https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Strah od katastrofe

Ukrajinski rat u sjeni nuklearne prijetnje

Atomska paranoja

Nakon Černobila i Azovstala medijsku pozornost privukla je ne zaporižja. koliko je ona opasna za Europu? Kada su Rusi početkom nove faze dugogodišnjeg rata protiv Ukrajine ušetali u Černobil, u medjima su krenule špekulacije o novoj nuklearnoj katastrofi sličnoj onoj u Černobilu 1986., kada je zbog kombinacije nesigurnog dizajna nuklearnog reaktora i ljudske pogreške eksplodirao jedan od četiri reaktora.

Piše: Dario Majetić, Glas Slavonije

Podsjetimo, tada su najveće količine radioaktivne prašine koja se podigla u atmosferu pale na tlo Ukrajine, Bjelorusije i Rusije. Vijest o černobilskoj katastrofi prvi su svijetu priopćili Šveđani, koje su Ukrajinci opet prve obavijestili o "ruskoj hordi" u psihološki uvijek problematičnoj nuklearki. Kako god, ruska vojska se brzo povukla iz Černobila, ali se nije povukla s lijeve strane Dnipra, gdje je smještena najveća europska nuklearna elektrana Zaporižja. Geografski se ona nalazi u jugoistočnoj Ukrajini, pokraj usnulog postsovjetskog naselja Energodar, udaljenog 80 kilometra zračne linije od glavnog gospodarskog i upravnog središta Zaporižje. Da bi se stekao dojam o ekosustavu Energodara, prenosimo zapažanje Renate Kosc-Harmatiy s američkog Kennan Institute:

"Hladni rat završio je prije desetak godina, ali ova vijest tek treba stići do udaljenih naselja, nostalgičnih starijih građana, ali i nuklearnih gradova u postsovjetskim zemljama, naročito Ukrajini. U ovim nuklearnim gradovima osjeća se društvena stagnacija u političkom i ekononskom smislu... Ljudi ovdje, a došli su raditi iz raznih dijelova bivšeg Sovjetskog Saveza, generalno nisu ni svjesni svojih prava, koju bi putovnicu uopće trebali imati, i mogu li posjetiti svoje obitelji koje sad žive u inozemstvu.

Budući da lokalne vlasti kontroliraju medije, stanovnici nemaju dovoljno informacija o kontroverznim temama i stoga nemaju ni shvaćanje o društvenim problemima koji se gomilaju u zajednici. Godine 1999. provela sam dva nezaboravna tjedna u Energodaru kao istraživač. Stanovnici su mi rekli da im najveći strah nije radijacija - iako su se malo koristili zaštitnom opremom i slabo se nadziralo samu radijaciju - najveći strah im je da će se pojaviti droga, alkohol, da će im djeca 'pobjeći' u drugi svijet, recimo, u glavni grad Kijev."

Kako god bilo, nakon droge, alkohola i Kijeva nad usnuli Energodar nadvio se rat niskog intenziteta u kojemu je jedan od važnijih ciljeva i uklanjanje kronično neučinkovite teške industrije, u koju se ubrajaju mnogobrojne elektrane na Dnipru i pritocima. Tako je nakon ratovanja za Černobil pa za tvornicu željeza i čelika Azovstal golemu medijsku pozornost privukla i Nuklearna elektrana Zaporižja, gdje se uz diverzije i granatiranje objekata redovito uništavaju visokonaponski nadzemni vodovi s ciljem kontrole distribucije električne energije.

Nevjerojatna koincidencija

Zdenko Šimić, istraživač za rizike i pouzdanost u Energetskom institutu "Hrvoje Požar" za tehnološki časopis BUG o tome je kazao: "Nuklearna elektrana Zaporižja povezana je s tri od četiri dalekovoda koja idu prema istoku i jugu do Krima. Sve te dalekovode mogu onesposobiti obje strane na više mjesta. Odvajanje Nuklearne elektrane Zaporižja od ukrajinskog Elektroenergetskog sustava (EES) nije lako jer je on od početka napada bio pripojen na europski EES. Nevjerojatna je koincidencija da je na dan ruske agresije bilo planirano probno odspajanje od ruskog EES-a i da je onda odlučeno da se to pretvori u kontinuirano stanje (planirano za 2023.)."

Vezano uz potencijalno odspajanje Nuklearne elektrane Zaporižja s europskog odnosno ukrajinskog elektroenergetskog sustava i njegovih posljedica na opskrbu strujom Europe, dr. sc. Goran Marjanović s Instituta "Hrvoje Požar" kazao nam je da za sada nisu radili detaljne analize utjecaja takvog događaja na pogon EES-a. Još je dodao: "Općenito, imajući u vidu trenutne raspoložive prekogranične kapacitete Ukrajine i ostatka Europe i činjenicu da je već neko vrijeme u pogonu samo jedan od šest reaktora, ne očekujemo znatniji utjecaj isključenja preostalog reaktora na elektroenergetski sustav Europe, koji je izrazito robustan, s ukupno instaliranom snagom proizvodnih kapaciteta od više od 1000 GW. Naravno, ovdje govorimo samo o utjecaju na pogon mreže, a ne o ostalim potencijalnim posljedicama..."

No, za razliku od Europe, Ukrajina zbog borbenih djelovanja ima velike probleme u opskrbi električnom energijom, a masovna zamračenja česta se u Harkivskoj, Sumskoj, Poltavskoj, Dnipropetrovskoj, Zaporiškoj, Odeskoj i u Doneckoj oblasti.

Osim u Ukrajini prekid opskrbe dogodio se i u trećini Moldavije, koja uvozi električnu energiju iz Ukrajine. Iako su zastoji elektroenergetske mreže u mirnodopskim uvjetima u Europi vrlo rijetki, bilo je nekoliko slučajeva. Jedan od njih zbio se prošle godine, 8. siječnja, kada je u 14:04 došlo do isključenja visokonaponskog prekidača u TS-u Ernestinovo ispravnim djelovanjem zaštite od preopterećenja.

Pri tome se zbog lančane reakcije dogodio niz isključenja dalekovoda na području Srbije, Rumunjske i Hrvatske, koji je u konačnici doveo do podjele europskog elektroenergetskog sustava na dva dijela. Iz Hrvatskog operatora prijenosnog sustava d.d. (HOPS) tada su kazali da je Europski elektroenergetski sustav pripremljen za takve i slične poremećaje, te je sposoban brzim djelovanjem regulacijskih i zaštitnih sustava ograničiti djelovanje poremećaja i tako spriječiti prekide u opskrbi električnom energijom.

Prije eventualno novih teškoća u smislu nedostatka struje u Ukrajini ili Europi podsjećamo da Nuklearna elektrana Zaporižje ima šest lakovodnih reaktora od po 950 MW ukupne izlazne snage 5700 MWe. Elektrana je proizvodila gotovo polovinu električne energije dobivene iz nuklearne energije i više od petine ukupne električne energije proizvedene u Ukrajini.

Reaktori u NE Zaporižja ruskog su tipa i u pogon su postupno uvođeni od sredine osamdesetih do sredine devedesetih godina. Svi su modernizirani nakon katastrofe u japanskoj nuklearki Fukušima 2011. Opremljeni su zaštitnim kupolama poput onih u nuklearnim elektranama zapadne proizvodnje. Reaktori su osigurani trima dizelskim agregatima, koji u slučaju kvara napajaju sustav električnom energijom. Eventualne opasnosti od beta, gama ili alfa ionizacijskih čestica mogu nastati u slučaju usporednog uništenja dalekovoda i rezervnih agregata jer bi došlo do prestanka hlađenja nuklearnih reaktora i posljedičnog taljenja, koje može djelovati na sigurnosne barijere i širenje radioaktivnosti u okoliš.

Ograničena opasnost postoji i od granatiranja bazena s iscrpljenim gorivom i skladišta istrošenih gorivih elemenata i opreme. Nije zanemarivo ni psihološko-propagandno djelovanje na posadu elektrane i domicilno stanovništvo, koje bi moglo eventualno napraviti nenamjernu pogrešku ili sabotirati jedan od dijelova tehnološkog procesa nuklearke zbog nekakvih suludih ideala ili novca.

Inspektori su utvrdili stanje

Kako bi se utvrdilo činjenično stanje i uklonile neke važne dvojbe, u NE Zaporižja poslani su inspektori Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA). Njihov direktor Rafael Mariano Grossi pred Vijećem sigurnosti UN-a iznio je izvještaj o stanju u sedam točaka te dao sedam neobvezujućih preporuka. U prvoj točki inspektori su naveli da granatiranje nije izazvalo nuklearni akcident, ali da postoji prijetnja. IAEA preporučuje da se granatiranje na lokaciji i u blizini odmah zaustavi. Nije navedeno tko granatira nuklearku.

Druga točka odnosi se na sigurnosne sustave. Prema inspektorima, održavanje svih sigurnosnih sustava u normalnom pogonu i operativnog sustava fizičke zaštite rezultat je napora operativnog osoblja. Međutim, ti se napori poduzimaju u vrlo izazovnim okolnostima s vojnim osobljem i opremom, kao i predstavnicima Rosatoma, koji su također prisutni. Preporučuje se da se sustavom fizičke zaštite treba upravljati prema projektu i licencama. Točka tri odnosi se na kadrovske uvjete, gdje se kaže kako osoblje radi pod pritiskom i stresom te da je ono reducirano, radi 9 od nekadašnjih 11 tisuća zaposlenih. Takvo stanje nije održivo i može dovesti do pogrešaka u upravljanju tehnološkim procesom. Preporučuje se uspostava odgovarajućeg radnog okružja i subordinacijskog odlučivanja sukladno s odgovornosti.

Što se tiče struje izvan postrojenja, inspektori su zapisali da je ono ključno za nastavak sigurnosnog rada elektrane te je preporuka da se omogući napajanje iz vodova izvan lokacije i da se prekinu razaranja vodova. U odnosu prema točki pet, IAEA preporučuje da se sve zainteresirane strane obvežu i pridonesu osiguravanju učinkovitih opskrbnih lanaca za stalnu nuklearnu sigurnost i sigurnost elektrane u svim uvjetima, uključujući sigurne transportne koridore, koristeći se prednostima programa pomoći i podrške IAEA-e prema potrebi.

Pripravnost za hitne situacije dana je u točki šest, gdje se kaže da treba uvježbavati funkcije odgovora na hitne slučajeve i da se ponovno uspostave objekti za odgovor na hitne slučajeve te da treba ponovno uspostaviti pripravnost redovitom obukom, jasnom subordinacijom i lako dostupnim komunikacijskim sredstvima i logističkom podrškom. Sedma točka odnosi se na komunikaciju, gdje je od početka ratnih operacija uočen nedostatak komunikacijskih sredstava i kanala na svim razinama. Sigurnosna preporuka inspektora IAEA-e također naglašava da je potrebno osigurati pouzdana komunikacijska sredstva i kanale, uključujući internetsku i satelitsku povezanost sa svim vanjskim organizacijama potrebnim za siguran rad postrojenja...

Šesti reaktor

Prema dostupnim informacijama, obustavljen je i rad posljednjeg, šestog reaktora. Iako struka kaže da zbog toga ne postoji opasnost od radiološke kontaminacije, čak ni za lokalno područje, šef ukrajinske državne regulatorne agencije za nuklearnu energiju, Oleg Horkiv, koji trenutno nema utjecaja na taj dio sustava, poručuje: "Upravo razmatramo opciju gašenja elektrane, ako dođe do situacije da to moramo učiniti. No mogli bismo doći u situaciju gdje će nam ponestati dizel-goriva, a to bi izazvalo štetu na aktivnim zonama reaktora te bi moglo dovesti do ispuštanja radioaktivnih tvari u okoliš. To ne bi bila katastrofa samo za Ukrajinu nego i za okolne zemlje." Zamjenica ukrajinskog premijera Irina Vereščuk pozvala je stanovništvo na evakuaciju riječima: "Nađite načina kako da dođete na ukrajinski teritorij." Te bi se njezine riječi mogle tumačiti i kao trajno odricanje Ukrajine od odgovornosti za NE Zaporižja. (D.Ma.)

Najveće nuklearke

U trideset država svijeta sagrađeno je 400 nuklearnih elektrana. Apsolutno najveća, s 8,206 megavata (MW), japanska je Kashiwazaki-Kariwa, koja se prostire na 4,2 km2. U pogon je puštena 1980. i otada je dograđivana, a broj reaktora se povećavao do sedam. Unatoč tome što je predviđeno da izdrži jake potrese, u srpnju 2007. nakon potresa od 6,8 stupnjeva uočeni su problemi u radu, zbog čega je gotovo dvije godine bila izvan pogona. Po snazi odmah slijedi kanadska nuklearka Bruce, s 6,830 MW. Na udaljenosti do 1000 km od teritorija Republike Hrvatske u pogonu je 40 nuklearnih elektrana s 89 energetskih reaktora, koji se razlikuju po snazi, životnoj dobi i tehnologiji. Od ukupnog broja reaktora njih 64 proizvedena su u zapadnoeuropskim državama, SAD-u ili Kanadi, a preostalih 25 u zemljama bivšeg Istočnog bloka. Najbliže teritoriju Hrvatske locirane su NE Krško, Slovenija, sa 707 MW, i NE Paks, Mađarska, s tri reaktora od 460 MW i jednim od 470 MW. (D.Ma.)

Ekosustav u opasnosti

Opasnost od radioaktivne kontaminacije zbog Nuklearne elektrane Zaporižja, kao i za svaki reaktor, posve je lokalna. Neposredno oko elektrane i ovisno o vremenskim uvjetima u radijusu od 10 do 30 km. Brojni napisi o opasnosti za cijelu Europu, a i Rusiju, posve su nerealni. Spominjanje Černobila (1986.) kao ilustracije što može biti posljedica nesreće u NE Zaporižja ima smisla samo jer se radi o istoj zemlji. No posljedice od moguće nesreće u NEZ po svemu nisu usporedive ni s nesrećom u Fukušimi (2011.) jer su reaktori u NEZ sigurniji i bolje zaštićeni, a većina, i uskoro svi, radno obustavljena.

Valja podsjetiti da zbog taljenja triju reaktora u Fukušimi, uz razorni potres i cunami nije nitko stradao od zračenja. Kontaminirana zemlja u radijusu od 30 km danas je gotovo posve očišćena. Realna je usporedba s nesrećom u elektrani na Otoku Tri milje u SAD-u 1979., kada se drugi reaktor dijelom rastalio i u okoliš ispustio zanemarive količine radioaktivnosti. No to je bila nesreća na manje sigurnom reaktoru u vrijeme rada.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane