Do koske
Šta još treba da se desi pa da vlasti u
Srbiji shvate da je ulazak u Evropsku uniju utopija
Kod kuće je najbolje
Mada bi brojne zemlje članice EU, danas
rado napustile ovaj konglomerat, Srbija i dalje srlja u pravcu Titanika koji
tone lagano ali sigurno.
Mnogim ovdašnjim evrofanaticima nije jasno
da će Evropa postojala i pre unije, i da će postojati i nakon unije. Poslednje
poruke Srbiji koje je poslala Nemačka, ta ključna zemlja evrozajednice, preko člana
Evropskog parlamenta Martina Šulca, jasno govori šta Srbija treba i šta
ne treba da radi. Jedan američki ekonomista preporučio je Srbiji
"istočnu orjentaciju" i okretanje ruskoj ekonomskoj imperiji.
Samozvana politička elita u Beogradu ima drugih ideja: da rasproda državu
i da kupi sebi još malo vremena lažima o pridruživanju evrozajednici koja se
raspada...
Nikola Vlahović
"Za Srbiju bi u ovim okolnostima, dok
Evropska unija posrće pod teretom grčkih, španskih i portugalskih dugova,
najbolje bilo da vodi svoju ekonomsku politiku, orjentisanu na što veći izvoz u
Rusiju, na ruske energente i na privrednu saradnju sa zemljama EU (Nemačkom,
Austrijom, Italijom...) sa kojima inače tradicionalno sarađuje..."
Ovu mudru, a tako jednostavnu recepturu za
preživljavanje Srbije u globalnoj krizi, dao je još pre pet godina poznati
američki ekonomista, Nurijel Rubini (Nouriel Roubini),
poznat u svetskoj javnosti po nadimku "Doktor Katastrofičar".
Ali, ako vlastima u Srbiji nije jasno šta
se u Evropskoj uniji događa, i šta Rubini predviđa, ovaj ekonomski genije je
sve nedavno objasnio u jednoj ruskoj dnevnoj novini za poslovne ljude (koja
izlazi i na engleskom) RBK daily, u kome kaže da će zona evra za
pola godine početi da se raspada, i da će za tri do pet godina potpuno prestati
da postoji!
Poslednjih dana 2012. godine, nemački
predstavnik u Evropskom parlamentu, Martin Šulc, nedvosmisleno je stavio
do znanja vlastima u Srbiji da proširivanja članstva Evropske unije, te
glomazne, birokratizovane i komplikovane zajednice, više neće biti! Naravno,
nije ovo prvi put da istaknuti političari iz Nemačke, od kancelarke Angele
Merkel pa sve do članova raznih evropskih komisija, govore ono što vlastodršci
u Srbiji nikako ne žele da čuju.
Nemačka ima impozantan broj strateških
ugovora sa Rusijom, i svaki od njih živi vrlo uspešno u praksi. Ruska politika
prema Srbiji je jasna: ona ne želi da vidi Srbe u NATO paktu. Nemačka politika
polazi od toga da ne treba remetiti odnose sa Rusijom zbog nerealnih interesa
Srbije da uđe u Evropsku uniju. Rusija, preko Nemačke drži Srbiji podalje od
kolapsa Evropske unije...Iz ovih činjenica, treba izvući zaključak koji je
izveo i američki ekonomista Rubini.
Ali, čak i da je ovaj popularni
"Doktor Katastrofičar" negde i pogrešio u procenama, unutrašnje
stanje u Srbiji je takvo da je njen prioritet ona sama, a ne njeno pridruživanje
zajednici sa neizvesnom perspektivom. Konačno, ako bi se Evropska unija nekim čudom
oporavila i opstala, za Srbiju je i u tim okolnostima najvažnije da iskoristi
pozitivnu praksu evropskog pravnog sistema, i neke od onih ekonomskih
strategija koje su se pokazale vitalnim i uspešnim. A, za tako nešto, nije nužnu
srljati u članstvo zajednice koja niti želi niti može da se dalje širi.
Još jednostavnije rečeno, sve dok ne bude siguran opstanak EU, Srbija uopšte ne
treba da se dalje bavi širenjem psihoze oko "datuma",
"pretpristupnih pregovora" i sličnih magli koje ne vode nikuda.
Nekoliko dana pre nego je Martin Šulc
upozorio Srbiju da Nemačka neće, ne želi i ne može da vidi Srbiju u Evropskoj
uniji, nemačka kancelarka Angela Merkel samo je ponovila ono što je političarima
u Srbiji poslednjih nekoliko godina uporno govorila, da je sa ulaskom Hrvatske
u zajednicu, završen proces proširivanja "za jedan duži period a možda i
zauvek".
To, kako će Hrvatska proći kao nova članica,
najbolje znaju njeni građani, koji su već danas bez posla, novca i perspektive,
a najgore tek dolazi...
Na primeru "susjeda"
Srbija i njeni građani će imati priliku da se uvere šta je u ovom slučaju
pametna odluka a šta čisti politički avanturizam. A do tada će domaća
propaganda i dalje govoriti o Briselu koji nema alternative, obećavajući grešniku
da će ući u raj, što je ravno biblijskoj prevari. Naravno, takvo nešto će biti
kažnjeno pre ili kasnije, zemaljskim ili nebeskim zakonima.