Povodom

Novi Sad: teror administrativne mafije i JKP "Informatika" nad građanima

Zatezanje kamatom oko vrata

Grupa privatnih izvršitelja u Novom Sadu, u sprezi sa advokatima, osmislila je način kako da lagodno živi od novca koji uzme od građana na ime duga komunalnim preduzećima. Novac se, naime, ne prosleđuje poveriocima, već se zadržava ili kompletna svota ili njen deo. Jedan od izvršitelja je već uhvaćen u ovim mahinacijama i izgubio je licencu, ali se na tom slučaju stalo iako postoje dokazi i protiv ostalih izvršitelja. Razlog za ovakvo postupanje je činjenica da se tako utajeni novac deli sa advokatima i nadležnim funkcionerima javnih komunalnih preduzeća, na prvom mestu "Informatike".

I. Milanović

Prinudna naplata dugovanja koja građani imaju prema JKP "Informatici" iz Novog Sada za sve je unosan posao, osim za dužnike i samog poverioca. U slučaju dužnika V. G. (puno ime poznato redakciji), osnovni dug za neplaćene komunalne usluge iznosio je 23. maja 2014. na osnovu analitičke kartice 10.118,19 dinara, od čega su samo zatezne kamate bile u visini od 5.041 dinara. Pravni zastupnik "Informatike" (javnog preduzeća koje ima sopstvenu pravnu službu, pa je angažovanje spoljnog advokata nepotrebno) advokat Goran Stanivuković iz Novog Sada prosleđuje privatnom izvršitelju Jasni Brčkalović iz Novog Sada predlog izvršenja prema dužniku i za to naplaćuje 6.000 dinara iako se radi o već pripremljenom obrascu koji se kompjuterski popunjava.

Izvršitelj Brčkalovićeva dužniku V.G. zatim 3. juna 2014. upućuje pismeni zaključak kojim određuje izvršenje osnovnog duga, plus troškove poverioca (koje obračunava sa 10.680 dinara), plus nagradu za sebe samu u iznosu od 1.800 dinara. Dakle, osnovni dug od oko pet hiljada dinara je prvo putem zateznih kamata dupliran, zatim su dodati nepotrebni advokatski troškovi od 6.000 dinara, a na sve to se nadovezao izvršitelj sa svojim troškovima i nagradom u ukupnom iznosu od oko šest hiljada dinara, tako da je prvobitni dug učeretvorostručen!?!

U Novom Sadu je bilo sedam privatnih izvršitelja koji su radili za "Informatiku". Jedan od njih, Svetislav Ćurčić, je u međuvremenu izgubio licencu, jer je uhvaćen kako naplaćeni novac od dužnika ne prosleđuje "Informatici", već zadržava za sebe. Uz gubitak prava daljeg rada osuđen je i na novčanu kaznu od 120.000 dinara, što je samo delić svote koju je utajio.

Kako su pokazala istraživanja koja je preduzela grupa građana iz Novog Sada, žrtava privatnih izvršitelja, ni ostali izvršitelji nisu mnogo revnosniji u prenosu para na račune poverilaca, pogotovo kada se radi o jednom javnom preduzeću koje ima hiljade dužnika, kao što je to slučaj sa "Informatikom". Za pomenutu Brčkalovićevu je utvrđeno da uplaćuje najveći deo naplaćenih para.

Ostali izvršitelji se još proveravaju. Radi se o sledećim osobama: Vujadinu Masnikosi (nekadašnjem advokatu), Živanu Milinkovu, Milanu Uzelcu, Danijelu Tomaševiću i bivšem sudiji Draganu Dragoviću.

Sumnja se da svi oni postupaju na identičan način kao što je rađeno u slučaju V.G, odnosno po modelu koji je primenjivao osuđeni Ćurčić. Troškovi prinudnog izvršenja se avansno naplaćuju od poverioca i dele sa advokatima koji angažuju dotičnog privatnog izvršitelja, dok advokati deo tako dobijenih para dele sa nadležnom osobom u javnom preuzeću koja im obezbeđuje dobijanje predmeta naplate. Posle naplate novca od dužnika sredstva se zadržavaju ili se samo mali deo uplaćuje na račun "Informatike". Po pravilu se niko iz ovog javnog preduzeća ne interesuje za uspeh izvršenja ili se to čini samo u izuzetno malom procentu slučajeva.

Ako se dogodi da poverilac zatraži pismeno izjašnjenje od izvršitelja o rezultatu prinudnog izvršenja, novac mu se prebacuje, ali se u velikom broju slučajeva isti dug ponovo naplaćuje od dužnika. Radi se, uglavnom, o osobama skromnog obrazovanja kojima ionako nije poznat mehanizam prinudne naplate, tako da u većini slučajeva dvostruka naplata prolazi bez ikakvih problema. U najgorem slučaju po privatnog izvršitelja, izvršni dužnik Osnovnom sudu u Novom Sadu protiv ponovljenog zaključka o prinudnoj naplati upućuje prigovor koji ne odlaže izvršenje, a čije rešavanje traje mesecima. Do tada privatni izvršitelj sprovodi sopstveni zaključak o prinudnoj naplati.

Građane ne opterećuju samo troškovi privatnih izvršitelja i advokata, koji često iznose više od glavnog potraživanja, već i lihvarske zakonom dozvoljene zatezne kamate, potpuno neprimerene jednom civilizovanom društvu u kome je inflacija pod kontrolom.