odnosno osnaživanje postojeće trajne NATO aktivnosti - ojačana Prednja prisutnost (eng. anhanced Forward Presence-eFP). Inače, omjer snaga na Baltiku je 8:1 za Ruse, što im je dostatno, uza sve ostalo, da anektiraju Estoniju, Latviju i Litvu za sto sati.

KULTURA KONTROLE

Kako god, od filma "Lov na Crveni oktobar" i ulaska imena (prezimena) Putina u pop-kulturu prošlo je točno trideset godina. Od tada je stvarni Vladimir Putin redom pomeo sve političke konkurente da bi nedavno preko referenduma o ustavnim promjenama, ako to bude želio, a svi političari to žele, trajno zavladao Ruskom Federacijom. Pri čemu su mu u izgradnji personalnog režima, tzv. putinizama, pomagali mnogi poznati i nepoznati Rusi i ostali. Većinom usmjeravani vidljivim i nevidljivim "silovicima" iz FSB-a (ex-KGB), koje je Putin, kao povjerenike, preraspodijelio uzduž i poprijeko državnog aparata i svih većih tvrtki.

Zbog tako velikog utjecaja službi, odnosno Putina, opozicija opetovano ponavlja da su "prevlast obavještajnih službi i njihova mentaliteta bile i ostale temeljne značajke Putinove Rusije", kojoj je na čelu bilo i ostalo svojevrsno "bratstvo" koje se pod izlikom "tajnosti i sigurnosti" suprotstavlja transparentnosti, tržišnoj utakmici i otvorenim raspravama o budućnosti zemlje, napose načelima uređene i uljuđene zapadnjačke demokracije.

Svi oni koji se tom "bratstvu" nisu mogli ili htjeli prilagoditi otpali su, a mnogi koji su kritizirali stanje u zemlji, poput novinarke Ane Politkovskaje i političara Borisa Njemcova - likvidirani su!

Što nije spriječilo, nakon neuspješne realizacije Unije Rusije i Bjelorusije, prvu ženu koja je bila u svemiru i junakinju Sovjetskog Saveza Valentinu Tereškovu da iskoristili svoju slavu i ispred vladajuće partije "Jedinstvena Rusija", u ruskom parlamentu Dumi, najavi novu referendumsku kombinaciju za vječnu vladavinu Putina.

Dakako, tako tehnički odlično usmjeren, tempiran i unatoč koroni održan 4. srpnja, referendum je s dvjesto ustavnih promjena prošao glatko. Izlaznost glasača iznosila je 68 posto, od čega je 21 posto bilo protiv najavljenih reformi. Takvim je odnosom glasova stvoren nužan privid demokracije kojim je prikrivena kultura kontrole, straha i terora države nad Rusima i ostalim konstitutivnim narodima.

U tom je smislu Putin, a da bi poklopio i ono malo organizirane opozicije, razbijene nakon antiputinovskih prosvjeda 2012., poslije referenduma izjavio: "Mnogi još žive u teškim i okrutnim uvjetima, dok vlada vjeruje da daje sve od sebe." No, dok ti "bezbrojni" žive loše, osim doživotnog ustoličenja Putina, u referendumu se našlo i prvenstvo ruskog zakona nad međunarodnim normama, kao i odbacivanje svih društvenih modela koji ne odgovaraju slici tradicionalne ruske obitelji.

Sve u svemu, Putin će vladati dok god to on bude želio i tu više nema pomoći! Naravno, da bi pritom sebe i rusku vlast predstavio u "demokratskom svjetlu", rješavat će sadašnje i buduće krize, uključujući i ekonomsku. Jer golemo je rusko gospodarstvo također izloženo nevoljama, počevši od korupcije do korone, bez obzira na divove poput Gazproma ili Novateka, koji ipak ne mogu osigurati kvalitetniji masovniji životni standard kakav je potreban za suvremeni način života. O čemu je sovjetski, a zatim i ruski ekonomist Viktor Geraščenko, još davno kazao: "Mi imamo raznolike i ogromne resurse, ali uvijek nam je nedostajao kapital.

Uz to, nemamo ni njegovu postupnu i zdravu akumulaciju koja dolazi iz dobiti tvrtki s kvalitetnim proizvodima s visokom dodanom vrijednošću. Kada su cijene nafte bile visoke, stvorila se bila ideja da se višak dobiti uplaćuje u štedni fond za nadolazeće generacije po uzoru na Norvešku.

No Norveška je kompaktna i sistemski sređena država za razliku od Rusije gdje je sustav korumpiran, infrastruktura u užasnom, a privatna i javna imovina u raspadajućem stanju, kao i zdravstvo i javna uprava koje samo za redovno održavanje izvlače sav teško zarađeni novac. Greška je napravljena i 2000., jer su izvoznici zadržali 75 % dobiti u stranoj valuti pa je započeo novi ciklus propasti Rusije."

DRUŠTVO SE ZATVARA

Kakva god bila, Putinova je era prije referenduma trebala završiti 2024., a sada je ta mogućnost produžena do 2036. godine, kada bi Putin trebao napuniti 83 godine života i 60 godina radnog staža. Staža koji je, sada šezdeset i sedam godina star Putin, odrađivao, nakon završenog prava u Lenjingradu, u sovjetskom i ruskom obavještajnom i političkom aparatu. Isprva u Dresdenu u Istočnoj Njemačkoj, a zatim kao zamjenik gradonačelnika St. Petersburga i šef ureda za vanjske poslove. Na tom se radnom mjestu 1991., nekoliko mjeseci nakon spomenutog "Lova na Crveni oktobar", istaknuo kao direktor organizacije rusko-američkih "Igara dobre volje".

Zatim je postao načelnik Savezne sigurnosne službe (FSB) u koju je implementirao američki model organizacije. Predsjednik Boris Jeljcin ga je, netom prije bombaških napada na stambene zgrade u Moskvi, Bujnaksku i Volgodonsku, imenovao premijerom. Nakon rješavanja tih, po mnogima predvidljivih, ali ubitačnih napada, a zatim i pokretanja Drugog čečenskog rata, Putin dobiva reputaciju zaštitnika nacije. Te po Jeljcinovom micanju, na Staru 1999. godinu, postaje privremeni, a zatim i izabrani predsjednik Ruske Federacije.

Od tada do danas, unatoč nizovima terora po gradovima Ruske Federacije i ratova, s kavkaskim, slavenskim, romanskim i azijskim narodima, u svojim granicama ili sa susjedima, Putin vlada dvadeset godina kao predsjednik ili premijer. Pri čemu se u očuvanju vlasti i upravljanju Rusijom koristi alatima kao što su, paternalizam, pravoslavlje, konzervativizam, nacionalizam, usmjereni prosvjedi, kontrola medija te zlouporaba homoseksualizma, neoliberalizma, islamizama, nacifašizma i terorizma.

Sve su te tehnike otvoreno upotrebljavane za i nakon Drugog čečenskog rata i Rusko-gruzijskog rata, započetog uz pomoć Mihaela Šakašvilija 2008., čime je Rusija dobila potpunu kontrolu nad Kavkazom i jugoistočnim dijelom Crnog mora, odnosno nad plinovodima i naftovodima Kaspijskog jezera. Zatim se sve to multipliciralo u specijalnom ratu za energetske i ine pozicije u istočnoj Ukrajini kroz "autonomiju" Dombasa i Luganska i aneksiju Krima. Uslijedile su gospodarske i ostale sankcije Zapada...

No, uz pomoć "inženjeringa duša", Rusija je u očima većine ruskog naroda bila i ostala žrtva koja je vodila i dalje će voditi samo obrambene ratove. Kroz koje opetovano opravdava imperijalizam i potiče narod na pasivnu i aktivnu agresivnost zbog što većeg i šireg mobilizacijskog i homogenizacijskog potencijala.

To pogotovo dolazi do izražaja sada, pod plaštem korone, jer se Rusija stvarno zatvara prema Kini, kao jedinom pravom organskom neprijatelju, ali i prema ideološki zastranjenom Zapadu kroz zabranu putovanja ljudima u Europu. Da o SAD-u i ne govorimo.

Putin, doduše, navija za Trumpa, da ostane u Bijeloj kući još četiri godine. Putin i Trump, dva pola, dva simbola vremena sadašnjeg, dva predsjednika i dva svijeta, koliko udaljena, toliko i bliska.

Odnos Ruske pravoslavne Crkve i sigurnosne službe obuhvaćen je konceptom "duhovne sigurnosti" koja uključuje zaštitu tradicionalnih vrijednosti, ali i borbu protiv "sekti", kako se u praksi nerijetko tretiraju sve Crkve osim Pravoslavne.

Prisutnost divovske nuklearne podmornice 949A "Antej" u Baltiku sirova je demonstracija sile Ruske ratne mornarice nad NATO snagama.

LGBTQ: Borba za preživljavanje

U tjednu prije ruskog referenduma internetska platforma za klupsku glazbu Boiler Room iz Londona podržala je rusku Queer zajednicu tako što je u sklopu emisije Streaming for Isolation pustila izvrsni set besprijekornog moskovskog DJ-a i rezidenta queer pokreta Popoff Kitchen - Sexstasya (Vlad Vysotsky). Znajući da za queerovce u Rusiji, nakon referenduma dolaze mračna vremena, Sexstasy je svoj glazbeni set odradio nadahnuto.

Kao da mu je to bio posljednji set (mrtvački ples). Njegova plesna i vedra glazba upotpunjena je osunčanim trosobnim stanom, usađenim u jednu od bezbrojnih betonskih zgrada kolektivističkih blokova iz Hruščovljeve ere, iz kojega je pogled pucao na moskovsku Palaču Trijumf, znanu i kao "Osma sestra".

Za sve je kriv Jeljcin...

Putin je rođen 7. listopada 1952. u Lenjingradu (danas Sankt Peterburg). Studira pravo i nakon diplome ulazi u KGB. Služi kao špijun u komunističkoj Istočnoj Njemačkoj. Od 1990. glavni je pomoćnik gradonačelnika Sankt Peterburga Anatolija Sobčaka. Ušao je u Kremlj Borisa Jeljcina, 1997. postaje šef Federalne službe sigurnosti (FSB - nasljednik KGB-a), zatim premijer.

Kad za doček nove godine 1999. Jeljcin odustaje, imenuje ga vršiteljem dužnosti predsjednika. Lako pobjeđuje na predsjedničkim izborima u ožujku 2000., a 40 % kolega iz FSB-a uz njega dobiva visoke državne funkcije, tzv. silovci.

Osvaja drugi mandat 2004. godine. Prema tadašnjem ruskom ustavu, zabranjeno mu je kandidiranje za treći uzastopni mandat, pa umjesto toga postaje premijer. Zatim osvaja treći predsjednički mandat u 2012. godini. Ponovno je izabran na šest godina u 2018. godini. Poslije referenduma o promjeni ustava omogućena mu je kandidatura za predsjednika još dva puta.

Širenje "carskih" ovlasti

Ovo su neke od 200 izmjena ustava potvrđenih na referendumu: * Predsjednik će moći vladati do 2036. godine. * Za ostale poslije Putina vrijedit će stara ograničenja. * Predsjednik će i dalje imenovati premijera. * Predsjednik će oblikovati pravosuđe. * Za predsjednika se može kandidirati samo Rus koji živi u državi 25 godina. *

Bivši predsjednici dobivaju imunitet od sudskog progona. * Uvedena je odredba koja štiti Rusiju od stranih međunarodnih sudova. * Zabranjuje se davanje ruskog teritorija drugim zemljama. * Daju se socijalna jamstva. * Štite se radnici. * Zdravstvena zaštita mora biti dostupna svima. * Uveden je tzv. majčinski kapital. * Jamči se minimalan dohodak. * Brak je udruženje muškarca i žene. * Država će štititi obitelj. * Djeca će prolaziti patriotski odgoj. * Ruski je državotvorni jezik. * Rusija je sekularna država s vjerom Rusa u Boga. Izmjene ustava predviđaju i promjene u položaju federalnih regija u Rusiji, promjene u statusu članova Vijeća ministara i državnih dužnosnika na različitim nivoima, kao i ovlastima parlamenta. Neke od ovlasti predsjednika države bit će dodijeljene drugim institucijama. Ali će ipak Putinov autoritet ostati prisutan nad institucijama.

Sukob s Nizozemskom

Vlada Kraljevine Nizozemske tužit će Rusku Federaciju sudu za ljudska prava zbog rušenja putničkog zrakoplova prijevoznika Malaysia Airlines iznad Ukrajine 2014. kako bi "dobila istinu, pravdu, a krivci odgovarali za smrt 298 žrtava." Podsjetimo, više od polovine putnika na letu MH17 bili su Nizozemci, a vlada u Haagu smatra Rusiju odgovornom za rušenje zrakoplova 17. srpnja 2014., dok Moskva odbacuje te i bilo koje druge optužbe povezane s padom malezijskog zrakoplova.

Međutim, međunarodni istražitelji utvrdili su da je zrakoplov na letu MH17 bio srušen ruskim raketnim sustavom.