Đilas
Poslednji
dani Dragana Đilasa na funkciji kradonačelnika Beograda
Preseli se
u Zabelu!
Dragan Đilas i njegovi odabrani funkcioneri u upravi Beograda
nesmetano iz budžeta uzimaju koliko požele. U isto vreme studentima se ne isplaćuju stipendije, radnicima se ne plaća prevoz, a vozači GSP-a po naređenju prelaze na rad kod privatnih prevoznika gde nemaju
nikakva prava i gde su im plate niže nego u javnom gradskom
prevozniku. Da bi đilasovcima finansijski svanulo,
običnim građanima moralo je da smrkne. Zato će Beogradu i Beograđanima da svane kada Đilasa i njegove pojede mrak.
Milan Glamočanin
Strahovlada
gradonačelnika Beograda Dragana Đilasa do danas je rezultirala bankrotom
prestonice i potpunim bezvlašćem u gradskoj upravi. Po
podacima dostupnim redakciji Tabloida, u upravi grada Beograda zaposleno
je oko 3.000 ljudi, od čega je samo iz
Demokratske stranke 500 funkcionera. U kancelarijama je takva gužva da bukvalno
više nema gde sto da se stavi.
Kupujući glasove na poslednjim izborima, Đilas je dao nalog da se bez ikakvog kriterijuma zapošljavaju odani članovi DS-a kao i njihovi
rođaci, a zatim je u predizbornoj kampanji lagao
narod da su gradskim činovnicima smanjene
plate. U Službenom listu grada Beograda od 27. januara 2012.
godine objavljen je "Pravilnik o izmeni i dopuni pravilnika o platama i
drugim primanjima izabranih, imenovanih i postavljenih lica u organima grada
Beograda i gradskom Javnom pravobranilaštvu". U članu 10 a pomenutog pravilnika navedeno je: "Koeficijenti za obračun i isplatu plata imenovanih i postavljenih lica u
organima grada Beograda i gradskom Javnom pravobranilaštvu utvrđeni u članu 10 ovog pravilnika uvećavaju se za 30 odsto".
Kako izvor
Tabloida iz gradske uprave tvrdi, najmanja plata funkcionera je 95.000 dinara,
odnosno duplo više od plate visokoobrazovanog zaposlenog koji nije funkcioner.
Pri tome su mnogi na funkciji jedva pismeni.
Odličan primer za ovo je nekadašnja
sekretarica Slađana Škorić, danas na direktorskoj
poziciji. Iako je imala samo srednju stručnu spremu ona rešenjem tadašnje načelnice gradske uprave Aleksandre Gojković broj 120-2720/07-H od 30. avgusta 2007. kao pomoćnik šefa kabineta gradonačelnika dobija koeficijent plate od 20,18, što bi joj
pripadalo, isto kao i samo radno mesto, jedino da je imala visoku stručnu spremu.
Gospođa Škorić je u međuvremenu o gradskom
trošku završila jedan privatni fakultet. Ona, na žalost, nije i jedina koja je
studirala o trošku svih građana Beograda. Umesto da stipendiraju odlične studente, gradske vlasti su dobijanje diploma na
privatnim fakultetima plaćale isključivo poslušnicima iz Demokratske stranke. Mnogi od tako doškolovanih su, isto kao i gospođa Škorić, danas na direktorskim funkcijama, a žalosna je činjenica da su neki od "stipendista" bili toliko bahati da
nisu ni odlazili na fakultete, pa su zato propale uplate za školarinu.
Gospođica Škorić za sada još uvek može da radi šta joj je volja, jer ima
jaka leđa. Ne samo da je bila pomoćnica šefa kabineta gradonačelnika, već je svojevremeno bila i
sekretarica Vesne Ivić, današnje načelnice gradske uprave, za
koju zaposleni tvrde da je "Bog i batina". Nije zato nikakvo čudo da je Slađana Škorić osim neopravdanog povećanja
plate i stipendije (sve zajedno je gradski budžet
koštalo preko 35.000 evra) od "zahvalnih" građana prestonice na poklon dobila i - stan.
Beogradska
komunalna palica
Grad Beograd
je svojevremeno raspisao konkurs za dodelu 1.050 stanova zaposlenima u gradskoj
upravi, upravama opština i ustanovama čiji je osnivač grad Beograd. Prednost
na konkursu su imala izbegla i prognana lica, a pravo učešća nisu imala
lica koja su birana, imenovana ili postavljena.
Uprkos tome,
na mestu 31. rang liste nalazimo Slađanu Škorić, dok je na 78. mestu
njen rođeni brat Dejan Škorić, koji se samo godinu
dana ranije vratio iz inostranstva i uhlebljenje odmah našao u gradskoj pisarnici.
Dragan Đilas i njegovi poslušnici nemaju više nikakvu meru kada je u pitanju zahvatanje iz gradske
kase. Uzimaju koliko im se prohte, tako da danas u budžetu nema više ni žute banke - sve je otišao na podmirivanje
potreba vlastodržaca. Đilas će uskoro da zaradi svoju
prvu milijardu evra, a za to će običan narod morati da ispašta.
Dok se
pritupi gradski funkcioneri školuju i u svojoj petoj deceniji o gradskom
trošku, dotle talentovanim studentima još nisu isplaćene dodeljene stipendije za školsku 2011/2012. godinu. Para u gradskom budžetu nema, bar ne za one koji nisu deo pljačkaškog sistema Demokratske
stranke.
Uvođenjem Bus-Plus sistema naplate karata, kao i
reorganizacijom GSP-a Dragan Đilas je za sebe i svoje
saučesnike obezbedio nove milione
evra. Da bi taj novac mogao da se slije u njihove džepove morao je prethodno od nekoga da bude oduzet. Prvi
su se na udaru našli nesrećni putnici Gradskog saobraćajnog
preduzeća koje, ako se voze bez karte, za
račun gradske vlasti prebijaju pripadnici beogradske
komunalne policije.
Sledeći na udaru našli su se vozači gradskog javnog prevoznika koji su po naređenju morali da napuste GSP i pređu na rad kod privatnika koji voze na beogradskim linijama
po ugovoru o saradnji sa GSP-om. Zašto su ovi radnici iz
javnog preduzeća prebačeni u privatne firme da obavljaju istovetne poslove na
kojima su i prethodno radili?
Odgovor je, kao što je to uvek slučaj, u novcu. GSP po naređenju
gradonačelnika Dragana Đilasa mora da smanji troškove
za plate zaposlenih, kako bi ostalo više para za funkcionere iz DS-a.
Zbog toga se vozači prebacuju u privatna preduzeća gde rade kao robovi, čak
i sa manjim pravima od njih. Na taj način gradska uprava vraća uslugu privatnim prevoznicima koji su da bi dobili
pravo da voze za GSP morali da daju "dobrovoljne priloge" Dejanu Malom, članu Gradskog veća zaduženim za pitanja javnog
saobraćaja, i ostalima iz Demokratske
stranke.
U
jednom od tih preduzeća, Unakopu,
vozači autobusa su primorani da rade u
smenama koje traju najmanje 10 sati. U slučaju da se neko od njih
razboli, jedan od kolega mora da preuzme i njegovu smenu, pa nesrećnik tada za volanom provede i punih 20 sati. Posle samo četvoročasovnog odmora on opet
seda za volan da bi ponovo prevozio putnike narednih 10 sati. Ako neko pokuša da ukaže na zakonske propise po
kojima vozač autobusa ne sme da vozi duže od
osam sati, od direktora Boška Zmijanca dobija odgovor: "Ako ti se ne sviđa, idi kući."
Gradska uprava uopšte ne kontroliše ova preduzeća, njoj je jedino važno da vlasnici na vreme plate reket strankama na vlasti.
Zato nije čudo što se redovno dešava da vozači zadremaju čekajući na semaforima.
Ekonomista
može bez diplome, Mileta ne može bez funkcije
Iz GSP-a
je u međuvremenu delimično otišao glavni protagonista
uništavanja i pljačkanja ovog preduzeća, generalni direktor Mileta
Radojević, zvani Lažni car Mileta Mali,
koji se po dolasku na tu funkciju svima hvalio svojim prijateljstvom sa
Draganom Đilasom. Čovek kome su radnici u početku poverovali da ima dobre namere i sposobnosti, jer je
zamerao prethodnom rukovodstvu kako mogu da rade u firmi koja proizvodi
gubitke, ostavio je, za samo 19 meseci vladavine, GSP u dugovima od 100 miliona
evra i u katastrofalnom tehničko-organizacionom stanju. Međutim, Lažni car nije otišao za stalno. U GSP mu miruje
radni odnos.
Pre odlaska,
jer je strepeo da zbog neimenovanja novog v.d. generalnog direktora ne ostane
bez funkcije direktora Kancelarije za saradnju sa crkvama i verskim
zajednicama, rasporedio je 1.oktobra 2012 godine uz saglasnost Aleksandra
Antića, predsednika Skupštine grada
Beograda, svog sveže učlanjenog
partijskog kolegu iz SPS Vladimira Murganića sa mesta izvršnog direktora za investicije na mesto
zamenika generalnog direktora.
Zašto
je to uradio? Da bi Murganić mogao odmah, dan po Miletinom
razrešenju, da istoga rasporedi na mesto savetnika generalnog direktora GSP.
Mudar je Kolubarac, on ne bira između goluba i vrapca, nego
uzima oboje. Sada je i direktor vladine Kancelarije za saradnju sa crkvama, a
za svaki slučaj je i savetnik u GSP-u.
Da jedan
ludak ne čini ludnicu pokazuje i stanje u GSP-u.
Ko su bili ,,najbliži" saradnici Lažnog cara Milete Radojevića? Prvi je pomenuti Vladimir Murganić, ekonomista bez diplome, zbog koga su Radoslav Nikolić i Mileta Radojević, sada bivši generalni
direktori GSP-a, dva puta menjali sistematizaciju kod uslova za radno mesto
izvršnog direktora za investicije i zamenika generalnog direktora, jer se
nekada tražila visoka stručna sprema. Da li je to
zato što se Vladimir Murganić često poziva na državnu
bezbednost i policiju ili zato što Aleksandar Antić poznaje malo ljudi u svojoj partiji sa visokom stručnom spremom, pa bira sebi ravne? Međutim, lukav je Vladimir: otpratio je dva generalna
direktora GSP-a iz SPS-a, a sada čeka trećeg, Nebojšu Ćerana iz DS-a.
Druga, Gordana
Petrović, direktor za finansije i
investicije, izvršilac svih sumnjivih ekonomsko-finansijskih radova u
"vladi" Milete Radojevića, takođe čeka novog direktora raširenih ruku. Svoju prijateljicu Jelenu Jelić, zaposlenu po višegodišnjem fantomskom ugovoru o delu,
koji niko nikada nije video, ovih dana je predložila
za nagradu od 50.000 dinara za prevođenje teksta sa stranog
jezika (iako GSP ima stalno zaposleno više stručnih prevodilaca), a Mileta Radojević to prihvatio, odobrio i isplatio.
Treća je Mirjana Jovanović, direktor za saobraćaj, alfa i omega već devet godina, zadužena za sprovođenje najgore saobraćajne politike u GSP-u
(kao što je davanje privatnicima linija na uštrb GSP, Bus-Plus, GPS koji ne
radi, iako je plaćen itd). Najveći je mag za ljudske resurse i ,,ostalo", bez čijeg amina nije primljen ni jedan vozač u GSP. Četvrta, Ljiljana Ristić, direktor za opštu logistiku, poznata je još iz vremena direktorovanja
Milana Živanovića i Vladana Maksića.
Žena koja je učestvovala u davanju otkaza
radnicima zbog ukazivanja na nepravilnosti i koja je sprovodila nenormalnu politiku
SPO-a na uništavanju GSP i Beograda.
Peta je Vukosava Janković, izvršni
direktor OJ Opšta logistika, žena bivšeg predsednika opštine Grocka, čoveka koji sa
srednjom stručnom
spremom već više od 20 godina žari i pali tom
opštinom. Zbog sukoba interesa (radili zajedno u opštini Grocka, on kao
predsednik opštine, ona
kao pravobranilac) prebačena je u GSP
na mesto izvršnog direktora OJ Opšta logistika. Ljubitelj je korišćenja službenih automobila
na relaciji Umčari -
Beograd i nazad i trenutni je apsolutni šampion u GSP po pređenoj dnevnoj i mesečnoj kilometraži.
Šesti je, zvan Mali Napoleon, tehnički direktor GSP Milan Sofronić, koji je kao član DS želeo da postane kalif
umesto kalifa, odnosno generalni direktor GSP, ali ga je u tome izneverio
gradonačelnik
Beograda. Za njegovog direktorovanja, ulazak u GSP-ove autobuse, zbog
neadekvatnog održavanja i nedostatka rezervnih delova, postao je sličan ulasku u mrtvačke sanduke, jer
je sve bilo prepušteno čistoj sreći.
Sedmi je Branislav Pirković, tehnički direktor za tramvaje
i trolejbuse, čiji se
novi tramvaji zbog neadekvatnog održavanja i nedostatka rezervnih delova
raspadaju, a novi trolejbusi se zavaruju zbog popucalih šasija, iako su u garantnom
roku, umesto da se reklamiraju proizvođaču i zamenjuju drugim vozilima. Da ne bi novi trolejbusi prokišnjavali GSP
je izmislio patent da se krovovi zalivaju silikonom i popunjavaju krompirom?!
Ko je kupovao ova čuda neviđena, za velike
pare, nadamo se da će
utvrditi nadležni organi.
Osmi, Vladimir Pavićević je dosadašnji
zamenik generalnog direktora, a sada, pored dva bivša generalna
direktora, Radoslava Nikolića i Milete Radojevića, treći savetnik. Samo
ne znamo kome i šta savetuje za velike pare. Takođe, poznat je i
kao veliki ljubitelj službenfh automobila i pristojne kilometraže.
O radnim učincima ove ekipe obavešten je gredonačelnik Beograda
Dragan Đilas i
njegovi saradnici (za njih u GSP važi izreka "Nemojte GSP braniti, brigom ćete nas
sahraniti"). Umesto kazne i smene, Đilas dodeljuje službeni stan Mileti Radojeviću, za posebne
zasluge na uništavanju i najvećem dugu u istoriji GSP i uvođenju sistema Bus-Plus. Kakva je moralna gromada koja
zaslužuje mesto direktora Kancelarije za saradnju sa crkvama i verskim
zajednicama, govori i to da će policija morati da otima službeni stan koji je dobio, jer ga Lažni car
Mileta po razrešenju nije vratio i nema nameru da ga vrati, iako je stan dobio
namenski kao generalni direktor GSP.
Zašto je Mileta Radojević jedva čekao da ode iz GSP?
Zato što je
mislio da će sklanjanjem
sa mesta generalnog direktora tragovi nestati i da ga više niko neće dirati.
Prevario se. Iako se sklonio na mesto direktora Kancelarije za saradnju sa
crkvama i verskim zajednicama i mislio da je našao azil u vladi Srbije, potera
se nastavlja. Ako je Kolubaru izbegao, GSP ne bi smeo. Ukoliko ostane ova ekipa
na vlasti u GSP i ukoliko novi v.d. generalnog direktora, gospodin Nebojša
Ćeran bude ličio na Miletu
Radojevića, izgubiće trku već na startu i biće generalni
direktor sa najkraćim
mandatom u istoriji GSP.
A 1.
Gde je
Tica odleteo?
Dragan
Đilas i njegova probrana organizovana pljačkaška grupa mogu da rade to što rade jer imaju podršku i beogradskog pravosuđa.
Presudom od 23. aprila 2009. godine tadašnji Okružni sud u Beogradu je dao za pravo grupi radnika GSP-a
koji u od svog preduzeća tražili naknadu za putne troškove shodno Kolektivnom ugovoru.
Predmet spora bilo je pitanje da li zaposleni u GSP-u imaju pravo na besplatni
prevoz do posla i kada koriste prigradske linije.
Bivši
generalni direktor GSP-a Slaven Tica pokušao je u avgustu 2007. da jednostranom
odlukom promeni Kolektivni ugovor u delu koji se odnosi na nadoknadu putnih troškova
zaposlenih, ali je Okružni sud to odbacio.
U
oktobru 2011. Prvi osnovni sud u Beogradu, odnosno sudija pojedinac Violeta
Marjanović donosi drugačiju presudu od one Okružnog suda u Beogradu, pa tako u GSP-u
postoje radnici prvog i drugog reda, dok su funkcioneri zaposleni de luks
klase.